Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-731/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica iz Umaga, protiv tuženika: Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o. Ć, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice ĆT i punomoćnice tužiteljice Ines Ferlin, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 27. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, sklopljen između tuženika Cash-Expert S.L., OIB 45946454923, Kraljevina Španjolska, Barcelona, Avenida Diagonal 468/8 i tužiteljice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan pravni posao.

II Nalaže se tuženom Cash-Expert S.L., OIB 45946454923, Kraljevina Španjolska, Barcelona, Avenida Diagonal 468/8 da tužiteljici ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 879,63 (osamstosedamdesetdevet eura i šezdesettri centa) eura, uvećan za zatezne kamate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuće od dana donošenja presude, 27. veljače 2025. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom traži da se utvrdi da je Ugovor o zajmu - ES-22- 71873, od 28.07.2022. godine, koji je sklopljen između tuženika i tužiteljice ništetan pravni posao.

Tužiteljica od bitnog navodi da je u svojstvu zajmoprimca sklopila s tuženikom u svojstvu vjerovnika Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, kojim ugovorom joj je odobren zajam u iznosu od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), na period od 30 dana, plativo u 1 rati, uvećan za pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn (663,61 EUR), te da je predmetni .ugovor o zajmu sklopljen sredstvom daljinske komunikacije, odnosno putem internet stranice tuženika.

Tužiteljica navodi da po isteku roka dospijeća vraćanja zajma 28.08.2022. godine, nije bila u mogućnosti podmiriti svoju obvezu, to je sukladno ugovornoj obvezi iz čl.1.5. Ugovora o zajmu i čl. 10. Općih uvjeta ugovaranja zajma, zatražila prolongat (odobrenje za odgodu vraćanja zajma – op. suda) otplate zajma, te je za odobrenje odgode vraćanja zajma tužiteljica na zahtjev tuženika, istom isplatila iznos od 5.200,00 kuna, te je uslijed ponovne nemogućnosti vraćanja cijelog zajma, ponovo zatražila odgodu plaćanja na narednih 30 dana te je u tu svrhu podmirila iznos u visini od 4.200,00 kuna, odnosno ukupno 9.400,00 kuna, te je tužiteljici odobrena samo odgoda vraćanja zajma, pri čemu joj ukupan dug nije umanjen niti djelomično za izvršene uplate, već tužiteljica i dalje tuženiku duguje ukupan iznos od 25.000,00 kuna.

Tužiteljica dalje tvrdi da je sklopila Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, izvan svoje poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a radi ishođenja novčanih sredstva za podmirenje izvanrednih životnih troškova,, te se stoga tužiteljica smatra potrošačem u smislu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, dok je tuženik je pravna osoba registrirana u [adresa] za obavljanje djelatnosti dodjeljivanja potrošačkih zajmova, te spada u ustanove koje se nazivaju nebankarske financijske korporacije ( (NBFI - NON-BANKING FINANCIAL INSTITUTION), koji hrvatskim državljanima nudi usluge tzv. brzih on line potrošačkih zajmova putem različitih internet stranica registriranih na području Republike Hrvatske poput primjerice javno.hr., brzepozajmice.hr, pozajmice.hr, liderpress.hr, facebook profila, te putem tuženikove internet stranice cash- expert.com, koje su u potpunosti prilagođene hrvatskom tržištu na način da su sve informacije i dokumentacija sastavljeni na hrvatskom jeziku.

Tuženikovo poslovanje na području Republike Hrvatske je također prilagođeno hrvatskim građanima i tržištu na način da tuženik ima otvoren poslovni račun u Croatia Bank d.d. Ć broj: IBAN [broj bankovnog računa], na koji račun su potrošači iz Republike Hrvatske dužni plaćati svoje obveze iz sklopljenih ugovora o zajmu s tuženikom, svi iznosi su prikazani u valuti hrvatske kune, koja ujedno predstavlja i valutu obveze za hrvatske potrošače, te se cjelokupna komunikacija tuženika sa potencijalnim korisnicima odvija na hrvatskom jeziku putem njihovih agenata u Hrvatskoj, te da na području Republike Hrvatske tuženik posluje posredstvom poslovnog partnera, društva CALL2COLLECT d.o.o., registriranog u [adresa], te koje društvo je do 28.10.2021. imalo registriranu tvrtku pod jednakim nazivom - Cash-Expert d.o.o.

Tužiteljica navodi da je predmetni Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije, te u ugovoru nije određeno mjesto koje se ima smatrati mjestom sklapanja ugovora, međutim, s obzirom da je ugovor sklopljen putem internet stranice registrirane u [adresa] te prilagođene upravo hrvatskom tržištu, da je mjesto izvršenja kako obveza tuženika na isplatu pozajmljenih sredstava, tako i obveze tužiteljice na vraćanje zajma, upravo Republika Hrvatska, te da je predmetni ugovor tuženik sklopio uz korištenje hrvatskog osobnog identifikacijskog broja (koji su strane pravne osobe dužne isticati samo na ispravama koje na području Republike Hrvatske koriste za obavljanje svoje poslovne djelatnosti - čl. 6. Zakona o osobnom identifikacijskom broju), to se u konkretnom slučaju ima smatrati da je tuženik, neovisno o njegovom sjedištu, odobrio kredit tužiteljici upravo na području Republike Hrvatske, pa tužiteljica smatra da se tuženik smatra vjerovnikom u smislu čl. 2. st. 2. t. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/2023), a tuženik podliježe primjeni hrvatskog mjerodavnog prava sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, mjerodavno pravo određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.), iz razloga jer predmetni ugovor o zajmu predstavlja ugovor s međunarodnim obilježjem. Tužiteljica dalje smatra kako je predmeti ugovor o zajmu ništetna pravni posao iz razloga jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije ishodio odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, sukladno čl. 19. j. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano da su ugovori o kreditu sklopljeni sa vjerovnikom, odnosno kreditnim posrednikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ništetni pravni poslovi. Nadalje slijedom činjenice da tužiteljica kao potrošač ima prebivalište u [adresa] na području grada [adresa], to je za postupanje po ovoj tužbi stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Pazinu, po članku 18. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, je u svezi nadležnosti za potrošačke ugovore, propisano da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.

Tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, osporava, kako visinu, tako i osnovu tužbenog zahtjeva.

Tuženik navodi kako je točkom 1.6. predmetnog Ugovora o zajmu, određeno da se na sva pitanja koja nisu definirana tim ugovorom primjenjuju neposredno Opći uvjeti tuženika, a u predmetnim Općim uvjetima, koje je tužiteljica prihvatila već prilikom same predaje zahtjeva za zajam, predviđena je u članku 20. primjena zakona Kraljevine Španjolske, slijedom čega tužiteljica nije u pravu kada se poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima, već predmetni Ugovor treba ocjenjivati sukladno pozitivnim propisima Kraljevine Španjolske.

Tuženik potvrđuje da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o zajmu, te da je temeljem navedenog ugovora dana 28. srpnja 2022 godine isplatio na račun tužiteljice iznos od 20.000,00 kuna, koji se iznos, uvećan za ugovorenu naknadu, tužiteljica obvezala vratiti u roku od jednog mjeseca, te da je tužiteljica sama pristupila na stranice tuženika te zatražila isplatu zajma kao i sve odgode plaćanja zajma, te je dostavom sve dokumentacije, kao i prihvatom općih uvjeta, tužiteljica pristala na sklapanje ugovora o zajmu, slijedom čega joj je tuženik i isplatio traženi iznos. Tuženik tvrdi kako iznos od 1.247,58 eura, koji je tužiteljica platila tužitelju nije proveden kao uplata zajma, već se radi se o iznosu uplaćenom na ime pristojbe prolongata, a što se odnosi na prolongat dospijeća zajma, te ne predstavlja tražbinu tuženika, sukladno čl. 10. Općih uvjeta.

Tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da se tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine (stranica 7-8), otplatni plan (stranica 9-10), Opći uvjeti ugovaranja zajma (stranica 11-28), Potvrda o zaprimljenim nalozima (stranica 29), potvrda o izvršenom nalogu PBZ d.d. (stranica 30), izvod s internetskih stranica www.cash-expert.com, www.javno.hr/ cash- expert, brzepozajmice.com/cash-expert, liderpress-hr/cash-expert i www.pozajmica.hr (stranica 31-51), izvod s facebook profila cashexpert.hr (stranica 52-60), povijesni izvadak iz sudskog registra za Call 2 collect d.o.o. Ć (stranica 61-64), Popis imatelja odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja (stranica 65-77), tabela zajmova i tabela pristojbi prolongata (stranica 149-156), kunski platni nalog od 28.07.2022. (stranica 159), osobna iskaznica tužiteljice (stranica 160-161), bankovna kartica PBZ (stranica 162-163), izračun plaće za tužiteljicu (stranica 164), SMS poruke tužiteljice (stranica 165), Prolongat zajma (stranica 166), izvod s internetskih stranica zajmovi.hr (stranica 173-175).

4. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu, kao stranku.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je postojanje pretpostavki za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, sklopljenog između tuženika Cash-Expert s.l., kao zajmodavca, i tužiteljice ĆT, kao zajmoprimca.

7. Između parničnih stranaka su nespornima utvrđene sljedeće okolnosti:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine;

- da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen sredstvom daljinske komunikacije.

8. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima sljedeće okolnosti:

- status tužiteljice kao potrošača,

- status tuženika kao vjerovnika,

- mjerodavno pravo koje se primjenjuje na ugovorni odnos stranaka,

- postojanje odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u potrošačkom kreditiranju,

- pravni značaj internetskog oglašavanja zajmova.

9. Čitanjem Ugovora o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine (stranica 7-8) utvrđeno je da je između tuženika, kao zajmodavca, i tužiteljice, kao zajmoprimca, dana 28.07.2022. sklopljen ugovor o zajmu za iznos od 20.000,00 tadašnjih kuna.

10. Premda iz sadržaja pročitanog ugovora ne proizlazi koja je namjena zajma, sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je zajam zatražila zbog teške financijske situacije, jer je ostvarivala mala primanja od rada, te je pomagala i bolesnoj majci, a kod drugog tuženika je već ranije od te godine imala jednu pozajmicu, pa tako navodi kako je tuženika pronašla na internetu, podnijela je zahtjev za isplatu tadašnjih 20.000,00 kuna, tuženik joj je isplatio 19.800,00 tadašnjih kuna a primljeni iznos je upotrijebila kako bi zatvorila prolongate po prethodnoj pozajmici, slijedom čega sud zaključuje kako predmetni zajam nije zatražen za obavljanje neke gospodarske aktivnosti, već za privatne svrhe tužiteljice, pa sud zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru, te da se tužiteljica ima smatrati potrošačem.

11. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj je od strane tuženika isplaćeno 19.800,00 tadašnjih kuna, te da je prolongate tražila i dobila i od ovdje tuženika po predmetnom kreditu tako da je po toj osnovi tuženiku uplatila 9.400,00 tadašnjih kuna, a njezin iskaz je potvrđen uvidom i čitanjem potvrde o zaprimljenim nalozima na iznos od 4.200,00 kuna (stranica 29), potvrde o izvršenom nalogu PBZ d.d. na iznos od 5.200,00 kuna (stranica 30), te kunskog platnog naloga od 28.07.2022. na iznos od 19.800,00 kuna (stranica 159).

12. Isto tako uvidom i čitanjem otplatnog plana (stranica 9-10), utvrđeno je da je tužiteljica u trenutku odobrenja zajma bila informirana o ukupnom iznosu koji će trebati vratiti zajmodavcu od 25.000,00 kuna.

13. Vezano uz pitanje mjerodavnog prava dana 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017 i 67/2023 - dalje: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, te koji u čl.25.st.1. propisuje da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene, te u čl.78.st.1. propisuje da se ovaj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu ovoga Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

14. U konkretnom slučaju postupak je pokrenut 18.10.2022. godine, a predmet postupka je ugovor koji je sklopljen dana 28.07.2022., dakle nakon stupanja na snagu ZMPP-a, tako da je za određivanje mjerodavnog prava sud primijenio Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (dalje: Uredba).

15. U čl.3.st.1. Uredbe propisano je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, da se izbor navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja, te da ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio, dok je u st.5. propisano da se postojanje i valjanost suglasnosti ugovornih strana u pogledu izbora mjerodavnog prava utvrđuje u skladu s odredbama članaka 10., 11. i 13.

16. Čitanjem Ugovora o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine (stranica 7-8) u čl.1.7. utvrđeno je da se za na sve odnose između stranaka koji nisu regulirani istim ugovorom neposredno primjenjuju Općih uvjeti Zajmodavca, te da je u čl.20. Općih uvjeta navedeno kako su isti u skladu sa Španjolskim i Hrvatskim zakonima, međutim iz takve formulacije ne proizlazi zaključak kako su ugovorne strane ugovorile kao mjerodavno pravo primjenu prava Kraljevine Španjolske.

17. Sud stoga ne prihvaća kao osnovan prigovor tuženika da predmetni Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine (stranica 7-8) podliježe primjeni mjerodavnog prava Kraljevine Španjolske.

18. Sud smatra da je za određivanje mjerodavnog prava potrebno primijeniti Uredbu koja u članku 6. propisuje da potrošački ugovori odnosno ugovori koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik), podliježu pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.

19. Temeljem pregledanih i pročitanih izvoda s internetskih stranica www.cash- expert.com, www.javno.hr/ cash-expert, brzepozajmice.com/cash-expert, liderpress-hr/cash-expert i www.pozajmica.hr (stranica 31-51), te izvoda s facebook profila cashexpert.hr (stranica 52-60) i zajmovi.hr (stranica 173-175) sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice da je sporni ugovor sklopljen putem internet stranica koje su prilagođene hrvatskom tržištu brzih pozajmica na što nedvojbeno upućuje okolnost da je cijeli tekst s ponudom i uputama na koji način ostvariti pozajmicu sastavljen na hrvatskom jeziku, što opet upućuje na zaključak da je tuženik svoje komercijalne aktivnosti brzih pozajmica usmjerio na područje Republike Hrvatske u kojoj i tužiteljica, kao potrošač, ima svoje uobičajeno boravište, čime su ispunjeni uvjeti iz čl.6. Uredbe da sporni ugovor podliježe primjeni hrvatskog prava.

20. Nadalje, iz pročitanog kunskog platnog naloga od 28.07.2022. (stranica 159) sud utvrđuje da je tuženik svoju obvezu iz spornog ugovora prema tužiteljici ispunio isplatom na račun u banci otvoren u Republici Hrvatskoj, dok iz pročitanog otplatnog plana (stranica 9-10) sud utvrđuje i da je tužiteljica svoju obveza trebala ispuniti na području Republike Hrvatske na što nedvojbeno upućuje da je kao račun za uplatu rate naveden hrvatski IBAN – [broj bankovnog računa], te hrvatski model - HR00, što upućuje na nedvojbeni zaključak da je tuženik odobrio kredit na području Republike Hrvatske i da je mjesto ispunjenja Republika Hrvatska.

21. Slijedom prethodno navedenog sud utvrđuje da se tuženik ima smatrati vjerovnikom u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023 – dalje: ZPK) koji u čl.2.st.1.toč.2. propisuje da je vjerovnik fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a to je:

- pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili kreditnih unija, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje institucija za elektronički novac, institucija za platni promet koja pruža usluge platnog prometa u skladu s posebnim zakonom, pravna osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje poduzetnika,

- fizička osoba koja posluje prema zakonima kojima se uređuje poslovanje obrtnika ili slobodnih zanimanja.

22. Tužiteljica kao razlog ništetnosti predmetnog ugovora ističe da je isti ugovor ništetan pravni posao jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije ishodio odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, sukladno čl. 19. j.

23. Uvidom i čitanjem Popisa imatelja odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja (stranica 65-77) utvrđeno je da se tuženik na nalazi na popisu vjerovnika, niti kreditnih posrednika za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.

24. S druge strane tuženik nije dokazao da bi takvo odobrenje imao, niti je predlagao dokaze u tom smislu.

Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije predlagao ikakve dokaze koji bi upućivali na suprotno odnosno da bi imao odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

25. ZPK u članku 19.j stavku 1. propisuje da da ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

26. Obzirom da je sud ocjenjuje kao osnovan istaknuti razlog ništetnosti predmetnog ugovora po čl.19.j st.1. ZPK-a, sud nije našao potrebnim ispitivati ništetnost spornog ugovora po odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

27. Vezano uz pravni značaj internetskog oglašavanja zajmova isto je u Republici Hrvatskoj zakonski regulirano unutar okvira više zakona.

Tako je odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022 i 59/2023), koji je bio na snazi u vrijeme oglašavanja tuženikove ponude i sklapanja spornog ugovora, u čl.61. propisana obveza pružatelja internetskih tržišta na jasne informacije o uvjetima ponude.

Nadalje, Zakonom o provedbi Uredbe (EU) 2019/1150 o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Narodne novine 138/2020) propisan je nadzor nad provedbom navedene Uredbe (EU) 2019/1150.

Nadalje, navedena Uredba (EU) 2019/1150 o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Narodne novine 138/2020) ima svrhu utvrditi pravila kojima se osigurava da korisnici usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica, koji imaju poslovni nastan ili boravište u [adresa], kao konkretno tuženik, uživaju transparentnost, pravednost i mogućnosti djelotvorne pravne zaštite, kada putem tih usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica nude robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji, kao konkretno tužiteljica.

Navedena Uredba (EU) 2019/1150 u Republici Hrvatskoj se primjenjuje temeljem čl.288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji propisuje da, radi izvršavanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja te uredbe imaju opću primjenu, obvezujuće su u cijelosti i neposredno se primjenjuju u svim državama članicama.

28. Sud stoga zaključuje kako je internetsko oglašavanje raznih usluga i proizvoda dozvoljeno u Republici Hrvatskoj, te da ima pravni učinak u smislu nastanka ugovornih odnosa s potrošačima.

29. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine, sredstvom daljinske komunikacije;

- da je glavni predmet ugovora zajam u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura, na period od 30 dana, plativo u 1 rati, uvećan za pristojbu u iznosu od 5.000,00 kuna / (663,61 eura;

- da tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status vjerovnika u smislu odredbi ZPK-a, te se sklopljeni ugovor ima smatrati potrošačkim ugovorom;

- da između parničnih stranaka nije ugovorena primjena prava Kraljevine Španjolske, kao mjerodavnog prava;

- da je tuženik svoje komercijalne aktivnosti brzih pozajmica usmjerio na područje Republike Hrvatske u kojoj i tužiteljica, kao potrošač, ima svoje uobičajeno boravište;

- da je internetsko oglašavanje raznih usluga i proizvoda dozvoljeno u Republici Hrvatskoj, te da ima pravni učinak u smislu nastanka ugovornih odnosa;

- da sporni ugovor podliježe primjeni hrvatskog prava budući da su ispunjene pretpostavke predviđene u čl.6. Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze;

- da tuženik, kao vjerovnik, nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

30. Ovaj prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sva prethodna utvrđenja i nesporne činjenice, utvrđuje kako je Ugovor o zajmu - ES-22-71873, od 28.07.2022. godine (stranica 7-8) ništetan pravni posao jer je isti protivno čl.19. j st.1. ZPK-a i sklopljen s tuženikom, kao vjerovnikom, koji nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj, te je sud temeljem čl.19. j st.1. ZPK-a prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev iz točke I tužbe, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

32. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, nadalje Tbr.54. propisuje da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, nadalje Tbr.7.st.1. propisuje da za naznačenu vrijednost predmeta spora od 1.327,36 eura / 10.001,00 kuna, odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova.

33. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 20.11.2023. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na dva ročišta održana dana 30.11.2023. i 26.11.2024. u ukupnom iznosu 200 bodova što iznosi 400,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021);

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eura Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

34. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljici iznosi 879,63 eura, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1., čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

35. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

36. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

37. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama - Buie 27. veljače 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.