REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Posl.br. Pn-12/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužiteljice CB iz [adresa], II/3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sandru Biondiću, odvjetniku u Otočcu, radi naknade štete, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se Republici Hrvatskoj, zast. po ODO u Gospiću-Građanski odjel, OIB: 52634238587 da na ime naknade neimovinske štete plati tužitelju CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 9.733,33 EUR (slovima: devet tisuća sedamsto trideset tri eura i trideset tri centa) sa pripadajućom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I. tuženiku Republici Hrvatskoj, zast. po ODO u Gospiću-Građanski odjel, OIB: 52634238587 i II. tuženiku ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno na ime naknade neimovinske štete plati tužitelju CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu iznosa od 19.466,01 eura a GB iznos od 29.199,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2015. pa do dana donošenja ove odluke, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

III. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 1.979,06 eura eura (slovima: tisuću devetsto sedamdeset devet eura i šest centi) na ime parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju platiti umješaču iznos od 1.837,50 eura eura (slovima: tisuću osamsto trideset sedam eura i pedeset centi) na ime parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi ( str. 1-3 spisa) u bitnome naveo da je, u to vrijeme djelatna, vojna osoba UB **.**.1995. oko 16:10 sati, upravljajući teretnim vozilom Hrvatske vojske reg. br. [registarska oznaka] Dubrovačkom ulicom u Gospiću, oduzeo prednost vozilu kojim je upravljao pok. suprug tužiteljice ŠB (u nastavku teksta: oštećeni) koji je tom prilikom poginuo skupa sa suvozačem u istom vozilu BB. Vozač UB je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. K-74/97-5 od 28. travnja 2000. proglašen krivim za pogibiju ŠB. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora na koji nije odgovoreno, slijedom čega je pokrenuo ovaj postupak

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 10-11 spisa) u bitnome prigovorio zastari za predmetno potraživanje te istaknuo da se u konkretnom predmetu radi o raznoj šteti u smislu čl. 3. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 117/03., u nastavku teksta: ZORH), čime je isključena odgovornost tuženika za naknadu štete.

3. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku zaprimljenom 30. studenog 2011. (str. 13-14 spisa) tužitelj je ostao pri navodima iz tužbe, osporavajući da je riječ o šteti koja bi potpadala pod odredbe ZORH-a i navodeći da odgovornost tuženika za štetu proizlazi iz članka 47. Zakona o službi u oružanim snagama, po kojima bi tuženik odgovarao za štetu počinjenu u svezi s obavljanjem službe vojne osobe po općim propisima o odgovornosti za štetu.

4. Na ročištima održanima 26. siječnja 2012. (str. 15-16 spisa), 23. siječnja 2013. (str. 24-26 spisa), 12. veljače 2014. (str. 39-41 spisa), 7. svibnja 2015. (str. 42 spisa) i 10. lipnja 2015. (str. 44-45 spisa), stranke su ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, pri čemu se postupku, na ročištu održanom 10. lipnja 2015., priključio kao umješač na strani tuženika UB, koji se priključio navodima tuženika.

5. U postupku je u međuvremenu donesena prvostupanjska presuda posl.br. P- 788/2010-19 od 13. srpnja 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-1354/2015-2 od 12. srpnja 2017., a obje presude su ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2508/2017-2 od 4. listopada 2023.

6. Tijekom ponovljenog postupka, tužitelj je podneskom zaprimljenim 13. lipnja 2024. (str. 83-84 spisa) proširio tužbeni zahtjev na način da je obuhvatio solidarnim zahtjevom i umješača u ovom postupku te je prilagodio valutu i zatezne kamate sukladno važećim propisima u Republici Hrvatskoj.

7. Na ročištu održanom 13. lipnja 2024. (str. 85-87 spisa), tužitelj je ostao pri uređenom tužbenom zahtjevu, tuženik je osporio tijek zateznih kamata i visinu tužbenog zahtjeva, kojim navodima se pridružio i umješač, osporavajući ujedno i njegov status II. tuženika po uređenom tužbenom zahtjevu.

8. Na naknadnim ročištima održanima 7. listopada 2024. (str. 99-100 spisa) i 15. siječnja 2025. (str. 161-162 spisa) stranke su u bitnome ostale pri dotadašnjim navodima tijekom postupka.

9. Među strankama su se kao sporna pitanja pojavile zastara potraživanja tužitelja, odgovornost tužene u smislu da li se u konkretnom slučaju radilo o ratnoj šteti koja bi isključivala odgovornost Republike Hrvatske, a sporno je i pitanje podijeljene odgovornosti sudionika prometne nezgode.

10. Radi razjašnjenja navedenih pitanja, tijekom postupka su provedeni dokazi salušanjem tužiteljice (str. 24-25 spisa), svjedoka IB (str. 44 spisa) te umješača NB (str. 45 spisa). Predloženi dokaz saslušanjem svjedoka TB nije proveden uslijed njegove smrti. Za potrebe donošenja odluke pribavljen je i izvršen uvid u spis ovog suda posl.br. P-552/10, dok spis posl.br. K-74/97 nije bilo moguće pribaviti jer je utvrđeno da je protekom roka čuvanja isti izlučen i uništen. Izvršen je i uvid u dostavljene isprave: zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5- 6 spisa), vjenčani list (str. 18 spisa), rodni list (str. 19 spisa), izvješće postrojbe i vozača o prometnoj nezgodi (str. 31-32, 131-133 spisa), službenu bilješku Ministarstva obrane RH (str. 33-35, 115-117, 134-136 spisa), očitovanje Ministarstva obrane RH o osiguranju vozila (str. 95-96 spisa), očitovanje Ministarstva obrane RH o dužnostima vozača (str. 98 spisa), zapisnik o uviđaju (str. 104-109, 137-142 spisa), zapisnik o alkoholiziranosti (str. 110 spisa), skicu lica mjesta (str. 111-112 spisa), izvješće o prometnoj nezgodi (str. 113-114 spisa) i optužnicu Vojnog tužilaštva Karlovac (str. 118- 122 spisa). Nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem tužiteljice obzirom je tužiteljica odustala od provedbe tog dokaza (str. 85 spisa), dok je prijedlog za provedbu prometnog vještačenja utvrđen funkcionalno teško provedivim u praksi a iz dostupne dokumentacije je moguće utvrditi sporne činjenice radi kojih je isti predložen.

11. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Tijekom postupka, iz iskaza parničnih stranaka i umješača, a što proizlazi i iz toga što nijedno od navedenih utvrđenja nije pobijano u prethodnom žalbenom postupku, nespornima su utvrđene sljedeće činjenice:

 pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. K-74/97-5 od 28. travnja 2000. koja je postala pravomoćna **.**.2000. UB (ovdje umješač) je proglašen krivim za prouzrokovanu prometnu nezgodu u kojoj je od zadobivenih ozljeda smrtno stradao ŠB, suprug tužiteljice te mu je izrečena uvjetna osuda na način da je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine;

 UB je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz nehaja protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisano u čl. 272. st. 1., 2 i 4 KZ-a, kažnjivo po čl. 272. st. 4.KZ-a;

 predmetna nezgoda se dogodila 15. veljače 1995. oko 16,10 sati na raskršću Bilajske i Dubrovačke ulice u Gospiću;

 u prometnoj nezgodi su sudjelovali teretno vozilo marke "TAM 150", reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao UB i osobni automobil "Zastava 101 Komfort" reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ŠB koji je u vrijeme nezgode upravljao vozilom i smrtno je stradao, a na mjestu suvozača je smrtno stradao i BB;

 na mjestu događaja prometne nezgode u Dubrovačkoj ulici, prije izlaska u Bilajsku ulicu nije bilo nikakve prometne signalizacije (znak STOP, ulica s pravom prvenstva);

 brzina vozila oštećenika (ŠB) iznosila je 83 km/h dok se vozilo NB kretalo brzinom od 25 km/h;

 prema utvrđenjima vještaka prometne struke u kaznenom predmetu K-74/97 vidljivo je da se nezgoda mogla spriječiti da je netko od vozača vozio sporije uz pravovremeno viđenje, a koje je moguće pravovremenim ispitivanjem lijeve strane križanja;

 oštećenik ŠB se kretao brzinom od 83 km/h umjesto dozvoljenih 60 km/h te je zapisnikom o obdukciji utvrđeno da je bio pod utjecajem alkohola 0,65 g/kg;

 u vrijeme štetnog događaja UB je bio upućen na obavljanje radnog zadatka od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (vojni zadatak), sve kao vozač Hrvatske vojske;

 tužitelj se 27. rujna 2010. obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora.

13. Po pitanju u ovom postupku sporne zastare potraživanja tužitelja, o istoj se očitovao i Vrhovni sud u ovom postupku u rješenju posl.br. Rev 2508/2017-2 od 4. listopada 2023. (str. 76-81 spisa) u točkama 14. – 19., slijedom čega se stranke, radi izbjegavanja ponavljanja argumentacije, glede detaljnog obrazloženja upućuje na isto. 14. Kako je navedeno, kazneni postupak koji se vodio protiv NB kao djelatne vojne osobe i sudionika prometne nezgode u kojoj je život izgubio suprug tužiteljice, dovršen je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br. K- 74/97-5 od 28. travnja 2000. te je tužiteljica podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 27. rujna 2010. (str. 5-6 spisa) pokrenula ovaj postupak protiv tuženika.

15. Vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastare za naknadu štete prema odgovornoj osobi, sukladno članku 377. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., u nastavku teksta: ZOO) a sukladno stavku 1. istog članka, kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.

16. U konkretnom slučaju, krivični progon je pokrenut zbog kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 25/77., 50/78., 25/84., 52/87., 43/89., 8/90., 54/90., 9/91., 67/91., 71/91., 25/92., 33/92., 39/92., 77/92., 91/92., 32/93., 37/94., u nastavku teksta: KZRH), kažnjivog po članku 161. stavku 4. KZRH, a za koji je sukladno članku 90. stavku 1l točki 3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 71/91., 39/92., 91/92., 31/93. - službeni pročišćeni tekst, 58/93., 37/94., u nastavku teksta: OKZRH) predviđen zastarni rok od 10 godina.

17. Slijedom navedenog, a povezujući se na prethodno izneseno tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je da je zahtjev u ovom predmetu pravovremeno podnesen.

18. Po pitanju odgovornosti tužene u smislu da li se u konkretnom slučaju radilo o ratnoj šteti koja bi isključivala odgovornost Republike Hrvatske, članak 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 117/2003, u nastavku teksta: ZORH) propisuje da Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz članka 1. Zakona koja nema karakter ratne štete.

19. Pojam ratne štete je definiran člankom 3. stavkom 1. ZORH-a na način da se njome smatraju osobito:

– šteta uzrokovana za vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih akcija svim sredstvima i oblicima ratnih borbenih djelovanja (bombardiranje, granatiranje, mitraljiranje, eksplozije, miniranje, pokreti trupa i sl.),

– šteta od izravne i konkretne vojne koristi ako je, s obzirom na vrijeme i mjesto izvršenja u izravnoj i neposrednoj funkciji vojnih operacija, i to posebice: a) šteta nastala kao izravna posljedica bilo koje zaštitne ili pripremne mjere nadležnih vojnih vlasti poduzete s ciljem otklanjanja, odnosno sprječavanja izvršenja bilo kojega neprijateljskog napada,

b) šteta nastala kao izravna posljedica zaštitnih ili pripremnih mjera nadležnih vojnih vlasti poduzetih u očekivanju neprijateljske akcije (radovi na zemljištu, oduzimanje pokretnina, zauzimanje nekretnina i sl.),

c) šteta nastala kao izravna posljedica mjera poduzetih s ciljem sprječavanja širenja ili ublažavanja posljedica štete opisane u podstavku 1. ovoga stavka,

– šteta koja je po svojim učincima, te konkretnim okolnostima vremena i mjesta počinjenja štetne radnje, izravno izazvana ratnim stanjem i neposredno se nadovezuje na ratne operacije (izravne posljedice ratnih događaja u svezi s neredima, metežom, panikom, evakuacijom i sličnim zbivanjima neposredno nakon poduzetih ratnih operacija).

20. Članak 3. stavak 2. ZORH-a određuje da se pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno.

21. Iz iskaza saslušanih svjedoka IB (str. 44 spisa) te umješača NB (str. 45 spisa), kao i iz spisu priloženih izvješća postrojbe i vozača o prometnoj nezgodi (str. 31-32, 131-133 spisa), izvješća o prometnoj nezgodi (str. 113- 114 spisa) i optužnice Vojnog tužilaštva Karlovac (str. 118-122 spisa) razvidno je da je umješač UB predmetne zgode, kao djelatna vojna osoba, upravljao kamionom po zadatku nadređene osobe na način da je, po završetku prijevoza eksploziva iz Otočca u vojarnu Jasikovac, nepreuzeti eksploziv vraćao kamionom na polazišnu točku, pri čemu je ulaskom u raskrižje iz Dubrovačke ulice u Gospiću došlo do prometne nezgode tako što je automobil kojim je upravljao ŠB udario u prednji lijevi dio kamiona kojim je upravljao umješač.

22. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja nije razvidno da bi se u predmetnom slučaju radilo o ratnoj šteti na način kako je ista definirana člankom 3. stavkom 1. ZORH-a, obzirom da u konkretnim radnjama umješača nije vidljivo da je iste poduzimao u sklopu samih borbenih djelovanja, zaštitnih ili pripremnih mjera ili sa time povezanih aktivnosti, ili koje su izazvane ratnim stanjem i neposredno se nadovezuju na ratne operacije.

23. Dapače, iz dostavljene dokumentacije i iskaza stranaka uopće ne proizlazi da je predmetnog dana bilo ikakve opasnosti niti borbenih djelovanja u okruženju umješača obzirom da je iz iskaza svjedoka i umješača razvidno i da je pratnja napustila konvoj, a po samoj nezgodi su djelatnici policije i vojne policije slobodno pristupili mjestu nezgode, sastavili zapisnik i proveli nužne radnje.

24. Sama činjenica da je do nezgode došlo prilikom umješačevog izvršavanja naredbe nadređene osobe u aktivnoj vojnoj službi za vrijeme perioda koje svojim odredbama pokriva ZORH ne čini nužno takvu aktivnost i negativne posljedice ratnom štetom obzirom da je tužiteljica ovlaštena dokazivati suprotno sukladno članku 3. stavku 2. ZORH-a.

25. Stoga, kako je iz navedenoga utvrđeno da je tužiteljica dokazala da predmetna šteta nije ratna šteta na način opisan člankom 3. stavkom 1. ZORH-a obzirom da ista nije nastala u borbenim djelovanjima ili s njima povezanim aktivnostima, na nastalu štetu sukladno članku 3. stavku 2. ZORH-a ne primjenjuje pretpostavka da je ista posljedica raznog čina, već se primjenjuju opća pravila o odgovornosti za štetu sukladno članku 2. ZORH-a.

26. Ipak, tužbeni zahtjev je sukladno članku 190. stavku 3. ZPP-a odbijen u dijelu u kojem ga je tužitelj preinačio na način da traži solidarnu odgovornost umješača za nastalu štetu obzirom da je zahtjev postavljen za vrijeme tijeka glavne rasprave čemu su se tuženik i umješač usprotivili a nije utvrđena svrsishodnost u proširivanju tužbe na solidarnu odgovornost umješača obzirom na propisanu odgovornost tuženika sukladno odredbama ZORH-a.

27. Opća pravila odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilima u pokretu su definirana člankom 178. stavkom 1. i 2. ZOO-a koji propisuje da u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje. Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.

28. Po pitanju podijeljene odgovornosti sudionika prometne nezgode, sud nije proveo predloženo prometno vještačenje obzirom da je iz iskaza saslušanih svjedoka IB (str. 44 spisa) te umješača NB (str. 45 spisa), kao i iz spisu priloženih izvješća postrojbe i vozača o prometnoj nezgodi (str. 31-32, 131-133 spisa), skice lica mjesta (str. 111-112 spisa), izvješća o prometnoj nezgodi (str. 113-114 spisa) i optužnice Vojnog tužilaštva Karlovac (str. 118-122 spisa) utvrđeno da se stanje na licu mjesta na današnji dan drastično razlikuje od onog opisanog u navedenim iskazima i ispravama već samim time što je cesta uredno asfaltirana, zapušteno raslinje kao i okolne ruševine koje su zaklanjale pogled vozača su uklonjene ili uređene, slijedom čega nije utvrđeno svrsishodnim provoditi vještačenje u ovom predmetu obzirom da i uslijed nepostojanja fotografskih snimki tadašnjeg lica mjesta nije moguće utvrditi stvarnu vidljivost u trenutku nezgode.

29. Stoga se sud oslonio na podatke kako su iskazani od strane svjedoka i umješača te predočeni u dostavljenim ispravama.

30. U tom smislu, već iz samih nespornih činjenica kako su ih stranke iznijele, navedene pod točkom 12 ovog obrazloženja te njihovom usporedbom sa podacima iz dostavljene dokumentacije i iskazima svjedoka i umješača, razvidno je da su obojica vozača doprinijela nastaloj nezgodi.

31. Iz skice lica mjesta (str. 111-112 spisa), i njenom usporedbom sa iskazom umješača (str. 45 spisa), zapisnikom o uviđaju (str. 104-109 spisa), službenom bilješkom (str. 115-117 spisa) te optužnicom Vojnog tužilaštva Karlovac (str. 118-122 spisa), ovaj sud nije prihvatio njegov navod da nije mogao uočiti raskrsnicu pri prilasku na istu. Naime, sam umješač je u svojem iskazu naveo da je prethodno već prošao ovom cestom prilikom prilaska vojarni „Jasikovac“ obzirom da je u istu dovozio eksploziv. Stoga mu je već samim time, neovisno o tome što je prethodno vozio u pratnji, morao biti poznati put kojim je došao obzirom da kao vozač vozila koje je po prirodi stvari opasna stvar, mora obraćati pažnju na svoju okolinu prilikom vožnje. Ipak, sve i da nije detaljno zapamtio cijeli put, iz skice lica mjesta jasno proizlazi da pri spoju Dubrovačke i Bilajske ulice dolazi do proširenja ceste u raskrižju, što je utvrđeno i zapisnikom o uviđaju na kojem se navodi da je Dubrovačka ulica na samom izlazu i spoju sa Bilajskom ulicom široka 14 metara, a inače je široka 5 metara. Dakle cesta čini luk i prema centru grada i prema željezničkoj stanici (str. 107 spisa). Navedeno očigledno ukazuje na promjenu naravi same ceste, što sa sobom povlači i potrebu povećanog opreza pri prilazu takvom proširenju. Iz iskaza umješača je utvrđeno da nije usporio ili povećao svoj oprez pri prilazu tom proširenju i raskrižju već je automobil uočio tek po izlasku na samo raskrižje kada više nije mogao izbjeći sudar niti zakočiti, a što potvrđuje i zapisnik o uviđaju (str. 108 spisa).

32. Ipak, iz navedenog zapisnika je razvidno da ni oštećeni nije uopće kočio prije samog sudara što upućuje da je stanje vidljivosti sa jedne na drugu cestu ipak bilo znatno umanjeno, ali što za sobom povlači dodatnu obvezu vozača koji se približava raskrižju na kojem nema prometne signalizacije kako to proizlazi iz zapisnika o uviđaju, optužnice i iskaza svjedoka i umješača, da uspori ili se zaustavi pred samim raskrižjem radi propuštanja vozila pravilom desne strane, a koje pravovremeno zaustavljanje bi mu omogućilo i uočavanje vozila oštećenika.

33. Oštećenik je sa svoje strane pridonio nastanku štete vožnjom iznad propisane brzine, kako je utvrđeno iz zapisnika o uviđaju (str. 104-109 spisa), službene bilješke (str. 115-117 spisa) i optužnice Vojnog tužilaštva Karlovac (str. 118-122 spisa) na način da je vozio 83 km/h na prometnici na kojoj je dozvoljena brzina kretanja 60 km/h. Dapače, iz navoda optužnice o provedenom prometnom vještačenju prije podizanja optužnice, utvrđeno je da bi oštećeni ŠB, da je vozio propisanom brzinom, bio u mogućnosti pravovremeno uočiti kamion kojim je upravljao umješač i u cijelosti spriječiti nezgodu.

34. Dodatno, utvrđeno je da je oštećeni ŠB vozio pod utjecajem alkohola obzirom da mu je utvrđena prisutnost alkohola u krvi u količini 0,65 g/kg, što znači da je upravljao vozilom u stanju smanjene mogućnosti reakcije u vožnji, a što za sobom povlači pitanje mogućnosti pravovremene reakcije čak i da je vozio propisanom brzinom i pravovremeno uočio kamion kojim je upravljao umješač.

35. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je u predmetnom slučaju došlo do nezgode doprinosom oba sudionika u prometu, umješača i oštećenog ŠB, pri čemu je veći doprinos nastaloj šteti nastao radnjama oštećenika ŠB.

36. Vožnjom 23 km/h iznad ograničenja na prometnici kojom je upravljao je doveo sam sebe u situaciju u kojoj nije mogao pravovremeno zakočiti i spriječiti predmetnu nezgodu za koju je prometnim vještačenjem prije podizanja optužnice protiv umješača utvrđeno da bi isto bilo moguće.

37. Dodatno, vožnjom u alkoholiziranom stanju je dodatno umanjio svoju mogućnost reakcije što proizlazi i iz činjenice da nisu zabilježeni tragovi kočenja, jer je istim prometnim vještačenjem utvrđeno da je vidljivost 1,3 sekunde prije udara bila oko 21,7 metara, slijedom čega je na taj način mogao makar potencijalno ublažiti posljedice.

38. S druge strane, umješačev pristup raskrižju koje nije bilo označeno prometnom signalizacijom bez usporavanja ili zaustavljanja kako bi se propustio promet s desne strane je isto pridonio nastanku štete za što je uostalom i osuđen u kaznenom postupku

39. Slijedom navedenog, kako je oštećeni ŠB pridonio nastaloj nezgodi kršenjem dva propisa o sigurnosti na cestama dok je umješač to isto učinio kršenjem jednog propisa, a koji bi svaki pojedinačno, da su bili poštivani od strane vozača oba vozila, spriječili ili barem bitno umanjili nastale posljedice, sud je utvrdio da je umješač pridonio nastaloj šteti u trećini doprinosa, dok je oštećeni istome pridonio u dvije trećine.

40. Po pitanju nastale nematerijalne štete i njene naknade, obzirom na utvrđenu obostranu krivnju, odgovornost tuženika je stoga odgovarajućom primjenom članka 2. ZORH-a u vezi članka 178. stavka 2. ZOO-a utvrđena u jednoj trećini pri čemu su glede nastale nematerijalne štete, primjenom članka 200. stavka 1. i članka 201. stavka 1. ZOO-a, primijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćeni od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1311-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i određeni u iznosu od 9.733,00 eura, što čini 1/3 iznosa od 29.199,00 eura zbog smrti supruga, preračunato sukladno članku 14. stavcima 1. – 3. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.).

41. Po pitanju zatezne kamate, članak 277. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

42. Kako je razvidno iz zahtjeva za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa),tužiteljica je potraživala naknadu nematerijalne štete a da nije potraživala zatezne kamate istim zahtjevom, koji iznos nematerijalne štete je konačno utvrđen tek u ovom postupku.

43. Stoga, kako zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze može nastati tek ukoliko tuženik ne bi postupio sukladno odluci kojom se utvrđuje nastala šteta, tužiteljica sukladno članku 277. stavku 1. ZOO-a može potraživati njihovu isplatu tek od donošenja ove presude kao trenutka nastanka obveze.

44. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

45. Tužitelj, tuženik i umješač potražuju parnični trošak. Tužitelj je uspio u 33% zahtjeva za isplatu te je izgubio dio zahtjeva kojim je potraživao solidarnu odgovornost umješača u cijelosti, kao i zahtjev u pogledu zateznih kamata u periodu od 13. srpnja 2015. do dana donošenja ove odluke. Obzirom da je tužiteljica, neovisno o neuspjehu solidarnog zahtjeva ipak uspjela u ostvarenju dijela svoje tražbine, ocijenjeno je da je uspjela u 15% svog zahtjeva dok su tuženik i umješač uspjeli u 85% zahtjeva. Stoga, tužitelju i tuženiku je priznato 70% nastalih troškova.

46. Tuženiku je stoga priznat zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad od („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje Tarifa) u traženom iznosu od 331,81 eura, zastupanja na ročištima 23. siječnja 2013. i 10. lipnja 2015. u traženom iznosu od 331,81 eura svaki te ročištima 13. lipnja 2024., 7. listopada 2024. i 15. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura svaki sukladno Tbr. 9 toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima: 26. siječnja 2012. i 7. svibnja 2015. u iznosu od po 165,90 eura svaki sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife na koje se ne obračunava PDV. Zbrojeno čini iznos troška od 2.827,23 eura, što umanjeno na ostvareni uspjeh od 70% iznosi 1.979,06 eura.

47. Umješaču je priznat zatraženi trošak za pristup ročištima 10. lipnja 2015., 13. lipnja 2024., 7. listopada 2024. te 15. siječnja 2024. u iznosu 500,00 eura svaki sukladno Tbr. 9 toč. 1. Tarife te podneska od 9. listopada 2024. u iznosu od 100 eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Zbrojeno iznosi 2.100,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.625,00 eura, a umanjeno na ostvareni uspjeh od 70% iznosi 1.837,50 eura.

48. Vrijednost boda je sukladno Tbr. 54 Tarife 2,00 eura. Na te iznose sud je dosudio zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a od dana presuđenja nadalje.

U Gospiću 27. veljače 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

- tužitelju pp

- tuženiku pp

- umješaču pp