REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-221/2017

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Stipi Čipčiću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠI, zbog kaznenog djela iz čl.179a., Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, -dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnica ODO-a Šibenik broj K-DO-250/2017 od 10. srpnja 2017. godine, čl. 139. st. 2 u svezi st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, -dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnica broj K-DO-211/2018 od 31. srpnja 2018. godine i čl. 140. st. 2. u svezi st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice broj KO-DO-389/2022 od 16. prosinca 2022. godine, nakon održane i zaključene javne rasprave, dana 24. veljače 2025. godine u nazočnosti zastupnika optužbe, zamjenice UI, a bez nazočnosti optuženika, objavljeno dana 27. veljače 2025. godine bez nazočnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

OPTUŽENIK: ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆI i majke Š, rođen **.**.1974. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom VŠS, poduzetnik, nezaposlen, neoženjen, bez djece, od imovine posjeduje osobno vozilo, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

pod točkom 1.

što je dana 06. svibnja 2017. godine u razdoblju oko 10.30 - 13.00 sati, u Žaboriću, unatoč mjeri opreza zabrane približavanja i zabrane održavanja i uspostavljanja veze sa ocem ĆI, koju mjeru je odredio Prekršajni sud u Šibeniku rješenjem br. Pp J-185/17 od dana 23. ožujka 2017. godine, došao ispred obiteljske kuće svoga oca ĆI na adresi [adresa] te počeo vrijeđati oštećenika, da bi, nakon što je MI zatražio da otiđe, to odbio, pa kada je oštećeni krenuo prema dvorišnim vratima kako bi oslobodio prolaz za svoje osobno vozilo i otišao iz dvorišta, počeo povlačiti oštećenoga za ruku i potezati dvorišna vrata, nakon čega je oštećenoga, koji je krenuo prema svome vozilu, odgurivao rukama u predjelu prsišta kako bi ga spriječio da otiđe, u kojem naguravanju je oštećeni pao tlo i započeo zapomagati, a okrivljeni ga verbalno napao riječima da je pička i kukavica, da bi oštećenikovo zapomaganje čula susjeda ĐI i ušla u dvorište te mu kazala da prestane napadati oca, jer da je isti srčani bolesnik, što okrivljenog, međutim, nije spriječilo u daljnjoj agresivnosti prema oštećeniku te mu je, potom, zapovjedio da sjedne za stol u dvorištu kako bi razgovarali, nakon čega se oko 2 sata obraćao ocu, a njega sprječavao da mu odgovara, stavljajući mu ruku na usta i povlačeći ga za uši, dajući mu tako do znanja da ga mora slušati dok govori, tijekom kojeg izlaganja mu je kazao da mu je žao što ih do sada nije zatukao, pri čemu je mislio na članove svoje obitelji, da bi, potom, u trenutku kada je oštećenik kazao da se mora otići pomokriti i krenuo prema stubištu za gornji kat kuće, sustigao ga i povukao unatrag, naredivši mu da mora otići mokriti u dvorišni WC, pa mu krenuo uzeti mobitel kako ne bi pozvao policiju, u kojem trenutku je došlo do naguravanja za mobilni uređaj između okrivljenoga i oštećenika, a okrivljeni, potom, oštećenika uhvatio rukama za glavu i udario mu glavom u zid, kojom prilikom je MI pao na tlo i pomokrio se u hlače, a. za koje vrijeme je ĐI vikala na okrivljenoga da ostavi na miru svoga oca, a on joj odgovarao da oštećeni samo glumi i da mu nije ništa, tijekom kojeg verbalnog sukoba između okrivljenoga i ĐI je oštećenik došao sebi, pridigao se sa tla i pobjegao iz dvorišta te pozvao susjeda BI u pomoć, a okrivljeni krenuo za njim na ulicu, sustigao ga i stavio mu ruku na usta kako bi prestao dozivati u pomoć, da bi, kada se na ulici pojavio TI, pošao prema njemu i kazao mu „Šta se ti miješaš“, da bi, kada mu se TI verbalno suprotstavio i odgovorio mu da dođe k njemu, oštećenik MI iskoristio taj trenutak i pobjegao u dvorište Batarelove kuće, a okrivljenik još nekoliko minuta stajao ispred dvorišnog zida te kuće i gledao unutra, da bi, kada mu je vlasnik kuće SI kazao da prestane maltretirati oca i da otiđe, napustio mjesto događaja, nakon čega je slijedećeg dana, ponovno kršeći mjere opreza, u više navrata slao SMS poruke oštećeniku na njegov mobitel br. [broj telefona], nazivajući ga pogrdnim riječima te u nekoliko navrata došao ponovno automobilom ispred dvorišta kuće oštećenika, kojim cjelokupnim postupanjem je kod oštećenog ĆI izazvao strah za osobnu sigurnost i doveo ga u položaj nemoći te ugrozio njegovo dostojanstvo,

što je, dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

pod točkom 2.

što je dana 3. svibnja 2018. oko 18,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nakon što pomoću ključa kojeg imao od ranije ušao u kuću gdje pripremio dimnu kutiju s ugrađenim PVC najlonom za aktivaciju na potez i upaljačem, dvije signalne baklje i plinsku bocu koju izvadio iz ormara, zaključao se u kuću, zatvorio vrata i prozore, pa u cilju da ih ustraši, nazvao na telefon majku ošt. FI te joj rekao da ako ne dođu u Žaborić, misleći pri tome na nju i oca ošt. MI, za pet do deset minuta da će kuću dignuti u zrak i da će se naći u opasnosti, pa kad isti zajedno sa sinom ošt. VI došli u Žaborić, na traženje istih da im otvori kuću to odbio učiniti te im držeći u ruci signalnu baklju kroz zatvoren prozor govorio da će je aktivirati ako pozovu policiju, nakon čega su oštećeni u strahu otišli s mjesta događaja, da bi potom slijedećeg dana kada su do kuće ponovno došli ošt. MI i VI, iste pustio u prizemlje kuće, a na traženje oca ĆI da napusti kuću, to odbio učiniti te ošt. ĆI i VI vikao da je sve instalirao i da ako se budu penjali prema gore da će sve dići u zrak, a sutradan kada su otac MI i majka Š došli do kuće u [adresa], na traženje oca i dalje odbijao napustiti kuću, pa kad otac pozvao policiju, pobjegao iz kuće u nepoznatom pravcu, a sve to unatoč rješenju Općinskog suda u Šibeniku broj: 35 Kv-70/18-4 (412 K-221/17) od 28. ožujka 2018. temeljem kojeg su na snazi određene mu mjere opreza zabranom približavanja navedenoj kući u [adresa] na udaljenost do 200 metara te uspostavljanja ili održavanja bilo kakve posredne ili neposredne veze s ocem ošt. MI,

što je, dakle, drugima ozbiljno prijetio da će im nanijeti zlo eksplozijom i da će ih usmrtiti,

pod točkom 3.

što je tijekom vremenskog perioda od mjeseca svibnja 2022. godine pa do kraja mjeseca rujna 2022., u Žaboriću i Šibeniku, iako mu je ošt. ŠI stavio do znanja da sa njim ne želi održavati ikakav kontakt te iako mu je određena mjera zabrane uspostavljanja i održavanja veze s njim, on sa svog broja [broj telefona] putem aplikacije za komunikaciju „Whats App“ svome ocu ošt. MI učestalo slao i po dvadesetak poruka dnevno tražeći od njega da razgovaraju o obiteljskim odnosima te ga okrivljujući za loše odnose u obitelji, prilazio mu te nepozvanim ulazio u stan u kojem isti stanuje, čime kod njega izazvao zabrinutost da bi mu mogao nauditi,

što je, dakle, s drugom osobom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a kazneno djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu.

II. pa je time u stjecaju počinio učinom pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. KZ/11, učinom pod točkom 2. sedam kaznenih djela protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, te učinom pod točkom 3. kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem, opisano po čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 140. st. 2. KZ/11,

zbog čega se optuženiku ŠI najprije utvrđuju pojedinačne kaznene sankcije za svako djelo, na način da mu se:

- za kazneno djelo pod točkom 1., iz čl. 179a. KZ/11, temeljem istog propisa

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci;

- za tri kaznena djela pod točkom 2., iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, počinjena na štetu oštećenog MI, temeljem odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci za svako djelo;

- za dva kaznena djela pod točkom 2., iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, počinjena na štetu oštećenog VI, temeljem odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci za svako djelo;

- za dva kaznena djela pod točkom 2., iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, počinjena na štetu oštećene FI, temeljem odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci za svako djelo;

- za kaznena djela pod točkom 3., iz čl. 140. st. 2. KZ/11, temeljem istog propisa

utvrđuje

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

III. Te se optuženik, i uz primjenu odredbe čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 7 (SEDAM) MJESECI.

IV. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženom ŠI se u gore izrečenu jedinstvenu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, pa tako u vremenskom periodu od 15. svibnja 2017. pa do 11. kolovoza 2017. godine, zatim od 05. svibnja 2018. pa do 03. kolovoza 2018. godine, te od 03. studenog 2023. pa do 19. prosinca 2023. godine.

V. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 prema optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u zatvorenoj ustanovi, a koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VI. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračuna ovog suda.

Naprotiv,

prema optuženiku ŠI se

VII. Temeljem čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08

O D B I J A  O P T U Ž B A

da bi dana 3. svibnja 2018. oko 18,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nakon što pomoću ključa kojeg imao od ranije ušao u kuću gdje pripremio dimnu kutiju s ugrađenim PVC najlonom za aktivaciju na potez i upaljačem, dvije signalne baklje i plinsku bocu koju izvadio iz ormara, zaključao se u kuću, zatvorio vrata i prozore, pa u cilju da ih ustraši, nazvao na telefon majku ošt. FI te joj rekao da ako ne dođu u Žaborić, misleći pri tome na nju i oca ošt. MI, za pet do deset minuta da će kuću dignuti u zrak i da će se naći u opasnosti, pa kad isti zajedno sa sinom ošt. VI došli u Žaborić, na traženje istih da im otvori kuću to odbio učiniti te im držeći u ruci signalnu baklju kroz zatvoren prozor govorio da će je aktivirati ako pozovu policiju, nakon čega su oštećeni u strahu otišli s mjesta događaja, da bi potom slijedećeg dana kada su do kuće ponovno došli ošt. MI i VI, iste pustio u prizemlje kuće, a na traženje oca ĆI da napusti kuću, to odbio učiniti te ošt. ĆI i VI vikao da je sve instalirao i da ako se budu penjali prema gore da će sve dići u zrak, a sutradan kada su otac MI i majka Š došli do kuće u [adresa], na traženje oca i dalje odbijao napustiti kuću, pa kad otac pozvao policiju, pobjegao iz kuće u nepoznatom pravcu, a sve to unatoč rješenju Općinskog suda u Šibeniku broj: 35 Kv-70/18-4 (412 K-221/17) od 28. ožujka 2018. temeljem kojeg su na snazi određene mu mjere opreza zabranom približavanja navedenoj kući u [adresa] na udaljenost do 200 metara te uspostavljanja ili održavanja bilo kakve posredne ili neposredne veze s ocem ošt. MI,

da, dakle, na zahtjev ovlaštene osobe iz tuđeg doma se nije udaljio,

VIII. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv privatnosti, narušavanjem

nepovredivosti doma i poslovnog prostora, opisano i kažnjivo po čl. 141. st. 1. KZ/11.

IX. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka u ovom dijelu padaju na teret proračuna ovog suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo Šibenik je svojim optužnicama broj K-DO- 250/2017 od 10. srpnja 2017. godine, zatim broj K-DO-211/2018 od 31. srpnja 2018. godine i broj KO-DO-389/2022 od 16. prosinca 2022. godine tužilo optuženog ŠI zbog kaznenih djela iz čl. 179a. KZ/11, iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, iz čl. 141. st. 1. KZ/11 i iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, na način kako je to pobliže opisano u izreci presude.

2. Rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda broj Kv-17/2021 od 09. veljače 2021. godine spojeni su spisi K-221/2017 i K-239/2018 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke, te je odlučeno da se postupak vodi pod oznakom starijeg spisa broj K-221/2017, nakon čega su rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda broj Kv-25/2023 od 09. ožujka 2023. godine spojeni spisi K-221/2017 i K- 25/2023, te se postupak vodi pod oznakom starijeg spisa poslovni broj K-221/2017.

3. Rasprava je održana u odsutnosti optuženika sukladno odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08, obzirom je isti uredno zaprimio poziv, a njegova nazočnost nije nužna jer se očitovao o optužbi uz prisustvo branitelja po službenoj dužnosti, te dao svoju obranu u odnosu na sva kaznena djela.

4. Optuženi ŠI, na početku rasprave posebno upitan, očitovao se na način da se ne osjeća krivim za sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

5. U dokaznom postupku saslušani su oštećenici MI, FI i VI, sud je sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitao iskaze svjedoka JI i ĐI, kao i stalnih sudskih vještaka dr. HI, dr. GI i dr. CI, jer su isti ispitani na raspravi uz prisustvo stranaka, sukladno odredbi članka 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka BI koji je u međuvremenu preminuo, te su pregledani materijalni dokazi, i to preslika rješenja Prekršajnog suda u Šibeniku broj Pp J-185/17 od 23.03.2017., preslika SMS poruka koje je okrivljenik uputio svjedoku ĐI, nalaz i mišljenje psihijatra GI i psihologa CI, rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Kv-70/18-4 od 28. ožujka 2018., nalaz i mišljenje psihijatra dr. HI i psihologa CI od 10. rujna 2019., izvješće o protueksplozijskoj intervenciji PU Šibensko- kninske Službe Policije, Odjela za javni red, Grupe za PE zaštitu od 04. svibnja 2018., preslika sadržaja poruka aplikacije „What'sApp“, hitni pregled protokol broj 2022050775, izvod iz Jedinstvenog registra osoba MUP-a Republike Hrvatske o smrti svjedoka TI, te izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika i potvrda Odjela za prekršajne evidencije.

6. Optuženik ŠI je u svojoj obrani prilikom prvog iskazivanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. presude, iz čl. 179. a KZ/11, porekao učin kaznenog djela.

6.1. U svojoj obrani na raspravi, u odnosu na ovo kazneno djelo iz točke 1., koje je počinjeno na štetu njegovoga oca, optuženik je naveo upravo suprotno navodima da bi on ponižavao oca, jer da se naime, prethodno tome događaju, dogodilo ponižavanje i izbacivanje njega (optuženika) iz stana u [adresa] u [adresa], gdje je živio, ali da ne zna od koga, niti zbog čega, a da je uzrok njegovom dolasku u [adresa] upravo u tome što je netko, pretpostavlja njegova majka, zaključala stan i promijenila bravu, tako da on nije mogao ući. Dakle, njemu da je onemogućen ulazak na adresu na kojoj su njegove stvari i gdje živi, a koji stan da je inače u suvlasništvu njegovih roditelja, kao i kuća u [adresa], u kojoj također postoje njegove osobne stvari. Nadalje, optuženik je kazao da je nakon toga došao u [adresa] kod oca da vidi što se događa, međutim, njegov otac da je izbjegavao komunikaciju sa njime, a on da je pokušao doći do svojih stvari u toj kući u [adresa] i nakon toga, kada je on tražio svoje stvari, da je otac počeo vikati i dozivati susjede pa da njemu nije bilo jasno što se događa sa ocem, da je tamo došao i sada pokojni TI, te dok je bio u dvorištu kuće da je pitao oca zašto se tako ponaša, na što da mu je otac kazao da "neće njega mater optuživati da je on sa nekom drugom ženom". On da nije gurao ni vrijeđao oca utužene prigode, te da nije odguravao oca sprječavajući ga da izađe iz dvorišta, do dvorišta da je dolazila i ĐI, a da on nije oca uhvatio rukama za glavu od čega bi otac udario u zid i pao na tlo, kao i da istome nije zabranio ići u WC, a da ne zna da li je njegov otac pobjegao iz dvorišta prema kući OI.

6.2. U svom iskazu na raspravi od 06. prosinca 2024. godine, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. presude, optuženi ŠI je ostao pri svojoj obrani sa rasprave od 19. travnja 2024. godine, te nadodao da je istina da je on izbačen iz stana u kojemu je živio kako bi ga se ponizilo jer je bio u vezi s jednom djevojkom, pa da su njega "rušili" sa tom djevojkom, kako bi ga sputavali u rješavanju životnih potreba, protiv njega da su se događale urote dok je on polovio brodom, njega da svi prijavljuju, da ga ne žele, te da se on u svemu tome nije mogao snaći, pa kada je došao u [adresa], njemu da je jedina namjera bila da pita oca što se događa, jer da nije imao nikakve loše namjere prema bilo kome u kući, te da je laž da je bilo ikakvog fizičkog nasilja, to da njemu nije bilo u interesu i da on poštuje sve svoje bliske osobe, a ne da bi im radio bilo kakvo zlo. Njegov otac da se čudno ponašao prema njemu, njemu da je uskraćen temeljni dom, a da nije dobio nikakav sudski nalog za iseljenjem, te se našao na cesti.

6.3. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. presude, iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, optuženik je u svom prvom iskazu porekao učin kaznenog djela za koje se tereti, pri čemu je naveo da su mu roditelji dali ključ od kuće u [adresa] da u istoj stanuje, dok je u odnosu na mjere opreza mislio da iste više nisu na snazi i odnosi s roditeljima da su u posljednje vrijeme malo zategnuti, sve s obzirom da roditelji ne prihvaćaju njegovu ljubav, a za čime on ima potrebu, već svoju ljubav poklanjanju isključivo njegovom bratu.

6.4. U svojoj obrani na raspravi od 19. travnja 2024. godine, optuženik je poricao učin ovih kaznenih djela, navodeći da je doista te prigode bio u kući, da je dan prije toga događaja bio na poslu gdje je ozlijedio koljeno i bio u bolnici, zbog koje ozljede da nije bio u mogućnosti normalno funkcionirati pa mu je bila potrebna pomoć. On da je otišao u kuću u [adresa], pa nazvao majku da mu pomogne organizirati sve i dođe pomoći, ali da majka nije došla, nego je poslala oca i brata da mu pomognu, iako je on sa ocem i bratom bio u lošim odnosima, a kada su otac i brat došli, on da njima ništa nije rekao jer nije htio sa njima pričati, pa da su isti otišli, a on da je tražio isključivo majku. Nakon toga, da su ponovno dolazili brat i nevista, on da ih nije htio primiti jer je brat prema njemu agresivan, a da majku nije vidio da bi dolazila tada, iako je očekivao da ona dođe. Ponovio je da on nije htio primiti niti oca, niti brata, već je htio samo majku, a da sa ocem nije izmijenio niti riječi i koliko se on sjeća, da njega samo brat tereti da bi on nešto kazao.

6.5. Na posebne upite što je kazao majci kada ju je zvao telefonom, odnosno da li joj je govorio da će dignuti kuću u zrak, optuženik je kazao da nije, već da je majci samo rekao neka dođe, ali ništa drugo. Isto tako, da nije bilo nikakvih baklji po prozorima, a također da nikakva signalna baklja nije bila u njegovoj ruci. Njemu da otac nije govorio neka napusti kuću, na kući da su bili zatvoreni kapci i vrata, on da sa nikime nije verbalno komunicirao, osim što je telefonom nazvao majku. Nadalje, a s obzirom da je njegov brat VI agresivan, te da je već bilo problema između njih, on da je postavio dimnu kutiju i konop preko stubišta, i to onog dijela stubišta koje je pripadalo gornjem katu kuće, koji je njemu dat na korištenje, te da nema govora o tome da bi on vadio ikakvu plinsku bocu. On da se ne sjeća gdje se nalazio u trenutku kada je došla policija.

6.6. U svom iskazu na raspravi od 06. prosinca 2024. godine, a odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. presude, optuženik je još dodao da su njemu roditelji dali ključeve kako bi mogao boraviti u [adresa], da se ovdje radi o lažnoj prijavi oštećenih prema njemu, a da i iz iskaza svjedoka u spisu proizlazi da su oni njemu dopustili da može boraviti i živjeti u kući u [adresa].

6.7. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. presude, iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, optuženi ŠI je u svojoj obrani danoj prilikom prvog ispitivanja naveo da se on u ovom utuženom periodu nije vidio sa ocem, a otac da je njemu slao poruke preko "What'sApp"-a, te mu upućivao grube riječi. Njegov otac da inače njega mrzi, jer on ne podliježe interesima niti svoga oca, niti svoga brata. Dakle, oni da jesu komunicirali preko "What'sApp"-a, ali da je njegov otac taj koji je prvi započinjao komunikaciju, na što da mu on odgovori sa dvadesetak poruka. Otac da može blokirati "What'sApp" ako to želi, ali to nije napravio. On da sa njime već dugo vremena nema dobru komunikaciju, pa kako sa njime, tako i sa bratom, a otac da mu ugrožava zdravlje i egzistenciju, isti da mu ne pomažu, ali žele upravljati sa nekretninom koja nije njihova, već majčina, pa da tako oni žele da on ne živi na toj adresi gdje žive i oni, već na Tromilji. Upravo da njegov otac ulazi u njegov stan, a ne on u očev. Oni da njega na svaki način žele „popljuvati“ i udaljiti iz tog prostora, otac da ga je više puta fizički ozlijedio, isti da bi mu znao govoriti ružne riječi, naguravati ga. Dodao je da se ne sjeća se da li ga je otac nazivao na telefon, možda nekoliko puta.

6.8. U svom iskazu na raspravi od 06. prosinca 2024. godine, optuženi ŠI je naveo da je u kuću u [adresa] ponovno doveden nakon prometne nezgode, i to od strane svoga brata i oca, a zbog trauma koje je imao, da je u svemu ovome upravo on žrtva u obitelji. Njemu da je otac prvi slao poruke, a na koje bi on odgovarao, pa mu tako ukazao na to da su oni obitelj, te da je njegovo ponašanje prema njemu kao sinu nenormalno, također da mu je stavljao smeće ispred vrata gdje je stanovao u [adresa] tražeći da to stavi u majčinu kantu, a da tu majčine kante za smeće nije bilo. On da je doveden u [adresa] i ostavljen u teškom položaju, kao teški invalid, te da mora ići na liječenje. Posebno upitan da li je ocu slao bilo kakve poruke neprimjerenog sadržaja, optuženik je naveo da nije, te da prilikom pozivanja nije tražio od oca da radi ništa neprimjereno. Njegov otac da je najprije njega kontaktirao tražeći da plati struju, da se nije mogao dogovoriti s njegovom majkom, te uslijed toga da je on došao u odnos sa ocem, a njegove poruke prema ocu da nisu bile nametljive.

7. Oštećenik MI, inače otac od optuženika, u svom je prvom iskazu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11, opisano pod točkom 1. presude, naveo da se njegov sin, sada optuženi ŠI, unatoč mjerama opreza zabrane pristupanja koje su određene u prekršajnom postupku, pojavio na ulaznim vratima dvorišta njegove kuće u [adresa] i odmah ga počeo vrijeđati, na što ga je on zamolio da otiđe kako ne bi ponovno dolazila policija, međutim, kako ga sin nije poslušao, on da je odlučio napustiti kuću osobnim automobilom koji se nalazio unutar dvorišta kuće, ali ga je optuženik u tome sprječavao na način da ga je potezao, kao i dvorišna vrata koja je on morao otvoriti kako bi izvezao vozilo, zatim, da ga je odgurivao rukama u pokušaju da dođe do automobila, da je na njega počeo vikati, a što da je čula susjeda ĐI, kao i njegovo zapomaganje, pa da je ista došla u dvorište i tražila od ŠI da ga ostavi na miru jer ima bolesno srce, međutim, optuženi ŠI da nije prestajao, već ga je odgurivao, govorio mu da je kukavica i ona stvar, a isto tako da ga je natjerao da sjedne za stol. To sve da je trajalo od nekih 10.30 pa do 13.00 sati, gdje mu se uglavnom samo okrivljenik obraćao, rukama ga hvatao za uši i glavu, te mu prijetio govoreći da mu je žao što ih nije zatukao, a svemu tome da je nazočila ĐI koja je ŠI smirivala. Nadalje, oštećeni MI je naveo da je u jednom trenutku kazao optuženiku da se želi ići pomokriti, no on da mu nije dopustio ulazak u kuću, već je tražio da neka otiđe u WC ispod stepenica, pa da mu je pokušao i oduzeti mobitel kako ne bi nekoga pozvao, tako da su se pogurali oko toga i da ga je ŠI uzeo za glavu i udario mu njome u zid i vrata od WC-a, nakon čega je on pao i pomokrio se u hlače. Nakon što je nekako ustao i pobjegao iz dvorišta, dozivajući susjeda TI u pomoć, pa da je TI izišao na ulicu i tražio od ŠI da ga pusti, pri čemu da je ŠI za to vrijeme njemu zatvarao usta rukom kako ne bi dozivao, a potom da se ŠI odmaknuo, tako da je on ipak uspio utrčati u Batarelovu kuću. Nakon ovog događaja, a u periodu 06.-10. svibnja, optuženi ŠI da je nastavio sa provokacijama, na način da je unatoč zabrani pristupa dolazio automobilom do dvorišnih vrata kuće, a što da je njemu prenijela susjeda, jer on tada nije bio kući, a isto tako optuženi ŠI da mu je poslao više SMS poruka pogrdnog sadržaja. Svemu da je uzrok optuženikovo psihičko stanje, jer je ovakvih događaja bilo i ranije, pa da optuženiku treba liječnička pomoć.

7.1. U svom iskazu na raspravi od 09. veljače 2023. godine, a pri kojem je iskazu oštećeni MI ostao i na raspravi od 22. siječnja 2025. godine, isti je naveo da je bilo puno ovakvih događaja, kakav je i ovaj, pa s obzirom na protek vremena, da se sada slabije sjeća svega. Međutim, da se sjeća da je optuženik te utužene prigode došao u [adresa] u dvorište, tj. kuću, isti da ga je napadao, on da je htio pobjeći, u čemu ga je optuženik sprječavao, ne dajući mu da izađe iz dvorišta, isti da se drsko ponašao prema njemu, a od čega da je on pokušavao pobjeći samo kako bi izbjegao zlo. Dodao je da se optuženik nije samo drsko ponašao, već da ga je i "trisnuo", prisiljavao ga da bude u dvorištu, gnjavio ga i maltretirao, a da mu je on bio spreman pomoći na način da živi odvojeno, da mu je dao stan u [adresa], koji stan da je optuženik nazvao grobnicom i devastirao ga, a da se radi o stanu koji se nalazi u [adresa], u [adresa]. Također je dodao da se sjeća da je te utužene prigode uspio izaći van iz svoga dvorišta i doći u blizinu kuće LI, dozivajući ga, pa kako je isti bio ispred svoje kuće, da je doviknuo prema optuženiku da ga "sram bilo, što ne pusti oca na miru, jer tko digne ruku na oca, kao da je digao na U, jer je otac Ć". Oštećenik je naveo da ga je upravo LI spasio od optuženog i da je on kasnije zvao policiju koja je ubrzo i intervenirala na licu mjesta. Dodao je da je optuženik nakon ovog događaja putem telefona nazvao suprugu od LI pitajući da zašto se on miješa u njihove odnose.

7.2. Odgovarajući na posebne upite, oštećeni MI je naveo da se ne može decidirano izjasniti je li nakon toga događaja zatražio liječničku pomoć, jer da je mnogo puta bio kod liječnika, pa da se ne sjeća točno je li to bilo nakon toga događaja ili neki drugi put. Dodao je da optuženik inače ima kuću u [adresa] koja glasi na njegovo ime i da je on tu rođen i odgojen. Utužene prigode optuženik da je nasilno ušao, iako je imao zabranu pristupa kući i dvorištu. U odnosu na sada pokojnog TI, oštećeni je naveo da se sjeća da je TI optuženom ŠI bio govorio da "pusti oca na miru", međutim, da se detaljnije baš i ne sjeća, TI da se te prigode zatekao u svome dvorištu do kojega je on (oštećenik) uspio doći, a koje se nalazi na udaljenosti od desetak metara od njihove kuće, TI da je tada vidio da je on u nemoći, pa je tako i reagirao, dok da se kuća od ĐI nalazi suprotno od njegove kuće. Oštećeni MI je istaknuo da se te prigode osjećao ugroženo, slomljeno, te da je ozbiljno mislio da bi mu optuženik mogao nauditi toga dana, od čega da je imao strašan stres kao posljedicu postupanja svoga sina, sada optuženog, dok da fizičkih posljedica nije imao.

7.3. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. presude, iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, oštećeni MI je naveo kako je optuženi ŠI najprije na telefon nazvao njegovu suprugu FI, te im prijetio da će dignuti kuću u zrak ukoliko za pet do deset minuta ne dođu u [adresa], zbog čega su on, supruga Š i drugi sin VI otišli u [adresa], a po dolasku do kuće, ista da je bila zaključana, prozori i vrata da su bili zatvoreni, a optuženi ŠI da je nešto govorio iz kuće. On da je te prigode vidio, kroz staklo na ulaznim vratima kuće, da je plinska boca izvađena iz ormara. Sutradan, kada su on i sin VI došli do kuće, optuženi ŠI da ih je pustio u prizemlje kuće, pa kada su na stubištu koje vodi na kat kuće vidjeli postavljene improvizirane naprave, optuženik da im je prijetio govoreći da je sve instalirao, te ako se budu penjali prema gore, da će sve dići u zrak. On da je od ŠI zatražio da napusti kuću, što je ŠI odbijao učiniti, te je iz kuće izišao tek sutradan, kada je u kuću došla policija. Dodao je da su on i supruga dozvolili optuženom ŠI da koristi stan na drugom katu kuće, međutim, nakon ovog incidenta, da je zatražio od optuženog da napusti kuću, što optuženi nije htio učiniti.

7.4. Obzirom se na raspravi oštećenik zbog proteka vremena slabije sjećao događaja, navodeći da se sjeća samo da je optuženik bio postavio nekakve zamke po kući, sud mu je sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitao njegov prvi iskaz od 11. lipnja 2018. godine, nakon čega je isti izjavio da u cijelosti ostaje pri tome iskazu.

7.5. Odgovarajući na posebne upite, oštećenik je naveo da se više zbog proteka vremena ne sjeća zašto se njegov sin utužene prigode zatvorio u kuću, pa dodao da su njihovi odnosi sa sinom ŠI i prije bili katastrofalni, a da su sinu dopustili da se useli u kuću s obzirom da se isti bio zaposlio, te su bili sretni zbog njega i kao roditelji željeli da i on bude sretan, da ima normalan život u kući. Oni da su utužene prigode u kuću dolazili tri puta, i to na način da su prvi put došli on i supruga, drugi dan da su došli on, supruga Š i sin VI, a treći dan kada su zvali policiju, da su u kuću bili došli on i supruga. Oštećenik je dodao još da je on prije toga zadnjeg dana molio optuženika da makne sve one improvizirane naprave koje je prethodno bio spominjao, kako ne bi morao zvati policiju.

7.6. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. presude, iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, oštećeni MI je prilikom prvog iskazivanja naveo da sa svojim sinom, sada optuženim ŠI već više godina nije u dobrim odnosima, sa istim da ne želi ostvarivati nikakvu komunikaciju jer ga je više puta lažno prijavljivao, zbog čega je pokušavao na sve načine izbjeći optuženikove pokušaje da sa njime kontaktira. Međutim, kada god bi se susreli u dvorištu ili na ulici, optuženik da je tražio od njega da razgovaraju, pa da je čak dolazio i u njegov stan tražeći razgovor, na što da on nije pristajao, ali da njegovo odbijanje očito nije pokolebalo optuženog ŠI koji je njemu u razdoblju od svibnja do rujna intenzivno slao poruke preko aplikacije „What'sApp“, što se još više intenziviralo nakon blagdana Velike Gospe, kada bi mu znao poslati deset, pa i dvadeset poruka dnevno, tražeći od njega da razgovaraju o njihovom odnosu, o odnosima u obitelji, pritom ga vrijeđajući i okrivljavajući za raspad obitelji. Oštećenik je istaknuo da on na te poruke nije odgovarao, niti ulazio u ikakvu raspravu sa optuženim, obzirom da ima izrečene mjere opreza, a ovaj da bi ga odmah prijavio zbog kršenja istih, pa da je ovakvo ponašanje optuženika kod njega izazvalo tjeskobu i strah.

7.7. Iskazujući u odnosu na ovo djelo na raspravi, oštećeni MI je naveo da mu je u tom utuženom periodu optuženik slao poruke i upućivao pozive, pa da je u jednom danu izbrojao čak devedeset i jedan poziv, te sedamdeset poruka, a da on nije odgovarao na te poruke, niti ulazio u bilo kakve razgovore, već mu je kazao da neka mu ne šalje poruke, da ga ne uznemirava jer je star i imao operaciju srca, te pije lijekove, nakon čega da je na mobitelu blokirao optuženikov broj, međutim, da mu je poznato da je optuženik imao više mobitela preko kojih je slao poruke.

8. Oštećeni VI, inače brat od optuženika, u svom je prvom iskazu naveo da ga je utužene prigode na telefon nazvala majka i rekla mu da se ŠI zatvorio u kuću u [adresa] i da prijeti, pa da je on zajedno sa majkom i ocem otišao u [adresa]. Po dolasku da su zatekli zatvorenu i zaključanu kuću, a kroz prozor da je vidio brata ŠI, sada optuženog, koji je bio gol do pojasa, te im držeći u ruci signalnu baklju prijetio da će je aktivirati ako pozovu policiju. Oni da su nakon toga otišli odatle, te da su sutradan on i otac ponovno došli do kuće u [adresa], pa kada ih je ŠI pustio u prizemlje kuće, da su po ulasku u kuću uočili na stubištu postavljenu pirotehniku i "pinjurice", a ŠI da im je prijetio, ukoliko se budu penjali prema gore, da će dignuti kuću u zrak.

8.1. U svom iskazu na raspravi od 19. siječnja 2024. godine, pri kojemu je ostao i na raspravi od 22. siječnja 2025. godine, svjedok VI je naveo da je utužene prigode dobio obavijest na znanje od roditelja, te došao na lice mjesta u dvorište kuće, na vratima da su bile postavljene neke zamke, a optuženik da se nalazio u kući, te imao kod sebe boce plina. Optuženik da im je govorio da ne smiju ući u kuću, jer da će dignuti sve u zrak i zapaliti kuću, a u ruci da je imao neke upaljače i pribor za paljenje. Sva vrata da su bila vezana, te da je optuženik improvizirao neke naprave. On da je optuženiku rekao neka radi što hoće, ali da će oni zvati policiju, na što da im je optuženik govorio da ako i uđu u kuću, da će je on zapaliti i dignuti je u zrak. Oni da su potom pozvali policiju, međutim, optuženik da se po dolasku policije putem konopa spustio sa stražnjeg dijela kata kuće, te pobjegao od policije.

8.2. Odgovarajući na posebne upite, svjedok VI je kazao da njemu nije poznato zašto se optuženik utužene prigode zatvorio, o tome da bi trebalo pitati psihijatra, ali da se on ustrašio optuženikovih prijetnji. Pojasnio je da je kuća u [adresa] tada bila u vlasništvu oca ĆI i majke Š, optuženik da je u kuću ušao normalno i tu ostao jer je imao raditi neki posao, a da su odnosi u to vrijeme sa optuženikom bili takvi da su dan-dva dobri, a nakon toga opet pogoršani. On da smatra kako optuženik ima neke psihičke probleme. Nakon što je svjedok naveo da se zbog proteka vremena slabije sjeća događaja, sud mu je na temelju čl. 426. ZKP/08 pročitao njegov prvi iskaz, te se isti izjasnio da u cijelosti ostaje pri tome iskazu kojega je dao neposredno iza događaja.

9. Oštećena FI, inače majka od optuženika, navela je prilikom prvog iskazivanja da su ona i suprug MI dali svome sinu, sada optuženom ŠI da živi u apartmanu koji se nalazi u njihovoj kući u [adresa]. Utužene prigode, te večeri da se vratila u stan, te vidjela više poziva od sina ŠI, pa kada ga je povratno nazvala, isti da joj je rekao da zašto su ga ostavili samoga i da hitno dođe. Ona da mu je mislila reći neka on dođe u [adresa], međutim, suprug MI da joj je kazao neka ga ne zove u [adresa], već da će oni ići u [adresa], pa da je suprug tražio njihovog drugog sina VI da ih on vozi. Potom da su njih troje otišli u [adresa], a po dolasku, da nisu mogli ući u kuću jer je bila zaključana iznutra, a ŠI im nije htio otvoriti. Nakon toga da je ona otišla, a suprug MI i sin VI da su ostali, te joj je sin VI sutradan poslao na mobitel slike koje je on slikao u kući, a na slikama se vidjelo sve što je navodno ŠI postavio. Nadalje, svjedokinja je navela da je toga dana ili slijedeći dan, nije se mogla sa sigurnošću izjasniti, njeni sin VI i suprug MI ušli u prizemlje kuće, za koje vrijeme je sada optuženi ŠI bio u apartmanu koji je njemu bio dat na korištenje, pa da je nju bilo strah što bi se moglo dogoditi jer nije znala što je optuženi stavio na stepenište. Pojasnila je da prvi dan kada su svi troje došli, nisu zvali policiju jer toga dana nisu mogli ući u kući, te tada ništa da nije vidjela. Također, da ne postoji nikakav spor između nje i njenog supruga s jedne strane, te optuženog ŠI sa druge strane, ali da su njihovi međusobni odnosi poremećeni, dok da odnosi između njenih sinova, VI i sada optuženog ŠI nisu nikakvi, odnosno da nisu dobri. Ponovila je da ona drugi dan nije odlazila u kuću u [adresa], već da su tamo išli njen suprug MI i sin VI, te da su njih dvojica vidjeli što je optuženik postavio, pa se udaljili iz kuće. Po njenom mišljenju, da se njen suprug MI boji optuženog ŠI više nego ona, međutim, neovisno o tome, ona da se boji da optuženi ne bi sebi nešto napravio.

9.1. U svom iskazu na raspravi od 16. travnja 2019. godine, svjedok FI je ponovila da ona i suprug imaju obiteljsku kuću u [adresa], te pojasnila da ona i njen suprug inače žive u [adresa], a u utuženo vrijeme, optuženi ŠI da je stanovao u [adresa] obzirom na mjere opreza, pa kako je bio zaposlen i radio u Splitu ili Trogiru, istome da je bilo praktičnije stanovati u [adresa], te da mu je otac stoga dao ključ, odnosno stan koji se nalazi u kući u [adresa] na korištenje. Optuženik da je određeno vrijeme koristio taj stan, i to otprilike od polovice travnja, te su ga oni zamolili da izađe iz stana, kako bi oni mogli primiti goste, a sa čime je optuženik bio nezadovoljan. Nadalje, što se tiče utuženog događaja, svjedokinja je navela da se sjeća da su ona i suprug bili u gradu, optuženik da je više puta zvao govoreći da ga boli koljeno i tražeći da dođu u [adresa], pa da su ona i suprug otišli do kuće u [adresa], međutim, optuženik da ih nije htio primiti u kuću, već je kazao da će razgovarati samo sa njome, te da su oni otišli odatle, a optuženik da je ostao u kući. Slijedeći dan da su do [adresa] otišli njen suprug MI i sin VI, dok da ona nije išla sa njima, te ih niti te prigode optuženik nije htio primiti u kuću. Ona da se ne može decidirano izjasniti da li su njen suprug i sin VI ušli te prigode u kuću, ali da misli da možda ipak i jesu, te da su vidjeli te "dimne" signale. Treći dan, da su ponovno u [adresa] došli ona i suprug, te je tada njezin suprug kazao da zašto je optuženi ŠI stavio te naprave u kuću i da će pozvati policiju, što je na koncu i učinio, a da optuženik sva ova tri dana što su ga obilazili u kući u [adresa], nije niti vikao, niti njima prijetio.

9.2. Odgovarajući na posebne upite, svjedokinja FI je navela da su policiju pozvali zato što je njen suprug na stubištu vidio te naprave, kutije, pa da su se bojali da optuženi ne napravi sebi nešto nažao. Također je pojasnila da kuća u [adresa] ima prizemlje i dva kata, s time da je optuženik koristio apartman na drugom katu. Onaj prvi dan kada su ona i njen suprug išli u [adresa] sa sinom VI, da je po nju došla djevojka od drugog joj sina VI, koja je nju odvezla kući. Nadalje, one prigode kada je po njihovom pozivu došla policija, optuženi ŠI da je izišao iz kuće na druga vrata, tako da ga djelatnici policije nisu zatekli u kući, a ona da ne smatra da bi optuženi ugrozio ikoga u svojoj obitelji. Nju da je njen sin, sada optuženi ŠI prvoga dana zvao da dođe po njega i odvede ga kod liječnika, u to vrijeme da odnosi između optuženog ŠI i njegova brata VI i oca ĆI nisu bili dobri, te da je njoj poznato da se optuženik bojao oca. Što se tiče plinske boce, svjedokinja je navela da se plinska boca doista utužene prigode nalazila u kući, i to ispred kuhinje u stanu koji su koristili ona i njen suprug, ali da je ta boca bila prazna.

9.3. U svom iskazu na raspravi od 29. veljače 2024. godine, svjedokinja FI je navela da se zbog većeg proteka vremena više ne sjeća detalja, ali da se sjeća da su utužene prigode ona i njen sada već bivši suprug MI bili u gradu [adresa], ona da je dobila više poziva od svoga sina, sada optuženog ŠI, pa da je bivšem suprugu rekla da idu kući vidjeti što se sa njime događa, obzirom je imala više poziva na mobitelu. Kada su došli do kuće u [adresa], da su zatekli zaključana ulazna vrata od kuće u prizemlju, a kroz koja vrata se ulazi i u prizemni dio kuće i u stan na katu. Nadalje, navela je da kako po dolasku dakle nisu mogli ući na vrata kuće, da su zvali sina, sada optuženog, međutim, da niti ona niti bivši suprug nisu mogli ući, a on da nije htio komunicirati već je tražio neka njegov otac i brat odu, a da ona ostane pa da će sa njome komunicirati, na što ona nije pristala jer nije htjela sama sa njime ostati ni komunicirati, već je otišla sa suprugom i sinom, a u međuvremenu da je došla i nevjesta do vrata od dvorišta da vidi što se događa, te se odatle odmah i vratila, dakle ista nije imala nikakvu komunikaciju sa optuženikom. Slijedeći dan da su dolazili do kuće njen bivši suprug i sin VI, te joj rekli da je optuženik stavio neke stvari unutar kuće između donjeg srednjeg kata uz stepenište, neki kabel, i rekao im da ne smiju ići gore, a optuženik je inače od njih dobio na korištenje gornji dio kuće, odnosno potkrovlje. Nakon toga da je pozvana policija, ali da se detalja ne sjeća, međutim, da su djelatnici policije razmaknuli te kablove i prepreke, a navodno da se radilo o dimnim raketama ili nečem sličnom i koliko je njoj poznato, da misli da je optuženik bio tu negdje oko kuće, da su ga tražili, pa kada su ga našli, da su istoga priveli u pritvor.

9.4. Odgovarajući na posebne upite, svjedokinja je istaknula da ona osobno nije vidjela te kablove koje je spominjala, već da joj je suprug opisivao da je ŠI stavio neke kablove do gore, ali isto tako da joj je i drugi sin VI poslao na mobitel slike tih kablova. Optuženik da se te prigode zatvorio u kuću, isti da je imao neku povredu koljena ili slično, te da mu je trebala upravo ona kao majka. Naime, ona, njen drugi sin i suprug, da su u to utuženo vrijeme pokušavali optuženiku pomoći da sredi svoj život. Optuženik da njoj nije te utužene prigode rekao zašto ju zove, ali da ju je molio da dođe.

10. Svjedokinja ĐI je u svom prvom iskazu, pri kojemu je ostala i na raspravi, navela da je iz susjednog dvorišta čula povike: '' ĐI, ĐI'', te nekakvo lupanje i da je tada vidjela MI i njegova sina ŠI kako se naguravaju oko kliznih dvorišnih vrata. MI da se nalazio s unutrašnje strane dvorišta i očito pokušavao izići iz dvorišta, u čemu ga je sprječavao njegov sin ŠI držeći ta vrata i ne dopuštajući mu da ih otvori. Optuženi ŠI da je pokušavao na silu razgovarati sa ĆI, što ovaj nije htio, već je želio otvoriti vrata kako bi izišao iz dvorišta sa automobilom. Također, u jednom trenutku, oštećeni MI da je pustio vrata i pokušao ući u svoj osobni automobil koji se nalazio u samoj blizini vrata, međutim, optuženik da je pošao za njime i uspio ući u automobil, tako da su se obojica nalazili na vozačevom sjedalu, što da je sprječavalo oštećenog ĆI da pokrene automobil. Nakon nekog vremena, da su obojica izišli iz automobila, da je oko sat vremena trajalo njihovo trčanje po dvorištu, optuženik da je stalno išao za ocem ne dajući mu da otiđe iz kuće, jer da mora razgovarat sa njime i non-stop govoreći o tome što su mu njegovi roditelji ružno napravili u životu, u smislu da su ga uništili. Također, da je u jednom trenutku optuženi ŠI spomenuo nešto poput: ''Bolje bi bilo da sam vas ubio, ali ne mogu''. Doslovce u milimetar da je pratio svoga oca i držao ga za obje ruke, hvatao ga po tijelu, sve kako bi ga spriječio da bilo gdje otiđe, a udaraca da nije bilo. MI da se nikako nije mogao riješiti optuženog ŠI, koji ga je stalno hvatao i nije mu dopuštao da se makne od njega, optuženik da je izgledao izbezumljen, psihički rastrojen, povremeno da je plakao te je izgledalo kao da ima slom živaca, tako da je ona bila u strahu da se što ne dogodi. ŠI da je bio uporan u tome da ga otac mora slušati i non- stop govorio o svojim problemima, dok da je MI za to vrijeme šutio, a kada bi se pokušao podići na noge, kazavši da on ovo više ne može slušati, ŠI da bi ga uhvatio i sjeo natrag i da ga je čak u par navrata uhvatio i za lice i tako mu držao glavu kako bi ga ovaj slušao i da je ovo sve trajalo nekih dva sata, a za koje vrijeme da je oštećeniku došlo loše, pa da je ona morala donositi vode. Nadalje je kazala da se događaj počeo privoditi kraju kada je MI zatražio da mora ići u WC, tako da je ona nekako nagovorila optuženoga neka ga pusti, oštećenik da je htio otići u kuću u WC, no optuženi mu to nije dopustio već mu je kazao da mora ići u dvorišni WC, a isto tako mu nije dao da zatvori vrata od WC-a. Prilikom tog odlaska u WC, optuženik je primijetio da oštećenik uzima mobitel, pa da se bacio na njega, te je došlo u WC-u do naguravanja, gdje je MI pao na tlo i moguće udario glavom, pa da se tada ona u to umiješala i povukla ŠI za kaiš od hlača, što je oštećeniku omogućilo da pobjegne iz dvorišta pri čemu je na ulici počeo pozivati susjede. Tu da se pojavio suprug od susjede JI, te je na ulici došlo do naguravanja gdje je optuženi ŠI želio vratiti oca u dvorišta, a ovaj čovjek koji se pojavio, da se htio tući sa ŠI, govoreći nešto u tom smislu i suprotstavljajući se ŠI, a sve to vidjevši njegovo ponašanje prema ocu. Sve da je završilo na način da je MI otišao sa ovim susjedom, a ona da je ŠI odvukla prema moru. Ona da je slijedećih dana od optuženika dobila više SMS poruka da ništa policiji ne govori o ovome događaju, te ju je optuživao da ga je ona uvalila.

11. Svjedok JI je u svom prvom iskazu navela da su utužene prigode ona i njen suprug TI ručali, kada su vani čuli nerazumljivu galamu, te je njen suprug otišao vidjeti što se događa, a ona ostala u stanu. Nakon nekog vremena da je i ona odlučila izaći, pa upravo kada se zatekla na vratima, da je vidjela susjeda MI kako se penje uz njezine stepenice, isti da je bio uznemiren, tresao se, te kazao nešto u smislu da ne zna što će sad, a da je primijetila njegovog sina ŠI koji se tada nalazio u ulici ispred njezine kuće kako odlazi prema autu koje da je bilo dalje parkirano. Ona da nije vodila razgovor sa ĆI o tome što se dogodilo jer se nije htjela miješati, već da je istome samo rekla neka nešto uzme za smirenje, tako da se MI tu zadržao dvije minute, uzeo mobitel i otišao.

11.1. U svom iskazu na raspravi, svjedokinja je navela da se sjeća da je ona utužene prigode bila u kući, a njezin suprug, sada pok. TI, da je bio ispred kuće, tako da ona ništa nije vidjela, niti čula, a da je ona izašla na ulicu iz kuće tek kada je već bila došla policija, pa da je iz toga razloga navedena kao svjedok.

11.2. Odgovarajući na posebne upite, pa da li je te prigode, prije dolaska policije, možda vidjela MI, svjedokinja JI je navela da ona nije obraćala pažnju obzirom je bila u kući, doduše, da je čula neku galamu vani ali da nije "išla za time", te da ne zna je li to bilo prije ili nakon dolaska policije, jer je ispred njene kuće bio došao MI. Naime, zbog proteka vremena da se sada više ničega točno ne sjeća, pa tako niti kako je MI te prigode izgledao, međutim, da je MI razgovarao sa njezinim suprugom, a što se tiče njenog prethodnog iskaza u kojemu je navela da je vidjela optuženog ŠI koji se nalazio u ulici pored njene kuće kako odlazi prema autu koje je tu bilo parkirano, svjedokinja je navela da, ako je tada tako iskazivala, da je onda tako i bilo, jer da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti detalja, pa tako niti da li je njezin sada pokojni suprug njoj što o događaju kazao ili prenosio.

12. Iz iskaza svjedoka TI, koji je iskaz čitan u dokaznom postupku obzirom je navedeni svjedok u međuvremenu preminuo, proizlazi da je isti, izišavši iz obližnje kuće na ulicu, vidio ŠI kako se nalazi u povišenom položaju u odnosu na svog oca ĆI i udara ga odozgo, pri čemu je isti napominjao da se radilo o nizbrdici, a s obzirom da je ŠI ionako viši od svoga oca, da ne može sa sigurnošću reći da li je ŠI udarao šakama po ocu, no u svakom slučaju da ga je nekako odozgo napadao, što je njemu izgledalo kao da ga udara. Tu da se nalazila i nekakva žena, te da je on (svjedok TI) krenuo prema njima pitajući ŠI: ''Što se to dešava?'', da bi se u jednom trenutku ŠI okrenuo prema njemu, te pošao prema njemu govoreći mu: ''Šta se ti miješaš?'', te da je izgledao kao da će ga napasti, tako da mu se on odlučio suprotstaviti i kazao mu: ''Ajde dođi'', a da je MI taj trenutak iskoristio i pobjegao prema njegovoj kući. Nakon nekih dvije do tri minute, da je do zida kuće došao optuženi i počeo gledati unutra, pa da ga je on (svjedok) pitao što sada hoće, da li to prijeti, te neka prestane maltretirati svoga oca, nakon čega da je ovaj otišao na drugu stranu ulice.

13. Stalni sudski vještak, psiholog, dr. CI je u svom iskazu na raspravi u cijelosti ostala pri svom pisanom nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2017. godine, kojega je izradila sa dr. GI, te pojasnila da je isto rađeno u vremenu od tri dana, da nekoliko psiho-dijagnostičkih instrumenata nije bilo moguće interpretirati iz razloga što optuženik nije želio odgovarati na upitnike, a da su obrađeni podaci iz upitnika MMPI-2, te je na osnovu razgovora i svih dostupnih materijala dano i mišljenje zajedno sa dr. GI. Na raspravi je vještak dodala da je dana 10. rujna 2019. godine, također na zahtjev suda, dala mišljenje i sa dr. HI, te usporedbom toga mišljenja sa zajedničkim mišljenjem iz 2017. godine, da može reći da su ta mišljenja istovjetna, da se u potpunosti podudaraju, te da nema značajnih razlika u danom trenutku u odgovorima.

14. Stalni sudski vještak, psihijatar, dr. HI, je u svom iskazu na raspravi u cijelosti ostala pri pisanom nalazu i mišljenju od 10. rujna 2019. godine, ističući da je u svojim zaključcima napisala da optuženik ŠI pokazuje obilježja poremećaja ličnosti u kategoriji paranoidnog i graničnog poremećaja ličnosti, te da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a koje se dogodilo 03. svibnja 2018. godine u [adresa], isti bio bitno smanjeno sposoban shvatiti značenje svojega postupanja i bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom, te da zbog ovakvog njegovog stanja postoji opasnost da bi u budućnosti to moglo poticajno djelovati za počinjenje novog sličnog, ili težeg kaznenog djela, slijedom čega svega da su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja.

14.1. Odgovarajući na poseban upit, na temelju čega je zaključila da bi optuženik mogao ponoviti djelo, vještak je navela da je to zaključila na temelju razgovora sa optuženikom, kao i medicinske dokumentacije priložene u spisu, te činjenica da je isti do tada već bio procesuiran zbog takvih kaznenih djela, pa da je tako u jednom od tih predmeta upravo ona vršila vještačenje, a posebice da je uzela u obzir negativan i paranoidan stav optuženika prema roditeljima, te afektivnu ljutnju izraženu kod optuženika.

15. Stalni sudski vještak, psihijatar, dr. GI je također na raspravi pred sudom u cijelosti ostao pri svome nalazu i mišljenju kojeg je dao nakon provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja optuženika u lipnju 2017. godine, navodeći da je vještačenjem zaključeno da optuženik ŠI ima poremećaj ličnosti narcističnih, graničnih i paranoidnih značajki, da je uvažavajući afektivnu razdraganost, optuženikova sposobnost shvaćanja značenja svoga postupanja i upravljanja svojom voljom bila smanjena u bitnoj mjeri, te da je kod optuženika prisutan značajan rizik od ponavljanja kaznenog djela, zbog čega da je za redukciju forenzičke opasnosti preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

16. Iz preslike rješenja Prekršajnog suda u Šibeniku broj Pp J-185/17 od 23. ožujka 2017. godine proizlazi da su prema optuženiku određene mjere opreza.

17. Pregledom preslika SMS poruka koje je optuženik uputio svjedokinji ĐI, utvrđeno je, između ostalog, da optuženik od svjedokinje traži da ga ne tereti, te istu optužuje da ga je ona „uvalila“.

18. Iz kombiniranog nalaza i mišljenja sačinjenog od strane stalnih sudskih vještaka, psihijatra dr. GI i psihologa CI od 19. lipnja 2017. godine, proizlazi da je optuženik osoba kod koje postoji poremećaj ličnosti, i to narcističnih, graničnih i paranoidnih značajki, isti da je u trenutku izvršenja kaznenog djela bio u stanju jake afektivne razdraženosti koja je reducirala njegovu sposobnost shvaćanja značenja njegova postupanja i upravljanja svojom voljom, i to u bitnoj mjeri, te da kod istoga postoji značajan rizik od ponavljanja kaznenog djela, slijedom čega je za redukciju forenzične opasnosti, dakle visokog stupnja opasnosti po obitelj i okolinu, potrebna sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, a koji ovakav nalaz i mišljenje je ovaj sud prihvatio u cijelosti, cijeneći ga objektivnim, te sačinjenim u skladu sa pravilima struke, a na koje nitko nije imao primjedbi.

19. Uvidom u rješenje izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Šibeniku broj Kv-70/18-4 od 28. ožujka 2018. godine, utvrđeno je da su prema optuženiku produljene mjere opreza zabrane i održavanja ili uspostavljanja veze sa ocem MI i majkom FI.

20. Iz nalaza i mišljenja provedenog kombiniranog vještačenja po stalnim sudskim vještacima, psihijatru dr. HI i psihologu CI od 10. rujna 2019. godine, proizlazi da optuženik pokazuje obilježja poremećaja ličnosti u kategoriji paranoidnog i graničnog poremećaja ličnosti, te da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a koje se dogodilo 03. svibnja 2018. godine u [adresa], isti bio bitno smanjeno sposoban shvatiti značenje svojega postupanja i bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom, te da postoji opasnost da bi u budućnosti to moglo poticajno djelovati za počinjenje novog sličnog, ili težeg kaznenog djela, slijedom čega da su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud također u cijelosti prihvatio, cijeneći ga objektivnim, te sačinjenim u skladu sa pravilima struke, a na isto nitko nije imao primjedbi.

21. Iz izvješća o protueksplozijskoj intervenciji PU Šibensko-kninske, Službe Policije, Odjela za javni red, Grupe za PE zaštitu od 04. svibnja 2018. godine, razvidno je da su policijski službenici na metalnoj ogradi unutarnjih stepenica u obiteljskoj kući MI u [adresa], pronašli postavljenu dimnu kutiju sa ugrađenim PVC najlonom za aktivaciju na potez i upaljačem, dvije signalne baklje, a kojom prilikom da je dimna kutija deaktivirana.

22. Uvidom u preslike sadržaja poruka aplikacije „What'sApp“ utvrđeno je da je optuženik na mobitel oštećenog MI slao i po dvadesetak poruka dnevno.

23. Iz izvješća o hitnom pregledu OB Šibenik, protokol broj 2022050775, proizlazi da je optuženi ŠI došao na preglede zbog bolova.

24. Iz izvatka iz Kaznene evidencije, te potvrde Odjela za prekršajne evidencije na ime optuženika, proizlazi da isti do sada nije ni kazneno, niti prekršajno osuđivan.

25. Analizirajući u postupku obranu optuženika, te iskaze oštećenika, svjedoka, kao i sve izvedene materijalne dokaze, nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud smatra utvrđenim da je optuženik počinio predmetna kaznena djela iz čl. 179a. KZ/11, iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 i iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kako mu se to i stavlja na teret.

26. Naime, nije sporno da je optuženik ŠI utužene prigode, dakle dana 13. svibnja 2017. godine došao ispred obiteljske kuće svoga oca u [adresa] na adresi: [adresa], a gdje se tada nalazio i njegov otac, oštećeni MI, a isto tako je nesporno i da je optuženik dana 03. svibnja 2018. godine bio unutar obiteljske kuće svoga oca, sada oštećenog, u [adresa], gdje se zaključao u kuću, te je po mišljenju suda također nesporno da je optuženik slao poruke na mobitel oštećenog MI, a navedeno proizlazi iz same obrane optuženika, zatim iskaza oštećenika MI, VI i FI, iskaza svjedoka JI, ĐI i sada pok. TI, te pregledom preslika sadržaja poruka aplikacije "What'sApp".

27. Dakle, po mišljenju suda, ostalo je samo za utvrditi je li optuženik utuženih prigoda teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, te izazvao strah i oštećenog doveo u ponižavajući položaj, odnosno da li je kritične prigode prijetio oštećenim ĆI, Š i VI, te da li je sa ocem MI pokušao uspostaviti neželjeni kontakt i time izazvao kod istog strah i tjeskobu za njegovu sigurnost.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11 opisano pod točkom 1.:

28. Optuženik je negirao počinjenje ovog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći da u tom spornom periodu nije kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a koju ovakvu obranu optuženika, sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

29. Ovakvo utvrđenje i zaključak suda da je isti počinio kazneno djelo pod toč. 1. presude, proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećenog MI, koji je jednako iskazivao kako prilikom prvog iskazivanja, tako i pred sudom na raspravi, te je uvjerio sud u istinitost svoga iskaza, a u kojem naveo da je kritične prigode njegov sin ŠI, unatoč mjerama opreza zabrane pristupanja koje su određene u prekršajnom postupku, pojavio na ulaznim vratima dvorišta njegove kuće u [adresa] i odmah ga počeo vrijeđati, pa nakon što je sina, sada optuženog, zamolio da otiđe kako ne bi ponovno dolazila policija, da je odlučio napustiti kuću osobnim automobilom koji se nalazio unutar dvorišta kuće, u čemu ga je optuženik sprječavao na način da ga je potezao, kao i dvorišna vrata koja je morao otvoriti kako bi izvezao vozilo, da ga je odgurivao rukama u njegovu pokušaju da dođe do automobila, da je na njega počeo vikati, što je čula susjeda ĐI, kao i njegovo zapomaganje a potom i došla u dvorište tražeći optuženog ŠI da ostavi oca na miru jer ima bolesno srce, ali da optuženik nije prestajao, da ga je odgurivao, govorio mu da je kukavica i ona stvar, a isto tako da ga je natjerao da sjedne za stol, rukama ga hvatao za uši i glavu, te mu prijetio na način što je kazao da mu je žao što ih nije zatukao, a svemu tome da je nazočila ĐI koja je optuženika smirivala, a kad je u jednom trenutku kazao optuženiku da se želi ići pomokriti, isti da mu nije dopustio ulazak u kuću, već je tražio da otiđe u WC ispod stepenica i da mu je pokušao oduzeti mobitel kako ne bi nekoga pozvao, tako da su se pogurali oko toga i da ga je optuženi ŠI uzeo za glavu i udario mu njome u zid i vrata od WC-a, nakon čega da je on pao i pomokrio se u hlače, pa nekako ustao i pobjegao iz dvorišta, dozivajući susjeda BI u pomoć koji je izišao na ulicu i tražio od optuženika ŠI da ga pusti, pri čemu je ŠI za to vrijeme njemu zatvarao usta rukom kako ne bi dozivao i potom da se ŠI odmakao, on (oštećeni MI) da je ipak uspio utrčati u Batarelovu kuću, a da ga je taj LI spasio od optuženog i da je nakon ovog događaja on kasnije zvao policiju, koja je ubrzo i intervenirala na licu mjesta, kao i da je optuženi nakon toga putem telefona nazvao suprugu od LI pitajući je zašto se on (TI) miješa u njihove odnose, a u periodu 06.-10 svibnja nastavio sa provokacijama, jer da je unatoč zabrani pristupa dolazio automobilom do dvorišnih vrata kuće, isto tako da mu poslao više SMS poruka pogrdnog sadržaja i svemu da je uzrok optuženikovo psihičko stanje, jer da je ovakvih događaja bilo i ranije, pa da optuženiku treba liječnička pomoć, čiji iskaz sud uzima kao istinit, uvjerljiv, životan i vjerodostojan, a oštećenik MI zasigurno nema nikakvog razloga da bezrazložno tereti optuženika, svog sina, za ono što mu se stavlja na teret.

29.1. Na uvjerljivost iskaza oštećenika, po stavu ovog suda, ukazuju ostali dokazi izvedeni u ovom postupku, i to iskazi svjedoka JI, ĐI i BI, pa je tako svjedok TI kazao da je izišavši iz obližnje kuće na ulicu, vidio ŠI kako se nalazi u povišenom položaju u odnosu na svog oca ĆI i udara ga odozgo pri čemu je napomenuo da je riječ o nizbrdici, a da je ŠI ionako viši od svoga oca, tako da ne može sa sigurnošću reći da li je ŠI udarao šakama po ocu, no u svakom slučaju da ga je nekako odozgo napadao, tu da se nalazila i nekakva žena i da je on krenuo prema njima i počeo govoriti ŠI ''Šta se to dešava'', da bi se u jednom trenutku ŠI okrenuo prema njemu i pošao prema njemu, govoreći mu ''Šta se ti miješaš'' i da je izgledao kao da će ga napasti, tako da mu se on odlučio suprotstaviti i kazao mu: ''Ajde dođi'', pa da je MI taj trenutak iskoristio i pobjegao prema njegovoj kući, te da je nakon nekih 2-3 minute do zida kuće došao optuženi i počeo gledati unutra i da mu je na to on kazao da što sada hoće, da li to prijeti, kao i da prestane maltretirati svoga oca, nakon čega da je ovaj otišao na drugu stranu ulice. Ovo potvrđuje i svjedok JI navodeći da su kritične prigode ona i suprug TI ručali, pa kad su čuli nerazumljivu galamu vani, da joj je suprug otišao vidjeti što se događa, a ona ostala u stanu i nakon nekog vremena da je i ona odlučila izaći i upravo kad se zatekla na vratima da je vidjela susjeda MI kako se penje uz njezine stepenice, isti da je bio uznemiren, tresao se, te kazao nešto u smislu da ne zna što će sad, a da je primijetila njezina sina ŠI koji se tada nalazio u ulici ispred njezine kuće kako odlazi prema autu koje je bilo dalje parkirano, a da ona nije vodila razgovor sa oštećenim ĆI o tome što se dogodilo jer se nije htjela miješati, te da se tu isti zadržao dvije minute, uzeo mobitel i otišao. Isto tako, sve navedeno potvrđuje u svome iskazu i svjedokinja ĐI, koja je kazala da je čula iz susjednog dvorišta povike '' ĐI, ĐI'', te nekakvo lupanje i da je tada vidjela MI i njegova sina ŠI kako se naguravaju oko kliznih dvorišnih vrata, da je bilo očito da je oštećenik pokušavao izići iz dvorišta, no njegov sin ŠI da ga je u tome sprječavao držeći ta vrata i ne dopuštajući mu da ih otvori, ŠI da je pokušavao na silu razgovarati sa ĆI, što ovaj nije htio, te je u jednom trenutku oštećenik pustio ova vrata i pokušao ući u svoj osobni automobil koji se nalazio u samoj blizini vrata, međutim, optuženik da je pošao za njim i uspio ući u automobil, tako da su se njih obojica nalazili na vozačevom sjedalu, isti da je oštećenika sprječavao da pokrene automobil, te da su nakon nekog vremena izišli iz automobila i sada da je oko sat vremena trajalo njihovo trčanje po dvorištu na način da je optuženik stalno išao za ocem, nije mu dao da otiđe iz kuće jer da mora razgovarat sa njime, non-stop govoreći o tome što su mu njegovi roditelji ružno napravili u životu, u smislu da su ga uništili, isti da je govorio ''Bolje bi bilo da sam vas ubio, ali ne mogu", pratio svoga oca i držao ga za obje ruke, hvatao ga po tijelu, sve kako bi ovoga spriječio da bilo gdje otiđe, a udaraca dakle da nije bilo, no MI da se nikako nije mogao riješiti ŠI, tako da je bila u strahu da se što ne dogodi, jer da je ŠI bio uporan u tome da ga otac mora slušati i bez prestanka govorio o svojim problemima, dok da je MI za to vrijeme šutio, a kada bi se pokušao podići na noge, kazavši da on ovo više ne može slušati, ŠI da bi ga uhvatio i sjeo natrag i da ga je čak u par navrata uhvatio i za lice i tako mu držao glavu kako bi ga ovaj slušao i da je ovo sve trajalo nekih dva sata, a za koje vrijeme da je oštećeniku došlo loše, pa da je ona morala donositi vode, da je MI zatražio da mora ići u WC, tako da je ona nekako nagovorila optuženika da ga pusti, međutim, da je oštećenik htio otići u kuću u WC, no ovaj da mu to nije dopustio već da mu je kazao da mora ići u dvorišni WC i isto tako da mu nije dao da zatvori vrata od WC-a, pa kada je prilikom tog odlaska u WC optuženik primijetio da oštećenik uzima mobitel, da se bacio na njega te je došlo u WC- u do naguravanja gdje je MI pao na tlo i moguće udario glavom i da se ona u to umiješala i povukla ŠI za kaiš od hlača, što je oštećeniku omogućilo da pobjegne iz dvorišta i počeo pozivati susjede, pa da se pojavio suprug od susjede JI i da je na ulici došlo do naguravanja gdje je ŠI želio vratiti oca u dvorišta, a ovaj čovjek koji se pojavio suprotstavljao se ŠI vidjevši njegovo ponašanje prema ocu i da je sve završilo na način da je MI otišao sa ovim susjedom, a ona da je ŠI odvukla prema moru i da je slijedećih dana od optuženika dobila više SMS poruka u kojima isti od nje tražio da ništa policiji ne govori o ovome događaju i optuživao je da ga je ona uvalila.

30. Sud nije prihvatio obranu optuženika kao istinitu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a ista je suprotna iskazima saslušanih svjedoka JI, ĐI i BI, te oštećenog MI.

31. Prema tome, iz svega gore navedenog proizlazi da je optuženik ovakvim svojim nasilnim ponašanjem prema oštećenom MI, svome ocu, istoga doveo u ponižavajući položaj, te ugrozio njegovu sigurnost i njegovo dostojanstvo, na način kako je gore naprijed navedeno, a što u svojim iskazima potvrđuju i saslušani svjedoci JI, ĐI i sada pok. TI.

32. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući u cijelosti iskaz oštećenog MI, koji je potkrijepljen iskazima svjedoka JI, ĐI i TI, utvrdio da je optuženik kritične prigode, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u namjeri da ustraši i ponizi oštećenog MI, istoga učestalo vrijeđao i fizički nasrtao na svoga oca MI, na način da ga je psovao, vrijeđao, nije mu dopustio izlazak iz dvorišta kuće osobnim automobilom, odgurivao ga, sjeo ga za stol na duže vrijeme, hvatao ga rukama za uši i glavu i prijetio da mu je žao što iz nije zatukao, nije mu dao da ide u WC u kuću, pokušao mu uzeti mobitel kako nikog ne bi zvao, pogurao ga, uzeo za glavu i udario s njome o zid, a nakon što se oštećenik pomokrio u hlače, te uspio pobjeći van dvorišta i zvati susjede, optuženik mu zatvarao usta da ne zove susjede, ali je oštećenik ipak uspio pobjeći kod susjeda, dakle ovakvim opisanim ponašanjem optuženik je kod oštećenika sigurno izazvao strah za vlastitu sigurnost i život, te ga doveo u ponižavajući položaj, te nema nikakve dvojbe da su se ovakvim postupanjem optuženika utužene prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, iz čl. 179.a KZ/11, a zbog čega ga je sud i oglasio krivim za ovo kazneno djelo.

U odnosu na kaznena djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 opisana pod točkom 2.:

33. Sud je i u odnosu na ova kaznena djela, dakle kaznena djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, opisana pod točkom 2. presude, također utvrdio i zaključio da je optuženik počinio i ova kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

34. Naime, iako je optuženik u svojoj obrani negirao počinjenje tih kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, navodeći da on kritične prigode nije prijetio oštećenicima, da su mu roditelji dali ključ od kuće u [adresa], da je te prigode zvao majku da mu pomogne jer je bio ozlijedio koljeno i nije mogao normalno funkcionirati zbog čega mu je bila potrebna pomoć, nakon čega da bi do njega dolazili otac, majka i brat ali da im ništa nije govorio te su oni onda otišli, također da nije bilo baklji na prozorima niti u njegovoj ruci, da mu otac nije govorio da napusti kuću, ali da je samo postavio dimne kutije i konop preko stubišta na katu koje je njemu dato, ovakvu obranu optuženika sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

35.Ovo utvrđenje i zaključak suda proizlazi iz svih peresonalnih i materijalnih dokaza u ovom postupku, provenstveno iz iskaza oštećenik MI i VI, pa je tako oštećeni MI kazao da je njegov sin, sada optuženi zvao njegovu suprugu, svoju majku na telefon i prijetio da će dignuti kuću u zrak ukoliko za pet do deset minuta ne dođu u [adresa], pa da su odmah išli on, supruga Š i sin VI, kuća da je bila zaključana, a prozori zatvoreni i da je čuo da optuženi nešto govori iz kuće, da je kroz prozor vidio plinsku bocu izvađenu iz ormara. Sutradan da su u [adresa] išli on i sin VI, optuženi da ih je bio pustio u kuću, pa da je vidio da je isti po kući stavio improvizirane naprave govoreći njima da će sve dignuti u zrak, a sve ovo potvrđuje i svjedok VI koji je u svom iskazu naveo da je on prvi puta išao sa ocem ĆI i majkom Š do kuće u [adresa] i po dolasku ispred kuće su vidjeli da je ista bila zaključana, da je vidio da je optuženik unutar kuće držao baklju u ruci i prijetio da će je aktivirati ako budu išli u kuću i sutradan da su ponovo išli on i otac, optuženik da ih je pustio u prizemlje, da su na stubištu uočili postavljenu pirotehniku i pinjurice i da im je zaprijetio ako se budu dalje penjali da će kuću dignuti u zrak i da se ustrašio tih prijetnji, a koje iskaze ovih oštećenika sud uzima i prihvaća kao istinite, uvjerljive i vjerodostojne, te im poklanja punu vjeru.

36. Svjedok FI je u svojim iskazima navela da dok je bila u vozilu sa suprugom, da ju je nazvao optuženik da dođu u [adresa] jer da ima problema, pa da su otišli ona, suprug MI i sin VI, kuća da je bila zaključana i da je optuženi samo govorio da ona ostane, a da odu otac i brat, međutim ona da na to nije pristala, pa da je sutradan do kuće išao suprug MI i sin VI, te su joj isti da je optuženi stavio neke predmete u kući između donjeg srednjeg kata uz stepenište, neke kablove i da im je rekao da ne mogu ići gore, sin VI da joj je i poslao slike tih kablova, a treći puta da su išli ona i suprug koji je zvao policiju i da je policija razmaknula te kablove i prepreke, da se radilo i o dimnim raketama i slično, a nju da je bilo samo strah što će se dogoditi, pa dakle iskaz oštećene FI sud uzima kao neistinit i neuvjerljiv kao da se ništa nije dogodilo, jer je ista, po mišljenju suda, svojim iskazom nastojala pogodovati sinu optuženiku navodeći da nije stekla dojam da bi optuženi nešto učinio nažao njoj i suprugu, te takav iskaz ovaj sud nije prihvatio, a da je optuženik po kući bio postavljao razne naprave proizlazi iz izvješća PU Šibensko-kninske, Službe Policije, Odjela za javni red, Grupe za PE zaštitu od 04. svibnja 2018. godine u kojem navedeno da su policijski službenici na metalnoj ogradi unutarnjih stepenica u obiteljskoj kući MI u [adresa] pronašli postavljenu dimnu kutiju s ugrađenim PVC najlonom za aktivaciju na potez i upaljačem, dvije signalne baklje, a kojom prilikom da je dimna kutija deaktivirana.

37. Prema tome, sud je u cijelosti prihvatio iskaze oštećenih MI i VI jer su u svojim iskazima djelovali uvjerljivo, životno i dosljedno, te sigurno nemaju nikakvog razloga bezrazložno teretiti optuženika, koji je po mišljenju i utvrđenju suda počinio ova kaznena djela prijetnje u odnosu na sve oštećene, pa je tako sud utvrdio da je optuženik nazvao majku telefonom dok je bila u vozilu sa suprugom ĆI, koji je potvrdio da je optuženik kazao da ako ne dođu za pet do deset minuta, misleći na njega i suprugu FI, da će dignuti kuću u zrak i da će se naći u opasnosti, pa su u [adresa] odmah išli zajedno oštećena Š, MI i VI, ali se optuženik zaključao kuću i odbio otvoriti, držeći u ruci baklju, govoreći da će je aktivirati ako pozovu policiju, a i oštećenik VI je potvrdio da je optuženik to izrekao prema njima, dok je oštećeni MI naveo da je optuženik nešto govorio iz kuće, da nije čuo točno što, ali da je kroz prozor vidio izvađenu plinsku bocu, zatim sutradan da su u kuću išli oštećeni MI i VI, optuženik da ih je pustio u prizemlje kuće, te im kazao ako budu se dalje penjali prema gore u kući, da će sve dići u zrak, o čemu svemu suglasno iskazuju oštećeni MI i VI, te sutradan da su u kuću išli MI i FI, tražeći od optuženika da napusti kuću, što isti nije učinio, te su pozvali policiju, nakon čega je optuženi pobjegao iz kuće.

38. Stoga sud smatra da upravo izgovaranje riječi od strane optuženika prema oštećenicima, najprije putem telefona prema oštećenim ocu ĆI i majci FI da ako ne dođu u kuću u [adresa] za pet do deset minuta, da će dignuti kuću u zrak i da će se naći u opasnosti, zatim prema svih troje oštećenih ĆI, Š i VI kada su došli do kuće u [adresa] gdje je zaključao kuću i odbio otvoriti držeći u ruci baklju i govoreći da će je aktivirati ako pozovu policiju, a sutradan, kada su došli u kuću, oštećenima ĆI i VI, kad ih je pustio u prizemlje kuće, kazao da je sve instalirao te ako budu se dalje penjali prema gore u kući, da će sve dići u zrak, dakle izgovaranje prijetnji od strane optuženika prema oštećenicima, da će im nanijeti zlo eksplozijom i da će ih usmrtiti, kod oštećenika je sigurno izazvalo strah, nelagodu i uznemirenje, a koje prijetnje su isti shvatili ozbiljno, jer bi se ovakvim riječima svatko ustrašio i osjećao nelagodno, što se i ostvarilo, a vidljivo iz činjenice da je oštećenik MI sve prijavio policiji.

39. Sud nije prihvatio obranu optuženika kao istinitu i vjerodostojnu, cijeneći je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a ista je suprotna iskazima saslušanih oštećenika MI i VI.

40. Prema tome, ovakvim opisanim radnjama optuženika, ostvarena su sva obilježja sedam kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 u odnosu na oštećene, i to da će im nanijeti zlo eksplozijom i da će ih usmrtiti, zbog čega ga je sud oglasio krivim, a ovakvo ponašanje optuženika u kontekstu cijelih događaja doista predstavlja ozbiljnu prijetnju sa ciljem da se oštećenike ustraši i uznemiri, što je optuženik i ostvario, jer i po mišljenju ovog suda ovakvo ponašanje optuženika je prikladno da se na strani oštećenika izazove osjećaj straha, nelagode i uznemirenja, što se i uostalom i dogodilo, a prijetnja je bila relativno ostvariva i objektivno podobna.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 3.:

41. U odnosu na ovo kazneno djelo sud je također utvrdio i zaključio da je optuženik počinio i ovo kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

42. Optuženik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći da što se tiče neželjenog kontakta, da je njemu otac prvi slao poruke, na koje da je on samo odgovarao, te u istima ocu kazao da su oni obitelj i da je njegovo ponašanje prema njemu kao sinu nenormalno, te tvrdio da on nije slao poruke neprimjerenog sadržaja prema ocu, da nije tražio od oca da radi ništa neprimjereno prilikom pozivanja, te da njegove poruke nisu bile nametljive prema ocu, a koju ovakvu obranu optuženika sud ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, ista je neuvjerljiva i neživotna, posebice u dijelu da je on samo odgovorio na poruke koje je njemu otac slao, jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza, te je ovakva obrana usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti i u suprotnosti je sa ostalim izvedenim dokazima.

43. Ovo utvrđenje i zaključak suda, dakle da je optuženik počinio ovo kazneno djelo pod točkom 3. presude, proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećenog MI, koji je uvjerio sud u istinitost svojih iskaza, i to kako onog danog prilikom prvog iskazivanja, tako i na raspravi pred sudom, navodeći da sa optuženikom već više godina nije u dobrim odnosima, da sa istim ne želi ostvarivati nikakvu komunikaciju jer ga je više puta lažno prijavljivao, da je na sve načine pokušavao izbjeći optuženikove pokušaje da s njim kontaktira, međutim, kad god bi ga sreo u dvorištu ili na ulici, isti da je tražio od njega da razgovaraju, također da je dolazio i u njegov stan tražeći razgovor, međutim da svako njegovo odbijanje kontakta nije pokolebalo optuženika, koji mu je u razdoblju od mjeseca svibnja do mjeseca rujna intenzivno slao poruke preko aplikacije „WhatsApp“, a to da se intenziviralo nakon blagdana Velike Gospe kada bi mu znao poslati deset, pa i dvadeset poruka dnevno tražeći od njega da razgovaraju o njihovom odnosu, o odnosima u obitelji, pritom ga vrijeđajući i okrivljavajući za raspad obitelji, a on da na te poruke nije odgovarao te nije ulazio u nikakvu raspravu s njim s obzirom da ima izrečene mjere opreza, a optuženik da bi ga odmah prijavio zbog kršenja istih, pa da je ovakvo ponašanje optuženika ŠI kod njega izazvalo tjeskobu i strah, a na raspravi je još nadopunio da je u jednom danu izbrojao čak 91 poziv i 70 poruka, dodajući da on nije odgovarao na te poruke niti ulazio u bilo kakve razgovore, nego mu je kazao da neka mu ne šalje poruke, da ga ne uznemirava jer je star i imao operaciju srca i pije lijekove, nakon čega da je optuženika blokirao na mobitelu, ali da mu je poznato da je optuženik imao više mobitela preko kojih je slao poruke, koji ovakav iskaz oštećenika sud uzima kao uvjerljiv, istinit i vjerodostojan, a navodi oštećenika su potvrđeni i materijalnim dokazom, i to preslikom sadržaja poruka aplikacije "WhatsApp“ u spornom periodu, iz kojeg proizlazi da je optuženik slao i po dvadesetak poruka dnevno na mobitel oštećenika da stupi sa njime u kontakt.

44. Prema tome, iz svega gore navedenog, sud je zaključio da su se u ovakvom ponašanju optuženika, koji je s ciljem da uspostavi neželjeni kontakt sa oštećenikom MI, kroz dulje vrijeme istom slao poruke putem aplikacije "WhatsApp“ kako bi sa istim uspostavio kontakt unatoč činjenici da su na snazi bile izrečene mjere opreza, istome prilazio, te nepozvan ulazio u stan, što je kod oštećenika izazvalo tjeskobu i strah za svoju sigurnost, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, dakle ovakvim ponašanjem optuženika su se ostvarila sva obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, zbog čega ga je sud oglasio krivim i za ovo kazneno djelo.

45. Dakle, po mišljenju suda, nema dvojbe da su se svim prethodno već opisanim radnjama optuženika, ostvarila sva obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, i to kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, iz čl. 179. a KZ/11, kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem, iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, zbog čega ga je sud oglasio krivim za ova kaznena djela.

46. Za kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11 predviđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do tri godine, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 predviđena je kazna zatvora do tri godine, a za kazneno djelo iz čl.140. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju do tri godine.

47. Sud je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, za sedam kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od po pet mjeseci za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te istome uz primjenu odredbi iz čl. 51. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci.

48. Prilikom odlučivanja o kazni, sud je kao posebnu olakotnu okolnost na strani optuženika uzeo u obzir njegovu dosadašnju nekažnjavanost, te činjenicu da je bio smanjeno sposoban shvatiti značenje svoga djela i svojeg postupanja, dok je od posebnih otegotnih okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu djela, stupanj krivnje, da je kroz duže vrijeme oštećenog oca MI stavio u ponižavajući položaj, zatim njegovu upornost i bezobzirnost, slijedom čega mu za kazneno djelo pod točkom 1. izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, za kaznena djela pod točkom 2. izrekao kaznu zatvora u trajanju od po pet mjeseci za svako djelo, te za kazneno djelo pod točkom 3. izrekao kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa je optuženiku izrekao jedinstvenu bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, smatrajući da utvrđena bezuvjetna kazna zatvora odgovara težini svih učinjenih kaznenih djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, te da će se takvom kaznom utjecati kako na optuženika, tako i na druge, da ne čini ovakva i slična djela, dakle, da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

49. Sud je u gore izrečenu kaznu, primjenom odredbi čl. 54. KZ/11, uračunao vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, i to u vremenskom periodu od 15. svibnja 2017. do 11. kolovoza 2017. godine, zatim od 05. svibnja 2018. do 03. kolovoza 2018. godine, te od 03. studenog 2023. do 19. prosinca 2023. godine.

50. Nadalje, temeljem odredbi čl. 68. KZ/11 sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u zatvorenoj ustanovi, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, a koja se ovakva odluka suda temelji na pisanom nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka dr. GI, dr. HI i dr. CI, kojem vještvu je sud u cijelosti poklonio punu vjeru, budući da je isto sačinjeno objektivno i u skladu s pravilima struke.

51. Sud je optuženika temeljem odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč.1. i 6. ZKP/08 oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka, jer je isti nezaposlen i bez primanja, pa bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova egzistencija.

52. Nadalje, optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K- DO-211/2018 od 31. srpnja 2018. godine, optuženik ŠI tužen je i zbog kaznenih djela iz 141. st. 1. KZ/11, pobliže opisano u izreci presude.

53. Za navedeno kazneno djelo iz čl. 141. st. 1. KZ/11 predviđena je kazna zatvora u trajanju do jedne godine, a ovo kazneno djelo je počinjeno dana 03. svibnja 2018. godine.

54. Kako je od počinjenja kaznenog djela protekao rok od šest godina od dana počinjenja kaznenog djela, a sukladno odredbi čl. 81. KZ/11 za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine, zastara kaznenog progona nastupa nakon šest godina, što je proteklo dana 03. svibnja 2024. godine, valjalo je sukladno odredbi čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08 odbiti optužbu protiv optuženika, zbog zastare kaznenog progona.

55. Stoga je u ovome dijelu sud donio odluku da troškovi ovog dijela postupka temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 padaju na teret proračuna.

Šibenik, 27. veljače 2025.

S U D A C:

Stipe Čipčić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. optuženik ŠI;

3. oštećenici: MI, FI i VI;

4. za spis.