Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Prekršajni odjel

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-4334/2024

U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Prekršajni odjel, po sutkinji tog suda Nediljki Dereti, na temelju prijedloga sudske savjetnice Luane Mičić Oljica, uz sudjelovanje Ive Žeželj kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene JŽF, zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, klasa: 211-07/24-5/21931, urbroj: 511-18-07-24-1 od 14. kolovoza 2024., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. siječnja 2025. u prisutnosti okrivljenice i braniteljice te odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. st. 1. točke 1. i točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon),

okrivljena JŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći J i L, rođena **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, hotelijersko-turistički tehničar, zaposlena, srednjeg imovinskog stanja, udana, majke jednog djeteta, prekršajno osuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 11. srpnja 2024. (četvrtak) oko 14.10 sati u Zadru, na Liburnskoj obali, na brodskom pristaništu počinila psihičko nasilje i nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu svog supruga JŽ (1984.), na način da je okrivljenu nakon što se vratila brodom s otoka Iža na brodskom pristaništu dočekao suprug JŽ, s kojim je u brakorazvodnoj parnici, kojom prilikom joj je dao ključ od njenog vozila i kaznu za parkiranje te je nakon toga okrivljenica počela vikati na njega vrijeđajući ga riječima da je „obično smeće, a ne pročelnik“, da je njegova sadašnja partnerica „drolja“ i da će joj „iščupati ruke i noge“ pa ga uhvatila za ruku i povukla pokušavajući ga udariti rukom po licu, u čemu nije uspjela da bi se potom JŽ otrgnuo od JŽF i udaljio nekoliko koraka od nje te izvadio svoj mobitel i počeo snimati JŽF, koja se vičući udaljavala od njega prema svom vozilu, čime je prestalo daljnje nasilje u obitelji pa da je okrivljenica svojim ponašanjem kod JŽ prouzročila uznemirenost i povredu dostojanstva.

čime da bi počinila prekršaj iz odredbe čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar podnijela je optužni prijedlog, klasa: 211-07/24-5/21931, urbroj: 511-18-07-24-1 dana 14. kolovoza 2024., protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude, na temelju kojeg prijedloga je ovaj sud proveo prekršajni postupak i donio presudu.

2. Okrivljenica je pred ovim sudom 24. siječnja 2025. iznijela svoju obranu u kojoj je iskazala da se ne smatra krivom za učin djela prekršaja koji joj se stavlja na teret. Prvotno je opisala događaj koji se dogodio nekoliko dana prije ovog koji joj se stavlja na teret te je navela da njezini roditelji žive na otoku Ižu i sjeća se da je otišla sa svojim sinom na otok, a prije toga kako nije mogla pronaći parking, jer je bila ljetna gužva, parkirala je vozilo u nultoj zoni i prije odlaska, dala je ključeve vozila svom suprugu te ga zamolila da premjesti vozilo, a što nije učinio. Naime, tog dana, 11. srpnja 2024., po povratku s otoka, došao je suprug dati joj ključ vozila i novčanu kaznu koju je dobila zbog parkinga, a koja je iznosila 40,00 eura. Kako je ona očekivala s ljudske strane da će premjestiti vozilo, a što ga je i sama zamolila da učini, jer nije mogla s djetetom vući prtljagu s drugog kraja grada, jer bi u konačnici ona za njega to napravila pa je došlo do verbalnog sukoba. U jednom trenutku on je nju počeo snimati mobitelom što ju je uzrujalo, jer se osjećala isprovocirano. Nakon toga se udaljio, a putem je nešto vikao za njom, da će je prijaviti policiji, tako nešto. Istina je da mu je navedene prigode rekla da je obično smeće, a ne pročelnik i da je njegova sadašnja partnerica drolja, međutim ne bi baš rekla da je govorila da će joj iščupati ruke i noge, smatra to smiješnim, a isto tako i da bi ga uhvatila za ruku odnosno povukla, jer to se sve odvijalo dok ju je on pokušao snimati mobitelom. Nije dojma da je JŽ bio uznemiren odnosno da je osjećao strah te joj suprug inače prijeti institucijama, bilo da se radi o policiji, bilo da se radi o Centru. Ona se ne razumije u te postupke, dok je suprug pravnik i zna što treba napraviti ili reći kako bi ju prikazao u negativnom svjetlu. Ovo nije bila prva njihova svađa, jer su u brakorazvodnoj parnici. Nije sporne prigode nikog udarila, niti je imala namjeru udariti supruga.

3. Svjedok žrtva JŽ je dao svoj iskaz pred ovim sudom 24. siječnja 2025. te je naveo da se sjeća kako se radilo o jednom turbulentnom razdoblju, no ne može se sjetiti svih detalja događaja. JŽF ga je zamolila da parkira vozilo, a kako ga on nije na vrijeme premjestio, dobila je novčanu kaznu koju je, usput rečeno, on i platio. Iz tog razloga je došlo do konflikta, koji događaj pripisuje visokim tenzijama i nesuglasicama među njima. On se ne sjeća što mu je JŽF rekla te prilike niti je li bilo primjene fizičke sile s njezine strane pa niti je li on pokušao snimati JŽF. Iskazuje da kod njega ovakvo Ivanino ponašanje nije prouzročilo uznemirenost ili povredu dostojanstva, odnosno da je bio uznemiren, ali ne više nego kao u dosadašnjim svađama.

4. U daljnjem dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenicu (l.s. 27-28).

5. Člankom 8. stavkom 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisane su osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje, a to su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik te bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner te osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

5.1. Materijalnom odredbom članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

5.2. Materijalnom odredbom članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja propisano je da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

5.3. Nadalje, odredbom članka 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji propisano je da će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana, onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona.

6. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenicu proizlazi da je ista prethodno prekršajno osuđivana za djelo prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7. Prvenstveno treba reći da je prekršaj nasilja u obitelji psihičkim nasiljem tzv. materijalni prekršaj odnosno prekršaj koji u biću djela sadrži i opisanu posljedicu. Djelo se smatra dovršenim kada je nastupila posljedica. Drugim riječima, da bi prekršaj nasilja u obitelji psihičkim nasiljem bio počinjen potrebno je da je ponašanjem počinitelja kod žrtve prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost kao posljedica. Dakle, psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

7.1. Ovaj sud je utvrdio da je navedene prigode zaista došlo do verbalnog sukoba između okrivljenice i njezinog supruga i to na temelju iskaza same okrivljenice koja je navela kako je sporne prigode rekla svom suprugu da je obično smeće, a ne pročelnik i da je njegova sadašnja partnerica drolja, međutim nije mu govorila da će joj iščupati ruke i noge. Također, i sam svjedok JŽ, čiji iskaz je ovaj sud cijenio istinitim obzirom da je iskazivao životno i logično o događaju u kojem je neposredno sudjelovao te iako je isti suprug okrivljenice sud nije našao objektivnog razloga zbog kojeg bi posumnjao u istinitost njegovog iskaza niti je iskaz našao pristranim, iskazuje kako je među njima toga dana došlo do konflikta te da on taj događaj pripisuje visokim tenzijama i nesuglasicama među njima. Nadalje, svjedok je naveo kako se on ne sjeća što mu je JŽF rekla te prilike niti je li bilo primjene fizičke sile s njezine strane pa niti je li on pokušao snimati JŽF, no da njezino ponašanje te prigode kod njega nije prouzročilo uznemirenost ili povredu dostojanstva, odnosno da je bio uznemiren, ali ne više nego kao u dosadašnjim svađama. Međutim, imajući u vidu da se okrivljenici stavlja na teret počinjenje nasilja u obitelji psihičkim nasiljem koje da je počinila vikanjem i vrijeđajući supruga riječima da je „obično smeće, a ne pročelnik“, da je njegova sadašnja partnerica „drolja“ i da će joj „iščupati ruke i noge“, to je sud u postupku trebao utvrditi jesu li izgovorene riječi imale težinu psihičkog nasilja odnosno imaju li potreban stupanj agresivnosti da bi kod žrtve nasilja uzrokovale posljedice ugroženosti ili povrijeđenosti, što je biće inkriminiranog prekršaja. Naime, životno je logično da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom izgovorenom riječi među supružnicima te je potrebno, s obzirom na cijeli kontekst događaja, utvrditi jesu li izgovorene riječi takvog intenziteta i agresivnosti da je ostvaren oblik nasilja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno jesu li kod supruga okrivljenice te riječi, kao i način ponašanja okrivljenice prilikom izgovaranja istih ostavile, odnosno mogle ostaviti takve posljedice da bi se moglo raditi o prekršajnom djelu nasilničkog ponašanja u obitelji pa da bi se njezin suprug mogao smatrati žrtvom nasilja u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (tako Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Ppž-4800/2022 od 8. ožujka 2023.).

7.2. Razmatrajući cjelokupni kontekst i dinamiku događaja, sud je zaključio da se zapravo radilo o obiteljskoj svađi između okrivljenice s jedne strane i njezina supruga s druge strane, budući da iz provedenih dokaza, odnosno iskaza svjedoka JŽ i same obrane okrivljenice, proizlazi kako je sporne prigode među njima došlo do verbalne svađe te čak i sam svjedok navodi kako on taj događaj pripisuje visokim tenzijama i nesuglasicama među njime te da kod njega ponašanje njegove supruge nije prouzročilo uznemirenost ili povredu dostojanstva, odnosno da je bio uznemiren, ali ne više nego kao u dosadašnjim svađama. Obzirom na sve navedeno, sud je zaključio da se zapravo radilo o svađi supružnika koji su dugo vremena u narušenim odnosima i među kojima je u tijeku postupak za razvod braka što je dodatno povećalo njihove međusobne tenzije, pa da stoga nisu ostvarena obilježja prekršaja nasilja u obitelji psihičkim nasiljem, odnosno, da bi izgovorene riječi bile takvog intenziteta i agresivnosti da bi se njima ostvarilo djelo prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Naime, životno je i logično da osobe u svađi osjećaju uznemirenost, ali sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o ugrožavanju psihičke opstojnosti člana obitelji odnosno nekom obliku psihičkog pritiska koji bi zbog svog modaliteta i intenziteta bili objektivno podobni prouzročiti povredu dostojanstva ili uznemirenost u smislu bitnog obilježja prekršaja nasilja u obitelji psihičkim nasiljem.

8. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenicu na temelju članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za učin djela prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.

9. U odnosu na djelo prekršaja iz čl. 10. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno prekršaj nasilja u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, koje se okrivljenici stavlja na teret te cijeneći obranu okrivljenice i provedene dokaze, ovaj sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret na način opisan u optužnom prijedlogu. Naime, ista u svojoj obrani negira da bi sporne prigode pokušala udariti ili da je udarila svog supruga ističući kako je između njih došlo isključivo do verbalnog sukoba, dok se svjedok JŽ ne sjeća je li bilo primjene fizičke sile s njezine strane pa niti je li on pokušao snimati JŽF. Naime, osim ovog iskaza svjedoka, spisu ne priliježu nikakvi drugi materijalni dokazi na temelju kojih bi sud mogao utvrditi je li sporne prigode došlo do fizičkog nasilja okrivljenice prema njezinom suprugu pa je sud u sumnji odlučio u korist okrivljenice primjenom načela “in dubio pro reo” te ju je u skladu s odredbom čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za djelo prekršaja nasilja u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

9.1. Naime, zapisnik o ispitivanju svjedoka JŽ, koji prileže optužnom prijedlogu (l.s. 8-11), nije zakonit dokaz koji se sukladno čl. 158. st. 7. i st. 8. Prekršajnog zakona može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, jer iz njega proizlazi da svjedok nije propisno upozoren o njegovim zakonskim pravima i obvezama, budući da isto nije označeno niti zaokruženo u zapisniku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja građana u svojstvu svjedoka (ili okrivljenika), u okviru izvida prekršaja, moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno jer nisu sastavljeni Zapisnici o ispitivanju svjedoka sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ili na drugi način (kao npr. u ovom predmetu, prilikom razgovora s navedenim osobama), ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku

10. Troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Zadru 27. veljače 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Luana Mičić Oljica

Nediljka Dereta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. okrivljenici: JŽF,

2. braniteljici: Ani Vidov, odvjetnici u OD Kotlar, Vidov i partneri d.o.o. u Zadru,

3. tužitelju: Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Zadar,

4. spis-ovdje.

PO PRAVOMOĆNOSTI:

1. žrtvi: JŽ.