Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-4187/2023-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku iz OD Borić & Toš u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz OD Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o je

I Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju ŽJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.023,21 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi na iznos od:

2,48 € od 15.09.2006. pa do isplate,

4,13 € od 11.10.2006. pa do isplate,

1,74 € od 11.11.2006. pa do isplate,

2,53 € od 12.12.2006. pa do isplate,

0,68 € od 11.01.2007. pa do isplate,

0,21 € od 13.02.2007. pa do isplate,

0,17 € od 12.02.2008. pa do isplate,

3,05 € od 11.03.2008. pa do isplate,

0,56 € od 11.04.2008. pa do isplate,

2,17 € od 11.10.2008. pa do isplate,

5,85 € od 11.11.2008. pa do isplate,

4,48 € od 11.12.2008. pa do isplate,

14,16 € od 15.01.2009. pa do isplate,

15,26 € od 11.02.2009. pa do isplate,

12,81 € od 10.04.2009. pa do isplate,

11,10 € od 09.05.2009. pa do isplate,

11,93 € od 06.06.2009. pa do isplate,

11,16 € od 10.07.2009. pa do isplate,

9,12 € od 13.08.2009. pa do isplate,

11,02 € od 09.09.2009. pa do isplate,

9,33 € od 08.10.2009. pa do isplate,

9,29 € od 07.11.2009. pa do isplate,

9,26 € od 09.12.2009. pa do isplate,

12,85 € od 09.01.2010. pa do isplate,

13,52 € od 14.01.2010. pa do isplate,

16,02 € od 11.02.2010. pa do isplate,

15,45 € od 11.03.2010. pa do isplate,

17,74 € od 13.04.2010. pa do isplate,

28,93 € od 09.07.2010. pa do isplate,

35,15 € od 08.09.2010. pa do isplate,

31,93 € od 08.10.2010. pa do isplate,

30,33 € od 09.11.2010. pa do isplate,

37,57 € od 10.12.2010. pa do isplate,

44,27 € od 08.01.2011. pa do isplate,

40,27 € od 08.02.2011. pa do isplate,

37,23 € od 11.02.2011. pa do isplate,

40,04 € od 11.03.2011. pa do isplate,

36,07 € od 12.04.2011. pa do isplate,

45,05 € od 11.05.2011. pa do isplate,

51,21 € od 11.06.2011. pa do isplate,

54,01 € od 12.07.2011. pa do isplate,

85,06 € od 11.08.2011. pa do isplate,

55,61 € od 13.09.2011. pa do isplate,

51,21 € od 11.10.2011. pa do isplate,

52,29 € od 11.11.2011. pa do isplate,

51,89 € od 13.12.2011. pa do isplate,

55,73 € od 11.01.2012. pa do isplate,

58,41 € od 11.02.2012. pa do isplate,

59,23 € od 13.03.2012. pa do isplate,

57,17 € od 12.04.2012. pa do isplate,

58,32 € od 11.05.2012. pa do isplate,

59,21 € od 14.06.2012. pa do isplate,

58,26 € od 27.07.2012. pa do isplate,

56,78 € od 22.08.2012. pa do isplate,

57,90 € od 13.11.2012. pa do isplate,

57,49 € od 28.12.2012. pa do isplate,

54,45 € od 21.02.2013. pa do isplate,

54,14 € od 16.03.2013. pa do isplate,

58,03 € od 09.04.2013. pa do isplate,

52,41 € od 15.05.2013. pa do isplate,

56,37 € od 18.02.2016. pa do isplate,

58,02 € od 18.02.2016. pa do isplate,

56,38 € od 18.02.2016. pa do isplate,

58,72 € od 18.02.2016. pa do isplate,

56,37 € od 18.02.2016. pa do isplate,

56,37 € od 11.03.2016. pa do isplate,

3.024,07 € od 22.03.2016. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12.8.2005. sklopio sa pravnim prednikom tuženika HVB Splitskom bankom d.d. ugovor o kreditu br. 86468/05 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.884,00 CHF, uz rok otplate od 156 mjeseci. Pored iznosa glavnice tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,99 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora došlo je do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti". Tužitelj je u cijelosti otplatio predmetni kredit. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 8.10.2024.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika isplatu razlike preplaćene valutne klauzule u iznosu od 7.023,21 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 12.8.2005. (list 6-14 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 15- 16 spisa), otplatni plan (list 17-22 spisa) i pregled uplata po kreditu (list 24-40 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju stana u iznosu od 27.884,00 CHF, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 12.8.2005. (list 6-14 spisa) razvidno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu od 27.884,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 156 mjeseci i kamatnu stopu od 4,99 % godišnje, promjenjivu.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje stana u [adresa], a koji je i kupio, te u međuvremenu prodao. Kredit je otplatio. Ugovor o kreditu prethodno je pročitao, bio mu je jasan, međutim nitko ga nije upozorio na rizik valutne klauzule. Kredit je podignuo u tadašnjoj Splitskoj banci, jer je bio njihov klijent. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao logičan i životan.

9. Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07 i 79/09), a gdje je utvrđeno da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača - ''Narodne novine'' br. 41/14 i 110/15). Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 12. kolovoza 2005. kolektivna presuda obvezuje i u ovom postupku.

12. Sukladno navedenom sud smatra da je u postupku utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli. Budući tuženik tijekom postupka sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a suprotno niti nije dokazao, isti je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

13. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 25. svibnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja pozitivne razlike koja je nastala uslijed povećanja tečaja CHF u svakom plaćenom anuitetu prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a čiji nalaz i mišljenje od 24. rujna 2024. sud u cijelosti prihvaća, kao stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 27.884,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te da je ugovoren rok otplate od 156 mjeseci i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,99 % godišnje na dan sklapanja ugovora. Sveukupni iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu banke iznosi 37.460,49 CHF, od čega je glavnica 28.619,04 CHF i kamata 8.841,45 CHF.

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 52.916,73 kn, odnosno 7.023,21 EUR-a.

18. U ovom postupku je sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (''negativna'') koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznosa koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje ''negativnih razlika'', a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računao od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo.

19. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 7.023,21 EUR-a, odnosno 52.916,73 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

20. Na dosuđeni iznos od 7.023,21 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

21. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

22. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (7.023,21 EUR) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 15.9.2023. i 8.10.2024. i pristupa na 4 ročišta od 13.3.2024., 4.7.2024., 16.12.2024. i 6.2.2025. od po 200,00 EUR, ili ukupno 1.400,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 350,00 EUR, ili ukupno 1.750,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 250,00 EUR, ili sveukupno 2.000,00 EUR.

24. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23'') oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte