Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-5/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š NJ E

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi 1. tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelj CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz [adresa]/I, protiv 1. tuženika Raiffeisenlandesbank Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, Raiffeisnplatz 1, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 46870001221, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar, odvjetnicima iz Zagreba, Gajeva ulica 57 i 2. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o., Zagreb, P. Hektorovića 2, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu broj 21.076.518 sklopljen između Ginko d.o.o., Slavojna 12, Veli Lošinj I Raiffeisenlandesbank Kӓrnten.

II. Nalaže se ugovornim stranama da jedna drugoj vrate ono što su dale ili primile za vrijeme dok je bio na snazi jednokratni ugovor o kreditu i sporazum o osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama. "

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanja založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., a koji se odnosi na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci. "

II. Tužitelji su solidarno dužni nadoknaditi 1. tuženiku trošak parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da osporavaju kamatu kao jamci za kredit tvrtke GINKO d.o.o. koja je sklopila s 1. tuženikom 20. lipnja 2008. kredit u iznosu od 260.000,00 EUR, a navedena tvrtka je u međuvremenu likvidirana i brisana iz sudskog registra. Pri tome navode da je ugovorena redovna kamata u visini od 8,25 % godišnje uz efektivnu godišnju kamatu 9,12 % godišnje i uz primjenu Euribora, a ona ne bi smjela biti veća od 5 % godišnje po hipotekarnom kreditu budući je u svemu ugovorena primjena Austrijskog prava, iz čega proizlazi da je ugovorena kamata znatno veća od dopuštene te je protivna odredbama Austrijskog općeg građanskog zakonika. Tužitelji navode da ugovorena kamata u iznosu od većem od zakonom dopuštene ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora pa tužitelji smatraju da je ništetan i hipotekarni upis na nekretninama u vlasništvu tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Tužitelji navode da je 1. tuženik naknadno bez znanja i sudjelovanja tužitelja prenio svoje potraživanje (hipoteku) na 2. tuženika radi čega su tužitelji ovom tužbom obuhvatili i 2. tuženika kako bi izbjegao prigovor promašene pasivne legitimacije.

1.1. Tužitelji su prvotno postavljeni tužbeni zahtjev precizirali svojim podneskom od 13. lipnja 2023. (str. 37) s tim da je tužiteljska strana na ročištu održanom 27. veljače 2025. navela da je omaškom došlo do greške u navođenju brojke 1.317.510 u prvoj točki tužbenog zahtjeva, tako da su precizirali da se umjesto naprijed navedene brojke, radi o ugovoru broj 21.076.518.

1.2. Ovakvoj preinaci tužbe se je 1. tuženika usprotivi, međutim sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već o grešci u pisanju, a to u svom odgovoru na tužbu navodi i sam 1. tuženik tražeći ispravak pogrešno napisane brojke ugovora i očitujući se upravo na naknadno ispravljeni tužbeni zahtjev, jer drugog ugovora pod brojem 1.317.510, niti nema već se radi o ugovoru broj 21.076.518.

1.3. Tužitelji su predložili da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Punomoćnik 1. tuženika je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti prigovarajući prvenstveno visini vrijednosti predmeta spora smatrajući da je ista i suviše nisko naznačeno te je predložio da sud odredi visinu vrijednosti predmeta spora u iznosu od 260.000,00 EUR.

2.1. U odnosu na točku 2. petita, 1. tuženik je naveo da se radi o presuđenoj stvari jer je o ništenosti sporazuma već odlučio Općinski u Rijeci, presudom poslovni broj P- 7177/2015 koja je potvrđena presudom Županijskog u Rijeci, poslovni broj Gž- 2065/2017-2, pa je radi toga predložio da sud tužbu odbaci, dok je u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu iz točke 1. tužbenog zahtjeva, 1. tuženik naveo da je pozivanje tužitelja na primjenu Zakona o potrošačkom kreditiranju pravno neutemeljeno, jer se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su veći od 132.722,81 EUR, te u bitnome smatra da se u konkretnom slučaju mora primijeniti mjerodavno pravo Republike Austrije, pri čemu se Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23) primjenjuje samo na ugovore sklopljene nakon 30. rujna 2015., a predmetni ugovor je sklopljen prije stupanja na snagu tog Zakona, osim toga primatelj kredita je pravna osoba i nije potrošač, tako da je 1. tuženik predložio prvenstveno odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu, 2. tuženik je istakao prigovor nedostatka pasivne i aktivne legitimacije s obzirom da tužitelji nisu sklopili ugovor o kreditu sa 2. tuženikom nego sa 1. tuženikom, radi čega je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika, a trošak nije potraživao.

3.1. U svom podnesku od 29. prosinca 2023. tužitelj je naveo da povlači tužbu protiv

2. tuženika, međutim sud nije donio rješenje kojim se u odnosu na 2. tuženika tužba smatra povučenim iz razloga što se o tome nije očitovao 2. tuženik tijekom postupka, a pogotovo iz razloga što nije pristupio na ročište glavne rasprave od 27. veljače 2025., na kojem se je mogao očitovati o tome i eventualno dati svoj pristanak na povlačenje tužbe, pa sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za povlačenje tužbe.

4. Među strankama je sporno da li je ništetan ugovor o kreditu broj 21.076.518 te sporazum o osiguranju novčanog potraživanja založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008. te da li ugovorne strane trebaju jednoj drugoj vratiti ono što su dale ili primile.

5. Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (str. 5-11; 23), obavijest o imenovanju agenta za naplatu potraživanja (str. 24-29), sporazum o osnivanju založnog prava na nekretnini (str. 30-34), uvid u presudu broj P-7177/15 te Gž-2065/2017-2 (str. 83-87), te presude P-1061/2021-13 (str. 88-92) i Gž-791/2022-3 (str. 93-97), odluku Revd-1885/2023-2 (str. 98-99), opće uvjete poslovanja (str. 101- 102), uvid u odgovor sektora bonitetne regulative i supervizije (str. 300) ugovor o hipoteci (str. 301-305), punomoć (str. 306-307), uvid u izvod iz sudskog registra (str, 310), zk. izvadak (str. 311-312), ugovor o kreditu (str. 313-328), opće uvjete poslovanja (str. 329-332), solemnizaciju (str. 333) potvrdu (str. 335), te je saslušan 1. tužitelj (str. 415-416).

6. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, 155/23 u nastavku ZPP), tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Tijekom postupka sud nije saslušao predložene svjedoke od strane tužitelja kao niti provodio daljnje dokaze smatrajući da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju podataka koji se nalaze u spisu vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti iz čl. 10 ZPP-a.

8. U odnosu na prigovor preniske naznačene vrijednosti predmeta spora, sud je prihvatio vrijednost koju je tužitelj naveo u tužbi s obzirom da u tužbenom zahtjevu nije naveden novčani iznos potraživanja koji bi inače predstavljao vrijednost predmeta spora, a prema mišljenju 1. tuženika radilo bi se o 260.000,00 EUR.

9. S obzirom da među strankama nije sporno da tužitelj nije sklopio ugovor o kreditu sa 2. tuženikom nego sa 1. tuženikom te da 1. tuženik nije prenio svoja potraživanja na 2. tuženika, razvidno je da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani 2. tuženika, jer nema razloga kraj takvog stanja stvari biti tužen, radi čega je u odnosu na njega sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan s obzirom da se radi o prigovoru materijalno pravne naravi i riješio kao u izreci ove presude, pri čemu je prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jasan i samim tužiteljima koji su tijekom postupka izjavili da povlače tužbu u odnosu na 2. tuženika, odnosno sa ovakvim stavom 2. tuženika su se i sami složili.

10. U odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu broj 21.076.518, sud smatra da se ne radi o ništetnom ugovoru iz slijedećeg razloga. Zakon o potrošačkom kreditiranju se ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije 1. siječnja 2010., a članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju se ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije 30. rujna 2015., a u konkretnom slučaju, ugovor o kreditu je sklopljen 26. lipnja 2008., dakle prije stupanja na snagu naprijed navedenog zakona i njegovih izmjena. Osim toga, tuženik nije vjerovnik u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, a primatelj kredita je pravna osoba (tvrtka Ginko d.o.o.) i nije potrošač. Osim toga, Zakon o potrošačkom kreditiranu se ne primjenjuje na kredite čiji nominalni iznos glavnice iznosi više od 132.722,80 EUR, a predmetni ugovor o kreditu je ugovoren na iznos od 260.000,00 EUR. Osim toga, čl. 19 . Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje se na subjekte koji ne moraju imati odobrenje HNB-a za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, a to je upravo ovdje slučaj. Osim toga, u prilog naprijed navedenom govori i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima Građanskog odjela Županijskih sudova, broj: Su-IV- 155/16, kojim je propisano da: " iako je sklapanje takvih ugovora zabranjena stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u RH, takvi ugovori nisu ništetni, jer ta posljedica nije propisana niti zakonom o bankama niti o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranu, a čl. 19. t. j Zakona o potrošačkom kreditiranju, ne primjenjuje se retroaktivno već samo na ugovore sklopljene nakon 30. rujna 2015., a kada bi se utvrdilo da je strana banka pružala usluge bez odobrenja u RH, da takvi ugovori o kreditu nikako ne mogu biti ništetnim zbog čl. 322 st. 2 ZOO-a, budući da sklapanje takvih ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno primateljima kredita.

11. Iz naprijed navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u točci I. izreke ove presude.

12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., sud smatra da se radi o presuđenoj stvari. Naime, o ništetnosti sporazuma već je odlučio Općinski sudu Rijeci, presudom od 3. srpnja 2017. poslovni broj: P-7177/2015, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 14. svibnja 2019., poslovni broj: Gž-2065/2017-2, što je utvrđeno uvidom u naprijed navedene presude.

13. Osim toga, ovdje tužitelji su podnijeli još jednu tužbu kojim su tražili utvrđenje ništetnim sporazuma od 26. lipnja 2008. te brisanje uknjižbe založnog prava na nekretninama iz sporazuma, a ta tužba je rješenjem Općinskog u [adresa], Stalne službe u Daruvaru od 6. rujna 2022. poslovni broj: P-1061/2021 odbačena kao pravomoćno presuđena stvar, a navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 18. siječnja 2023., poslovni broj: Gž-791/2022-3 što je utvrđeno uvidom u naprijed navedene odluke.

14. Dakle, ovdje se radi o presuđenoj stvari s obzirom da su tužitelji u predmetu Općinskog u Rijeci, poslovni broj: P-7177/2015 isti kao i u ovom predmetu iz čega proizlazi da se radi o subjektivnom identitetu spora, kao i objektivnom identitetu spora jer se u oba predmeta zahtijeva utvrđenje ništetnosti sporazuma i brisanje založnog prava.

15. S obzirom na naprijed navedeno, sud je odbacio dio tužbe i tužbenog zahtjeva kojim se utvrđenje ništetnim sporazum o osiguranju novčanog potraživanja od 26. lipnja 2008. jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari (Res iudicata) temeljem čl. 333. st. 2. ZPP-a.

16. S obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu te odbacio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., slijedom toga je odbio i dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem se zahtijeva da se naloži ugovornim stranama da jedna drugoj vrate ono što su dale ili primile za vrijeme dok je bio na snazi ugovor o kreditu i sporazum o osiguranju novčanog potraživanje zasnivanjem založnog prava na nekretninama jer za to ne postoji nikakav pravni temelj.

17. Zbog naprijed navedenoga, sud je presudio kao u točci II. izreke ove presude.

18. S obzirom na postignut uspjeh u parnici, tužitelji su dužni 1. tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR, sukladno čl. 154. st. 1. i Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika. Navedeni trošak odnosi se na sastav odgovora na tužbu, pristup na ročište od 10. travnja 2024., te pristup na ročište od 27. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR za svaku pojedinu radnju što uključuje i PDV.

U Virovitici 27. veljače 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – ZOU NH, ŠH, ŽH, UH i AHJ, [adresa]/I, 2. Punomoćnici 1. tuženika – Odvjetničkog Remenar & Remenar, Gajeva ulica 57, Zagreb

3. 2. tuženik – APS CROATIA d.o.o., Radnička cesta 43, Zagreb