REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-8/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku VU, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, 24.veljače 2025., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ĆU, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 i to Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to Ugovoru o radu s početkom primjene od 1. travnja 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta naziva „Procjenitelj šteta motornih vozila“, te da radni odnos ne prestaje po toj Odluci.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelja, DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vrati na rad u roku od 15 dana po donošenju presude na radno mjesto „Procjenitelj šteta motornih vozila“, a pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I. ove presude, u roku od 15 dana po donošenju presude.

IV Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati naknadu plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I ove presude pa do dana povratka na rad i to u mjesečnom bruto iznosu od 1.524,50 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na dužni neto iznos naknade plaće od petnaestog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

V Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.555,60 EUR, u roku od petnaest (15) dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjereni iznos troškova od dana 27.veljače 2025. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), a pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj DU podnio je tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i povratka na rad. U tužbi navodi da je s tuženikom imao zasnovani radni odnos od 1. lipnja 1999., a na dan donošenja sporne Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022. obavljao je poslovne radnog mjesta naziva Procjenitelj šteta motornih vozila, s tim da je do tog trenutka njegov radni odnos kod tuženika trajao 22 godine, 10 mjeseci i 11 dana, a na dan donošenja sporne Odluke tužitelj je imao 61 godinu i 4 mjeseca. U provedbi postupka otkazivanja ugovora o radu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, tuženik je najprije svojim dopisom od 15. ožujka 2022. pozvao tužitelja na očitovanje u odnosu na tvrdnje i stavove iznesene u tom pismenu, a na koji se poziv tužitelj očitovao dopisom od 21. ožujka 2022. Na dan 12. travnja 2022. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika na temelju koje je tužitelju određen prestanak radnog odnosa po isteku otkaznog roka, bez prava na otpremninu. Prije podnošenju tužbe sudu tužitelj je tuženiku 25. travnja 2022. podnio pisani zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 27. travnja 2022. te s na isti oglušio. Tužitelj ističe povredu poštovanja postupka prije otkazivanja iz čl. 119. Zakona o radu, jer ako tužitelj spornu odluku koncipira kao redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem, tada je u smislu odredbe čl. 119., st. 1. Zakona o radu morao prije otkazivanja tužitelja pisano opomenuti i upozoriti na povrede obveza iz radnog odnosa. Tužitelj osporava pravodobnost Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., a to u odnosu na vrijeme u kojima su se pojedinačni slučajevi procjena obavljali, a koje tuženik problematizira kao osnovu za otkaz. Tužitelj smatra da nije opravdano u jednom trenutku činiti retrospektivu prijašnjih odnosa i sa značajnim vremenskim odmakom i na platformi spoznajnih alata koji radniku nisu bili na raspolaganju procjenjivati opravdanost postupka koji su se zbili prije više godina. Tužitelj isto tako spori predmetnu Odluku u dijelu u kojemu ona problematizira postupke tužitelja u mjeri u kojoj se postupanje tužitelja procjenjuje izvan konteksta trenutka u kojemu se donosi odluka i na platformi nastanka novih činjenica i izostanka alata za prepoznavanje onoga što tuženik u Odluci naziva prijevarni obrasci. Ukazuje na značaj odredbe čl. 135., st. 3. Zakona o radu o teretu dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu koji je na tuženiku kao poslodavcu. Zbog svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., kojom je otkazao ugovor o radu tužitelju te da tužitelju radni odnos ne prestaje po toj Odluci. Predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto „Procjenitelj šteta motornih vozila“, te da tužitelju prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa i da tužitelju isplati naknadu plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa pa do dana povratka na rad u mjesečnom bruto iznosu od 11.486,43 HRK.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je čl. 119. st. 1. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik ističe da je točkom IX. Etičkog kodeksa tuženika jasno navedeno da tuženik ima nultu toleranciju prema bilo kakvom pokušaju prijevare ili korupcije, dok je prijevara definirana kao bilo koji namjerni čin ili propust s ciljem stvaranja nezakonitog, neprimjerenog ili neopravdanog gubitka koji dovodi u nepovoljan položaj i/ili financijski ili materijalni gubitak tuženika ili poslovne partnere tuženika. Kao primjer prijevare je izričito navedeno i nezakonito postupanje, namjerni propust, lažna izjava (usmena i pisana) u procesu rješavanja šteta koje za cilj ima pribavljanje osobne dobiti na štetu tuženika ili stvaranje nepotrebne obaveze za tuženika. Iz navedenih odredbi Etičkog kodeksa tuženika razvidno je da je tuženik jasno upozorio sve svoje radnike da o posljedicama postupanja protivno Etičkom kodeksu te da su svi radnici bili, odnosno morali biti upoznati da bilo kakvo postupanje protivno glavi IX. Etičkog kodeksa dovodi do otkaza njihova ugovora o radu. Tuženik također ističe da u glavi V. predmetnog Etičkog kodeksa tuženika također navedena obveza svih radnika, pa tako i tužitelja tijekom njegova radnog odnosa kod tuženika, da pozorno prati radni proces, prikuplja važne podatke, uočava probleme vezane uz svoj posao te da informira suradnike i rukovoditelja. Tuženik ističe da s obzirom da tužitelj nije postupao sukladno citiranim odredbama Etičkog kodeksa, tuženika je izložio financijskoj šteti i reputacijskom riziku, a radi čega je poslodavac osnovano u cijelosti izgubio povjerenje u radnika. Nadalje, tuženik ističe da je u nekoliko navrata upozoravao tužitelja na njegove propuste prilikom izvršavanja njegovih radnih obaveza, pritom ga pozivajući na davanje obrazloženja zašto je u pojedinim situacijama postupio na određeni način te mu jasno davao do znanja da su takvi propusti nedopustivi. Ističe da je iz Očitovanje Sindikata o namjeri donošenja odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radniku DU od dana 07.04.2022.g. razvidno da je tuženik poštivao svu zakonsku proceduru prilikom davanja predmetnog otkaza ugovora o radu tužitelju. Vezano uz tužiteljevo osporavanje pravodobnosti predmetnog otkaza, tuženik prvenstveno ističe da ZR ne propisuje rok u kojem poslodavac može radniku dati redovni otkaz skrivljen ponašanjem radnika, tako da je takav navod tužitelja u cijelosti neosnovan. Međutim, tuženik ističe da da je je utvrđivanje povreda koje predstavljaju osnova otkaza ugovora o radu, a koje datiraju u razdoblju od 2018. do 2021. godine, posljedica postupanja i provedene interne istrage od strane tuženika, a po zaprimljenoj anonimnoj prijavi sredinom 2021. koja je upućivala na određene nelogičnosti i potencijalne povrede internih akata i postupanje protivno istima od strane tužitelja. Po predmetnoj dojavi, a imajući u vidu ranije utvrđene propusta u radu tužitelja (e-mail korespondencija iz 2019.) izvršene su analize i dubinske provjere procjena šteta na koje je u anonimnoj prijavi ukazano te su utvrđene činjenice iznesene u pozivu na obranu, a potom i u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Tuženik također ističe da je prije nego je donio predmetnu odluku o otkazu tuženik htio u potpunosti utvrditi činjenično stanje, a kako ne bi na temelju djelomično utvrđenog činjeničnog stanja donosio odluke kojima bi mogao postupiti na štetu radnika. Takvo postupanje tuženika je zahtijevalo određeni protek vremena, upravo kako bi se prikupile sve činjenice i donijela ispravna odluka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te da odredi tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tužitelj smatra da je neopravdan stav tuženika da je samim usvajanjem dokumenta Etičkog kodeksa „upozorio sve svoje radnike“ o posljedicama postupanja protivno tom dokumentu. Tužitelj naglašava da taj dokument ne sadrži riječ „otkaz“ niti riječ „upozoriti“ pa da samim time, tvrdnja da je tim dokumentom tuženik „upozorio sve svoje radnike“ protivna je sadržaju samog dokumenta. Ističe da je osnovna pogreška tuženika što u obrani od prigovora da je povrijedio konkretnu zakonsku normu nudi kao opravdanje vrijednosni dokument koji po samom svom sadržaju navodi da on donosi „poželjne načine ponašanja“ s ciljem razvijanja kvalitetnih odnosa unutar društva tuženika te njegovanja kvalitetnih odnosa s javnošću odnosno sa vanjskim partnerima tuženika. Međutim, sam taj dokument etičkog kodeksa sadrži i pravila koje reguliraju što se događa kada netko povrijedi ta načela, a ona su smještena u okviru glave o etičkom postupku. Etički kodeks kaže da svatko može pokrenuti etički postupak kada utvrdi Tužitelj naglašava na protiv njega nikada nije pokrenut etički postupak i nikada nije donesena nikakva odluka koja bi utvrdila postupanje tužitelja protivno bilo kojem pravilu Etičkog kodeksa. Tuženik je nadalje proturječan kada tvrdi da je „u nekoliko navrata upozoravao tužitelja na njegove propuste“, jer komunikacija elektroničkom poštom unazad 3 godine predstavlja normalnu komunikaciju između sudionika u radnom procesu koji komuniciraju u konkretnim situacijama izvršavanja svakodnevnih radnih zadataka, nastupajući svako iz svoje uloge u tom radnom procesu. Poruka elektroničke pošte od strane ovlaštene osobe za odlučivanje o sudbini radnog odnosa i otkaza ugovora o radu ne može predstavljati pisano upozorenje u smislu odredbe čl. 119., st. 1. Zakona o radu („Postupak prije otkazivanja“), a to poruke elektroničke pošte po svom sadržaju niti ne predstavljaju. U odnosu na pitanje provedbe postupka savjetovanje prije donošenja odluke o otkazu ugovora u radu, treba naglasiti da odredba čl. 150. Zakona o radu tužitelj navodi da poslodavac mora „dostaviti podatke važne za donošenje odluke, i to radničkom vijeću. Nejasno je zašto se tuženik uopće obraćao sindikatu a ne radničkom vijeću osnovanom kod tuženika kao poslodavca, koji u konačnici i bira jednog člana nadzornog odbora tuženika, a to je u trenutnom sazivu RU, izabran na provedenim izborima radničkog vijeća na mandat od 4 godine, s početkom od 10. ožujka 2022. Ako pak i nije osnovano radničko vijeće, temeljem odredbe čl. 153., st. 3. Zakona o radu, komunikacija se vrši sa konkretnim sindikalnim povjerenikom koji je prijavljen kod poslodavca, a ne sa predsjednikom udruge sindikata, što je tuženik činio u konkretnom slučaju. Stoga tužitelj osporava pravilnost postupka tuženika kod provedbe postupka savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu i tvrdi se da tuženik nije poštovao odredbu čl. 150. Zakona o radu.

4. Tuženik ističe da su povrede radne obveze tužitelja koje su detaljno opisane u predmetnom otkazu takve prirode da za iste nije potrebno prethodno upozoravati radnika. Naime, radi se o ozbiljnim propustima radnika u vidu višestrukih povreda internih akata o procjenama te povredama pravila struke radi kojeg tuženiku prijeti reputacijski rizik. Težina povreda radnih obveza tužitelja posebno se očituje u tome da je tuženik zbog sumnje na potencijalno prijevarno postupanje u obliku zločinačkog udruženja na štetu tuženika poslao dopis Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Tuženik ističe da je iznos isplaćen po spornim štetama u visini od 110.200,00 kn što također ukazuje na ozbiljnost povreda tužitelja. Dakle, radi se o situaciji u kojem iz same prirode stvari proizlazi da se radnika ne treba unaprijed opominjati, slijedom čega čak i da je tumačenje tužitelja ispravno, a što nije, tuženik nije bio obvezan upozoravati tužitelja na povredu radne obveze. Međutim, tuženik ističe da je u glavi II. Etičkog kodeksa jasno navedeno da kršenje odredaba i standarda definiranih kodeksom predstavlja povredu radne odnosno ugovorne obveze. Dakle, u Etičkom kodeksu se ne radi samo o poželjnim načinima ponašanja, već je u istom izričito navedeno da se povreda odredaba navedenih u kodeksu smatra povedenom radne obveze. Stoga, tuženik ističe da je tuženik svakako bio upozoren da se povreda odredaba Etičkog kodeksa smatra povredom radne obveze. Nadalje, navodi tužitelja vezano uz etički postupak, tuženik ističe da se u glavi IX. Etičkog kodeksa propisuje zaseban postupak u slučaju da se radi o povredi odredaba iz glave IX. Kodeksa, pa će tako u slučaju povreda odredbi u glavi IX. Etičkog kodeksa prijava upućuje organizacijskoj jedinici nadležnoj za korporativnu sigurnost i menadžment te će u tom slučaju samo Društvo prijavu ili sumnju istražiti te donijeti potrebne mjere ukoliko se prijava pokaže utemeljenom. Slijedom navedenog, tuženik ističe da su tužiteljevi navodi u vezi tuženikova ne postupanja po odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a u potpunosti neosnovani. Nastavno na navode tužitelja vezano uz pitanje provedbe postupka savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, tuženik prvenstveno ističe da su neistiniti navodi da je kod tuženika formirano radničko vijeće. Sukladno čl. 153. st. 3. Zakona o radu ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR-om, osim prava iz članka 164. stavka 2. ZR-a na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ZR-a. Slijedom navedenog, g. LU je kao sindikalni povjerenik preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća kod tuženika. Tuženik je sindikalnom povjereniku sukladno čl. 150. ZR-a dostavio sve potrebne podatke važne za donošenje predmetne odluke.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika od 12.travnja 2022., u potvrdu HZMO [adresa] od 17.ožujka 2022., u poziv tuženika za iznošenje obrane od 15.ožujak 2022., očitovanje tužitelja od 21.ožujka 2022., u zahtjev za zaštitu prava od 25.travnja 2022., u obračunske liste za isplatu plaće za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021., u obračunske liste za isplatu plaće za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022., u očitovanje sindikata o namjeri o donošenju otkaza tužitelju od 7.travnja 2022., u radnu Uputu za procjenu šteta motornih vozila tuženika od 1.travnja 2021., iz studenog 2020., 19.veljače 2022., u e- mail poruke od 6.srpnja 2021., 21.listopada 2021., 4.listopada 2011. i 5.listopada 2021., 1.travanj 2022., 4.travnja 2022. i 7.travnja 2022., u Pravilnik o obradi šteta na motornim vozilima od 18.veljače 2020., u štetne spise broj AK 14820 2021, MD 543 2021, AO 3486 2020, AK 37357 2017, AO 18020 2018, AK 10419 2021, AO 9162 2018, AK 7658 2021, AO 3510 2021, saslušao je svjedoke GU, MU, FU, IU, ŠU, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, proveo je vještačenje po prometnom vještaku Draženu Jeđudu, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

6. Nakon ovako provedenog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani.

7. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika od 12.travnja 2022.utvrđeno je da je ugovor o radu tužitelju otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa što je tuženik utvrdio interno provjerom. Utvrdio je da je tužitelj procjenjivao veći broj pojedinih šteta povezanih s osobama koje su se u predmetnim štetama pojavljivale u ulogama osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja ili oštećenika, a za koje je internom istragom utvrđeno da su potencijalno u obliku zločinačkog udruženja postupali prijevarno na štetu poslodavca. U devet procjena šteta za koje je bio zadužen tužitelj, utvrđeni su ozbiljni propusti u procjenama te time i povrede internih akata i pravila struke te upućuju i na povezanost tužitelja s navedenim osobama.

8. Prije donošenja odluke o otkazu tuženik je tužitelja pozvao na iznošenje obrane te je tužitelj i iznio svoju obranu 25.travnja 2022.

9. Svjedok GU koji je od 2017.g. direktor službe za sigurnost tuženika koja služba je zadužena, između ostalog i za provođenje internih i eksternih istraga u odnosu na zaposlenike i vršenje prijevara osiguranja. U sklopu svojih redovnih aktivnosti došli su do podatka odnosno do prijave na sumnju u više događaja prevare osiguranja na štetu njihovog društva koji se odvijaju na području [adresa]. U navedenoj prijavi apostrofiran je procjenitelj Croatia osiguranja gosp. DU kao osoba koja sudjeluje u vršenju prijevara na način da počiniteljima odnosno osobama koje su osigurane u Croatia osiguranju pomaže lažnim prikazivanjem činjenica i propuštanjem svojih poslovnih obveza u utvrđivanju činjeničnog stanja u većem broju predmeta koji su u tom trenutku postojali. Radilo se o 6 ili 7 osoba i služba za sigurnost je na temelju tih ulaznih podataka sukladno internim procedurama otvorila internu istragu s ciljem potvrđivanja ili odbacivanja navedene informacije. Prijavu su shvatili ozbiljno jer je sam prijavitelj raspolagao nekim detaljima samih prijevara. Osim što su započeli internu istragu kolege iz prevencije su napravili analizu predmeta rada u odnosu na navedene osobe iz prijave gdje je potvrđena korelacija preko 20 predmeta u kojima je gosp. DU vršio procjenu štete i stručna ekspertiza je napravljena od strane službe za prevenciju i dostavljena službi za sigurnost. Osim toga, tijekom provođenja interne istrage utvrdili su međusobnu povezanost svih osoba koje su prijavljene kao počinitelji prijevare osiguranja, tj svi su bili članovi nekog kluba i svi su bili međusobno na nekim fotografijama i ostvaruju međusobne kontakte. Također u polovini nalaza utvrđeno je kako je njihov procjenitelj propustio namjerno ili nenamjerno utvrditi činjenice koje su njemu kao dugogodišnjem procjenitelju trebale biti poznate. U sklopu interne istrage obavili su razgovor s gosp. DU gdje su ga pitali za poznanstvo s navedenim osobama gdje je u uvodnom razgovoru zanijekao poznanstvo, a kasnije, kada su mu pokazali konkretne štete i razlog postupanja, sjetio se da poznaje navedene osobe. Istraga je trajala nekoliko mjeseci i rezultat te istrage je izvješće koje je sastavila služba za sigurnost i distribuirala sukladno internim procedurama unutar društva za ljudske resurse i nadležnom rukovoditelju. Izvješće je dostavljeno na odboru za odvjetnike gdje je vanjski partner također pregledao navedeni materijal i utvrdio da u tom izvješću postoje elementi kaznenog djela pa su protiv navedenih osoba podnesene kaznene prijave nadležnim državnim tijelima za progon. Poznato mu je da je predmet završio u [adresa], da su vršeni policijski izvidi i da je dokumentacija završila u Državnom odvjetništvu u Požegi u odnosu na navedene osobe. Služba za sigurnost vrši edukaciju radnika samo za njihovu sigurnost odnosno zaštitu od prisile i slično, a ne provode edukaciju procjenitelja o prepoznavanju prijevara u osiguranju. U okviru Croatia osiguranja postoje alati za otkrivanje prijevara, a to je sustav Frops i osim samog sustava proces je napravljen tako da su i sami procjenitelji dužni prijavit sumnjive procese. Misli da informacijski sustav nije reagirao na ove slučajeve jer je svaka od tih osoba u različitim situacijama bila u drugoj ulozi te da procjenitelji nemaju pristup tome sustavu nego samo ekipa iz prevencije. Nije predviđeno da procjenitelji imaju informacijske alate za otkrivanje prijevara ovoga tipa. U ovom slučaju sustav Frops nije reagirao jer su osobe bile povezane i ni jedna od njih nije izlazila iz parametara koje su postavljene te su očigledno imali informaciju od nekoga iznutra koji ih je informirao o načinu sustava, ali je utvrđeno da su te osobe koje su se inače poznavale sudarale na nekim mjestima u blizini [adresa] izvan naselja gdje je bila minimalna vjerojatnost za sudar, da su procjene vršene u njihovim dvorištima, da su vozila fotografirana na način kako se štete inače ne fotografiraju. Istragom nisu utvrdili da su te informacije dobili od gosp. DU. Prilikom prijava šteta prijave automatski ulaze u sustav Frops. Ne zna radi li obrade šteta samo procjenitelj ili postoji i kontrolor. Misli da je gospodin DU nadređeni bio gospodin MU, a kaznenom prijavom je obuhvaćen gospodin DU.

10. Svjedok MU koji je zaposlen na radnom mjestu voditelja procjene šteta na motornim vozilima bio je neposredno nadređen gosp. DU od 2019.godine i u tom razdoblju je od tužitelja tražio očitovanje vezano uz neke njegove procjene šteta jer nije bio zadovoljan stručnošću i načinom izvršenja tih procjena, a slao je i požurnice kada nije postupao u skladu s rokovima. Očitovanja je tražio 10-ak puta e-mailom u te tri godine. Nikada mu nije slao nikakva upozorenja na mogućnost otkaza ugovora o radu jer to nije u njegovoj nadležnosti, a ni ne zna u čijoj je nadležnosti. Ne zna koji je točno razlog zbog kojega je tužitelju otkazan ugovor o radu. Zna da mu je bio ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, ali to nije prihvatio. Poznato mu je da su na temelju interne kontrole utvrđene nepravilnosti vezano za samu stručnost i procjenu štete. Norma za procjenitelje je 140 procjena mjesečno odnosno u prosjeku 7 na dan. Do 20.000,00 kuna ranije, a sada do 35.000,00 kuna procjenitelj je potpuno samostalan te se provjera tih procjena vrši naknadno metodom slučajnog uzorka. Nepravilnosti u radu tužitelju su vjerojatno utvrđene prije ponude sporazumnog raskida ugovora o radu, ali to ne zna. Djelatnici u procjeni upoznati su s pravilnikom o procjeni šteta, a sada s radnom uputom o procjeni šteta na motornim vozilima i navedenoga se trebaju strogo pridržavati.

11. Svjedok FU koji je zaposlen na radnom mjestu direktora službe za prevenciju zlouporabe iskazao je da su od službe sigurnosti dobili informaciju o osobama za koje postoji sumnja da se bave namještanjem prometnih nezgoda te su na temelju toga izvršili uvid u predmete i napravili reviziju istih. Provedenom revizijom utvrdili su između ostalog i propuste u dijelu vršenja procjene, a sve te procjene je vršio gosp. DU. Služba za ljudske resurse je tužitelju dostavila njihovo očitovanje tako da je on s istim upoznat i pozvan je na iznošenje obrane. Nije mu poznat sadržaj njegovog očitovanja tj. obrane. Prije toga su imali saznanja o greškama u radu, ali nikada ovako. Misli da je i protiv tužitelja podnesena kaznena prijava, ali svakako protiv osoba koje se spominju. Kolega GU zadužuje službu koja se bavi korporativnom sigurnosti dok se služba prevencije zlouporaba odnosi na procese obrade štete. Koriste različite baze podataka koje se odnose na evidenciju šteta za određeno vozilo ili osobu kako lokalne tako i internacionalne i imaju automatski sustav detekcije prijevarnih šteta na kojima rade istražitelji, a on nije dostupan procjenitelju. Automatski sustav nije reagirao u ovom slučaju jer su se osobe mijenjale tj. jednom se osoba pojavila u ulozi vozača, drugi puta u ulozi štetnika, a treći puta u ulozi oštećenika i te se uloge nisu nikada ponavljale. Frops sustav koristi sustav prethodnih šteta Hrvatskog ureda za osiguranje. DU je bio procjenitelj u svim tim slučajevima. Izradio je stručnu ekspertizu navedenih slučajeva s fokusom na uzročno posljedičnu vezu između opisanih uzroka nastanka i oštećenja koja se evidentira od strane procjenitelja. Isto tako su napravili analizu metodologije procjene štete na vozilima u konkretnim slučajevima. Utvrdili su, osim ovih povezanosti među sudionicima, čitav niz propusta u samim procjenama koji su se odnosili na pogrešno utvrđivanje stvarnog uzroka nastanka prijavljenih šteta te propusta u dijelu odobravanja određenih stavaka za zamjenu i za popravak. Po njegovom mišljenu procjenitelj je isto mogao utvrditi neposrednim pregledom vozila. Oni su to utvrdili detaljnim uvidom u fotografije. Radilo se o tome da su se određeni dijelovi ugrađivali u vozila prethodno oštećeni, a ti dijelovi po karakteristikama nisu odgovarali oštećenim vozilima te su utvrđeni tragovi namjerne manipulacije odnosno oštećenja pojedinih dijelova na vozilima. S obzirom na iznose štete to je bilo u domeni samog procjenitelja, a nije bilo kontrolora. Vršili su provjeru upravo tih šteta jer su od službe sigurnosti dobili informaciju o grupi osoba koja namješta štete i onda je nakon te informacije vršena kontrola šteta.

12. Svjedok IU koji je direktor za obradu šteta na motornim vozilima iskazao je da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer su saznali da se jedna grupa bavi namještanjem prometnih nezgoda odnosno šteta na motornim vozilima te su zbog toga izvršili kontrolu procjene šteta na ciljanom uzorku i utvrdili da je procjenu tih šteta vršio upravo DU i da je prilikom procjena napravio razne propuste. Osim toga već su i prije toga povremeno primjećivali određene njegove propuste te su ga na iste upozoravali, a budući su utvrdili da se radi o znatnom iznosu štete za Croatia osiguranje, također smatrajući da isti narušava reputaciju Croatia osiguranja, donesena je odluka da se istome otkaže ugovor o radu. Ne zna je li tužitelju prije ove odluke o otkazu ugovora o radu nuđen sporazumni raskid ugovora o radu jer o tome odlučuje služba za upravljanje ljudskim resursima. Od direktora službe sigurnosti dobio je uputu o grupi koja se bavi namještanjem šteta. Ne može točno reći je li anonimna osoba koja je prijavila postojanje grupe koja namješta štete imenom i prezimenom prijavila DU, ali zna da je sve te štete koje je prijavio radio DU. Iskazao je da je od alata za pretpostavku fingiranih šteta tužitelj imao računalni sustav koji označi štetu sa nekakvim potencijalom da je suspektna i svaki procjenitelj prilikom procjene štete ispunjava digitalni upitnik koji ima određene indikatore da je neka šteta potencijalno suspektna. DU inače nije imao problema s tim potencijalno suspektnim štetama i u više u 50% slučajeva onih šteta koje je on označio suspektnima potvrđena je prijevara. Koliko zna računalni sustav nije reagirao na ovaj skup šteta . Rok za procjenu štete je 3 dana, ako je osoba došla na procjenilište, odnosno 8 dana ako se procjena obavlja na terenu. Procjenitelji imaju upute gdje su im napisani scenariji u kojima mogu nuditi nagodbe i limiti do kojim iznosa mogu ponuditi nagodbu. Koliko zna DU niti jednu od ovih spornih šteta nije označio kao suspektnu. Procjenitelji su upoznati sa svim pravilnicima o procjeni šteta i sa svim izmjenama te su im dostupni čitavo vrijeme na portalu Društva. Procjenitelji su samostalni u procjenama štete do iznosa od 20.000,00 kuna, a unazad godinu dana do 35.000,00 kuna. Svjedok je izvršio uvid u sporne spise jer je trebao izvršiti kontrolu, a u skladu s Pravilnikom o procjeni štete. Po njegovom mišljenju tužitelj je morao pregledom vozila detektirati da obuhvaćena oštećenja nisu konzistentna s opisanom dinamikom. U pojedinim slučajevima oštećenje nije bilo sporno, ali indikator u takvim slučajevima je bio krug osoba koje se pojavljuju u tim prometnim štetama, ali u različitim svojstvima. Jedanput je jedna osoba bila štetnik, drugi puta oštećeni, treći puta samo vozač u vozilu nekog trećeg i to su zapravo fingirane nezgode jer su se dogodile, ali se nisu dogodile slučajno.

13. Svjedok TU je zamolbenim putem saslušan pred Općinskom sudom u Varaždinu. Iskazao je da je kod tuženika bio zaposlen do 2022.godine, a 12-13 godina radio je na radnom mjestu procjenitelja u Varaždinu, nakon toga je bio regionalni voditelj regije sjever, a nakon toga regije istok, koja regija je obuhvaćala i [adresa]. Nije mu poznato iz kojeg razloga je tužitelju otkazan ugovor o radu niti je li bio upozoravan na propuste u radu, a nema nikakvih saznanja o tome da bi postojale nepravilnosti u radu tužitelja. Iskazao je da procjenitelji nemaju nikakve alate za otkrivanje prijevara, a prijevaru mog otkriti ako sami posegnu za istraživanjem eventualnog prijevarnog postupanja na način da se u Hrvatskom uredu za osiguranje provjeri je li oštećeno vozilo već imalo kakvu prijavljenu štetu kod drugog osiguratelja, a potom bi od drugog osiguratelja zatražio podatke o toj šteti pa tek u situaciji kad bi osiguratelj dostavio podatke o postojećoj šteti, moglo bi se utvrditi ili zaključiti sumnjivo postupanje osiguranika. On je znao tako postupati kada mu se činilo da je prijavljena šteta sumnjiva na neki način, a za vrijem njegovog radnog vijeka radilo se o jednom ili dva takva sumnjiva postupanja koje bi tada prijavio nadležnom tijelu tuženika, a koje bi bilo zaduženo za daljnje istraživanje radi li se o prijevarnom postupanju, a o ishodu istog procjenitelj nije informiran. Pretpostavlja da tužitelj nije imao alate za pretpostavku fingiranih šteta jer je bio procjenitelj, a procjenitelji nisu imali takve alate. Norma za procjenitelja je bila oko 140 šteta mjesečno, ali se ne sjeća do kojeg iznosa je procjenitelj bio potpuno samostalan. Nakon određenog iznosa bi se odlučivalo na višoj razini tuženika. Svjedok je bio neposredno nadređen tužitelju, a njemu je neposredno nadređeni bio MU. Postojali su rokovi za pregled i procjenu vozila, ali se ne sjeća koliko su iznosili. Nije bilo nikakvih edukacija vezanih za postupanje kod sumnjivih šteta i o načinima otkrivanja eventualne prijevare postupanja. Ne sjeća se da je tužitelj pojedine štete označavao kao suspektne štete. Tužitelj kao procjenitelj, osim po broju šasije vozila nije imao mogućnost istraživati eventualne prijevare prema osobnim podacima subjekta u štetovnom predmetu povezivanjem različitih vozila. Svjedok kao regionalni voditelj nije imao i nema saznanja o anonimnoj prijavi protiv tužitelja. Nitko ga nije kontaktirao vezano za sastavljanje kaznene prijave protiv tužitelja niti ga je tko iz bilo koje službe tuženika kontaktirao vezano za otkaz tužitelju. Procjeniteljima su bili poznati i dostupni pravilnici i radne upute za procjenu štete. U slučaju kada procjenitelj smatra da se šteta čini sumnjiva u softverskom programu je treba označiti kao sumnjivu.

14. Tužitelj DU iskazao je u svrhu dokazivanja da je u Croatia osiguranju bio zaposlen 23 godine i nikada nije dobio nikakvo upozorenje niti opomenu. Zadnje 3,5 godine prije otkaza napravio je 6000 procjena šteta, a tijekom svoga radnog vijeka u Croatiji više od 40000 procjena i greške su svakako bile moguće. Dana 17.studenog 2021. kod tuženika su došli gospodin GU, direktor Sektora za sigurnost i jedan umirovljeni policajac te mu je gospodin GU ponudio sporazumni raskid ugovora o radu uz otkazni rok od 3 mjeseca. Nije mu objasnio zbog čega bi on trebao potpisati sporazumni raskid ugovora o radu i on je to odbio. Nakon toga je otišao na bolovanje jer ga je to jako uznemirilo, a 2017g. je imao moždani udar. Kada se 2017.godine nakon bolovanja zbog moždanog udara vratio na posao mislio je da će mu smanjiti posao, ali mu se naprotiv posao čak i povećao te je morao raditi i kod kuće. Nakon što se vratio s bolovanja na kojemu je bio nakon što mu je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu došao je gospodin MU i dao mi je na stiku sporne štete da ih pregleda i tražio je da se na njih očituje. Prije nego što mu je uručen taj stik pozvan je na iznošenje obrane zbog tih šteta i nakon što je primio stik očitovao se na isto. Nakon toga je dobio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Iskazao je da štetu procjenjuje na temelju neposrednog opažanja odnosno pregleda vozila. U nekim slučajevima može ocijeniti kako je došlo do štete. Osobe iz predmetnih šetnih spisa su mu nepoznate osim KU koji je u međuvremenu umro i kojega je znao iz grada. U spornim predmetima nisu uvijek iste osobe u istim ulogama. Imao je program Auda tekst koji koristi velik broj osiguranja. To je alat kojim se procjenjuje vozilo, rad i dijelovi. Taj alat ne može prepoznati prijevare u osiguranju. Osim Auda teksta nije koristio nikakve druge alate. Nije imao alat PC Crash koji je koristio vještak. Tijekom svoga rada nije bio na nikakvim obukama radi sprječavanja prijevare u osiguranju. Kada završi predmet šalje ga u sistem i iza njega treba ga pregledati regionalni voditelj procjene TU, nakon njega voditelj procjene, u zadnje vrijeme je to bio MU. Vezano za ove sporne predmete nitko od nadređenih ga nije kontaktirao osim ovoga zadnjeg za štetu MD 543 2021 osiguranik KU VU, oštećenik D V. Naime, ta šteta je isplaćena i onda su ga krajem lipnja početkom srpnja 2021. tražili da se očituje vezano uz tu štetu. Nikada od Croatia osiguranja nije dobio upozorenje na svoj rad. Protiv njega zbog ovih predmeta nije vođen nikakav kazneni postupak. Čuo je da je Croatia osiguranje podnijelo kaznenu prijavu 2021.,ali do sada ne zna da bi išta bilo poduzimano u vezi toga. Radio je u regiji Istok, to je od Garešnice pa sve na istok do granice, a predmete nije birao nego ih je dobivao. Upoznat je s radnom uputom za procjenu osiguranja. Jedno vrijeme je bio samostalan u procjeni do 10.000,00 kuna, a kasnije se taj iznos povećao, ali su se sve štete pregledavale. Regionalni voditelj mu je znao nekada vratiti neku procjenu koja je bila do 10.000,00 kuna da bi nešto ispravio te smatra da iz toga proizlazi da su sve štete provjeravane. U štetnih spisima zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu pregledao je sva vozila, neke je postavio u sudarni položaj, a neke nije.

15. Provedenim vještačenjem po prometnom vještaku Draženu Jeđudu koje vještačenje je određeno radi utvrđivanja okolnosti jesu li štetni spisi tuženika likvidirani prema pravilima struke, je li do štetnih događaja moglo doći na način opisan u opisu događaja, postoji li uzročno-posljedična veza između oštećenja koja je naveo procjenitelj i navoda sudionika iz prijave štete te kategorizacija dijelova (vrste i pripadnost vozilu) prilikom odobravanja izvidom štete te obima odobrenih oštećenja u odnosu na mogućnost nastanka u opisanim nezgodama vještak je u svom vještačenju od 19.rujna 2024. zaključio da u predmetima 21 AK 14820 2021, 21 MD 543 2021, 21 AK 37357 2018, 21 AO 18020 2018, 21 AK 10419 2021, 21 AK 7658 2021, 21 AO 3510 2021 oštećenja na vozilima nisu mogla nastati na način opisan u prijavi štete, dok su u predmetima 21 AO 3486 2020 i 21 AO 9162 2018 oštećenja na vozilima mogla nastati na način opisan u prijavi štete.

16. Tužitelj se očitovao na nalaz prometnog vještaka navodeći da je vještak prilikom izrade nalaza proveo forenzičku analizu dok on kao procjenitelj nije imao pristup alatima i metodama kojima je raspolagao vještak, a koje su potrebne da uoči da sporne štete nisu mogle nastati na opisani način. Tužitelj je kao procjenitelj ovisan o kvaliteti i sadržaju prijave štete koju je sačinio laik. Tehnički detalji koji su uočeni u vještačenju nisu bili nužno dostupni u trenutku obavljanja procjene. Procjena šteta koje vrši procjenitelj nije konačna odluka o likvidaciji već predmet prolazi kroz više razina provjere i odobrenja unutar sustava osiguranja, te procjene prolaze kroz kontrole nadređenih osoba koje su odgovorne za pregledavanje i odobrenje procjena. Tužitelj kao procjenitelj nije raspolagao potrebnim tehnološkim resursima i specijaliziranim metodama kojima je raspolagao vještak prilikom izrade nalaza.

17. Provedenim vještačenjem, koje je sudu cijelosti prihvatio budući je isto, po mišljenju suda, dano savjesno i u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da je, od devet spornih predmeta tužitelj u sedam predmeta pogrešno ocijenio da su oštećenja na vozilima mogla nastati na način opisan u prijavi štete, dok je u dva predmeta pravilno ocijenio da su oštećenja na vozilu mogla nastati na način opisan u prijavi štete.

18. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj u zadnje 3,5 godine prije otkaza napravio oko 6000 procjena šteta, a tijekom svoga radnog vijeka u Croatiji više od 40000 procjena, što tuženik nije osporio, 7 utvrđenih propusta u četiri godine rada, po mišljenju suda ne može se smatrati namjernim propustom tužitelja učinjenim na štetu tuženika. Sud je pri tome posebno uzeo u obzir da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da informacijski sustav nije reagirao na ove slučajeve te da procjenitelji nemaju pristup tome sustavu nego samo ekipa iz prevencije, da tužitelj nije imao alate za pretpostavku fingiranih šteta jer je bio procjenitelj, a procjenitelji nisu imali takve alate. Također proizlazi da u ovom slučaju sustav Frops nije reagirao jer su osobe bile povezane i ni jedna od njih nije izlazila iz parametara koje su postavljene, osobe su se mijenjale tj. jednom se osoba pojavila u ulozi vozača, drugi puta u ulozi štetnika, a treći puta u ulozi oštećenika i te se uloge nisu nikada ponavljale. Nije bilo nikakvih edukacija vezanih za postupanje kod sumnjivih šteta i o načinima otkrivanja eventualne prijevare postupanja. Tužitelj kao procjenitelj, osim po broju šasije vozila nije imao mogućnost istraživati eventualne prijevare prema osobnim podacima subjekta u štetovnom predmetu povezivanjem različitih vozila.

18.1. DU inače nije imao problema s potencijalno suspektnim štetama i u više u 50% slučajeva onih šteta koje je on označio suspektnima potvrđena je prijevara. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj prijavljivao štete koje su bile suspektne, ali nije utvrđena prijevara u svim tim štetama, pa tako i u ovim štetama koje mu se stavljaju na teret iz mišljenja vještaka proizlazi da u sedam šteta, koje su nastale u pet događaja, postoji prijevara, dok u dvije štete nije utvrđeno postojanje prijevara.

19. Prema tome, po mišljenju suda tuženik nije dokazao da je tužitelj doista svjesno i grubo prekršio svoje radne obveze. Naime, uzimajući u obzir da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika za kojega je odradio veliki broj procjena šteta i to samo u zadnje tri godina rada izvršio je skoro 6.000 procjena, a nije imao nikakve alate za istraživanje eventualne prijevare te tuženik očigledno nije, u trenutku kada je utvrdio pogreške u njegovom postupanju, a prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelja upozorio na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju takvog postupanja, nego mu je, bez dokaza da je tužitelj svjesno prekršio svoje radne obveze, otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja odnosno navodne povezanosti s osobama koje su "potencijalno u obliku zločinačkog udruženja postupali prijevarno na štetu Poslodavca" iako ne postoji pravomoćna sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno postojanje takvog "zločinačkog udruženja" niti povezanost tužitelja s istim.

20. Prema odredbi članak 119.stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19.,151/22 i 64/2023, dalje ZR) prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca dato učini.

20.1. Tuženik u ovome slučaju tuženika nije prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa niti mu je ukaza na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze nego je tužitelju predložio sporazumni otkaz ugovora o radu u studenom 2021., što je tužitelj odbio te mu je ugovor o radu otkazan Odlukom o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12.travnja 2022. iako nema dokaza za postojanje opravdanog razloga za otkaz, a što je tuženik dužan dokazati na temelju odredbe članka 135.stavak 3.ZR. 21. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrdio da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju te je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto Procjenitelj šteta motornih vozila te da mu prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa do ponovnog vraćanja na rad.

22. Kako otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten sud je tuženiku naložio da tužitelju na temelju odredbe članak 95.stavak 3.ZR-a naknadi plaću za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca do ponovnog vraćanja na rad u mjesečnim bruto iznosima od po 1.524,50 EUR koje iznose tužitelj potražuje tužbom, a koji iznos je manji od prosječno isplaćene plaće tužitelja u zadnja tri mjeseca rada kod tuženika (kolovoz, rujan, listopad 2021.). Budući je tužitelj u mjesecu studenom 2021. otišao na bolovanje, a u travnju mu je otkazan ugovor o radu te je tužitelj upućen da ne treba odrađivati otkazni rok pa je stoga njegovo primanje u tom razdoblju manje, za razliku od njegove prosječne plaće za vrijeme redovnog rada te stoga sud navedene iznose nije uzimao u obzir u izračunu naknade plaće koju je tuženik dužan platiti tužitelju.

23. Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

24. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku na temelju odredbe članak 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.555,60 EUR, koji troškovi se odnose na jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše četiri radnje za prvostupanjski postupak (zahtjev za zaštitu prava, sastav tužbe, podnesak od 26.srpnja 2022., zastupanje na pripremnom ročištu 28.rujna 2022.) te nagradu u visini od 50 bodova za svaku daljnju radnju (5xročišta za glavnu raspravu, ročište radi zamolbenog ispitivanja svjedoka na Općinskom sudu u Varaždinu 20.listopada 2023., 2x obrazloženi podnesak), materijalni trošak povratnog putovanja od [adresa] do Varaždina u iznosu od 232,00 EUR (232 km x 2 = 464 km x 0,50 EUR = 232,00 EUR) te trošak cestarine za navedeno putovanje u ukupnom iznosu od 23,60 EUR.

24. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 27.veljače 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. VU, odvjetnik, [adresa]

2. OD Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb