Poslovni broj:Pp-375/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Mirjani Milković-Srhoj uz sudjelovanje Martine Rudan kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IH i ŽH, koje brani odvjetnica Danijela Badurina, odvjetnica iz Dubrovnika, po optužnom prijedlogu Policijske postaje Dubrovnik pod Klasom: 211-07/22-5/2365, Urbroj: 511-03-07-22-1 od 7. veljače 2022. godine, radi prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH br. 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICI: 1. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći I, rođena **.**.1948. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH,

2. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž, rođen **.**.1977. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanka RH,

k r i v i s u

I. što su dana 13. siječnja 2022.godine u 11,30 sati u Dubrovniku, Ul. Iva Vojnovića 6, na javnom mjestu narušavali javni red i mir, na način da su došli na radno mjesto uposlenice DH (trgovinu Studenac), bivše Enisove djevojke, te vikali, sve poradi nesuglasica oko plaćanja računa za telefon,

čime su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa im se radi toga, na temelju cit. propisa

i z r i č e

- novčana kazna u iznosu od po 30,00 eura.

II. Okrivljenici su novčanu kaznu dužni uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, a u protivnom dužni su platiti cijeli iznos izrečene novčane kazne.

III. Temeljem članka 139.stavak 3., a u svezi članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od po 20,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Ukoliko se trošak postupka ne uplati u zadanom roku izvršit će se prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Dubrovnik podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi prekršaja opisanog u izreci.

2. Proveden je prekršajni postupak u kojem su okrivljenici svoju obranu iznijeli u pisanom obliku.

3. Okrivljenik ŽH poriče počinjenje prekršaja. Inkriminirani događaj nije se odigrao na način kako mu se stavlja na teret u optužnom prijedlogu jer niti on niti njegova majka IH prilikom obraćanja DH nisu koristili povišeni ton, a kamoli vikali, kako se to u optužnom prijedlogu pogrešno navodi. Nakon što su njegova majka i on višekratno bezuspješno pokušavali dobiti na mobitel DH kako bi je zamolili da podmiri račune za mobitel svojedobno kupljen na ime njegove majke, a kojeg je zapravo koristila DH, njegova bivša djevojka, iz istog razloga otišli su je kontaktirati u trgovinu Studenac u ulici Iva Vojnovića gdje je bila zaposlena. Nakon ulaska u trgovinu u kojoj nije bilo nikoga izuzev DH, pristojno su pozdravili na što je ista, očito svjesna razloga njihovog dolaska i s namjerom da izbjegne plaćanje računa, odmah po njihovom ulasku, dakle bez da su joj prethodno uputili iti jednu riječ, počela vikati da što rade ovdje, da izlaze vanka jer da će im pozvati policiju. Revoltiran takvim drskim i nepristojnim obraćanjem, neprimjerenom u odnosu na bilo koga, a kamoli na njegovu majku koja je osoba starije životne dobi, zatražio je od iste da podmiri dugovanje za mobitel jer će se u protivnom obratiti policiji radi povratka mobitela koji je kupljen na ime njegove majke, a koristi ga DH. Nakon što je postalo očito da DH nije zakasnila s plaćanjem računa već da ista namjerno ne želi platiti, zajedno s majkom se udaljio iz trgovine, a račune su naknadno podmirili o svom trošku. Dodaje da ovome događaju ni u jednom trenutku u odnosu na DH nije koristio povišeni ton niti vikao, da u trenutku njihovog dolaska, u trgovini nije bilo nikoga izuzev DH, da se nije radilo ni o kakvom kršenju javnog reda i mira te mu zaista nije jasno iz kojeg bi razloga, osim da im napakosti, ista nazvala policiju te ih lažno teretila za počinjeni prekršaj. Do sada nije prekršajno kažnjavan, te ga je saznanje da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak i to na temelju nečijeg neistinitog iskaza izrazito potreslo. Zbog svega navedenog moli da se donese oslobađajuća presuda, te opreza radi, ukoliko sud ne uvaži naprijed navedeno, predlaže da isti, primjenjujući opća zakonska pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl.36. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir postojanje naročitih olakotnih okolnosti primjeni institut ublažavanja propisane kazne do zakonskog minimuma.

4. Okrivljenica IH u pisanoj obrani navodi da se inkriminirani događaj nije odigrao na način kako joj se stavlja na teret u optužnom prijedlogu jer niti ona niti njezin sin, prilikom obraćanja DH nisu koristili povišeni ton, a kamoli vikali, kako se to u optužnom prijedlogu pogrešno navodi. Nakon što je višekratno bezuspješno pokušavala dobiti je na mobitel kako bi je zamolila da podmiri račune za mobitel svojedobno kupljen na njezino ime, a kojeg je zapravo koristila DH, bivša djevojka ŽH, iz istog razloga, zajedno s njime, otišla je kontaktirati u trgovinu Studenac u Ul. Iva Vojnovića gdje je ista bila zaposlena. Nakon ulaska u trgovinu u kojoj nije bilo nikoga izuzev DH, pristojno je pozdravila na što je ista, očito svjesna razloga njezinog dolaska i s namjerom da izbjegne plaćanje računa, odmah po njihovom ulasku, dakle bez da joj je prethodno osim pozdrava uputila iti jednu riječ, počela vikati da što rade ovdje, da izlaze vanka jer da će im pozvati policiju. Unatoč takvom drskom i nepristojnom obraćanju, neprimjerenom u odnosu na bilo koga, a kamoli osobu starije životne dobi, smirenim tonom zatražila je od iste da podmiri dugovanje za mobitel što je ista odbila učiniti. Napominje da pri tome nije niti vikala niti koristila riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu jer na taj način nikome se ne obraća niti se koristi takvim rječnikom. Shvativši da se ne radi o nikakvom kašnjenju u plaćanju računa za mobitel već da DH očito namjerno ne želi podmiriti te troškove, zajedno sa sinom udaljila se iz trgovine, a račune su naknadno podmirili o svome trošku. Još jednom ističe da ni ona niti njezin sin kao drugookrivljeni u odnosu na DH nisu koristili povišeni ton, a kamoli vikali, da u trenutku njihovog dolaska u trgovini nije bilo nikoga izuzev DH, da se nije radilo ni o kakvom kršenju javnog reda i mira, te joj zaista nije jasno iz kojeg bi razloga, osim da im napakosti, ista nazvala policiju te ih lažno teretila za počinjenje prekršaja. Osoba je starije životne dobi, uzorna ponašanja, nikada u životu nije sudjelovala u bilo kakvom incidentu niti bila na sudu zbog čega je saznanje da je protiv nje pokrenut prekršajni postupak i to na temelju nečijeg neistinitog iskaza izrazito potreslo. Zbog svega navedenog moli sud donijeti oslobađajuću presudu te, opreza radi, ukoliko sud ne uvaži naprijed navedeno, predlaže da isti, primjenjujući opća zakonska pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir postojanje naročito olakotnih okolnosti primjeni institut ublažavanja propisane kazne do zakonskog minimuma.

5. U dokaznom postupku, u svojstvu svjedokinje ispitana je DH koja iskazuje da se dobro sjeća događaja od dana 13.siječnja 2022. godine kada je u 11,30 sati bila na svom radnom mjestu u trgovini Studenac u ulici Iva Vojnovića kbr.6. U trgovinu su ušli ŽH, njezin bivši mladić s kojim je živjela u njegovoj obiteljskoj kući četiri godine, sve do svibnja 2021. godine i njegova majka IH. Gospođa IH joj je htjela uručiti opomenu za telefon i rekla da to mora platiti, na što je rekla da neće. Bio je to telefon koji se otplaćivao na rate uz ugovornu obvezu koje je ona uredno podmirivala, ali istina ostale su tri rate koje nije platila samo radi toga što su u njihovoj kući ostale njezine fotografije koje su prema Enisovom kazivanju bačene, odnosno kada ih je tražila rekao je da ih nisu pronašli ili su bačene. Stoga je rekla da će platiti taj račun kad joj vrate fotografije. Tada ju je gospođa IH počela vrijeđati da je klošarka, da je prevarila staru ženu, da su oni nju hranili u toj kući. ŽH je bio na vratima i samo je potvrđivao majčine riječi, govorili su povišenim tonom i u jednom trenutku su se počeli međusobno svađati. U početku su oni govorili povišenim tonom, kako je rekla, a kada se je ona počela braniti, to se pretvorilo u viku i galamu, međusobno su se svađali. Nikoga tada u trgovini nije bilo osim njih troje. Bila je uznemirena i ne sjeća se da li je ona zvala policiju ili njezin tadašnji zaručnik, sada suprug kojeg je pozvala na telefon, tog dijela se doista ne sjeća.

6. Na poseban upit braniteljice okrivljenika svjedokinji, što je ona govorila IH i AH, svjedokinja izjavljuje da je odgovarala na njihove uvrede tako npr. kada joj je gospođa IH rekla kako je nije sram da je iskoristila stariju ženu, rekla joj je kako nju nije sram dolaziti joj na posao, kako njen sin koji ima 45 godina nije podmirio račun, a nakon povišenih tonova vikali su s jedne strane IH i ŽH na nju, a ona na njih.

7. Braniteljica okrivljenika prigovara iskazu svjedokinje u svemu što je u suprotnosti s pisanim obranama.

8. Na temelju provedenog postupka, smatra se dokazanim da su okrivljenici počinili prekršaj činjenično opisan i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

9. Okrivljenici poriču počinjenje prekršaja, te u obrani u bitnom navode da te zgode nisu koristili povišeni ton, a kamoli vikali, a došli su u trgovinu Studenac, na radno mjesto DH, bivše okrivljenikove djevojke, kako bi je kontaktirali vezano za nepodmireni račun za mobitel. Suglasno navode da je DH odmah po njihovom ulasku počela vikati na njih. Međutim, njihova obrana pobijena je iskazom svjedokinje DH koja je detaljno i uvjerljivo opisala tijek događaja konkretne zgode, tereteći okrivljenike za viku na njezinom radnom mjestu, ali ujedno i sebe. Svjedokinja je naime izjavila da su nakon najprije povišenih tonova vikali, s jedne strane okrivljenici na nju, a s druge strane ona na njih., a prethodno je i odgovarala na njihove uvrede. Na njezin iskaz, braniteljica okrivljenika nije imala bitnih primjedbi osim paušalnog prigovora svemu što je u suprotnosti s pisanim obranama, a okrivljenici koje je o ročištu obavijestila braniteljica, nisu se ni odazvali. Slijedom navedenog, analizirajući obrane okrivljenika, a imajući u vidu da su inkriminirane zgode došli čak na radno mjesto svjedokinje, trgovinu koja je nesumnjivo javno mjesto iako prema njihovom kazivanju kao i kazivanju svjedokinje nije bilo nikoga osim njih troje, te ocjenjujući iskaz svjedokinje iskrenim i pouzdanim smatra se dokazanim da su okrivljenici svojim ponašanjem, vikom na javnom mjestu ostvarili obilježja prekršaja iz odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz izreke je ispušten dio činjeničnog opisa i to riječi koje bi okrivljenici uputili oštećenici DH i iznos računa za Telemach koji bi bio napravljen unazad osam mjeseci od kada DH više nije u ljubavnoj vezi sa AH, a što nije od utjecaja na obilježja prekršaja koja su ostvarena vikom.

10. Slijedom navedenog, za počinjeni prekršaj proglašeni su krivima i kažnjeni.

11. Prilikom odmjeravanja kazne vodilo se računa o svim odlučnim okolnostima propisanim odredbom članka 36. Prekršajnog zakona koje na to utječu. Olakotnom okolnošću cijenjena je prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, te protek vremena od počinjenja prekršaja, dok osobito otegotnih okolnosti nije bilo.

12. Respektirajući navedeno, okrivljenicima je izrečena novčana kazna kao u izreci cijeneći da će se istom postići svrha prekršajnog kažnjavanja

13. U skladu s odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ukoliko okrivljenici u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, kako je to u izreci i naznačeno.

14. Izreka o troškovima temelji se na odredbi čl.139. Prekršajnog zakona, a odnosi se na stvarne troškove nastale vođenjem ovog postupka, određene paušalno, vodeći računa o trajanju i složenosti postupka.

15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 27. veljače 2025.godine

Zapisničarka

Sutkinja

Martina Rudan

Mirjana Milković-Srhoj

Pravna pouka:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo izjaviti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog Općinskog suda i ne taksira se.

Dostaviti:

- okrivljenicima,

- braniteljici,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis.