Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-305/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], A [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], A [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika u zamjeni BŽ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Dražena Srba odvjetnika u Osijeku, po objavi 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 65.000,00 Eura (slovima: šezdeset pet tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine sklopljen 9. svibnja 2013. između tužitelja AŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i tuženika EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja, ovjeren 9. svibnja 2013. od strane javnog bilježnika Zlatka Šimašeka, iz Osijeka, Vijenac Paje Kolarića 2, pod br. OV-1620/13, zbog nemogućnosti ispunjenja raskinut po sili zakona.

II. U dijelu točke II. tužbenog zahtjeva koji glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate ...".

III. Kupoprodajni ugovor sklopljen 3. lipnja 2013. između tuženika EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren 3. lipnja 2013. od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev, iz Osijeka, Europska avenija 4, pod br. OV-3610/13, gubi učinak prema tužitelju AŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku u iznosu od 65.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate po stopi od 12% godišnje tekućim od 10. svibnja 2013. pa do isplate, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate, u visini eskontne stope koju za svako polugodište odredi HNB uvećane za 5 postotnih poena.

IV. Tuženik OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate po stopi od 12% godišnje tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate, u visini eskontne stope koju za svako polugodište odredi HNB uvećane za 5 postotnih poena, prodajom stana u naravi 33. ETAŽA 506/10000 1. STAN S 28 koji se nalazi na IV katu, a sastoji se od: ulaznog prostora, dnevne sobe + blagavaonice, kuhinje, predsoblja, kupaonice, spavaonice sa garderobom, dječje sobe, loggije i loggije sa 86,97 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od balkona sa 4,11 m2 i spremišta u podrumu sa 3,69 m2, koji stan je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 478 m2, stambeno poslovni objekt sa 470 m2, dvorište 8 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], PU 33., k. o. [katastarska općina], i to iz cijene postignute prodajom navedene nekretnine, s time da se tuženik OŽ može osloboditi naložene prodaje ako tužitelju ispati ukupan iznos tražbine, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 2.031,25 eura (slovima: dvije tisuće trideset jedan euro dvadeset pet centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2013. navodi da je temeljem Rješenja o pravu na stambeni kredit, tuženik ŠŽ **.**.2012. kao kupac, s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom branitelja, kao prodavateljem, zaključio Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva, i to u naravi 33. ETAŽA 506/10000 1. STAN S 28 koji se nalazi na IV katu, a sastoji se od: ulaznog prostora, dnevne sobe + blagavaonice, kuhinje, predsoblja, kupaonice, spavaonice sa garderobom, dječje sobe, loggije i loggije sa 86,97 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od balkona sa 4,11 m2 i spremišta u podrumu sa 3,69 m2, koji stan je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 478 m2, stambeno poslovni objekt sa 470 m2, dvorište 8 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], PU 33., k. o. [katastarska općina] te je 16. svibnja 2012. rješenjem zemljišno-knjižnog odjela naslovnog suda pod brojem Z-4803/12 izvršena predbilježba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tuženika ŠŽ. Tuženik ŠŽ je iskoristivši povlasticu za povoljniju kupnju stana, predmetni stan namjeravao dalje prodati te je angažirao T.D. Tasman Nekretnine d.o.o. kao posrednika u prodaji opisanog stana, a za cijenu od 72.000 Eura. Posredstvom Agencije tužitelj je saznao da se predmetni stan prodaje, a kako je prethodno dobro poznavao tuženika ŠŽ, poradi stambenog zbrinjavanja sina odlučio se je na kupnju tuženikova stana, s tim da je Agencija Tasman Nekretnine bila u obvezi ishoditi svu dokumentaciju poradi realizacije kupoprodaje. Stanke su dogovorile ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 65.000 Eura, a koja se ima isplatiti na način da tužitelj zatvori kredit tuženika ŠŽ u iznosu od 41.000,00 Eura, a ostatak iznosa od cca 24.000,00 Eura se imalo isplatiti tuženiku ŠŽ na ruke. Postupajući u dobroj vjeri, a nakon što je agencija Tasman nekretnine pripremila svu dokumentaciju, tužitelj je 9. svibnja 2013. sa tuženikom ŠŽ sklopio Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine. Istoga dana, odnosno 9. svibnja 2013. tužitelj je tuženiku ŠŽ isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu sljedećom dinamikom:

- od podizanja gotovinskih sredstava u RBA Banci u ukupnom iznosu od 50.000,00 Eura, izvršena je konverzija 41.000,00 Eura u kune u HPB Banci te je tim iznosom isplaćen kredit koji je na taj dan iznosio 306.879,88 kn. Ostatak od 9.000,00 Eura isplaćen je na ruke tuženiku ŠŽ,

- razliku od 15.000,00 Eura tužitelj je zatvorio davanjem dodatnog iznosa od 7.000,00 eura kao i sa prijebojem u na ime duga koji je tuženik ŠŽ imao prema tužitelju u iznosu od 8.000,00 eura temeljem pozajmice.

Po isplati kredita tuženik ŠŽ je zatražio izdavanje tabularne isprave kako bi nekretninu mogao upisati na svoje ime, da bi nakon toga bila izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja temeljem Ugovora o kupoprodaji od 9. svibnja 2013. te se obvezao istu dostaviti tužitelju čim ju primi. Postupajući u dobroj vjeri, tužitelj je 11. lipnja 2013. platio i porez na promet nekretnina u iznosu od 24.607,96 kn. Istoga dana, tužitelj je saznao da je tuženik ŠŽ svoju nekretninu prodao trećoj osobi, OŽ za iznos od 20.000.00 Eura. Ovakvim postupkom tuženika ŠŽ vidljivo je da isti svoju obvezu iz Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 9. svibnja 2013. nikako ne može ispuniti, to je stoga predmetni ugovor raskinut po sili zakona. Dodatno, iz saznanja tuženika ŠŽ, kupac predmetne nekretnine, OŽ je nezaposlena osoba koja svojim imovinskim stanjem nema osnova za pokriće isplate od 20.000,00 Eura. Uzimajući u obzir navedeno, kao i nespornu činjenicu da je nekretnina prodana po znatno nižoj cijeni no što iznosi njezina tržišna vrijednost, vidljivo je da je jedina namjera tuženika ŠŽ i OŽ bilo onemogućenje tužitelja u naplati svoje tražbine, a o čemu je OŽ, uzimajući u obzir sve prethodne okolnosti, zasigurno imao saznanja. Slijedom naprijed izloženog, predlaže da sud donese presudu:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine sklopljen 9. svibnja 2013. između tužitelja AŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i tuženika EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja, ovjeren 9. svibnja 2013. od strane javnog bilježnika Zlatka Šimašeka, iz Osijeka, Vijenac Paje Kolarića 2, pod br. OV-1620/13, zbog nemogućnosti ispunjenja raskinut po sili zakona.

II. Nalaže se tuženiku EŽ ŠŽ da tužitelju VŽ isplati iznos od 65.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate po stopi od 12% godišnje koje teku od 10. svibnja 2013. pa do isplate, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate, u visini eskontne stope koju za svako polugodište odredi HNB uvećane za 5 postotnih poena.

III. Kupoprodajni ugovor sklopljen 3. lipnja 2013. između tuženika EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i tuženika OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren 3. lipnja 2013. od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev, iz Osijeka, Europska avenija 4, pod br. OV-3610/13, gubi učinak prema tužitelju AŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku EŽ u iznosu od 65.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate po stopi od 12% godišnje tekućim od 10. svibnja 2013. pa do isplate, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate, u visini eskontne stope koju za svako polugodište odredi HNB uvećane za 5 postotnih poena.

IV. Tuženik OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate po stopi od 12% godišnje tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, dok u slučaju promjene stope zatezne kamate, u visini eskontne stope koju za svako polugodište odredi HNB uvećane za 5 postotnih poena, prodajom stana u naravi 33. ETAŽA 506/10000 1. STAN S 28 koji se nalazi na IV katu, a sastoji se od: ulaznog prostora, dnevne sobe + blagavaonice, kuhinje, predsoblja, kupaonice, spavaonice sa garderobom, dječje sobe, loggije i loggije sa 86,97 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od balkona sa 4,11 m2 i spremišta u podrumu sa 3,69 m2, koji stan je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 478 m2, stambeno poslovni objekt sa 470 m2, dvorište 8 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], PU 33., k. o. [katastarska općina], i to iz cijene postignute prodajom navedene nekretnine, s time da se tuženik OŽ može osloboditi naložene prodaje ako tužitelju ispati ukupan iznos tražbine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak.“

1.1. Na ročištu 18. listopada 2024. tužitelj je iznio da i dalje ostaje kod točke I. tužbenog zahtjeva i smatra da je taj dio zahtjeva bitan radi podnošenja zahtjeva za povrat plaćenog poreza na promet nekretnina, unatoč tome što je taj ugovor obzirom na činjenicu što je i predmet kaznenog djela, samim time i ništetan.

2. Tuženik ŠŽ u odgovoru na tužbu od 8. kolovoza 2013. navodi da je kupcu Š, koji je kupac u dobroj vjeri, prodao stan, a on je njemu u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu od 70.000 EURA. Nije mu jasno iz kojeg razloga bi se morala prisilno prodati nekretnina koju je njemu uredno platio Š, za dugovanje koje uopće ne postoji. Također, tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, jer nije dokazao da nema druge imovine iz koje bi se tužiteljeva tražbina mogla namiriti. Kredit je zatvorio od novca koji je primio od kupca Š, pa nije točna tvrdnja da je novac dobio od B. Sve uplatnice koje je B priložio kao dokaz, ne dokazuju da je tim novcem zatvoren kredit, jer se samo vidi novac koji je podignut sa računa Raiffeisen Banke. Može posvjedočiti da je kredit zatvorio novcem koji mu je dao Š. Novac koji je dobio od Š, **.**.2013. vidjeli su i svjedoci. Kupca OŽ nije poznavao od prije, a za novac koji je dobio od njega postoji i potvrda. Navodi da je pravi motiv za podizanje tužbe B protiv njega, da protupravno dođe do njegove nekretnine, na konto posuđenog novca iznosa 26.500 kn, za plaćanje razlike kvadrata 2012.g. Ovdje se radi o najočitijem obliku "kamatarenja" gdje osoba kojoj je dužan 26.500 kn na brzinu planira doći do nekretnine vrijedne 70.000 EURA, odnosno kamate od razlike 26.500 do 65.000 Eura. Bio je prisiljen prijetnjama koje mu je upućivao B potpisati kupoprodajni ugovor, iako to zapravo nije htio. Prisilno su ga vodili kod javnog bilježnika 4-5 puta na potpisivanje novih zadužnica, i konstantno prijetili njemu i njegovoj obitelji. Ove njegove tvrdnje lako se mogu provjeriti obzirom da je i policiji B poznat kao osoba koja se bavi tzv. "kamatarenjem" i sklapanjem lihvarskih ugovora. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te da prouzročeni parnični trošak do sad snosi tužitelj u cijelosti.

2.1. Na ročištu 18. rujna 2024. tuženik je iznio da ne spori sklapanje ugovora o kupoprodaji od 9. svibnja 2013. s tužiteljem, međutim navodi kako ugovor nije valjan budući ga je tuženik sklopio zbog upućenih mu prijetnji od strane tužitelja. Navodi kako je prava volja ugovornih strana tužitelja i tuženika ustvari bila da se osigura tužitelj obzirom na pozajmice koje je dao tuženiku.

2.2. Na ročištu 18. listopada 2024. se i dalje protivi dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I., jer da u konkretnom slučaju ne može biti govora o raskidu ugovora po sili zakona.

3. Na ročištu 18. rujna 2024. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na II. tuženog OŽ, II. tuženik OŽ je pristao na povlačenje tužbe, pa je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) rješenjem ovoga suda posl.br. P-305/2024-6 od 20. prosinca 2024., pravomoćnim 18. siječnja 2025., utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na II. tuženog OŽ, slijedom čega je kao tuženik u ovom postupku ostao samo ŠŽ.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine od 8. svibnja 2013. (list 23-25 spisa), Kupoprodajni ugovor od 3. lipnja 2013. (list 34-35 spisa), iskaz tužitelja (stranica 167- 168 spisa), te je temeljem suglasnosti i tužitelja i tuženika izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. K-582/2018 te u sve dokaze izvedene u istom, kao i u svu dokumentaciju priležeću ovom spisu.

4.1 Obzirom su stranke na ročištu 25. veljače 2025. odustale od prijedloga za saslušanjem tuženika, to nije izveden dokaz njegovim saslušanjem.

5. Predmet spora je zahtjev je tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine od 9. svibnja 2013. zbog nemogućnosti ispunjenja raskinut po sili zakona, zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati kupoprodajnu cijenu u iznosu 65.000,00 eura sa kamatom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, zatim zahtjev za utvrđenje da Kupoprodajni ugovor od 3. lipnja 2013. kojeg je tuženik sklopio s OŽ gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku u iznosu od 65.000,00 Eura sa kamatom tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, kao i zahtjev da je OŽ dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.000,00 eura sa kamatom tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, iz prodajne cijene stana koji je bio predmet kupoprodaje od 3. lipnja 2013.

6. Nesporno je među strankama:

- da su tužitelj i tuženik 8. svibnja 2013. sklopili Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine - stana br. S28 u ulici Strossmayerova 198, Osijek, zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], br. PU 33 koja je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi označena kao: 33. ETAŽA 506/10000 1. STAN S 28 koji se nalazi na IV katu, a sastoji se od: ulaznog prostora, dnevne sobe + blagovaonice, kuhinje, predsoblja, kupaonice, spavaonice sa garderobom, dječje sobe, loggije i loggije sa 86,97 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od balkona sa 4,11 m2 i spremišta u podrumu sa 3,69 m2 (dalje u tekstu: sporna nekretnina),

- da tužitelj nije uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini,

- da je tuženik s OŽ **.**.2013. sklopio Kupoprodajni ugovor kao i da je predmet kupoprodaje bila sporna nekretnina,

- da je OŽ uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini.

6.1. Ovaj sud napominje da tijekom postupka tužitelj, odnosno tuženik, govore o Ugovoru o kupoprodaji sklopljenom 8. svibnja 2013., odnosno 9. svibnja 2013. Međutim, neovisno koji od tih datuma navode, ustvari je nesporno da se radi o jednom Ugovoru o kupoprodaji kojeg su stranke sklopile 8. svibnja 2013., dok je 9. svibnja 2013. ovjeren po javnom bilježniku. Dakle, neovisno govori li se o datumu 8. svibnja 2013. ili 9. svibnja 2013., riječ je o jednom te istom ugovoru sklopljenom između ovdje parničnih stranaka.

7. Sporno je među strankama je li Ugovor o kupoprodaji od 8. svibnja 2013. ništetan, odnosno je li pobojan.

8. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji predmet kaznenog djela pa da je samim time i ništetan.

8.1. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnine od 8. svibnja 2013. utvrđeno je da su ga sklopili ŠŽ iz [adresa], kao prodavatelj, i AŽ, kao kupac, da je predmet kupoprodaje sporna nekretnina, da kupac spornu nekretninu kupuje po cijeni od 65.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB, na dan isplate (članak 1.), da će dinamika isplate cjelokupnog kupoprodajnog iznosa 65.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB, biti jednokratna odmah po potpisu kupoprodajnog ugovora i realizacije stambenog kredita (članak 2.), da je kupac upoznat s činjenicom da je u vlastovnici na predmetnom stanu upisana Republika Hrvatska, odnosno da je predbilježeno pravo vlasništva u korist ŠŽ iz [adresa] (članak 3.), da se prodavatelj obvezuje predmetnu nekretninu predati u posjed kupcu najkasnije do 8. lipnja 2013. (članak 5.), da prodavatelj potvrđuje da je primio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura i da ovlašćuje kupca da temeljem tog ugovora bez svake daljnje suglasnosti može izvršiti uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku na svoje ime i u svoju korist (članak 6.). Ugovor su vlastoručno potpisale obje ugovoren strane, te su potpisi istih ovjereni po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku u Osijeku, pod posl.br. OV-1620/13 9. svibnja 2013.

8.2. Tužitelj AŽ je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dao u spisu ovoga suda poslovni broj K-582/18 na zapisniku sastavljenom u ODO 24. rujna 2013. Nadalje je naveo da prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji 8. svibnja 2013. tuženik još uvijek nije bio upisan kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama već da je bila upisana RH, da se ŠŽ obvezao, nakon što se RH briše iz zemljišnih knjiga kao vlasnik predmetnog stana i nakon što on bude upisan, da će njemu izdati tabularnu ispravu, odnosno da se on upiše kao vlasnik stana temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. svibnja 2013. Unatoč tome što u članku 6. Ugovora o kupoprodaji stoji da ga prodavaoc odnosno ŠŽ ovlašćuje da može izvršiti uknjižbu prava vlasništva na kupljenom stanu, on temeljem te odredbe nije mogao tražiti upis jer tada ŠŽ još uvijek nije bio upisan kao vlasnik stana. Ne zna koliko je prošlo od dana sklapanja ugovora, možda 2 do 3 mjeseca, kada mu je pristupio ŠŽ i dostavio kopiju očitovanja Republike Hrvatske kojim se briše njezino pravo vlasništva sa stana koji je bio predmet kupoprodaje između njega i ŠŽ. Tada je tu kopiju odnio u Tasman nekretnine tražeći od njih da provedu ugovor o kupoprodaji od 8. svibnja 2013., odnosno da se on upiše kao vlasnik predmetnog stana. U Tasman nekretninama mu je rečeno da se radi o kopiji i da temeljem tog nije moguće provesti uknjižbu, a isto tako u Tasman nekretninama su provjerili zemljišnoknjižno stanje na predmetnom stanu i tada je utvrđeno da vlasnik predmetnog stana nije ŠŽ već da je isti u međuvremenu stan otuđio, prodao OŽ koji se uknjižio kao vlasnik stana. Rečeno mu je da se on, obzirom na utvrđeno ne može više upisati kao vlasnik na predmetnom stanu. Nakon toga obratio se ŠŽ, vidjeli su se u jednom kafiću u Retfali u Osijeku, i tražio ga je da mu preda stan i omogući uknjižbu u zemljišnim knjigama, nije mu dao nikakav dodatni rok, jer da će ga u protivnom tužiti za prijevaru. On je rekao: "tuži me". Tada je otišao na policiju i državno odvjetništvo i prijavio ga je za prijevaru. Nakon toga više nije imao nikakav kontakt s ŠŽ, pa je obzirom isti nije ispunio svoju obvezu prema njemu, podnio ovu tužbu, kojom više nije tražio ispunjenje ugovorne obveze od strane tuženika, da mu preda stan u posjed i vlasništvo, već je tražio da se ustvari ugovor raskine i da mu tuženik vrati iznos kupoprodajne cijene.

8.3. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. K-906/2013-67 od 3. travnja 2017., koja je postala pravomoćna 27. studenoga 2017., utvrđeno je da je ovdje tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11 i dr., što je 3. lipnja 2013. u Osijeku, u nakani da si pribavi nepripadnu imovinsku korist, s AŽ kao kupcem u svibnju 2013. dogovorio prodaju stana u [adresa], predočivši mu da na stanu postoji dug prema Hrvatskoj poštanskoj banci u iznosu od 40.547,23 eura i da dug treba prethodno isplatiti kako bi se ishodovala valjana tabelarna isprava za uknjižbu i da će odmah po ishođenju tabelarne isprave i uknjižbe sebe kao vlasnika na AŽ prenijeti pravo vlasništva nad stanom u skladu s ugovorom, pa kada je on u to povjerovao sačinili su 8. svibnja 2013. kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je AŽ **.**.2013., neposredno prije ovjere ugovora po javnom bilježniku, isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 65.000,00 eura na način da je isplatio dug tuženika u Hrvatskoj poštanskoj banci u visini od 40.547,23 eura, 8.000,00 eura zatvoreno je pribojem duga, a ostatak mu dao u gotovom novcu, nakon čega je tuženik po dobivanju brisovnog očitovanja od banke, odnosno valjane tabelarne isprave stan prvotno uknjižio na sebe, a očitavanja od banke, odnosno valjane tabelarne isprave stan prvotno uknjižio na sebe, čime je oštetio AŽ za iznos od 65.000,00 eura, te je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine.

8.4. Odredbom članka 12. stavka 3. ZPP-a je propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema tome, ovaj sud je vezan za presudu Općinskog suda u Osijeku posl. br. K- 906/2013-67 od 3. travnja 2017. kojom je tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare na štetu ovdje tužitelja, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela.

8.5. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj 9. svibnja 2013. isplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu u iznosu od 65.000,00 eura, čime je ispunio svoju obvezu prema tuženiku iz Ugovora o kupoprodaji od 8. svibnja 2013., da u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji tuženik nije bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, već je kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska, da se tuženik obvezao da će nakon što dobije brisovno očitovanje od Republike Hrvatske izdati tužitelju tabularnu ispravu i omogućiti mu upis u zemljišnim knjigama, da tuženik, po dobivenom brisovnom očitovanju, nije tužitelju omogućio upis u zemljišne knjige, kao i da je u kaznenom postupku koji je vođen kod ovog suda pod posl.br. K-906/2013 utvrđeno da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem postupao prijevarno prema tužitelju.

8.6. Odredbom članka 322. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8.7. Odredbom članka 327. stavka 1. ZOO-a je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

8.8. Odredbom članka 284. ZOO je propisano da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna (članak 1.), da strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete (članak 2.).

8.9. Dovodeći u svezu utvrđenja ovoga suda sa citiranim zakonskim odredbama, ovaj sud utvrđuje da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. svibnja 2013. nije ništetan, budući isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Iako iz navedene kaznene presude proizlazi da je tuženik tužitelja doveo u zabludu da će mu predati u vlasništvo predmetni stan, za što je tužitelj tuženiku isplatio kupoprodajnu cijelu u cijelosti, što se može ocijeniti i kao nemoralno postupanje, takav ugovor nije ništetan, već je, a obzirom se radi o prijevarnom postupanju tuženika, a prema članku 284. stavku 1. ZOO, takav ugovor pobojan. Pošto tužitelj nije postavio zahtjev za poništenje ugovora o kupoprodaji zbog prijevarnog postupanja tuženika, to je takav ugovor valjan.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da ugovor nije valjan jer da je na sklapanje istog bio prisiljen prijetnjama tužitelja upućenima njemu i njegovoj obitelji, da ga je tužitelj prisilio da sklopi predmetni ugovor, što on nije htio.

9.1. Odredbom članka 279. ZOO-a je propisano ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi (članak 1.), da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe (članak 2.), kao i da je ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan (članak 3.).

9.1.1. Dugim riječima, utvrđenje ništetnosti ugovora zbog prisile moguće je tražiti samo onda kada je do njegova sklapanja došlo primjenom fizičke sile (vis absoluta) - kada se je na volju ugovaratelja da potpiše ugovor djelovalo određenim oblicima tjelesne prisile (fizičko zlostavljanje, nanošenje fizičkih bolova i tjelesnih ozljeda i si.), a ne i onda kada se je na volju ugovaratelja djelovalo nedopuštenim prijetnjama koje su kod njega izazvale opravdani strah - primjenom psihičke sile (vis compulsiva), zbog čega je moguće tražiti njegovo poništenje. (tako i Županijski sud u Bjelovaru u Gž-2053/11-2 od 14. listopada 2011.)

9.2. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ugovor ništetan, jer da je do njegova sklapanja došlo primjenom fizičke sile, odnosno da je pobojan, jer da ga je sklopio pod prijetnjom. Naime, iz potvrde o pozajmice od 5. rujna 2012., izjave od 5. lipnja 2012. i potvrde o pozajmici od 6. travnja 2012. (stranica 146-150 spisa), kao niti iz iskaza svjedoka IŽ, UŽ, DŽ, PŽ, a koji su saslušani u spisu ovoga suda posl.br. K-906/2013, kao i iz drugih izvedenih dokaza u tom postupku, ovaj sud ne nalazi utvrđenim elemente sile odnosno prijetnje na koju tuženik ukazuje, već se isključivo radi o pismenom dokumentiranju novčanih pozajmica koje je tužitelj dao tuženiku. Jednako tako, tuženik tijekom postupka nije niti postavio tužbeni zahtjev u dijelu kojim bi tražio poništenje Ugovora o kupoprodaji zbog mane volje - prijetnje.

9.3. Obzirom na utvrđenje da predmetni ugovor nije ništetan, odnosno da nije poništen, isti je valjan.

10. Tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je ugovor zbog neispunjenja raskinut po sili zakona, iz razloga što je tužitelj svoju obvezu iz ugovora ispunio, dok tuženik svoju obvezu nikako ne može ispuniti, budući je predmetnu nekretninu prodao trećoj osobi.

10.1. Odredbom članka 376. ZOO-a je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

10.2. Odredbom članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZVDSP) je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (stavak 1.), da se radi uknjižbe prava vlasništva mora o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava (stavak 2.).

10.3. Kraj nesporne činjenice da je tuženik 3. lipnja 2013. nekretninu koja je bila predmet kupoprodaje s tužiteljem prodao trećoj osobi, time nije prestala njegova obveza prema tužitelju zbog nemogućnosti ispunjenja. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1230/07 od 28. listopada 2008.). Prema tome, sama činjenica što tuženik nije predao tužitelju predmetnu nekretninu u vlasništvo, ne znači automatski prestanak njegove obveze prema tužitelju, odnosno ne znači prestanak ugovora o kupoprodaji po sili zakona.

11. Pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja uređeno je odredbom članka 360. - 368. ZOO-a.

11.1. Odredbom članka 360. ZOO-a propisano je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinut ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

11.2. Odredbom članka 361. stavka 1. ZOO-a je propisano kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitni sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

11.2.1. Nije dovoljno da ugovorne strane u ugovoru odrede točan rok ispunjenja obveze da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti, a u pisanom obliku ugovora to znači napisati, da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora, jer ako takvog izričaja nema, rok nije bitan sastojak ugovora pa se stoga primjenjuje odredba članka 362. ZOO-a. Naime, ispunjenje obveze u određenom roku bitan je sastojak ugovora ako su stranke to ugovorile na jasan i izričit način, odnosno ako to proizlazi iz prirode samog posla. U konkretnom slučaju u članku 5. Ugovora o kupoprodaji navedeno je da se prodavatelj obvezuje spornu nekretninu predati kupcu najkasnije do 8. lipnja 2013., što taj element ne čini bitnim sastojkom ugovora, budući citirana ugovorna odredba u kojom je određeno ispunjenje obveze najkasnije do 8. lipnja 2013. nije bitan sastojak ugovora koja za posljedicu ima njegov raskid po samom zakonu. To stoga što niti je to izrijekom navedeno u samoj toj odredbi niti je u tekstu ugovora i navedeno da je ispunjenje ugovornih obveza bitan sastojak ugovora. (tako i Pž-9221/13-4 od 26. siječnja 2016.). Pošto je ovaj sud utvrdio da predmetni ugovor nije raskinut po sili zakona zbog neispunjenja, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. kojim traži da se utvrdi da je predmetni ugovor raskinut zbog neispunjenja po sili zakona.

11.3. Odredbom članka 362. ZOO-a je propisano da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (stavak 1.), ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (stavak 2.), ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (stavak 3.).

11.4. Odredbom članka 363. ZOO-a, koji uređuje raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka, je propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

11.5. Odredbom članka 366. ZOO-a propisano je da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

11.6. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da u ugovorima kao što je ovaj (dvostrano obveznim) kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima propisanim zakonom raskinuti ugovor izjavom o raskidu, ako raskid ugovora ne nastupa po sili zakona.

11.7. Cijeneći iskaz tužitelja dan u ovom postupku 25. veljače 2025., odnosno na zapisnik kod Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, 24. rujna 2013. (list 46-48 spisa K-906/2013), koji u bitnom ne odstupaju od njegovog iskaza danog na zapisnik pred I. policijskom postajom Osijek, 10. lipnja 2013. (list 15-16 spisa K-906/2013), ovaj sud utvrđuje da je tužitelj, po saznanju da je tuženik otuđio spornu nekretninu OŽ, zatražio od tuženika da mu stan preda u vlasništvo i omogući uknjižbu u zemljišnim knjigama, jer da će ga u protivnom tužiti za prijevaru, na što mu je tuženik rekao: "Tuži me". Na taj način tužitelj je pozvao tuženika da ispuni svoju ugovornu obvezu odnosno da mu spornu nekretninu preda u vlasništvo. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da iz odgovora tuženika "Tuži me" proizlazi da on neće udovoljiti njegovu zahtjevu niti u naknadnom roku, dakle, čak i ukoliko tužitelj uistinu pokrene kazneni postupak protiv njega. Tužitelj je 10. lipnja 2013. na zapisnik pred I. policijskom postajom Osijek podnio kaznenu prijavu protiv tuženog, što potvrđuje da tuženik nije udovoljio njegovu zahtjevu za ispunjenje ugovorne obveze. Nadalje, tužitelj je 14. lipnja 2013. podnio ovu tužbu, kojom od tuženika ne traži ispunjenje njegove ugovorne obveze, da mu preda stan u vlasništvo, već ustvari traži raskid ugovora kao i da mu tuženik vrati iznos kupoprodajne cijene. Tuženik pak, tijekom ovog postupka, niti u odgovoru na tužbu, niti tijekom kaznenog postupka vođenog pod posl.br. K-906/2013, ni na koji način nije pokušao održati predmetni kupoprodajni ugovor na snazi.

11.8. Prema tome, kako je zbog neispunjenja tuženikove obveze tužitelj podnošenjem tužbe, a koja sadržajno ima značaj njegovog priopćenja tuženiku o raskidu ugovora, otkazao ugovor zbog neispunjenja obveze, sve u smislu odredbe članka 366. ZOO-a, a kako tuženik nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužitelj dao izjavu o raskidu ugovora, ima se smatrati da je ugovor raskinut. 12. Odredbom članka 368. ZOO- je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (stavak 1.), ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2.), strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (stavak 5.).

12.1. Kraj činjenice da je tužitelj isplatom kupoprodajne cijene tuženiku u iznosu 65.000,00 EUR-a u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu 9. svibnja 2013., to mu pripada potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene sa kamatom od dana isplate, odnosno od 10. svibnja 2013. kako je to tuženik potraživao, pa do isplate.

12.2. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 10. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

12.3. Slijedom iznijetog valjalo je udovoljiti zahtjevu tužitelja iz točke II. izreke presude, osim u dijelu koji glasi "…u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,.." to iz razloga što je s 1. siječnja 2023. euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

13. Tužitelj je na ročištu 18. rujna 2024. povukao tužbu pod točkom III. i IV. u odnosu na tuženog ŠŽ, a kojem povlačenju se tuženik ŠŽ usprotivio. Prema tome, obzirom se tuženik usprotivio povlačenju tužbe u odnosu na točke III. i IV. tužbenog zahtjeva, to o istima valja meritorno odlučiti.

13.1. Predmet spora pod točkom III. i IV. tužbenog zahtjeva jest zahtjev za utvrđenje da Kupoprodajni ugovor od 3. lipnja 2013. kojeg je tuženik sklopio s OŽ gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku u iznosu od 65.000,00 Eura sa kamatom tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, kao i zahtjev da je OŽ dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu 65.000,00 eura sa kamatom tekućom od 10. svibnja 2013. pa do isplate, iz cijene postignute prodajom stana koji je bio predmet kupoprodaje od 3. lipnja 2013.

13.2. Tužitelj je, dakle, tužbom pod točkom III. i IV. zatražio pobijanje pravnih radnji tuženika sukladno odredbama članka 66. ZOO-a kojim je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (stavak 1.), da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (stavak 2.), pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza (stavak 3.).

13.3. Odredbom članka 69. ZOO je propisano da se pravna radnja dužnika pobija tužbom ili prigovorom (stavak 1.), da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika (stavak 2.). Dakle, riječ je o nužnom jedinstvenom pasivnom suparničarstvu na temelju zakona, što znači da moraju biti obuhvaćeni parnicom na pasivnoj strani i dužnik, ŠŽ, i treća osobe s kojom je poduzeta pravna radnja koja se pobija, OŽ.

13.4. Pošto je tužitelj povukao tužbu u odnosu na OŽ, koji je kao nužni suparničar morao biti tužen zajedno sa ŠŽ, to vođenje parnice zbog nedostatka pasivne legitimacije nije dopušteno.

13.5. Povrh toga, tužitelj ničim nije dokazao da je u trenutku prodaje sporne nekretnine OŽ, imao dospjelu tražbinu prema tuženiku, budući je Ugovor iz kojeg proizlazi tražbina tužitelja, na dan 3. lipnja 2013., kada je tuženik raspolagao spornom nekretninom u korist OŽ, i dalje bio na snazi, odnosno tužitelj nije dokazao da je tuženik prodaju sporne nekretnine poduzeo isključivo sa namjerom kako bi osujetio eventualnu naplatu iznosa koji tužitelj ovdje potražuje. Uslijed iznijetog ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na točke III. i IV. tužbenog zahtjeva.

14. Odluku o trošku ovaj sud je temeljio na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

14.1. Kod utvrđivanja uspjeha u postupka sud je vodio računa da je tužitelj postavio četiri zahtjeva, od čega tri nenovčana (zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. svibnja 2013. raskinut, zahtjev na utvrđenje da Ugovor o kupoprodaji od 3. lipnja 2013. gubi učinak te zahtjev za trpljenjem) i jedan novčani zahtjev (zahtjev za isplatu iznosa od 65.000,00 eura).

14.2. U odnosu na osnovu zahtjeva tužitelj je u cijelosti uspio samo sa zahtjevom za isplatu, dok je odbijen sa nenovčanim zahtjevima, pri čemu proizlazi da je tužitelj u odnosu na osnovu uspio u postupku sa 25%, dok je tuženik uspio sa 75%. U odnosu na vrijednost predmeta spora tužitelj je uspio u cijelosti. Naime, kada postoji više zahtjeva, novčani i nenovčani, tada se vrijednost nenovčanog zahtjeva utvrđuje na način da se od ukupno naznačene vrijednosti odbije vrijednost novčanog zahtjeva. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 487.500,00 kn (što odgovara vrijednosti novčanog zahtjeva od 65.000,00 eura), a kojoj vrijednost predmeta spora tuženik nije prigovarao. Prema tome kad se stavi u prijeboj uspjeh tužitelja u postupku (25+100=125:2=62,5%) naspram uspjeha tuženika (75:2=37,5%) tada je tužitelj u postupku uspio sa 25%.

14.3. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- obrazložen podnesak od 19. rujna 2013. u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 24. rujna 2013. u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 26. ožujka 2014. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 18. rujna 2024. u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 18. listopada 2024. u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. siječnja 2025. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 25. veljače 2025. u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

ukupno 6.500,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 8.125,00 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 8.125,00 eura od čega 25%, s koliko je uspio u postupku, iznosi 2.031,25 eura.

14.4. Tužitelju nije priznat sastav prijedloga za zabilježbu, budući je isti predstavlja samo jedan od zahtjeva iz tužbe i sastavni je dio tužbe, tužitelj nije posebno iznosio razloge na kojim temelji osnovanost istog, već se isti temelji na navodima iz tužbe, to tužitelju, prema stavu ovoga suda, ne pripada pravo na poseban trošak sastava prijedloga za zabilježbu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 5. ožujka 2014., od 18. listopada 2017., 5. studenoga 2018., 21. siječnja 2021., budući isti nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe, budući je isti kao invalid Domovinskog rata oslobođen od plaćanja pristojbi.

15. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 27. veljače 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku

2. Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku