REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-427/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Marije Sošić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽČ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama privatnog tužitelja ZČ podnesenoj putem punomoćnika Dražena Delača odvjetnika iz Zagreba i optuženika ŽČ podnesenoj putem braniteljice Mihaele Rastovac, odvjetnice iz Siska protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-293/2017-58 od 27. veljače 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025., u nazočnosti privatnog tužitelja ZČ, punomoćnika privatnog tužitelja Dražena Delača, odvjetnika iz [adresa] i braniteljice optuženika Mihaele Rastovac, odvjetnice iz Siska, te u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika ŽČ

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe privatnog tužitelja ZČ i optuženika ŽČ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-293/2017-58 od 27. veljače 2023. optuženik ŽČ oglašen je krivim da je počinio pod toč.1.) kazneno djelo protiv pravosuđa - davanjem lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

1.1. Temeljem odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro.

1.2. Temeljem odredbe čl. 55. st. 3. KZ/11 određeno je da kada sud kaznu zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, zamijeniti će jedan dan zatvora s dva sata rada.

1.3. Temeljem odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršiti će se samo uz pristanak osuđenika.

1.4. Temeljem odredbe čl. 55. st. 6. KZ/11 osuđenik će nakon što nadležnom tijelu za probaciju da svoj pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi vodeći računa o njegovim mogućnosti s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Sadržaj rada za opće dobro određuje tijelo za probaciju u dogovoru sa osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima.

1.5. Temeljem odredbe čl. 55. st. 2. i 7. KZ/11 kad kaznu zatvora sud zamjenjuje radom za opće dobro zamijeti će jedan dan zatvora s dva sata rada, i ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz čl. 55. st. 5. KZ/11 sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz čl. 55. st. 5. KZ/11.

1.6. Temeljem odredbe čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se osuđenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.

1.7. Temeljem odredbe čl. 55. st. 8. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžiti će rok iz čl. 55. st. 6. KZ/11.

1.8. Temeljem odredbe čl. 55. st. 10. KZ/11 rad za opće dobro izvršava se bez naknade.

1.9. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. i t. 7. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik ŽČ obvezan je platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 663/61 eura/5.000,00 kuna, te nužne izdatke privatnog tužitelja, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu od 1.617,56 eura/12.187,50 kuna.

1.10. Istom presudom temeljem odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08 optuženik ŽČ oslobođen je optužbe da bi počinio pod toč.2) kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11. .

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi privatni tužitelj DČ putem punomoćnika Dražena Delača, odvjetnika iz Zagreba zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači presuda na način da se optuženiku izrekne kazna bezuvjetnog zatvora.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik ŽČ putem braniteljice Mihaele Rastovac, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 467. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 i čl. 468. st. 2. ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz čl. 467. st. 2. u svezi s čl. 496. st. 1. t. 1. i t. 4. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. t. 3. ZKP/08), odluke o kazni, zamjeni radom za opće dobro na slobodi i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Žalitelj optuženik ŽČ je predložio da se on i braniteljica obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 27. veljače 2025. u nazočnosti privatnog tužitelja ZČ, punomoćnika privatnog tužitelja Dražena Delača, odvjetnika iz [adresa] i braniteljice optuženika Mihaele Rastovac, odvjetnice iz [adresa], te temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenog optuženika ŽČ.

4.1. Punomoćnik privatnog tužitelja Dražen Delač, odvjetnik iz Zagreba u cijelosti je ostao pri pismeno podnesenoj žalbi posebno ističući kako je obrazloženje odluke o kazni u suprotnosti s nespornim činjenicama koje su prvostupanjskom sudu bile poznate vezano uz kažnjavanost optuženika. Prvostupanjski sud da je cijenio kao olakotno što optuženik ŽČ nije bio osuđivana osoba u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Žalitelj ističe da je optuženi ŽČ osuđen kao što je i naznačeno u žalbi presudom Općinskog suda u Glini poslovni broj K-136/2006, presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-97/2015 i poslovni broj K- US-45/2015, a radi se o činjenicama koje su sudu bile poznate. Navedeno upućuje na upornost optuženika u vršenju kaznenih djela, a radi se o vrlo ozbiljnom kaznenom djelu zbog čega žalitelj smatra da je kazna preblaga i neprimjerena te neće postići se njome svrha niti odvratiti optuženika od činjenja novih kaznenih djela.

4.2. Privatni tužitelj DČ prihvatio je izlaganje svog punomoćnika u cijelosti.

4.3. Braniteljica optuženika ŽČ Mihaela Rastovac, odvjetnica iz [adresa] u cijelosti je ostala pri podnesenoj žalbi. Posebno ističući bitne povrede odredba kaznenog postupka koje su počinjene iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 obzirom je sadržaj obrazloženja u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o tome što su svjedoci iskazivali. Tako primjerice prvostupanjski sud utvrđuje suprotno zapisniku da je svjedok rekao da ortački ugovor ne postoji iako to nije sadržano u zapisniku. Također je i pogrešna interpretacija sadržaja ugovora, kao i zapisnika o primopredaji obzirom na okolnost da u zapisniku nije nigdje navedeno da bi optuženik ŽČ bio prisutan i da bi potpisao taj zapisnik. Uz to ukazuje da prvostupanjski sud nije analizirao izvedene dokaze, a posebno da je izostala analiza krivnje optuženika tj. subjektivnog elementa kaznenog djela, te smatra da presuda nema dovoljno razloga. Ujedno je obrazložila i povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 imajući u vidu da je temeljena na nezakonitim dokazima iz čl. 10. ZKP/08 svjedoci na raspravi da nisu valjano upozoreni u smislu čl. 286. ZKP/08 i čl. 288. ZKP/08. U odnosu na povredu kaznenog zakona iz čl. 467. st. 2. ZKP/08 u svezi s čl. 496. st. 1. t. 1. i t. 4. ZKP/08 obrana smatra da kaznena djela koja su opisana ne predstavljaju kazneno djelo. Kaznenom djelu iz čl. 305. st. 1. KZ/11 da nedostaju elementi svijesti o važnosti iskaza tj. da nije opisana namjera koja mora biti dokazana. Smatra da je i činjenično stanje vezano uz to nepotpuno i nepravilno utvrđeno. Stoga da je optuženik ŽČ trebao biti oslobođen od optužbe i da nije bilo osnova za vođenje postupka nakon što je državno odvjetništvo odustalo. Smatra da je optužnica imala nedostatke vezano uz bitne elemente kaznenog djela koji nisu opisani, a prvostupanjski sud da nije dao razloge vezano uz intervenciju u pravni opis. Zbog svega naprijed navedenog smatra da je odluka arbitrarna i da je došlo do kršenja odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, kao i čl. 6. Konvencije jer je suđenje bilo nepravično.

5. Žalbe privatnog tužitelja ZČ i optuženika ŽČ nisu osnovane.

6. Nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja optuženika ŽČ da nije bilo osnova za vođenje kaznenog postupka zbog okolnosti što je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku donijelo rješenje o odbačaju prijave. Privatni tužitelj iskoristio je svoje pravo te preuzeo progon. Okolnost što je optužnica privatnog tužitelja bila nepropisno sastavljena nije od značaja budući je optužnica vraćena privatnom tužitelju na ispravak nakon čega je on istu ispravio te je optužnica potvrđena.

7. Žalitelj optuženik ŽČ smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presuda nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Žalitelj optuženik ŽČ smatra da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao iskaz svjedoka ŽČ jer je na pitanje da li takav ugovor postoji odgovorio da da, a da se radi o hipotekarnom zalogu potraživanja prema "IGM Turopolje". Smatra da interpretacija svjedoka ŽČ o karakteru toga ugovora nije od značaja.

8. Suprotno navodima žalitelja optuženika ŽČ važna je interpretacija sadržaja tog ugovora obzirom na okolnost da je navedenim ugovorom o osnivanju tajnog društva optuženik ŽČ kao tajni član dao temeljni kapital za osnivanje toga društva i osoba je koja stječe isključivo pravo na dobit, dok je tim ugovorom DČ određen za direktora i jedinog javnog člana. Optuženik ŽČ ima sukladno ugovoru isključivo pravo odlučiti o prestanku rada društva, a ima i pravo nadzora nad cjelokupnim poslovanjem društva, te je naznačeno da direktor privatni tužitelj DČ je obvezan poštovati i slijediti upute od strane optuženika ŽČ u pogledu poslovanja i rada društva koje su dane u skladu sa zakonom i važećim pravima. Privatni tužitelj DČ pak suglasno ugovoru osim naknade za rad plaće, te službenog automobila i mobitela nema nikakvih drugih prava niti potraživanja ni od društva ni od optuženika ŽČ. Tajnom članu optuženiku ŽČ isplaćuje se njegov udio od 100% dobiti. Obzirom na sadržaj tog ugovora i prava koje iz njega proizlaze to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o hipotekarnom ugovoru kako je to u iskazu pred sudom na ročištu dana 10. prosinca 2014. iskazivao u svojstvu svjedoka optuženik ŽČ. Ni ostali navodi koje je on dao u tom iskazu, a u kojem navodi da je osnivač i direktor poduzeća bio DČ te da je on samostalno raspolagao tim poduzećem sve dok nije od porezne uprave optuženik ŽČ saznao da je učinjen propust nisu u skladu sa sadržajem ugovora. Ugovor o osnivanju tajnog društva sačinjen i ovjeren još 30. rujna 2010., a nadzor Porezne uprave bio je u ožujku 2013..

9. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja optuženika ŽČ da se odluka temelji na nezakonitom dokazu. Zapisnik o primopredaji ne predstavlja nezakonit dokaz već se eventualno može postaviti pitanje njegove vjerodostojnosti.

10. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja optuženika ŽČ da bi bila počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka u odnosu na svjedoka oštećenika MČ koji je ispitan pred Županijskim sudom u Sisku u predmetu poslovni broj K- 17/2014 na raspravi održanoj 9. prosinca 2014., a na čijem iskazu prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu. Žalitelj smatra da svjedok nije bio upozoren već da je nakon utvrđivanja osobnih podataka i očitovanja oštečenika iskazivao. Prije čitanja optužnice i uvodnih govora konstatirano je da su svjedoci upozoreni u smislu čl. 286. ZKP/08 i čl. 288. ZKP/08 da su dužni govoriti istinitu, da ne smiju ništa prešutjeti, te da je lažno iskazivanje kazneno djelo i da se upozoravaju da nisu dužni odgovarati na pitanje ako je izvjesno da bi time izložili sebe ili bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti i kaznenom progonu.

11. Iz zapisnika koji je sačinjen pred Županijskim sudom u Sisku poslovni broj K- 17/2014 proizlazi da su svjedoci u nastavku dokaznog postupka upozoreni u smislu čl. 286. ZKP/08 i čl. 288. ZKP/08 da su dužni govoriti istinu, da ne smiju ništa prešutjeti, te da je lažno iskazivanje kazneno djelo, upozoreni su da nisu dužni odgovoriti na pitanje ako je izvjesno da bi time izložili sebe ili bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Nakon navedenih upozorenja svjedoci su upućeni na hodnik, te se pristupilo ispitivanju svjedoka IČ, OČ, GČ i ŽČ. Iz raspravnog zapisnika razvidno je da je ŽČ bio nazočan od početka na raspravi, kao i drugi svjedoci kojima su dana upozorena, a nakon čega su isti napustili sudnicu. Iz navedenog proizlazi da su svjedoci, pa tako i svjedok ŽČ propisno upozoren u smislu čl. 286. ZKP/08 i čl. 288. ZKP/08 te je iskaz koji je dao optuženik ŽČ u svojstvu svjedoka u tom predmetu, dan nakon valjanih upozorenja na dužnost istinitog iskazivanja. Stoga nije nezakonit i nema zapreke da se na njemu temelji odluka u ovom predmetu kao što je to i temeljio prvostupanjski sud utvrdivši da je ŽČ upravo na tom ročištu neistinito iskazivao pred sudom.

12. Nastavno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik ŽČ neistinito iskazivao da nikakve primopredaje i zapisnika o primopredaji nije bilo jer zapisnik o primopredaji sadrži potpis optuženika ŽČ. Žalitelj smatra da je takav zaključak suprotan sadržaju zapisnika na kojem nije nigdje izričito navedeno da je prisutan optuženik ŽČ. Na samom zaglavlju da su naznačena imena DČ i MČ, dok iz parafa i potpisa ne proizlazi da bi skriptor predmetnog parafa ili potpisa bio optuženik ŽČ pa se ni ne može zaključiti da bi bio prisutan predmetnoj primopredaji ili o njoj imao bilo kakvih saznanja.

13. U ovom dijelu žalba optuženika ŽČ predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da utvrđenja prvostupanjskog suda nisu suprotna sadržaju zapisnika, a okolnost što je žalitelj nezadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda ne predstavlja bitnu povredu odredba kaznenog postupka. Uz to ne radi se ni o odlučnoj činjenici koja bi bila sadržana u činjeničnom opisu. U činjeničnom opisu naznačeno je kako je neistino rekao da zapisnika nije bilo, kao ni primopredaje, pa glede tih odlučnih činjenica nema kolizije niti ih žalitelj ističe.

14. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika ŽČ kako nije prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri obrazložio presudu ni ocijenio izvedene dokaze. Suprotno tome prvostupanjski sud je pravilno analizirao iskaze i utvrdio sve odlučne činjenice. Temeljem iskaza oštećenika kojeg je smatrao suglasnim materijalnim dokazima pa tako i sadržaju zapisnika koji je vođen na Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-17/2024 u kojem postupku je optuženik ŽČ ispitan u svojstvu svjedoka bio propisno upozoren da je lažno iskazivanje kazneno djelo. Pravilno utvrđuje da je u tom svojstvu optuženik ŽČ iskazivao o okolnostima činjenica između njega i ZČ vezano uz TD "IGM Turopolje", kao i o zaključenom ugovoru između njih, ali ono što je optuženik ŽČ iskazao kao svjedok da je u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz materijalnih dokaza. Optuženik ŽČ znao je da je zaključio ugovor o osnivanju tajnog društva od **.**.2010. sa ZČ iz [adresa], te obzirom na sadržaj ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika zaključuje da nije prihvatljiv iskaz svjedoka da se radilo o hipotekarnom zalogu potraživanja. Također pravilno utvrđuje da nije istinita tvrdnja koju je dao kao svjedok da nikakve primopredaje i zapisnika o primopredaji nije bilo jer je suprotno utvrdio iz zapisnika o primopredaji koji sadrži i potpis optuženika, utvrdivši da su te činjenice optuženiku bile poznate. Stoga pravilno utvrđuje da je optuženik ŽČ svjesno i hotimice na raspravi pred Županijskim sudom u Sisku neistinito iskazivao kada je negirao da je primopredaja izvršena i da nije sačinjen zapisnik o tome. Time što je optuženik ŽČ kao svjedok pred sudom zanijekao istinite i dokazive činjenice, a za koje je znao da su istinite pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskazivao neistinito. Uz to prvostupanjski sud cijeni materijalne dokaze, kao i iskaze privatnog tužitelja ZČ.

15. Tvrdnje žalitelja da zbog okolnosti što je DČ imao mogućnost prigovoriti istinitosti iskaza ŽČ odmah nakon iskazivanja imenovanog svjedoka na raspravi 10. prosinca 2014., ali to nije učinio, ukazivao da je taj iskaz istinit nisu prihvatljive. Navedeni iskaz prvostupanjski sud je cijenio i analizirao njegovu istinitost temeljem iskaza privatnog tužitelja, kao i drugih materijalnih dokaza od tajnog ortačkog ugovora do zapisnika o primopredaji, koji sadrži potpis optuženika ŽČ.

16. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika ŽČ da je djelo za koje se optuženik optužuje nije kažnjivo djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11 jer da nije utvrđena intelektualna komponenta namjere; da bi optuženik ŽČ u cilju da u postupku spriječi utvrđenje istine svjesno neistinito iskazivao. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice, te utvrdio postojanje svih subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio na str.9. presude navodeći da je optuženik ŽČ bio svjestan da je pred sudom neistinito iskazivao, da je iznosio neistinite činjenice, te da je postupao svjesno i sa htjenjem da tako iskazuje. Navedeno je i u činjeničnom opisu dovoljno naznačeno jer su navedene sve činjenice o kojima je neistinito iskazivao, te je naznačeno da je bio svjestan da su neistinite jer je suprotno onom što je iskazivao sastavljen ugovor o zasnivanju društva i da je sudjelovao u upravljanju i odlučivanju tog društva, te iako je znao da je sastavljen zapisnik o primopredaji dokumentacije društva, dao takav iskaz kao svjedok pred sudom na održanom ročištu.

17. Upravo zbog okolnosti što je optuženik ŽČ iskazivao suprotno onom što je znao da je istinito bio je svjestan da ono što iskazuje ne odgovara stvarnosti. Stoga su u dovoljnoj mjeri obrazloženi i objektivni, ali i subjektivni elementi kaznenog djela, pa tako i izravna namjera. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11..

18. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, zamjeni rada za opće dobro na slobodi, a da taj osnov ističe i žalitelj optuženik ŽČ iako ga posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je razmotrio presudu iz tog osnova.

19. Žalba optuženika ŽČ s tog osnova, kao i žalba privatnog tužitelja ZČ vezano uz izrečenu sankciju je neosnovana. Izrečena sankcija je primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, težini kaznenog djela, njegovoj kriminalnoj količini, te utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima.

20. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud cijenio i utvrdio olakotne i otegotne okolnosti.

21. Otegotno je cijenio optuženiku ŽČ prekršajnu kažnjavanost i kaznenu osuđivanost, a olakotnim protek vremena od počinjenja kaznenog djela, kao i da je do osuđivanosti optuženika ŽČ došlo naknadno nakon počinjenja kaznenog djela. Smatra da zbog dugotrajnosti ovog postupka koje se ne mogu pripisati u krivnju optuženiku nema zapreke da se bezuvjetna kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro.

22. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vodio računa o prirodi i značaju kaznenog djela te dobru kojim se štiti zaštićeno dobro, imajući u vidu da je izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Pravilno je procijenio da se navedena sankcija može zamijeniti radom za opće dobro ukoliko optuženik ŽČ na njega pristane. Prema izvatku iz KE (list 211 spisa) kojim je prvostupanjski sud raspolagao proizlazi da je optuženik ŽČ osuđen djelomičnom uvjetnom osudom po presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-77/2015 od 30. lipnja 2016., pravomoćna 28. srpnja 2016., te presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kzz-17/2018 od 9. svibnja 2018., pravomoćna 9. svibnja 2018., uvjetnom osudom na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, na rok kušnje od 4 godine. Obzirom na datume kada su te presude donesene pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o osudama nakon počinjenja kaznenog djela u ovom predmetu.

23. Tvrdnja žalitelja privatnog tužitelja ZČ da bi optuženik ŽČ bio osuđivan po presudi iz 2009. godine ne može se uzeti na teret optuženiku imajući u vidu da navedene presude nema u izvatku iz kaznene evidencije koju je prvostupanjski sud pribavio. U situaciji kada dolazi do brisanja presude onda se ona ne može koristiti kao otegotna okolnost, te se ne može na osnovu nje utvrđivati da nema preduvjeta za zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro. Okolnost što je privatnom tužitelju UČ taj podatak bio poznat u vrijeme podizanja optužnice 2017.godine nije od značaja obzirom na izvadak iz KE koji je prvostupanjski sud koristio i za utvrđenje osuđivanosti.

24. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio duljinu trajanja postupka u kontekstu ocjene okolnosti od značaja za primjenu čl. 55. KZ/11. Prvostupanjski sud je činjenice utvrđivao temeljem izvatka iz KE koji je pribavio neposredno pred presuđenje, te je pravilno procijenio da je proteklo značajno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, a da su presude donesene nakon što je postupak bio u tijeku, pa je uzeo u obzir i okolnost što postupak nije dovršen kroz dulji niz godina što se ne može pripisati krivnji optuženika.

25. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

26. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Edvina Draguzet Suevich