REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-5948/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakovu Mamiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić i Vinter u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205098694, kreditna partija 7102796781, koji su dana 14. srpnja 2005. sklopili tužitelj ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u dijelu u kojem je visina mjesečnog anuiteta utvrđena u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja i obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 16.739,86 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1,72 EUR od dana 16.10.2005. do isplate;

- na iznos od 4,42 EUR od dana 16.11.2005. do isplate;

- na iznos od 5,85 EUR od dana 16.12.2005. do isplate;

- na iznos od 3,46 EUR od dana 16.01.2006. do isplate;

- na iznos od 26,06 EUR od dana 16.01.2009. do isplate;

- na iznos od 26,53 EUR od dana 16.02.2009. do isplate;

- na iznos od 11,53 EUR od dana 16.03.2009. do isplate;

- na iznos od 14,97 EUR od dana 16.04.2009. do isplate;

- na iznos od 15,66 EUR od dana 16.05.2009. do isplate;

- na iznos od 9,74 EUR od dana 16.06.2009. do isplate;

- na iznos od 10,77 EUR od dana 16.07.2009. do isplate;

- na iznos od 6,15 EUR od dana 16.08.2009. do isplate;

- na iznos od 12,75 EUR od dana 16.09.2009. do isplate;

- na iznos od 5,41 EUR od dana 16.10.2009. do isplate;

- na iznos od 10,16 EUR od dana 16.11.2009. do isplate;

- na iznos od 9,40 EUR od dana 16.12.2009. do isplate;

- na iznos od 22,20 EUR od dana 16.01.2010. do isplate;

- na iznos od 30,43 EUR od dana 16.02.2010. do isplate;

- na iznos od 28,65 EUR od dana 16.03.2010. do isplate;

- na iznos od 36,81 EUR od dana 16.04.2010. do isplate;

- na iznos od 51,78 EUR od dana 16.05.2010. do isplate;

- na iznos od 53,88 EUR od dana 16.06.2010. do isplate;

- na iznos od 71,12 EUR od dana 16.07.2010. do isplate;

- na iznos od 70,54 EUR od dana 16.08.2010. do isplate;

- na iznos od 106,28 EUR od dana 16.09.2010. do isplate;

- na iznos od 85,46 EUR od dana 16.10.2010. do isplate;

- na iznos od 90,27 EUR od dana 16.11.2010. do isplate;

- na iznos od 107,94 EUR od dana 16.12.2010. do isplate;

- na iznos od 109,87 EUR od dana 16.01.2011. do isplate;

- na iznos od 102,18 EUR od dana 16.02.2011. do isplate;

- na iznos od 15.597,87 EUR od dana 19.02.2011. do isplate;

sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.625,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 687,38 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 14.7.2005. sklopio sa tuženikom ugovor o namjenskom kreditu br. 3205098694, uz 2 dodatka ugovora od 22.11.2005. i 16.3.2007., kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 139.150,00 CHF, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50 % godišnje i rok otplate od 25 godina. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na vjerojatnost očekivanog rasta valute CHF. Stoga predmetni ugovor o kreditu sadrži ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. Slijedom navedenog tužitelj s osnova stjecanja bez osnove konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 10.12.2024.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule od 16.739,86 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare, te prigovor prijeboja.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 14.7.2005. (list 10-14 spisa), dodatak ugovora o kreditu od 22.11.2005. (list 15-17 spisa), II. dodatak ugovora o kreditu od 16.3.2007. (list 18-19 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 20-29 spisa), promet po kreditu (list 30-35 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 36 spisa) i promet po kreditu (list 76-84 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o namjenskom kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren namjenski kredit za kupnju stana u [adresa] s valutnom klauzulom u iznosu od 139.150,00 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 14.7.2005. (list 10-14 spisa) i 2 dodatka ugovora (list 15- 19 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju namjenski kredit u iznosu od 139.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita. Korisnik kredita obvezao se iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 766,33 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje stana u [adresa], a u kojem stanu i danas živi. Kredit je bio na rok od 25 godina, a on ga je prijevremeno otplatio 2011. Stan je koristio isključivo za svoje osobne potrebe, te ga nikada nije iznajmljivao. Kredit je podignuo kod tuženika jer je bio njihov dugogodišnji klijent, s time da mu je kredit u ''švicarcima'' ponuđen kao najpovoljniji kredit. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da se radilo o tipskom ugovoru i on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njemu je bio poznat pojam valutne klauzule, međutim, nije mogao očekivati da će mu rata kredita tako rasti. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao logičan i životan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl., a tuženik takve dokazne prijedloge niti nije imao.

12. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a tuženik suprotno tijekom postupka sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao. Stoga je tuženik dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

13. U odnosu na prigovor zastare valja reći da je isti prigovor neosnovan, jer je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga zastarni rok niti nije počeo teći.

14. Sukladno navedenom pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen je u cijelosti.

15. Radi utvrđenja razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 13.11.2024. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 139.150,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,50 % godišnje na dan sklapanja ugovora, te rok otplate kredita od 25 godina. Ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima od 766,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja. Sveukupna otplata kredita prema obračunu banke iznosi 174.942,78 CHF od čega je otplata glavnice 139.150,00 CHF i kamata 35.792,78 CHF.

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnova valutne klauzule u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 126.126,37 kn, odnosno 16.739,86 EUR, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos.

18. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st.1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku zbog preplaćene valutne klauzule u iznosu od 16.739,86 EUR.

19. U odnosu na prigovor prijeboja koji je istaknuo tuženik za istaknuti je da je isti u cijelosti neosnovan, budući tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio, pa stoga ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, sve imajući u vidu i da je navedeno potraživanje tuženika u zastari. Naime, tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača koja je prekinula zastaru, pa je utuženo potraživanje koje obuhvaća razdoblje od 2. mjeseca 2006. do 12. mjeseca 2008. u zastari, jer je protekao opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti. Stoga je sud odlučio kao u st. IV. izreke presude.

20. S druge strane kako je u postupku utvrđeno da je dio odredbi iz čl. 2. i 7. ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena valutna klauzula ništetan, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, ugovor o namjenskom kreditu je u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. izreke presude.

21. Na dosuđeni iznos od 16.739,86 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

22. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 78/15), a koji je stupio na snagu dana 1.8.2015. i kojim su izmijenjeni dosadašnji čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

23. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (16.739,86 EUR) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 3 podneska od 4.3.2024., 19.8.2024. i 10.12.2024. i pristupa na 3 ročišta od 15.5.2024., 2.10.2024. i 27.1.2025. od po 500,00 EUR ili ukupno 3.500,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 875,00 EUR, ili ukupno 4.375,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 250,00 EUR, ili sveukupno 4.625,00 EUR.

25. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23'') oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 27. veljače 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika