REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1220/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐNČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Koprivnici, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od € 1.212,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2023. godine pa do isplate, kao i troškove ovog parničnog postupka u visini od €1.818,27 sa kamatama od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da se dana 11.rujna 2022. god. oko 10,40 sati, u Zagrebu, na križanju Nadinske i Velikopoljske ulice dogodila se prometna nezgoda, koju je skrivila ĐN na način da je upravljajući svojim osobnim automobilom LJ35-HKS (SLO) udarila u osobni automobil kojim je upravljao SN. Vozilo kojim je upravljala ĐN u trenutku prometne nezgode bilo je inozemnih registracijskih oznaka, stoga je odgovornost tuženika nesporna. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je, u svojstvu putnika u vozilu kojim je upravljao SN, zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je tužiteljica, zbog predmetnog štetnog događaja, pretrpila fizičke bolove, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, te strah. Fizički bolovi bili su jaki i dugotrajni. Tužiteljica je djelatnica. Zbog ozljeda koje je zadobila smanjenja joj je životna aktivnost i ona će posljedice tog smanjenja osjećati, kako na svom poslu koji zahtjeva mnogo aktivnosti i koncentracije, ali i u slobodno vrijeme jer se neće moći baviti športskim aktivnostima kojima se dosad bavio. Smanjenje životne aktivnosti je trajno. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvani boli, ali i sve druge okolnosti, a posebice dugotrajnost liječenja. Stoga tužiteljica predlaže, da sud, imajući na umu težinu povreda i sve okolnosti slučaja, utvrdi prema rečenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 EUR, za pretrpljeni strah 800,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja opće i radne i životne aktivnosti 600,00 EUR. Zbog navedenih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 2.400,00 EUR. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok isti nije mogao samostalno obavljati higijenu, oblačiti se itd. Stoga tužiteljica po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje od tuženika imovinsku štetu u iznosu od 130,00 EUR. Tužiteljica se tuženiku obratila mirnim putem, te joj je tuženik na ime predujma naknade štete isplatio iznos od 1.240,00 EUR. Obzirom da ponuđeni iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, to je tužiteljica primorana pravičnu novčanu naknadu potraživati putem suda. Slijedom gore navedenog tužitelj predlaže da naslovljeni sud na temelju čl. 1100 st. 1 i 2, te čl. 1095, a u vezi sa čl. 19, 1046 i 1103 Zakona o obveznim odnosima donese presudu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da drži kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, te predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, te da joj sud naloži da tuženiku naknadi trošak ovoga parničnog postupka u cijelosti. Nije sporno kako se 11. rujna 2022. dogodila predmetna prometna nesreća, te kako je istu skrivio osiguranik za kojeg odgovara tuženik. Slijedom navedenoga, tuženik navodi kako nije sporna njegova pasivna legitimacija, kao ni odgovornost za naknadu štete tužiteljici. Sukladno gore navedenom, korespodent stranog osiguravajućeg društva je tužiteljici isplatio s osnova naknade štete, iznos od 1.546,95 eura, 11. travnja 2023. Gore navedenom uplatom, i to 1.335,00 eura s osnova naknade imovinske i neimovinske štete, a 211,95 eura s osnova izgubljene zarade, tuženik je postupio sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., nastavno ZOOUP ) te nadoknadio tužiteljici kompletnu štetu nastalu u štetnom događaju od 11. rujna 2022. Tužiteljica je u tužbi, na prvoj strani iste, pogrešno naznačila vrijednost predmeta spora. Tužiteljica je u tužbi, na drugoj strani iste, pogrešno navela kako je tuženik u mirnom postupku, isplatio iznos od 1.240,00 eura, obzirom je korespodent stranog osiguravajućeg društva isplatio s osnova naknade štete, iznos od 1.546,95 eura, 11. travnja 2023., a ne 1.240,00 eura, kako to pogrešno navodi tužiteljica u svojoj tužbi. Ukoliko tužiteljica osporava isplatu iznosa od 1.546,95 eura, tuženik predlaže da se od Podravske banke d.d., Koprivnica, Opatička 3, pribavi podatak da li je, kojeg dana i kome plaćen novčani iznos iz detalja naloga od 11. travnja 2023. Kako je već ranije navedeno, tuženik je isplatom iznosa od 1.546,95 eura, od 11. travnja 2023., s osnova naknade imovinske i neimovinske štete, nadoknadio tužiteljici kompletnu štetu nastalu u štetnom događaju od 11. rujna 2022. Nadalje, predlaže se da sud naloži tužiteljici, dostavu njezinoga liječničkog kartona. Slijedom navedenoga, tuženik drži kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, te predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, te da joj sud naloži da tuženiku naknadi trošak ovoga parničnog postupka u cijelosti. Tuženik traži trošak: sastav odgovora na tužbu 150,00 eura + 37,50 eura s osnova PDV-a, odnosno ukupno 187,50 eura.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u potvrdu II.PPP Zagreb (list 5 spisa), potvrdu o primitku (list 7 spisa), odštetni zahtjev (list 9-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-23 spisa), detalje transakcije (list 30 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru 18.09.2024. godine (list 37-38 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom da između stranka nije sporna dinamika i sama prometna nesreća, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, ali jest visina utuženog potraživanja i osnova istog, jer tuženik drži da je isplatom od € 1546,95 u cijelosti namirio tužiteljicu, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja osnovanosti tužiteljičinog potraživanja.

Medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru 18.09.2024. godine, sud je utvrdio da je u štetnom događaju od **.**.2022. gđa. ĐNČ zadobila je gore navedene lake tjelesne ozljede iza kojih su nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu blaže bolne i smanjene pokretljivosti vratne kralježnice uz parestezije u prstima obje šake. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 3%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpila je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana, te slabijeg intenziteta kroz 7 dana. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 14 dana. Naruženosti nema.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah te trajne posljedice, budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO) kao i troškovima liječenja.

S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova i pretrpljeni strah tužiteljice, sve pobliže opisano u nalazu i mišljenju vještaka a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada po osnovi naknade za bolove iznos od €1100, straha €600, a duševnih bolova (trajnih posljedica od 3%) iznos od €700.

Što se tiče tuđe pomoći i njege u ukupnom trajanju od 42 sata, sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio €3,6 kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu, imajući u vidu da je tužiteljici tuđa pomoć sasvim očito pružana besplatno od strane ukućana - što stranke niti ne osporavaju, znači od strane osoba koje se time profesionalno ne bave (pa ne plaćaju poreze i doprinose), slijedom čega je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici pripada naknada imovinske štete po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od €151,2 – međutim, sukladno odredbi čl. 2 ZPP-a iznos je ograničen na utuženih €147 (l. 45).

Slijedom navedenoga ukupan iznos koji pripada tužiteljici po osnovi štete je €2547, dakako uvećan za 50% sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i korekciji orijentacijskih kriterija te kriterija te korektivu za podivljalu inflaciju, a kako je tuženik već isplatio € 1335, to je tužiteljici valjalo dosuditi razliku od € 1212,00.

Na isti iznos su dosuđene kamate, upravo kako je to tražila tužiteljica po pravilima ZOO- a (čl. 1086.) vezanim za tijek kamata kod materijalnih šteta.

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na 2 ročišta po 100 bodova Tbr. 9/1, sastava 2 obrazložena podneska po 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od €2, uz PDV-t 25% ukupno iznosi 7.500,00 kuna € 996,01, uz trošak vještačenja €265,45,00 kuna i pristojbu na tužbu i presudu od po €26, ukupno iznosi €1.818,27.

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

Zagreb, dana 27. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužiteljice – uz nalog za plaćanje pristojbe na tužbu i presudu od po 200,00 kn/€26,56 x 2

2. tuženiku