REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1608/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «Nalaže se tuženiku tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 64.787,03 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 28.11.2019. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana. », kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da njegov osiguranik LL stradao u prometnoj nezgodi dana 18.02.1981. godine koju je skrivila osiguranica tuženika DL upravljajući osobnim vozilom reg. Oznaka [registarska oznaka]. Odgovornost tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-2066/91 od 31.10.1991. godine dok je pred Općinskim sudom u Zagrebu vođen postupak za naknadu štete pod brojem Pn-1603/82 između tuženika i osiguranika tužitelja u kojem je utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja od 25%. Na temelju zadobivenih ozljeda osiguraniku tužitelja je rješenjem tužitelja broj IN-564485 od 04.12.1984. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik je za ranija razdoblja u mirnim postupcima izvršio uplate štete do zaključno 31.01.2012. godine dok je temeljem presude P-4014/12 također izvršio plaćanje. Za nastavna razdoblja i dalje se vode postupci kod Trgovačkog suda u Osijeku broj P-525/18 i P-465/18 i Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-374/18. Tužitelj je za razdoblje od 01.12.2017. do 30.09.2019. godine s osnova invalidske mirovine isplaćeno ukupno 86.382,70 kn. Obzirom da je doprinos osiguranika HZMO u prometnoj nesreći 25% to iznos od 64.787,03 kn predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju (75% od 86.382,70 kn). Dana 04.11.2019. godine tužitelj se zahtjevom obratio tuženoj da isplati naknadu štete kako je to navedeno u točki IV. Ove tužbe. Tužena je zahtjev otklonila dopisom od 18.11.2019. godine obrazloživši kako bi osiguranik LL po redovnom tijeku stvari stekao uvjete za starosnu mirovinu da nije bilo prometne nezgode. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon održane glavne rasprave u skladu s člankom 161. i 164. ZOMO donese presudu.
Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje navode tužitelja iz točke I i II tužbe. Osporava se osnova i visina tužbenog zahtjeva budući je osiguranik tužitelja LL rođen 1934.g. te bi po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja sa navršenih 65 godina života po zakonu otišao u starosnu mirovinu slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, a sve to sukladno odredbi čl. 160 st. 5 Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema odredbama Zakona o osiguranju, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju samo stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika. Opreza radi, ukoliko Sud zauzme drugačije pravno shvaćanje od onog koje je zauzeto u priloženim sudskim odlukama, tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja eventualne razlike između invalidske i starosne mirovine za utuženo razdoblje s obzirom da bi tužitelj trpio štetu tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja manji od iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje, ali samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne mirovine. Tuženik nadalje osporava potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje u kojem tužitelj potražuje naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu pozivajući se na odredbu čl. 161. 2t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13). Tuženik ističe kako su se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, odnosno odredbe Zakona o osiguranju imovine i osoba iz 1977. godine (NN 53/77) budući je štetni događaj bio 1981.g. U navedenom zakonu propisano je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja. Takav stav zauzima i sudska praksa, odnosno takav je stav Vrhovnog suda RH – Rev 1889/01. S obzirom na navedeno, predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u rješenje tužitelja broj IN-564485 od 04.12.1984. (list 3 spisa), obračun isplata na teret tužitelja (list 6 spisa), banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 7-18 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 19 spisa), presliku povratnice (list 20 spisa), dopis tuženika tužitelju od 18.11.2019. (list 21 spisa) te uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 465/2018.
Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (osim prijedloga tužitelja za novim medicinskim vještačenjem), sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.
Tuženik u konkretnom slučaju osporava osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva.
Po predloženim priklopima spisa sud nije mogao utvrditi činjenice koje bi išle u prilog tužiteljskoj strani, prvenstveno jer je predmet ovog suda Pn-1603/82 škartiran (l. 34, prilog), kao i spis Trgovačkog suda p-2066/91, dok priklopljeni spis po prijedlogu tužitelja P-465/18 nema utjecaja na ovaj postupak sudeći po sadržaju.
Sukladno navedenom, sud uopće nije u mogućnosti utvrditi osnovanost visine utuženog potraživanja.
Osim toga, osnovanost potraživanja tužitelja potrebno je prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
Temeljem iste odredbe obveza tuženika - dakle osiguravajućeg društva, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.
S obzirom je po navodima tužbe uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja ozljeda izvan rada ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu – tako i odluke VSRH Revd-2138/23 i Rev-235/23.
Tužitelj, na kojem kako je već istaknuto leži teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a a niti odgovornost osiguranice tuženika za nesreću.
Slijedom navedenog, tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).
U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine
SUDAC:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.
DNA
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
