Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3391/2024 -2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking, OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupano po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 64a, protiv tuženika VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-78/2023-11 od 4. listopada 2024., 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-78/2023-11 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1550/2022 od 17. studenoga 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 106,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2022. do isplate ( toč. I. izreke ) te mu je naloženo da naknadi tužitelju i parnični trošak u iznosu od 162,59 eura ( toč. II. izreke ).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga koji su predviđeni odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu shodno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti (malični spor) iz čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda shodno odredbi čl. 467. st. 2. ZPP ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, izreka presude suda prvog stupnja je razumljiva, ne proturječi sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovome predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 467. st. 1. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 106,18 eura za radnju premještanja vozila registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo tuženika, po osnovi izdane naredbe za premještanje vozila od 13. svibnja 2022.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj ovlašten na izvršavanje usluge premještanja vozila,

- da je vozilo, u vlasništvu tuženika, registarske oznake [registarska oznaka] 13. svibnja 2022. bilo parkirano na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom na adresi [adresa] bez vidljivo istaknutog znaka pristupačnosti što je razvidno iz priloženih fotografija

- da je vozilo po nalogu prometnog redara Grada Zagreba Klasa: 340-07/22-03/42165 od 13. svibnja 2022. premješteno na deponij po cijeni u visini od 106,18 eura prema čl. 1. toč. 2. Zaključka o visini troškova premještanja vozila od 24. kolovoza 2014.

10. Na temelju naprijed odlučnih činjenica prvostupanjski je sud održao na snazi citirani platni nalog s obrazloženjem da su postojale zakonske pretpostavke za premještanje tuženikovog vozila pozvavši se na odredbe članka 84. stavak 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC) kojima je propisano da će policijski službenik ili službenik jedinice samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom.

11. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako je on zakoniti imatelj važećeg znaka pristupačnosti koji je, u konkretnom slučaju, bio uredno istaknut ispred prednjeg vjetrobranskog stakla ali je pao na nosač volana kada je zalupio vratima ( kao dokaz svojih tvrdnji poziva se na fotografije koje je priložio uz prigovor protiv rješenja o ovrsi ) . Zbog navedenog da nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je vozilo bilo nepropisno parkirano na mjestu rezerviranom za invalide i da je postojala zakonska pretpostavka za njegovo premještanje.

12. Prema mišljenju ovog žalbenog suda, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, citiranu odredbu ZSPC-a kao i odredbu čl. 3. Pravilnika o znaku pristupačnosti ("Narodne novine" broj: 78/08., 87/14.; dalje: Pravilnik) kojom je propisano je da znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena i odredbe članka 7. i 9. Pravilnika kojom je određen izgled znaka pristupačnosti i mjesto njegovog stavljanja ( donji lijevi kut prednjeg vjetrobranskog stakla vozila ).

13. Žalbenim navodima koji su u suštini činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, ne dovodi se u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Stoga se, radi daljnjeg nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane odluke kojom je prvostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge. Naime, u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

14. Odluka o parničnom trošku pravilno je donesena sukladno odredbama članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, sve na temelju odredbi članka 368. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 27. veljače 2025.

SUTKINJA

Dragica Samardžić