REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1784/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.600,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 28.04.2023.god., kao i nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u visini od € 1.681,54, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 19.01.2023.god. u Zagrebu, Novi Zagreb, na raskrižju prilaznog kolnika paviljonu broj 23 i prilaznog kolnika paviljonu broj 6 Zagrebačkog velesajma, Avenija Dubrovnik 15, stradala u nezgodi kao vozačica u vozilu ZG3719IG. Za nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika IP, [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udario u vozilo u kojem se nalazila tužiteljica te na taj način prouzrokovao nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Dubrava. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.370,00 EUR/25.391,27 kn. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 27.04.2023.god. obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.770,00 EUR. Tužiteljica u skladu sa odredbom iz čl.1100., st.1. i 2. te čl.1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete umanjenu za nesporan iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu 1.600,00 EUR/12.055,20 kn. U skladu s čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 28.04.2023. god., pa do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 19. siječnja 2023. godine tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik priznaje činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom AO broj 016248345333. Nije sporno da se tužiteljica u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji je dana 13. lipnja 2023. godine tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.770,00 EUR. Isplatom navedenog nespornog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužiteljice, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i njenog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode, sud istu obveže da dostavi u spis sljedeću dokumentaciju: zdravstveni karton tužiteljice od liječnika primarne zdravstvene zaštite, originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju, radi uvida odnosno njene usporedbe s preslikama dostavljenim uz tužbu. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužiteljice, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužiteljice i ostale gore predložene dokaze. Nadalje, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužiteljici, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužiteljica nije uz tužbu dostavila dokaz da je istu plaćala pa se pretpostavlja da su joj istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u slijedeće dokaze: potvrda II PPP Zagreb, medicinska dokumentacija, dokaz o podnošenju odštetnog zahtjeva, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. S obzirom da je sporna samo visina utuženog potraživanja, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. Tomislavu Trajbaru. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 11.02.2025. naveo da je u štetnom događaju od **.**.2023. gđa. EP zadobila gore navedenu laku tjelesnu ozljedu iza koje su nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti vratne kralježnice srednjeg stupnja. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Kod ocjenjivanja sam uzeo u obzir i postojeće sigurno degenerativne promjene vezane za osteoporozu te od ranije tegobe od strane vratne kralježnice i koštanog sistema. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 3%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu, i to s osnove pogoršanja od ranije postojećeg bolnog cervikalnog sindroma. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpila je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 7 dana, te slabijeg intenziteta kroz 3 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedna. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 4 tjedna. Naruženosti i nema.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove i strah te trajne posljedice, budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO) kao i troškovima liječenja.

S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova i pretrpljeni strah tužiteljice, kao i period pružanja tuđe pomoći i njege – visinu iste po slobodnoj ocjeni suda od €5 po satu, sve pobliže opisano u nalazu i mišljenju vještaka a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja sukladno načelu ekonomičnosti postupanja, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada ukupna pravična novčana naknada u iznosu od € 3370, sve uz inflacijski korektiv i primjenu novih Orijentacijskih kriterija VSRH.

Kako je tuženik već isplatio tužiteljici iznos od €1770, to je valjalo tužiteljici dosuditi razliku od € 1600.

Na isti iznos su dosuđene kamate, upravo kako je to tražila tužiteljica po pravilima ZOO-a (čl. 1086. i čl. 29. ) vezanim za tijek kamata.

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na ročištima dana 11.04.2024. i 19.02.2025. godine po 100 bodova Tbr. 9/1, sastava obrazloženog podneska od 31. siječnja 2025. godine 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% ukupno iznosi €1250, uz trošak vještačenja €332 i pristojbu na tužbu €33,18 te presudu €66,36, ukupno € 1.681,54. Preostali trošak podnesaka tužiteljici nije dosuđen jer je riječ o požurnicama i podnescima koji predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda, s time da podnesak od 29. veljače 2024. godine nije neophodan, sve u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužiteljice na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužiteljice uopće pristupiti - odnosno tužiteljica je tražila trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tužiteljica upoznata (ili bi morala biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. pun. tužiteljice – uz nalog za plaćanje pristojbe od €66,36

2. tuženiku