Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-16/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja, mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DB, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog DB podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Kzd-2/2022. od 30. rujna 2022. u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Gorana Šverka, u zamjenu za branitelja Tomislava Filakovića,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog DB, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II U ostalom dijelu žalba optuženog DB i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-2/2022. od 30. rujna 2022. optuženi DB proglašen je krivim da je počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. pod točkom 1. i iz članka 158. stavak 2. KZ/11., pod točkom 2. te kazneno djelo protiv spolne slobode, bludnom radnjom iz članka 155. stavak 1. KZ/11., pod točkom 3., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom DB utvrđene su kazne zatvora za kaznena djela iz točke

1., na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. u trajanju od tri godine za svako kazneno djelo, za kaznena djela iz točke 2., na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo i za kazneno djelo iz točke 3. na temelju članka 155. stavak 1. KZ/11. u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. rujna 2019. do 13. ožujka 2020.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi DB je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.106,40 kuna/146,84 eura na ime putnih troškova za svjedoke, troškova sudskog vještaka Dunje Baraban u iznosu od 4.400,00 kuna/583,98 eura, troškove vještaka Ivana Požgajina u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 eura, nagradu branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 22.830,00 kuna/3.030,06 eura, nagradu opunomoćenika oštećenika u iznosu od 221.562,50 kuna/2.861,84 eura i paušala u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura, odnosno sveukupno 54.898,90 kuna/ 7.286,34 eura.

2. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi DB putem branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika u Osijeku.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni te utvrde primjerene strože kazne zatvora, a potom izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.

2.2. Optuženi DB žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog "nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona" s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženog DB odbije kao neosnovana.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je odvjetnik Goran Šverko u zamjenu za odvjetnika Tomislava Filakovića, branitelja optuženog DB, dok nisu pristupili uredno izvješten državni odvjetnik i optuženik pa je ista održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženog DB je djelomično osnovana i to zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žalitelj optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da je izreka presuda nedovoljno jasna i nerazumljiva jer se opisuju radnje sa neutvrđenim danom pa se ponavlja da je sutradan učinjeno na isti način kao i da namjera počinjenja kaznenog djela bludnih radnji ne može biti jednaka namjeri počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe i iskorištavanja djeteta mlađeg od petnaest godina.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina pod točkom 1. i 2., opisujući radnje pod točkom 1. navodeći točno neutvrđenog dana u srpnju 2014. da je dijete govorilo da prestane i da ga je guralo od sebe, ušao svojim spolovilom u njezino, a što je ponovio sutradan na isti način i na istom mjestu dok su kaznena djela pod točkom 2. iz članka 158. stavak 2. KZ/11. opisana kao bludnja radnja nad djetetom mlađim od petnaest godina u vremenskom periodu od lipnja do srpnja 2017. da je dijete koje je tada bilo staro deset godina u dva navrata preko odjeće uhvatio za spolovilo.

7.2. Time je prvostupanjski sud jasno odredio da je optuženik počinio dva kaznena djela pod točkom 1. uporabom sile jer je izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a pod točkom 2. dva kaznena djela nad djetetom mlađim od petnaest godina nad kojim je izvršio bludnu radnju.

7.3. Državni odvjetnik se žali također zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da prvostupanjski sud nije dao razloge za svaku od pojedinačno utvrđene kazne zatvora već da je u presudi sumarno iznio okolnosti koje utječu na kaznu, ali predlaže samo preinačenje pobijane presude, a ne i ukidanje zbog bitne povrede pa je ustvari žalba podnesena zbog odluke o kazni. Međutim, prvostupanjski sud je naveo da je uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti kod odmjeravanja vrste i mjere kazne jer je na strani optuženika kao olakotno cijenio da je do sada neosuđivan, dok otegotnih okolnosti nije našao pa je uvjerenja da će izrečena kazna zatvora biti u razmjeru s težinom počinjenih kaznenih djela, ličnosti počinitelja, stupnju kaznene odgovornosti optuženika te da će se s istom postići svrha kažnjavanja.

7.4. Iako je prvostupanjski sud sumarno naveo da se na dva kaznena djela koja je sud utvrdio da je optuženik počinio, a tako su navedena pod točkom 1. adekvatna kazna zatvora od po tri godine za svako kazneno djelo, imajući u vidu raspon u kojem su kazne određene u kaznenom zakonu te olakotne okolnosti kao i za točku 2. da je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za svako kazneno djelo, također imajući u vidu olakotnu okolnost. Stoga se ne radi o nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama i nejasnoćama, koje bi bile bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog kojih se presuda ne može ispitati.

7.5. Time, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upiru žalitelji, državni odvjetnik i optuženik, a nije počinjena ni neka druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8. Dovodeći u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da je na raspravi 28. rujna 2022. godine ispitana u svojstvu svjedoka žrtva FB putem video linka te da je u zapisniku na raspravi navedeno da iskazuje kao na zapisniku Županijskog suda u Vukovaru od 25. studenog 2019., iako branitelj tada nije stavio primjedbu da nije upisano točno što je ista iskazivala već stavlja primjedbu o vjerodostojnosti iskaza svjedoka. Žalitelj osporava vjerodostojnost iskaza djeteta FB pa zato i navodi zapisnik o njezinom ispitivanju, a koji nije sačinjen protivno ZKP/08. Ujedno vjerodostojnost iskaza žrtve se osporava jer da je ginekološkim nalazom utvrđeno da je žrtva virgo in tacta što bi trebalo po žalitelju ukazivati da se nije dogodio inkriminirani događaj pod točkom 1.

8.1. Žalitelj optuženik smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je nelogično i nemoguće da se izvrši kazneno djelo s djetetom mlađim od petnaest godina u prostoru kuće gdje živi jer da to nije moguće obzirom da se radi o odraslom muškarcu, a također je i nemoguće je jer se radi o prostoriji, gdje su u blizini u drugom mjestu bili ljudi koji bi čuli neke zvukove. Međutim, sudska praksa opovrgava ovakve stavove da se radi o nelogičnosti i nemogućnosti počinjenja kaznenog djela jer je moguće izvršenje kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom mlađim od petnaest godina od strane odrasle osobe i moguće je to počiniti u prostoru jedne od soba, a da se u drugim prostorima nalaze druge osobe.

8.2. Ujedno, vjerodostojnost iskaza djeteta žrtve FB žalitelj pokušava opovrgnuti slanjem SMS poruka djevojčici FB: "Kada sam ti ga već "mećo" na kokicu da ga sada uguram bilo bi ti lijepo" iz čega žalitelj smatra da nije došlo do penetracije.

8.3. Suprotno takvim navodima ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je počinjeno kazneno djelo u dva navrata kao kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta mlađeg od petnaest godina, jer je dijete žrtva FB jasno iskazala da je optuženik stavio svoj spolni organ u njezin, a svako i početno prodiranje, bez nanošenja ozljeda, se smatra u sudskoj praksi penetracijom, dakle, počinjenjem spolnog odnosa.

8.4. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je bilo i posrednih svjedoka kao što je dijete PB, koja je iskazala da joj je FB s kojom je išla u isti razred ispričala da ju je DB silovao kada je imala dvanaest godina, a da je znala da je DB slao poruke i prijateljici KB pa bi ostavljao ljubavne komentare na njezine objave na društvenoj mreži facebook-u. Isto je potvrdila i ČB koja je navela da je FB pokazivala poruke na mobitelu koje joj je slao DB, sjeća se da je vidjela slike sa srcima i poljupcima te da je nazivao FB na mobitel, ali se ona nije htjela javiti.

8.5. Stoga žalitelj optuženik neosnovano pridaje važnost samom ginekološkom nalazu koji je učinjen po proteku vremena od počinjenja kaznenih djela te nema takav značaj koji bi sa sigurnošću utvrdio je li došlo do penetracije i koliko duboko u spolni organ same žrtve.

8.6. Također, neosnovano optuženik navodi da primjena sile u postupku nije dokazana te da je zaključak suda potpuno promašen jer isto proizlazi iz iskaza djeteta žrtve koja je opisala kako su se dešavali događaji.

8.7. Žalitelj optuženik neosnovano navodi da iz iskaza EB i BB proizlazi da je optuženik slučajno dirnuo po spolovilu dječaka tada starog 10 godina i to više puta te da je sud trebao zaključiti da se radi o šali. Naime, u odnosu na točku 2. optužnice ispravno prvostupanjski sud navodi da su EB i BB u svojim iskazima bili detaljni i naveli su da je dijete, EB, igrao nogomet u svom dvorištu pa je lopta otišla u dvorište kod DB pa kada je otišao po loptu da ga je ovaj dirnuo po spolovilu pa da je to rekao majci iz razloga što ne voli da ga netko dira i bilo mu je neugodno i sramio se.

8.8. Naime, optuženik podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na činjenicu koju nije osporavao za vrijeme postupka jer optuženik u tom dijelu nije želio iznositi svoju obranu iz čega proizlazi da nije ni osporavao tu činjenicu, a to je da je dva puta svojom rukom uhvatio preko odjeće spolovilo djeteta EB, koji je tada imao deset godina.

8.9. Optuženik u žalbi, također zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da je pogrešan zaključak o krivnji pod točkom 3. izreke presude da bi počinio bludnu radnju, a ovu činjenicu počinjenja kaznenog djela ispravno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, na temelju vjerodostojnog iskaza žrtve IB pod točkama 31. i 32. obrazloženja prvostupanjske presude iz kojih jasno proizlazi da je sud cijenio iskaz oštećene IB kao vjerodostojan, a da optuženik tijekom postupka nije osporavao te činjenice.

9. Optuženik se žalio i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je trebala biti provedena djelomična rekonstrukcija ili očevid na licu mjesta te da se u svojstvu svjedoka ispitaju ČB i PB na okolnosti saznanja događaja vezano za oštećenu FB, što nije bilo potrebno jer je ispravno prvostupanjski sud odbio ovakve dokazne prijedloge, a djelomična rekonstrukcija i pregled istog mjesta se ocijenio nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Stoga, sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje i nije odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio jer drugi provedeni i izvedeni dokazi ne dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenih odlučnih činjenica.

10. Također, nije povrijeđen kazneni zakon kako navodi žalitelj optuženik jer da je kazneno djelo trebalo biti opisano i kvalificirano kao kazneno djelo bludnih radnji ili eventualno kazneno djelo zadovoljenje pohote pred djetetom, a što je suprotno ispravnom zaključku prvostupanjskog suda da su sve radnje i sve činjenice koje su utvrđene u ovom kaznenom postupku pravilno opisane kao uporaba sile i izvršenje spolnog odnošaja s djetetom mlađim od petnaest godina te da je time počinio kaznena djela iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11.

10.1. Ujedno, neosnovano i netočno žalitelj optuženik navodi da pod točkom 2. izreke presude nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. jer je ispravno prvostupanjski sud to djelo kvalificirao kao kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud diranje spolovila djeteta preko odjeće je pravno opisao kao izvršenje bludne radnje nad djetetom mlađim od petnaest godina i ispravno kvalificirao kao kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11.

10.2. Optuženik dovodi u pitanje je li prvostupanjski sud utvrdio namjeru optuženika u kaznenim djelima protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, međutim, namjera počinitelja ovih kaznenih djela može biti spolno uzbuđenje, ali ne i nužno, već i zadiranje u spolnu privatnost djece ili iskorištavanje položaja djece koja su mu dostupna. Naime, počinjenje kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta ne mora biti samo u namjeri spolnog zadovoljenja svoje pohote, već može biti i iz razloga izrugivanja, pokazivanja moći ili nekog drugog razloga s kojim se zadire u spolnu intimu djece.

10.3. Žalitelj optuženik DB navodi da nije jasno koji je kazneni zakon primijenjen te da nije dovoljno da se u "preambuli" presude isto navede, a što je suprotno ispravnom utvrđenju prvostupanjskog suda koji je u uvodu svoje presude naveo da se radi o kaznenim djelima iz Kaznenog zakona "Narodne novine zaključno 126/19." i da će se nastavno taj Kazneni zakon označiti kao KZ/11. Ujedno, prvostupanjski sud je obrazložio u točki 40. da je od vremena počinjenja kaznenog djela, koja se optuženiku stavljaju na teret kazneni zakon izmijenio više puta te je primijenjen kazneni zakon u vrijeme počinjenja djela te da je samo kazneno djelo iz članka 155. stavak 1. KZ izmijenjeno na teže pa je i za njega primijenjen kazneni zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela, dakle u travnju 2019. Time je prvostupanjski sud vrlo jasno odredio koji je Kazneni zakon primijenio.

10.4. Stoga, nije povrijeđen kazneni zakon kako se navodi u žalbi optuženika, a niti je učinjena neka povreda na njegovu štetu što je ispitano na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

11. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da su utvrđene kazne zatvora za kaznena djela preblaga te da je izrečena jedinstvena kazna zatvora također preblaga jer je precijenjena olakotna okolnost.

12. Žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni, na temelju članka 478. ZKP/08., pa je i u odnosu na žalbu optuženika drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjivao osnovanost odluke o kazni.

12.1. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno cijenio olakotnu okolnost, dosadašnju neosuđivanost, time da je činjenica da je optuženik sada star 70 godina i da je od kaznenih djela proteklo više od 10, 8 i 6 godina pa su ispravno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino djelo, koje su obzirom na kaznenu odgovornost te sam način počinjenja kaznenog djela adekvatne, a primjenom članka 51. KZ/11. ispravno je ocijenjena ličnost optuženika te sveukupnost počinjenja kaznenih djela te je opravdana osuda optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

13. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da će se svrha kažnjavanja ostvariti izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

14. Ovako odmjerena kazna zatvora nužna je i pravedna kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece kao i kaznena djela protiv spolne slobode te utjecalo na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja ali da se i tom kaznom upozore drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

15. U pravu je optuženi DB kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer je izreka presude u odnosu na trošak suprotna obrazloženju u kojem se navode različiti pojedinačni iznosi te sveukupni trošak. Time je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u odnosu na odluku o trošku kaznenog postupka.

15.1. U ponovljenom postupku predsjednik vijeća će posebnim rješenjem, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08., odrediti točan iznos troškova kaznenog postupka nakon što pribavi podatke o visini troška.

16. S obzirom na izloženo, trebalo je primjenom članka 482. i 483. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić