REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Pr-1785/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marku Kraljeviću ,odvjetniku iz Zagrebaa, Prilaz Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana, 10.veljače 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, dana 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Proglašava se Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina/stanja Radnika od 06.studenog 2023. nedopuštenom.
II. Raskida se Ugovor o radu od 18.ožujka 2022. sklopljen između tužitelja i tuženika sa danom 11.prosinca 2023.
III. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 naknaditi tužitelju EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] štetu u iznosu od 10.868,64 EUR /81.889,77 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 isplatiti tužitelju EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 1.901,66 EUR/14.328,06 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od 04.studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 isplatiti tužitelju EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 2.202,51 EUR/ 16.594,81 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od 08.prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku FERO – TERM d.o.o., Gospodarska ulica 17, Donji Stupnik, OIB: 69638067216 naknaditi tužitelju EL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koja teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana":
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 07.studenog 2023. tužitelju kao radniku uručena je Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog određenih trajnih osobina/stanja Radnika (osobno uvjetovaniotkaz)(u daljnjem tekstu: Otkaz) od 06.studenog 2023., kojom Odlukom je otkazUgovor o radu sklopljen dana 18.ožujka 2022.g. za obavljanje poslova radnog mjesta: VODITELJ GRAĐEVINSKIH PROJEKATA. Pod toč.2., utvrđen je otkazni rok u trajanju od 1 godine. Toč.3. utvrđeno je da je radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka dužan dolaziti na posao.
Tužitelj je putem punomoćnika dana 17.studenog 2023. u otvorenom zakonskom roku temeljem odredbe članka 133. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava tužitelja zbog Odluke o Otkazu.
Tuženik se na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava nije očitovao. Obrazlažući Otkaz tuženik navodi kako tužitelj nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta za koje je zasnovan radni odnos, te navodi kako uzrok takve nemogućnosti nije krivnja radnika, nego da se radi o trajnim osobinama odnosno trajnom stanju koje postoji kod tužitelja. Tuženik navodi kako tužitelj tijekom rada kod tuženika u trajanju od godinu i pol dana nije uspio razviti adekvatne komunikacijske vještine koje su nužne radi ''saobraćanja'' sa izvođačima radova, nadzornim organom, geodetima te nadležnim tijelima u postupku građenja poslovnih objekata tuženika. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj nema autoritet prema izvođačima radova i nadzornom organu koje treba kontrolirati za tuženika te da tužitelj nema ni inicijativu niti potrebnu samostalnost da bi izvršio očekivane zadatke.
Činjenični navodi koje tuženik iznosi u Otkazu su u cijelosti neosnovani te je Otkaz od 06.studenog 2023. nedopušten i nezakonit, kako iz formalnih, tako i iz materijalnih razloga.
Za odluku u ovom sporu bitne su sljedeće činjenice:
- Tužitelj je u 18 mjeseci rada kod tuženika sudjelovao u izgradnji tri poslovna objekta: Projekt LDC NIN, Projekt LDC Novalja i Projekt LDC Opuzen. - Svi objekti tuženika su uspješno završeni.
- Radnik nikada do uručenja Otkaza nije dobio niti pisano niti usmeno upozorenje da bi na njegovoj strani postojali razlozi zbog kojih bi komunikacija s njim bila otežana.
Bitno je za napomenuti da je tužitelj čak u srpnju mjesecu i nagrađen za svoj rad povećanjem plaće, a što je nesporno uvidom u platne liste koje se dostavljaju u prilog ovoj tužbi.
Poslodavac u Otkazu navodi samo jedan konkretan primjer kojim bi potkrijepio svoje (u potpunosti pogrešne) navode. Tako Poslodavac navodi da Radnik nije bio u stanju ''objasniti službenici u nadležnom uredu za ishođenje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima da nema zapreke za donošenje pozitivnog rješenja za projekt Nin''(?).
Činjenično stanje o konkretnom događaju je u Otkazu predstavljeno u potpunosti pogrešno i nepotpuno. Referentica iz Zadarske županije obavila je pregled objekta.
Referentica rješenje nije htjela donijeti navodeći kako dva sanitarna čvora na katu objekta nemaju ugrađene sanitarne pregrade, na što je Investitor(tuženik) i bio upozoren prethodno od strane Radnika (tužitelja). Radnik je sanitarne pregrade potom i naručio te su iste bile ugrađene u roku od 8 dana, te je nadalje E prema dogovoru sa referenticom poslao mail u kojem joj je slikano novo stanje sanitarnih čvorova. Referentica je isti dan nazvala N telefonski te ga obavijestila kako su sanitarne pregrade u redu, no da je našla nepravilnosti vezane za strujni generator na objektu koji po minimalnim tehničkim uvjetima objekt mora imati. Navedeni problem je Radnik prenio pravnici tuženika NL i direktoru SL. Gospođa NL obavijestila je tužitelja usmeno kako referentica zadarske županije ima osobni animozitet prema tuženiku iz razlog što FERO-TERM prije više godina nije htio zaposliti njenog sina. Upravo iz navedenog razloga je predsjednik uprave tuženika gospodin GL uputio direktora glavnog izvođača Mavita Servis d.o.o. DL da osobno ode u ured referentice kao ''neutralna'' osoba i da pokuša ishoditi rješenje. Gospodin DL službeno nema nikakve veza sa ishođenjem Rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima za Investitora. Službeno ne postoji zapisnik sa tog sastanka, no rezultat istog je bio da je referentica Rješenje napisala i poslala.
Iz svega navedenog je evidentno kako je tužitelj poduzeo sve mjere u okviru opisa svog radnog mjesta da se predmetna dozvola ishodi te da razlozi zbog kojih ista nije ishođena nikako ne mogu biti na strani tužitelja. Nadalje, tužitelj smatra kako je bitno za napomenuti da zbog navedenog nikada nije niti pisanim niti usmenim putem opomenut od strane tuženika niti je upozoren da je zbog njegovog propusta došlo do poteškoća kod ishođenja dozvole. Tužitelj je kod tuženika redovno prije otkazivanja ostvarivao bruto plaću uvećanu za ostale naknade plaće u iznosu od 2.717,16 EUR / 20.472,44 KN Tuženik je kako bi napravio pritisak na tužitelja da isti sam otkaže Ugovor o radu istom isplatio plaću u manjem iznosu, odnosno u iznosu minimalne plaće. Tužitelj nikada nije dobio odgovor na dva e-maila kojim postavlja pitanje zašto mu je isplaćena manja plaća i zašto ne postoji odluka tuženika o navedenom. Tuženik je na taj način bez ikakvog zakonskog utemeljenja uskratio tužiteljeva materijalna prava ne isplativši mu cjelokupni iznos plaće i drugih naknada koje je tužitelj do tada redovno primao za mjesec listopad i studeni. Shodno tome tuženik tužitelju nije isplatio plaću i naknadu plaće za mjesec listopad u iznosu od 1.901,66 EUR i za mjesec studeni u iznosu od 2.202,51 EUR.
Tuženik je nakon uručenja tužitelju osporavanog Otkaza uručio i drugi Otkaz zbog skrivljenog ponašanja Radnika, a da pri tom nije povukao Otkaz koji je predmet ovog postupka. Tužitelj je protiv Odluke o Otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja podnio zahtjev za zaštitu prava te je predmetni postupak i dalje u tijeku.
Tužitelj se u međuvremenu zaposlio kod novog poslodavca sa danom 11.prosinca 2023.
Ne postoji mogućnost nastavka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s obzirom da su tuženikovom krivnjom i postupcima odnosi među njima do te mjere narušeni da nastavak radnog odnosa nikako nije moguć.
Za tužitelja je zbog nezakonitog otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika nastala šteta koja se očituje u činjenici da je tužitelj bio primoran tražiti novi posao iako je imao posao koji je izvrsno obavljao sa dobrim primanjima i na neodređeno vrijeme.
Zbog otkazivanja je po tužitelja nastala velika nesigurnost u pogledu ispunjenja svojih materijalnih obaveza kao što je plaćanje rata kredita i režija. Shodno tome tužitelj predlaže Naslovnom sudu po utvrđenju da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 06.studenog 2023. nedopuštena raskinuti Ugovora o radu između tužitelja i tuženika uz naknadu štete tužitelju u visini četiri plaće.
Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtejv u cijelosti I dosudi troškove ovog postupka.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tuženik e-mailom dana 6. studenoga 2023. u 18:40 sati tužitelju omaškom poslao nepotpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj primio dana 6. studenoga 2023. u 18:40 sati te odmah potom e-mailom istoga dana 6. studenoga 2023. u 18:47 sati, tuženik je poslao tužitelju istu potpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj primio dana 6. studenoga 2023. u 18:48 sati.
Nije sporno da je tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava odnosno isti predao na poštu preporučeno s povratnicom 17. studenoga 2023. te da se tuženik na isti nije očitovao.
U odnosu na navode tužitelja, tuženik ističe da je detaljno obrazložio odluku zbog koje je otkazao tužitelju te jasno naznačio da, citat:
„Radnik nije u mogućnosti izvršavati poslove radnog mjesta za koje je zasnovan radni odnos, a uzrok takve nemogućnosti nije krivnja Radnika, nego njegove trajne osobine odnosno njegovo trajno stanje – Radnik tijekom rada kod Poslodavca u trajanju od godinu i pol dana nije uspio razviti adekvatne komunikacijske vještine koje su nužne radi saobraćanja sa izvođačima radova, nadzornim organom, geodetima te nadležnim tijelima u postupku građenja poslovnih objekata Poslodavca. Nadalje, Radnik nema autoritet prema izvođačima radova i nadzornom organu koje treba kontrolirati za Poslodavca. Radnik nema ni inicijativu niti potrebnu samostalnost u dovoljnoj mjeri, ne prepoznaje pravodobno situacije što treba napraviti da bi izvršio očekivane zadatke, a zbog kojih potrebnih vještina je Poslodavac upravo zasnovao s S radni odnos na radnom mjestu „voditelja građevinskih projekata“. Poslodavac uskoro planira izgradnju zahtjevnog građevinskog projekta „Jankomir“. Međutim, s obzirom na naprijed opisane osobine Radnika – sasvim je izvjesno da Radnik nije u stanju kvalitetno voditi planirani složeni projekt, kada Radnik nije bio u stanju kvalitetno voditi niti manje projekte. Primjerice, kada E nije bio u stanju objasniti službenici u nadležnom uredu za ishođenje rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima da nema zapreka za donošenje pozitivnog rješenja za projekt Nin – nego je došao s izjavom predsjedniku uprave da mu se čini će službenica najvjerojatnije donijeti negativno rješenje i da ne zna zašto kada je sve u redu - nego, tek kada ga je predsjednik uprave poslao da ponovno pristupi kod službenice i to zajedno s izvođačem radova, koji izvođač g.din PL je objasnio službenici da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pozitivnog rješenja. Iako se G u više navrata usmeno sugerirao veći angažman i uključenost i motiviralo maksimalnim stimulativnim dijelom plaće bez uporišta u propisanim kriterijima za vrednovanje stimulativnog dijela plaće, E nije bio u stanju popraviti odnos prema radu, a što je očito uvjetovano njegovom naravi. Radni zadaci koji su stavljeni pred N su bili postavljeni realno, sukladno stručnim kompetencijama Radnika te su sukladni raspoloživim materijalnim uvjetima rada. Međutim, trajne osobine Radnika su dovele do toga da nije u stanju kvalitetno izvršiti predmetne radne zadatke. Dakle, Radnik zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti ne ostvaruje rezultate rada niti približno onako kako to ostvaruje drugi radnik na istim takvim poslovima, pri čemu je Poslodavac uzeo u obzir njegovo radno iskustvo i dao mu je dovoljno vremena da unaprijedi svoje vještine – međutim, i nakon godinu i pol dana E nije pokazao napredak.
U cilju otklona poremećaja u procesu rada, Poslodavac je prisiljen Radniku otkazati ugovor o radu, iako ovdje nema njegove krivnje, već se isključivo radi o određenim trajnim osobinama – odnosno trajnom stanju Radnika – nedovoljnim komunikacijskim vještinama, nedovoljnom autoritetu i nedovoljnoj inicijativi radi očekivanog izvršavanja radnih zadataka.“
Dakle, tuženik je opsežno i konkretno obrazložio zbog kojih tužiteljevih osobina i stanja je bio istome prisiljen otkazati ugovor o radu, a koje navode će tuženik dokazati tijekom ovog postupka. Stoga je odluka o otkazu zakonita kako iz formalnih tako i iz materijalnih razloga, a tvrdnje tužitelja su u cijelosti promašene.
Točno je da je tužitelj tijekom rada u osamnaest mjeseci kod tuženika sudjelovao u izgradnji navedena tri poslovna objekta. Međutim, projekt Nin je preuzeo od drugog zaposlenika ĐL. Projekt Novalja je preuzeo nakon odlaska ranijeg zaposlenika JL. Projekt Opuzen je preuzeo nakon zaposlenika ŠL koji je ranije radio kod tuženika. Predmetni građevinski projekti su završeni angažmanom brojnih sudionika koji su sudjelovali na projektu s ciljem da isti budu izvedeni, a tužiteljevo sudjelovanje prilikom izgradnje tih objekata na radnom mjestu voditelja građevinskih projekata nije bilo kvalitetno zbog njegovih osobina; nije imao adekvatne komunikacijske vještine potrebne radi suradnje sa izvođačima i drugim sudionicima na projektima, niti potrebnu samostalnost niti je pravodobno prepoznao situacije što treba napraviti da bi izvršio očekivane zadatke, a upravo zbog kojih potrebnih vještina ga je tuženik i zaposlio. Tim više, kako tužitelj nije zbog svojih osobina bio očekivano učinkovit na poslovima vođenja projekata, uprava tuženika, a osobito član uprave SL morao je poduzimati dodatni napor i dodatno se založiti da se otklanjaju tekući problemi koji su se javljali prilikom izvođenja tih projekata, iako je tuženik zaposlio tužitelja sa stručnom kvalifikacijom očekujući da se može u potpunosti uzdati u tužitelja na poslovima vođenja predmetnih projekata.
Nakon završetka tih projekata, tuženik je dao u zadatak tužitelju da nastavi s poslovima pripreme radi izgradnje projekta Jankomir, koju pripremu je započeo raniji zaposlenik ŠL. Tužitelj je bio zadužen za komunikaciju s HEP-om, radi definiranja na koji način će se tuženik spojiti na trafostanicu, koja je pretpostavka za dobivanje građevinske dozvole. Tužitelj je jako loše i nespretno komunicirao s HEP-om, odnosno nije se snalazio niti bio u stanju učinkovito obaviti potrebne predradnje radi moguće izrade projekta po ovlaštenom projektantu AL, koja ga je učestalo telefonom kontaktirala s upitima u kojoj je fazi pitanje HEP-a, a kako bi ista mogla izraditi odgovarajući projekt, pa kada nije bilo očekivanih rezultata pozivima tužitelja na mobitel, ista mu je u više navrata slala i e-mail poruke i čak s prijedlozima dopisa kao što je na primjer slala istome prijedlog dopisa za geodetski elaborat vezano za trafostanicu, kao i prijedlog dopisa za HEP, odnosno ista je poduzimala korake radi rješavanja pitanja trafostanice, iako je isto bilo obveza tužitelja kao voditelja građevinskog projekta, a ne projektanta.
Dakle, tužiteljeva neadekvatna komunikacija, nedovoljna samostalnost i nedostatak potrebne inicijative osobito se pokazao u pripremnim fazama za projekt Jankomir, a kako se radi o složenom odnosno znatno zahtjevnijem projektu od ranije izvedenih projekata, tuženik je bio prisiljen otkazati tužitelju. Navod tužitelja da nikada nije do uručenja otkaza dobio pisano upozorenje da na njegovoj strani bi postojali razlozi zbog kojih bi komunikacija s njime bila otežana je promašen jer tuženik ovdje nije dao tužitelju otkaz skrivljenim ponašanjem, već otkaz zbog njegovih osobina odnosno stanja. Za tvrdnju tužitelja da je za napomenuti da je tužitelj čak u srpnju mjesecu i nagrađen za svoj rad povećanje plaće te da je isto nesporno uvidom u platne liste koje da se dostavljaju u prilog ovoj tužbi – tuženik ovdje opetovano ističe kao i u samom obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu – da je tužitelju u više navrata usmeno sugerirao veći angažman i uključenost i da je tuženik pokušao motivirati istoga maksimalnim stimulativnim dijelom plaće bez uporišta u propisanim kriterijima za vrednovanje stimulativnog dijela plaće, ali da bez obzira na pokušaj motivacije stimulativnim isplatama, tužitelj nije bio u stanju popraviti svoj odnos prema radu, a što je očito uvjetovano njegovom naravi. Stoga je tvrdnja tužitelja bespredmetna jer je tuženik već u obrazloženju odluke o otkazu jasno obrazložio da je tužitelja pokušao motivirati i isplatom maksimalnog stimulativnog dijela plaće iako rezultati rada nisu imali uporišta u propisanim kriterijima.
Nadalje, tvrdnje tužitelja oko problematike radi ishođenja rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima su u cijelosti izokrenute odnosno netočne. Tužitelj je upravo došao s izjavom te iznio predsjedniku uprave GL da mu se čini da će službenica najvjerojatnije donijeti negativno rješenje i da ne zna zašto kada je sve u redu – te je u konačnici predsjednik uprave GL poslao predstavnika glavnog izvođača PL da istoj službenici pojasni da agregat ima propisani atest te da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja odnosno da nema nikakvih nepravilnosti sa strujnim generatorom (agregatom), nakon čega je službenica izdala predmetno rješenje, pošto tužitelj isto nije bio u stanju kvalitetno i uvjerljivo predmetno iznijeti navedenoj službenici.
Što se tiče tvrdnje tužitelja da je evidentno kako je tužitelj poduzeo sve mjere u okviru opisa svog radnog mjesta da se predmetna dozvola ishodi – valja za istaći da njegov angažman nije bio dostatan ni adekvatan kako bi se tekuća problematika uspješno rješavala, pa je tuženik pored činjenice da je za te poslove zaposlio tužitelja, morao poduzimati dodatan angažman da se problematika riješi, a razlog nedovoljnog angažmana tužitelja očito leži - ne u krivnji tužitelja - već u njegovoj naravi zbog kojih svojih osobina/stanja nije bio u stanju rješavati tekuću problematiku na odgovarajući način, a tuženik ga je upravo zbog takvih potrebnih aktivnosti i zaposlio.
Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i naložiti tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na nedoređeno vrijeme od 18. ožujka 2022.g, Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava tužitelja, Platne liste, e-mail korespondenciju, Saslušao svjedoke GL, SL, ĐL, ZL, ELV, i tužitelja.
4.Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti
5.Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu na nedoređeno vrijeme od 18. ožujka 2022.g. Nesporno je da je tužđitelj dana 6. studenoga 2023.g e-mailom poslao potpisanu Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koju je tužitelja zaprimio i na koju je izjavio u roku Zahtjev za zaštitu prava, a na koji se tuženik nije očitovao. Nesporno jest da je tužba podnesena u zakonskom roku.
6. Među strankama je sporno da li je odluka tuženika opravdana i zakonita obzirom da se radi o prestanku radnog odnosa.
7. U daljnjem tijeku postupka, po uvidu u dokumentaciju priležeću spisu, a nakon što je utvrđeno da je tužitelj bio „Voditelj građevinskih projekata“ i da je u 18 mjeseci rada kod tuženika sudjelovao u izgradnji tri poslovna objekta:
Projekt LDC NIN, Projekt LDC Novalja i Projekt LDC Opuzen, sud je ispitao okolnosti navedene u odluci o otkazu, koje se odnose na mogućnost tužitelja da izvršava poslove za koje je zasnovao radni odnos, odnosno njegove osobine kao Voditelja projekata.
8. Svjedok GL, iskazao je kako je tužitelj bio zaposlenik FERO-TERMA od 2022. godine, na radnom mjestu voditelja projekta. Dana 6.11.2023. g tužitelj je dobio odluku o otkazu ugovora o radu. Tužitelj nije imao osnovne elemente za obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu. Više puta mu se pokušalo pomoći, ali on jednostavno nije udovoljavao zahtjevima i zadacima koji su stavljeni pred njega. Voditelj projekta zahtjevno je radno mjesto i podrazumijeva koordinaciju između raznih izvođača projekta. Tužitelj jednostavno nije mogao skupiti izvođače niti komunicirati s njima, kao naprimjer vodoinstalateri, električari i itd. Gospodin SL konstantno je morao kontrolirati rad tužitelja i ispravljati njegove pogreške. Naprimjer, nakon što smo otvorili projekt vezano za Jankomir, tužitelj ga jednostavno nije znao pročitati, uopće nije mogao sudjelovati u razgovorima i procesu rada. Tužitelj nije imao potrebna znanja i vještine za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja projekta. Tužitelj je prigovarao projektu, nakon toga otišao bi kod projektantice koja mu je projekt objasnila, i tek nakon toga ga je prihvaćao je jedan od primjera rada s tužiteljem. Komunikacija s projektantima je bila u sastavu njegovog radnog mjesta. Svi se konzultiraju s projektantima. Radi se o sasvim drugačijoj prirodi komunikacije sa projektantima koje je vodio tužitelj i koji su vodili ostali. Gosp. SL bio neposredno nadređen tužitelju. On osobno je ponekad sudjelovao u radu s tužiteljem. Ocjenjivanja kvalitete rada tužitelja radio je SL. Radilo se o timu koji je dobivao upute, koordinirao se rad s projektantima i izvođačima. Gosp. SL taj posao radi zadnjih 25 godina. Za vrijeme rada tužitelja završeno je projekt u Novalji, Ninu, čak i Opuzenu. Prilikom završetka projekta u Ninu zna da tužitelj nije uspio ishoditi minimalne tehničke uvjete. Oni nisu odmah ishođeni, ali točno ne zna zbog čega. Zna da on nije uspio samostalno ishoditi. Tužitelj je trebao obaviti sve što je bilo potrebno za ispunjenje tehničkih uvjeta, pozvati službenika i ishoditi dozvolu. Tužitelj nije jednostavno uspio razviti radne sposobnosti da bi obavljao poslove svog radnog mjesta. Usmeno je tužitelj upozoren u svakodnevnom radu, a ne pismeno. Tužitelj nije niti jedan projekt vodio od početka do kraja, pa tako ni Novalju i Opuzen.
9. Svjedok SL, iskazao je kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja građevinskih projekata. Dana 6. studenog 2023. Dobio je otkaz ugovora o radu. Tužitelj je mladi inženjer i uzeo ga je jer je na tržištu teško naći inženjera građevine. Htio je provjeriti koliko znanje ima za obavljanje tih poslova i koliko može podnijeti taj posao. Prilikom inervijua za posao tužitelj je ispričao sve najbolje i on osobno je bio zadovoljan s razgovorom kada mu je pojasnio što sve od njega očekuje. Na osnovnu razgovora objasnio sam mu što sve očekujem od njega i uzeo ga u rad. Mislio je da će tužitelj moći voditi gradilišta i nadzirati inženjere, izvođače i kooperante. Ustanovilo se da to nije niti blizu tih njegovih sposobnosti. Bez obzira na to pokušali su jer su bili prisiljeni zbog situacije na tržištu. Radili su manje objekte koje je tužitelj naslijedio od prethodnika misleći da će on to moći izdržati i da će raditi po svim tim normama. Ustanovilo se da je došlo do hrpe problema i milijun reklamacija tako da i dan danas sanira njegove greške. Sa tužiteljem je pokušao zaključiti sporazumni raskid ugovora o radu. Radili su 8 sati zajedno, poznavao ga je dobro, znao je da je frustriran zbog svoje mladosti i neiskustva. Odluka o ukidanju stimulativnog dijela plaće uslijedila je nakon što nisu mogli postići sporazum o prekidu ugovora. Razlog smanjenja plaće niti je njegova nesposobnost, niti je nedostatak dogovora vezano za sporazumni raskid ugovora o radu, već naivnost tužitelja. Objasnio je tužitelju da dolaze puno veći i kompliciraniji projekti, i da mu treba sposobniji i jači čovjek za voditi projekt, ponudio mu je dvije plaće uz otkazni rok od 2 mjeseca da si nađe posao, tužitelj je zatražio 30.000 eura otpremnine sa čime se nije mogao složiti. Nakon toga tužitelj nije prihvaćao nikakav dogovor. Bio je došao na posao, nije se razdužio s mobitelom, nije vratio vozilo, prekinuo je svu komunikaciju s njim. Ugovoren je otkazni rok od godinu dana neovisno o tome tko otkaže. Vezano za materijalno potraživanje tužitelja, svjedok odgovara da nije smatrao kako se radi o jednogodišnjoj naknadi plaće vezano za otkazni rok. Vezano za donošenje odluke o otkazu svjedok se ne sjeća da li je novi radnik već bio zaposlen ili ne. Otkazivanje gosp. EL nije uslijedilo zato što je zaposlen novi radnik. Pogreške tužitelja bile su pogrešno izvođeni radovi, pogrešna manipulacija materijala, neofarbane površine, krivo postavljene stvari na građevini, tužitelj ništa nije vodio na način koji udovoljava normama. Pismeno ga na to nikada nije upozoravao iz razloga što su svaki dan bili na gradilištu i svaki dan ga je upozoravao. Konkretno, sutra mora na reklamaciju jer curi krov u Ninu, a koji je rad na krovu je nadzirao tužitelj. Upozoravao ga je na pogreške jer je bio mladi, naučio ga je neke stvari, ali tužitelj se u puno stvari ne razumije vezano za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta može reći da se radi o njegovom dijelu posla u skladu sa njegovim opisom radnih zadataka kojima nije udovoljio. Primjedba referentice je bila zato što sanitarni čvor nije ima pregrade, što je bio njegov posao. To je trebao znati odmah, a ne naknadno popravljati. Tužitelj ga nije upozorio da moraju biti sanitarne pregrade, to ih je upozorila referentica. Točno je da je on s njim radio i da ga je upozoravao da treba raditi. Tužitelj je bio započeo taj projekta. Ukoliko u projektima postoji da treba stajati pregrada i ukoliko to referenti traže onda se to trebalo napraviti. Vjerojatno gosp. PL poznavao referenticu i riješio je taj problem.
10. Svjedok OL iskazao je kako je radio s tužiteljem u Fero- Termu. S tužiteljem je radio njegov direktor SL, koji je i njemu direktor i ta osoba zna sve vezano za otkaz. Direktor SL mu se nije posebno žalio na rad tužitelja. Prepirke su nastale nakon ovog otkaza. Nije radio s tužiteljem na projektu, bila je samo kratka primopredaja. Nisu puno komunicirali. Radio je samostalno svoj projekt, a tužitelj svoj. On je imao Istru, a tužitelj Dalmaciju.
11. Svjedok ZL iskazao je da poznaje tužitelja i da je surađivao s njime. Nije upoznat s okolnostima koje su dovele do otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Naime, s tužiteljem je imao samo jedan problem i to na objektu u Dalmaciji kada je tužitelj trebao organizirati sve da se počne s izvođenjem radova. Došao je s drugog objekta, pregledao i javio da ne može početi s radovima jer ništa nije spremno. To je bilo u ponedjeljak, kada su oni trebali početi raditi. On je došao i u srijedu, poslikao i javio u Zagreb da opet nije spremno i da ne mogu početi raditi. Tužitelj je bio ovlašten i zadužen za pripremu građevinskih radova. SL je rekao da mu je tužitelj u ponedjeljak potvrdio da je spremno. Ne zna točan datum, ali zna da je rađen objekt Nin. Često se desi da nije spremno za početak radova, ali nije korektno tvrditi, što je tužitelj napravio, da je sve spremno za početak radova, a nije bilo. I dalje radi za Fero-Term. U Ponedjeljak je nazvao njihov gazda (kooperant) da je spremno, a nije bilo. Gazdu je netko zvao, ne zna tko. EL (tužitelj) mu je rekao da je spremno, ali mu je svjedok odgovorio kako nije. Nakon toga tužitelj je obećao da će u kratkom roku biti spremno i kada je išao provjeriti svjedok u srijedu opet nije bilo spremno za početak radova. U srijedu su ga stavili na razglas i pitali zašto nisu krenuli raditi keramiku, a on im je odgovorio da još nije spremno. On se vratio na drugo gradilište. Vratio se nakon tjedan dana polijepiti pločice. Tužitelj je koordinirao radove na tom gradilištu.
12. Svjedokinja ELV, iskazala je kako je kao zaposlenik svog ureda Grubešić d.o.o. radila za tuženika projekt Shoping centra na Jankomiru. Problema u komunikaciji s tužiteljem nije bilo osim što su morali rješavati neke probleme i to tužitelj ispred investitora kao voditelj projekta, a ona kao projektant objekta vezano za ishođenje potvrda i dozvola. Postojeći projekt i komunikaciju sa nekim služba preuzela je ona, premda je to bio zadatak voditelja projekta ispred investitora. To je bila njena inicijativa da se problem riješi, obzirom na npr. papire za trafostanicu i parcelaciju i itd.Tužitelj je prigovarao na nedostatke koji bi se kasnije utvrdili nepostojeći. Imali su sastanke i onda su našli šta ima u projektu, a šta nema. Ona je po ugovoru sa FERO-TERM imala zadatak projektiranja, međutim proširilo se i tehničko savjetovanje za što smatra da je bio zadatak projekta. Stavlja da se nisu micali sa "mrtve točke" u odnosu na trafostanicu. Svjedok smatra a da je voditelj projekta trebao riješiti tehničku dokumentaciju, konkretno za tu trafostanicu. Ne zna zašto voditelj to nije rješavao, problem je što je to stopiralo građevinsku dozvolu. Surađivala je sa čovjekom koji je došao nakon EL na poziciju voditelja projekta, čak i duže sa EL, moguće da je bio iskusniji. Projekt Jankomir je bio zahtjevan. Osobno je sa tužiteljem komunicirala jedino uz svoju projektnu dokumentaciju i komunikacija u tom dijelu s tužiteljem je bila korektna. U okviru svog posla tužitelja je upozoravala šta treba napraviti, a sjeća se da se radilo o trafostanici. Radilo se o stručnoj komunikaciji. Na stručan način komunikacije riješili su dati problem.
13. Tužitelj je iskazao kako je bio zaposlen na poziciji građevinskih projekata na neodređeno vrijeme. Sa stručnom spremo stručnog specijaliste inf. građevinarstva. Prije toga radnog mjesta imao je 5-6 radnog iskustava na istim i sličnim poslovima, procedura vezana za vođenje projekta bila mu je poznata. Sveukupno preuzeo je četiri projekta kod tuženika od kojih je tri isporučio do uporabne dozvole i do rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima. Shodno tome u jednom trenutku tražio je povišicu. Povišicu je dobio sa 01.07.2023. Konkretno do problema je došlo vezano za zadnji objekt isporučen po građevinskoj dozvoli. Taj objekt je odmah po dobivanju uporabne dozvole gen. direktor SL odlučio širiti po svom nahođenju, dodatno dograditi ga, a to je bi bio izvor prijepora. Na vrijeme je upozorio da će komunalni proći pored objekta i vidjet će da se objekt proširio za 30 % odmah nakon završetka izgradnje. Naime, projekt je izgrađen, dobio uporabnu dozvolu i odmah ga se išlo proširiti. Kada je obavješten o otkazu, to se i dogodilo. Po obavijesti o otkazu on je bio šokiran, ali je u želji da se postigne dogovor istako svoje uvjete. Generalni je odbio njegove uvjete i nametnuo svoje, i ispunio svoje prijetnje vezno za smanjenje plaće. Nije dobio objašnjenje od g. SL zašto za posljednja dva mjeseca rada nije isplatio punu plaću, već ispunjenje prijetnji. Nakon što je za prethodna objekta bez problema ishodio rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima na objektu u Ninu referentica u Zadru zauzela je osobni amonizitet i stav prema tvrtki i direktorima. Direktora je upozorio i objasnio da on sa stručne strane više ništa ne može poduzeti.
14. Iz iskaza svjedoka razvidno je kako je tužiteljev iskaz neuvjerljiv obzirom da su svi nedvojbeno iskazali kako rad tužitelja na radnom mjestu „Voditelja projekata“ nije udovoljavao zahtjevima i zadacima (nije mogao voditi gradilište i nadzirati inžinjere, izvođače i kooperante). Radilo se o zahtjevnom radnom mjestu, a koordinacija između izvođača projekta bila je jako slaba. Poslove koordinacije za tužitelja su dovršavali kako projektanti, tako i g. SL i g. PL. Tužitelj nije uspio razviti radne sposobnosti, a za tuženika je u vidu reklamacija nakon rada tužitelja nastala šteta.
15. Prema stavu ovog suda opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan osobinama tužitelja, leži u činjenici da je isti zbog nestručnosti, na zahtjevnom random mjestu, poslodavcu prouzročio štetu jer su nastupile reklamacije zbog nedostataka u izvođenju projekata za koje je bio zadužen tužitelj, a koje su morali sanirati drugi radnici. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti sukladno odredbi članka 115. St. 1. I 2. ( NN 93/2014 ).
16. Obzirom da je sud utvrdio kako je Odluka o Otkazu tužitelju opravdana i zakonita, istome nisu dosuđena potraživanja u vidu naknade štete, kao ni razlika zatražene place obzirom da ista nije naznačena u Ugovoru o radu, a tužitelj nije dokazao pravni osnov za isplatu zatražene razlike.
17. Obzirom da nije uspio u ovome postupku tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troška.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Starčević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
3. Spis