Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-717/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. Zagreb (Podružnica Zagrebparking), Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojega zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojega zastupa punomoćnica Nina Cigić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Ferara i Nina Cigić u Šibeniku, radi naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-59/2024-27 od 29. kolovoza 2024., 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-59/2024-27 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Ukida se platnim nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana 21. 06. 2016.g. donio javni bilježnik u [adresa], Vojislav Vuletin, pod poslovnim brojem Ovrv-270/2016, koji glasi:

Nalaže se tuženiku, TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da plati tužitelju, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb (Podružnica Zagrebparking), Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, iznos od 26,54 EUR-a (200,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 01. prosinca 2011.g., s tim što od 01 . prosinca 2011 .g. do 31. 07. 2015.g. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01 . siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od osam dana.”

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana na ime naknade parničnih troškova tuženiku isplati iznos od 124,43 EUR-a.''

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je prilikom donošenja presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. st. 2. toč. 11., s obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude je proturječna sama sebi, te obrazloženju. Sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, tužitelju je onemogućio raspravljanje pred prvostupanjskim sudom te je i pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj ima pravo staviti datum dospijeća na Izvod koje tužitelj odredi, sve dok taj datum nije prije dospijeća koje određuje prisilni propis, u ovom slučaju Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba. Sud zanemaruje da je u specifikaciji jasno navedeno da se ista odnosi na razdoblje 01.10.2011. – 31.10.2011., odnosno da je to stanje na dan 31.10.2011. Upravo zato je i dospijeće plaćanja 30.11.2011. Da je tuženik u tom mjesecu više puta parkirao svoje vozilo bez plaćanja parking karte, na specifikaciji bi bile vidljive sve izdane dnevne parkirališne karte u tom mjesecu i za sve bi bio isti datum dospijeća, odnosno zadnji dan u slijedećem mjesecu od mjeseca u kojem je sačinjena specifikacija. Sud pogrešno zaključuje da tužitelj zbog vremena sačinjenja fotografija odnosno vremena naznačenim na njima nije dokazao da je tuženik sve i da je koristio prostor javnog gradskog parkinga, postupio suprotno odredbi članka 24. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba, jer nije dokazao da bi tuženikovo vozilo bilo parkirano više od pet minuta, a u kojem bi vremenu bio u obvezi istaknuti valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku. Dostavljenim fotografijama dokazuje se da je tuženik koristio prostor javnog parkinga, te se posebno ističe da fotografije ne služe za utvrđivanje vremena trajanja parkinga. Sud pogrešno zaključuje da je upitna vjerodostojnost predmetnih fotografija, a s obzirom na razliku u minuti njihova nastanka. Dnevna parkirališna karta se izdaje prije slikanja vozila, tako da je na fotografiji ispravno naznačeno vrijeme njezina izdavanja u 12,14 sati, dok je trenutak fotografiranja vozila bio minutu kasnije, odnosno u 12,15 sati. Fotografije predstavljaju samo jedan od dokaza kojima je tužitelj dokazao osnovu i visinu svojeg potraživanja i osporio tvrdnje tuženika. Uslijed nepravilne odluke suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, isti je nepravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP- a i kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, a suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Ostale žalbe navode tužitelja, koji se ustvari odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao budući da se radi o sporu male vrijednosti, u kojim sporovima se žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može isticati.

7. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos u visini dnevne parkirne karte, jer da je 07. 11. 2011. koristio prostor gradskog parkinga u Zagrebu u ulici Ruđer J. Bošković, bez isticanja valjane parkirališne karte

- da je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo, a ako i nije, postoji li valjani pravni osnov za naplatu istog

- da se na tražbine iz računa za neplaćeni parking primjenjuje opći zastarni rok sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, pa tražbine za neplaćeni parking zastarijevaju nakon proteka roka od pet godina od njihovog dospijeća

- da je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika podnesen 15. siječnja 2016., a tražbina se temelji na računu koji je prema specifikaciji i izvodu dospio 30. 11. 2011., pa nije nastupila zastara potraživanja

- da tužitelj svoje potraživanje temelji na Izvodu, koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, te predstavlja vjerodostojnu ispravu

- da kada je podnesen prigovor, u kojemu tuženik kao ovršenik osporava osnovu i visinu, takve isprave nisu dovoljne za dokazivanje izvršenja usluge, jer je riječ o jednostrano izdanim ispravama

- da Izvod predstavlja vjerodostojnu ispravu, ali isti nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a

- da račun kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno knjigovodstvena isprava koju on izdaje, nema u odnosu na sadržaj značaj javne isprave, pa čim je tuženik osporio račun, da je teret dokaza na tužitelju

- da je čl. 24. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba (Službeni glasnik 12/2011 od 13. srpnja 2011., dalje: Odluka/11) regulirana obveza korisnika javnog parkirališta i organizatora parkiranja u slučaju da korisnik ne istakne valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku

- da čl. 24. Odluke/11 propisuje: "Korisnik javnog parkirališta dužan je valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku od pet (5) minuta od parkiranja vozila istaknuti na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njezinu valjanost, ako korisnik javnog parkirališta ne istakne valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku ili je istakne tako da se ne može provjeriti njezina valjanost, smatrat će se da nema valjanu parkirališnu kartu

- da ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta)

- da je pregledom fotografija utvrđeno da su sačinjene 07. listopada 2011. u 12, 14, uz napomenu da prema opisu fotografija proizlazi da su obje sačinjene u 12,14, dok je na samim fotografijama kao vrijeme naznačeno 12,15 sati

- da tužitelj nije dokazao da je tuženik sve i da je koristio prostor javnog parkirališta da bi postupio protivno odredbi čl. 24. st.1. Odluke, jer nije dokazao da bi njegovo vozilo bilo parkirano više od 5 minuta, u kojem vremenu bi bio u obvezi istaknuti na vidnom mjestu valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku

- da ako je automobilom korišteno javno parkiralište 07.11. 2011. u vremenu duljem od 5 minuta, onda je obveza tužitelja ostavit dnevnu kartu s nalogom za plaćanje na vozilu, koju je korisnik dužan platiti u roku od osam dana

- da fotografije datiraju sa 07. 10. 2011. te obveza plaćanja je dospjela 9. dan, odnosno 17. listopada 2011., a ne kako to stoji u izvodu da je dospijeće 30. 11. 2011.

- da tužitelj svoje potraživanje temelji na izvodu, a u postupku nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 24. st.1. i 4. Odluke/11.

8. Računi su jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Računi predstavljaju vjerodostojne isprave, no kad tuženik kao dužnik, osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem kao vjerovnikom, što je ovdje slučaj, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze. Pravilo o teretu dokazivanja sud je dužan primjenjivati samo izuzetno, odnosno samo ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno – pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojima zasniva svoje zahtjeve. Suprotno žalbenim navodima tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg zahtjeva, a propusti u dokazivanju istog su na strani tužitelja, a ne prvostupanjskog suda. Naime, tužitelj je trebao dokazati, da je tuženik koristio prostor javnog parkirališta, na način da je njegovo vozilo bilo parkirano više od 5 minuta, u kojem vremenu je bio u obvezi istaknuti na vidnom mjestu valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku, a što da tuženik nije učinio. Korisnik javnog parkirališta dužan je valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku od pet (5) minuta od parkiranja vozila ostaviti na to predviđenom mjestu, no tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio parkiran duže od pet minuta prije fotografiranja i ostavljanja dnevne karte s nalogom za plaćanje, a što je sve predviđeno u čl. 24. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba.

9. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima.

10. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

U Velikoj Gorici 27. veljače 2025.

Sudac

Vitomir Boić