REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-2777/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja BA, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1235, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 28. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1235, URBROJ: 443-02-02-20-23-4 od 28. studenog 2023. tužitelju je kao investitoru naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni sljedeće građevine:

- prizemnu stambenu zgradu, zidanu, dvostrešnog krova, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 8,35/12,40 visine do sljemena 3,65 m, a do vijenca 2,30m,

- prizemnu pomoćnu zgradu, zidanu, ravnog krova, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 4,60/4,90, maksimalne visine 2,40,

- nadstrešnicu, drvenu, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 3,30/3,40 m, visine do sljemena 3,20 m, te

- vrtni roštilj, zidani, tlocrtnih dimenzija 2,45/1,10 m, viisne 2,50 m,

sve izrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan (t. 1.). Također je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka dana 11. studenog 2023. obustavljeno daljnje građenje, te da je obustava građenja na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja (t. 2.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 3.-7.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanom ročištu za raspravu) ističe da u vrijeme provođenja nadzora gradnja nije bila u tijeku, već je bila odavno završena, pa nije bilo osnove za zatvaranje gradilišta. Prigovara sadržaju zapisnika s očevida, na koji tužitelj nije uopće bio pozvan. Ističe da sporna građevina predstavlja jedinu nekretninu tužitelja, te da je stoga pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na dom. Nastavno ističe da je tuženik pogrešno utvrdio dimenzije sporne građevine i pogrešno opisao nekretninu, uslijed čega da je pobijano rješenje neprovedivo, pri čemu se poziva na sačinjeni geodetski elaborat temeljem kojeg je zgrada evidentirana u katastarskom operatu te joj je dodijeljen kućni broj. Zaključno ističe da tuženik nije utvrđivao je li predmetna zgrada vidljiva na DOF5/2011, kao i da je tuženik bio dužan prekinuti postupak do okončanja postupka radi izmjene prostornog plana Općine Ližnjan, što da predstavlja prethodno pitanje. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 13. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke, saslušanja stranaka), smatrajući da se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu, a koje se mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije te navoda samog tužitelja

7. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 11. studenog 2023. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, proveo inspekcijski nadzor građenja, te utvrdio da se na istoj grade građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, za koje nije izdan akt za gradnju niti prijavljeno građenje. O navedenome je tužitelj obaviješten dopisom od 13. studenog 2023., kojim je od istog zatraženo očitovanje, te uz koji je tužitelju dostavljen i predmetni zapisnik. Nadalje iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u očitovanju od 27. studenog 2023. potvrdio da je vlasnik zemljišta i zgrada.

9. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su na predmetnoj nekretnini izgrađene građevine, za koju nije izdana pravomoćna (izvršna) građevinska dozvola, niti rješenje o izvedenom stanju.

10. Sporno je, je li tužitelju pružena mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku, jesu li su pravilno utvrđene dimenzije sporne zgrade i ostale činjenice koje su po tužitelju relevantne (vidljivost zgrada na DOF-u, postupak izmjene prostornog plana), te krši li se pobijanim rješenjem tužiteljevo pravo na dom.

11. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

12. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Budući iz svega iznesenog nesporno proizlazi da su predmetne građevine izgrađene bez građevinske dozvole, odnosno drugog odobrenja za gradnju, kao i da je tužitelj vlasnik istih, pravilno je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama istome naložio da sporne bespravno izgrađene građevine ukloni.

14. Pritom nisu osnovani navodi tužitelja da mu u postupku nije dana valjana mogućnost sudjelovanja i očitovanja. Naime, nesporno je da je tužitelj zaprimio dopis tuženika kojim ga isti obavještava o svim dotadašnjim utvrđenjima te poziva na dostavu očitovanja, kao i da je je isti prije donošenja pobijanog rješenja dostavio svoje očitovanje. Pritom su neosnovani navodi tužitelja glede postojanja obveze nadležnog inspektora da stranku obavijesti o provođenju inspekcijskog pregleda i pozove na sudjelovanje u istome, budući da navedena radnja ne predstavlja dokaznu radnju u smislu čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati i bez čije se u prisutnosti (osim u iznimnim slučajevima) ne može provesti; već predstavlja procesnu radnju koju nadležni građevinski inspektor provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja navedene radnje, već je za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

15. Nastavno, na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost da li je podnesen zahtjev za izmjenom prostornog plana, kao ni okolnost da li će istime predmetna nekretnina promijeniti namjenu (postati građevinsko zemljište), te da li su zgrade vidljive na DOF5/2011 (mogu li se ozakoniti prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama). Naime, predmetne građevine izgrađene su bez potrebnog akta za gradnju, te je stoga na temelju čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu osnovano naloženo uklanjanje istih, a ukoliko tužitelj naknadno ishodi odobrenje za gradnju (građevinsku dozvolu, rješenje o izvedenom stanju), navedeno će biti relevantno za postupak izvršenja osporenog rješenja, no neće imati utjecaja na zakonitost tog rješenja. Stoga navedene okolnosti nemaju značenje prethodnog pitanja niti za predmetni inspekcijski postupak, a niti za ovaj spor.

16. Vezano uz navode tužitelja da su mjere građevina u pobijanom rješenju pogrešno iskazane, pri čemu se poziva na izrađeni geodetski elaborat te predlaže provođenje daljnjih dokaza (očevid i vještačenje), ističe se da izražene mjere u pobijanom rješenju služe lakšoj identifikaciji građevine, te ne moraju biti apsolutno točne ukoliko nisu relevantne za primjenu prava i odluku o zakonitosti građevine, a da je u konkretnom slučaju opseg i izgled građevina vidljiv i iz sačinjenih fotografija. Imajući u vidu iznijeto, te okolnost da nije sporno o kojim se građevinama radi, to eventualno odstupanje u mjerama ne predstavlja razlog zbog kojih pobijano rješenje ne bi bilo moguće izvršiti.

17. Vezano uz prigovore tužitelja o povredi ustavnog prava na dom, ističe se da se tužitelj, koji je svjesno pristupio gradnji predmetne građevine bez ishodovanja potrebne dozvole za gradnju, i to još k tome na području izvan građevinskog područja, sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom (Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III- 46/2007 od 22. prosinca 2010. U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010.). Ujedno valja istaknuti da podataka tužitelja proizlazi da se ne bi radilo o građevini u kojoj se isti nastanio i koji predstavlja dom tužitelja, čije je prebivalište u drugoj državi (Republika Slovenija), dakle više stotina kilometara udaljeno od predmetne građevine.

18. Neosnovani su i prigovori tužitelja glede izrečene mjere obustave daljnjeg građenja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je gradnja bila u tijeku (neovisno o tome što se u trenutku nadzora nisu izvodili građevinski radovi), te da predmetno građenje nije prijavljeno, pa je stoga zakonito tuženik na temelju čl. 119. u svezi čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu tužitelju kao vlasniku izrekao mjeru obustave građenja, te navedeno utvrdio pobijanim rješenjem.

19. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pravilno tužitelju kao vlasniku i investitoru naloženo uklanjanje sporne građevine, temeljem pravilnog utvrđenja da se radi o bespravnoj gradnji izvedenoj bez potrebne izvršne građevinske dozvole. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, slijedom čega je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

21. Tužitelj je u sklopu tužbe podnijela i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu da se sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje načelno protivi javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbi čl. 103. st. 1. tog Zakona, koja propisuje da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da je riječ o uklanjanju građevine sagrađene izvan građevinskog područja, za koji je slučaj zakonodavac odredbom čl. 115. tog Zakona propisao posebno skraćeni rok izvršenja (maksimalno 15 dana), to sud smatra da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je prijedlog odbijen kao neosnovan.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Rijeci 27. veljače 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Leu Perušku, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8