Poslovni broj: Usž-2543/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NR iz [adresa], ĐR iz [adresa], JR iz [adresa], NČR iz [adresa], TR iz [adresa], MR iz [adresa], GR iz [adresa], DR iz [adresa], IR iz [adresa], ĆR iz [adresa] UR iz [adresa], koje sve zastupa opunomoćenica Iris Franić-Tomić, odvjetnica u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, u predmetu radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: Us I- 1634/2021 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, broj: Us I-1634/2021 od 29. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/16-01/740, urbroj: 514-05-02- 01-02/17-20-02 od 26. studenoga 2020. i rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Ispostava Omiš, klasa: UP/I-942-04/97-01/108, urbroj: 2181- 08/05-16-24 od 23. studenog 2016. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju su tužitelji izjavili protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njihov zahtjev za utvrđivanje naknade u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] kao neosnovan.
2. Tužitelji u žalbi ističu da upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije bio živ u vrijeme stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća i dopuna tog Zakona te navode da je HR preminuo **.**.1926., a temeljem rješenja Kotarskog suda u Omišu, broj A-266/26 od 17. veljače 1958., naslijedio ga je muški porod VR i CR. Navode da su tim rješenjem obuhvaćene i nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istim rješenjem naloženo izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda na ime i kao vlasništvo muškog poroda CR i VR. Kako su tužitelji potomci CR i VR smatraju da su u trenutku oduzimanja bili stvarni i zemljišnoknjižni vlasnici odnosno suvlasnici predmetnih nekretnina pri čemu se pozivaju na zakonsku presumpciju da umrlu fizičku osobu nasljeđuje onaj koji je njenom smrću stekao nasljedno pravo, koje se stječe u trenutku smrti ostavitelja. Smatraju da prvostupanjski sud pogrešno navodi kako se u ovom postupku ne mogu preispitivati činjenice utvrđene u postupku oduzimanja nekretnine pri čemu se pozivaju na odredbu članka 73. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Pozivaju se na stajalište nadležnog ministarstva i ovog Suda izraženo u presudi broj Us-9989/11 od 6. lipnja 2013., prema kojem je u skladu s odredbom članka 17. mjerodavnog zakona za ocjenu tko je "prijašnji vlasnik" mjerodavno vrijeme prelaska imovine u društveno vlasništvo, a ne vrijeme deposedacije. Predlažu da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem tužitelji nisu ovlaštenici prava na naknadu u smislu odredbe članka 9. stavka 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) zbog čega je njihov zahtjev pravilno i na zakonu osnovano odbijen.
6. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisano je da se prava iz tog zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, a u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako tim zakonom nije drukčije propisano.
7. U provedenom upravnom postupku i sporu utvrđeno je da se zahtjev odnosi na nekretnine, bivši hotel "..." nacionaliziran temeljem Ukaza Predsjedništva Prezidijuma Sabora NR Hrvatske od 28. travnja 1948. (Narodne novine, broj 35/48.) donesenog temeljem članka 1. točke 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list FNRJ, broj 35/48.). Također je utvrđeno da je rješenjem Narodnog odbora kotara Split, Izvršni odbor br. 25.576/49 od 17. studenog 1949., imovina AR, ud.pok. HR iz [adresa], koja je nacionalizacijom na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća prešla u društveno vlasništvo kao općenarodna imovina i to hotel "... u [adresa], č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim inventarom prema zapisniku od 28. travnja 1948. ustupljen Mjesnom odboru NO Krilo-Jesenice kao općenarodna imovina lokalnog značaja na neposredno rukovodstvo, upravljanje i iskorištavanje. Prema izvještaju o knjižnom stanju od 4. ožujka 1950., nekretnina je uknjižena na ime HR, pok. Đ iz [adresa], a rješenjem NO Gradske općine Omiš, broj 912/54 od 7. travnja 1954., na temelju odredbe članka 7. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini točke 9. Uputstva za izvršenje citirane odredbe Uredbe bivši hotel ... [adresa] i č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], biće 1 z. u. [broj ZK uloška] dodijeljena je na upravljanje Grafičkom zavodu Hrvatske u Zagrebu te je određena zemljišnoknjižna provedba tog rješenja. Prema prijavnom listu broj 1/62 od 20. veljače 1962., koji je proveden pod Z-52/62 prijašnje stanje kč. [katastarska čestica], dvor neplodno u površini 175 m[2] i č. zgr. [katastarska čestica]- odmaralište 249 m[2] , mijenja se pa novo stanje glasi: kč. [katastarska čestica] dvor neplodno u površini 175 m[2] i č. zgr. [katastarska čestica]-odmaralište 249 m uz napomenu kako je prijavni list sastavljen radi ispravka stare pogreške jer je č. zgr. [katastarska čestica] dupla, pa se u z.u. treba brisati č. zgr. [katastarska čestica] i dodati joj novi broj 641.
8. U provedenom upravnom sporu prvostupanjski sud izvršio je uvid u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Omišu, broj A-266/26 od 17. veljače 1958. te ocijenio da to rješenje nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
9. Prvostupanjski sud potvrdio je stajalište upravnih tijela prema kojem je tijekom postupka eksproprijacije utvrđivano stvarno vlasništvo nad predmetnom nekretninom koja je kao stvarno utvrđenom vlasniku oduzeta AR, ud.pok. H iz [adresa] Navedenom presudom također je potvrđeno stajalište upravnih tijela kako se u postupku naknade ne mogu mijenjati podaci o stvarno utvrđenom vlasništvu na zemljištu u vrijeme eksproprijacije.
10. Navedena stajališta upravnih tijela i prvostupanjskog suda u potpunosti su utemeljena na stajalištima koja je ovaj Sud zauzeo u ranije donesenim presudama.
11. Pozivanje tužitelja na rješenje o nasljeđivanju od 17. veljače 1958., ovaj Sud cijeni neosnovanim. Naime, prema navedenom rješenju o nasljeđivanju ostavština pok. HR pripala je njegovim nasljednicima među kojima i muškom porodu – CR i VR pok. Đ iz [adresa] (braća pokojnika) koji budu živi u trenutku smrti AR, ud. H iz [adresa] (na jednake dijelove po glavama) za cijelo. Imajući u vidu da u trenutku prelaska predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije bio živ, a u postupku deposedacije tih nekretnina kao stvarna vlasnica utvrđena je njegova udovica AR, to ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda prema kojem rješenje o nasljeđivanju nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
12. Također je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu članka 73. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kojom je propisana mogućnost upravnom tijelu da prekine postupak i uputi stranku na parnicu ili drugi postupak pred nadležnim tijelom ako među strankama postoji spor u pogledu činjenica od kojih zavisi neko njihovo pravo ili spor o tome postoji li neko pravo. Navedeno iz razloga što u konkretnom slučaju među strankama ne postoji nikakav spor jer AR odnosno njezini nasljednici nisu niti podnijeli zahtjev za naknadu predmetne imovine.
13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju odstupanje upravnih tijela i prvostupanjskog suda od stajališta ovog Suda zauzetog u ranije donesenoj presudi na koju se tužitelji pozivaju.
14. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 27. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović