Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-941/2024-3
Gundulićeva 29A, Split
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 7 P- 1560/2019-53 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 7 P- 1560/2019-53 od 13. prosinca 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 65.430,32 eura / 492.984,77 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu i to zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 65.430,32 eura / 492.984,77 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova neovlaštenog korištenja dijela nekretnine (stana, garaže i ostave) koji da je u vlasništvu tužiteljice. Prvostupanjski sud pravilno primjećuje da zahtjev tužiteljice treba razmotriti u smislu odredbi članka 164. stavak 1., odnosno 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 52/14. dalje ZVDSP). Tako je odredbom članka 164. stavak 1. ZVDSP-a propisano kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. S druge pak strane odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a određeno je kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
6. Konkretno, tužiteljica navodi kako je sa pok. suprugom ĆR (oboje kao primatelji uzdržavanja) zaključila **.**.1992. sa OR (tuženikom) kao davateljem uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmetnim ugovorom davatelj uzdržavanja (tuženik) se obvezao uzdržavati primatelje uzdržavanja (pa tako i tužiteljicu) do njihove smrti, a primatelji uzdržavanja su se obvezali davatelju uzdržavanja (tuženiku) dati točno određene nekretnine, s time da je stjecanje prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Tužiteljica također navodi kako je između ugovornih stranaka postignut sporazum da će davatelj uzdržavanja (tuženik) koristiti jedan stan u nekretnini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, no da je on neovlašteno, kako navodi tužiteljica:
„ uzeo i dio prostora – koji se sastoji od garaže površine cca 15 m[2] , dvije sobe od po cca 12 m[2] i ostave od cca 6 m u prizemlju, te iznajmljivao ga ili davao da u njemu stanju rodbina. Prvostupanjski je sud utvrdio kako predmetna nekretnina ima točnu oznaku kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica dakle potražuje od tuženika da joj kao nepošteni posjednik naknadi sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja točno navedenog dijela predmetne nekretnine.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud pored ostalog utvrdio kako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj: 158 - P- 2509/15 od 9. srpnja 2015. raskinut predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te naloženo tuženiku da baš tužiteljici ĐR (koja je tužiteljica i u ovom parničnom postupku radi isplate), preda predmetnu nekretninu. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio kako su na predmetnoj kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi „dvorište, zgrada, zgrada i kuća“ (u ugovoru o doživotnom uzdržavanju navedena kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kao suvlasnici upisani ČR i JR, svaki za pod 2/4 dijela.
8. Upravo na temelju utvrđene činjenice kako tužiteljica nije uknjižena na predmetnoj nekretnini, prvostupanjski sud zaključuje kako uopće nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe te slijedom toga pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9.1. Nakon razmatranja prvostupanjske presude, žalbe tužiteljice kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće. U ovoj žalbenoj fazi postupka kao glavno pitanje nametnulo se postojanje odnosno nepostojanje aktivne legitimacije tužiteljice. Aktivno legitimiran za podnošenje tužbe kao što je predmetna, može biti vlasnik predmetne nekretnine, no isto tako i predmnijevani vlasnik kao i osoba koja je na određeni način ovlaštena od strane vlasnika nekretnine.
9.2. Nadalje je za reći kako prema ZVDSP-u vlasništvo nekretnine ne stječe se samo uknjižbom niti se isto dokazuje samo izvatkom iz zemljišnih knjiga.
9.3. Tako se, pored ostalog, vlasništvo nekretnina može steći nasljeđivanjem na temelju odredbe članka 128. ZVDSP-a. U tom smislu za napomenuti je kako ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti (ipso iure), bez posebno akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretnini (kao što jest u ovom predmetu) i bez upisa u zemljišnu knjigu, postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik. Ovo se posebno ističe stoga što prvostupanjski sud u odlomku 9. obrazloženja pobijane presude navodi kako je predmetnu nekretninu naslijedio pok. suprug tužiteljice, pa stoga da bi se radilo o njegovoj vlastitoj imovini, a ne o vlasništvu tužiteljice. Ako je tome tako, onda se postavlja pitanje je li tužiteljica na temelju nasljeđivanja stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, o čemu se može raspraviti i u parnici kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a.
9.5. Nadalje, vlasništvo se može steći na temelju zakona (članak 130. ZVDSP-a), pa se u ovom slučaju vlasništvo stječe izvorno (originarno), dakle za stjecanje prava vlasništva na nekretnini po ovom pravnom osnovu nije potrebna uknjižba.
9.4. Pored navedenog za reći je kako bi aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe imao i predmnijevani vlasnik tj. osoba koja dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine, a ovo u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZVDSP-a. Ovom je odredbom naime propisano kako onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.
10. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja kako je za pitanje aktivne legitimacije odlučujuće samo to, je li tužiteljica uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine (kako to očigledno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude), prvostupanjski je sud propustio točno i potpuno utvrditi činjenično stanje na osnovu kojeg bi se moglo valjano zaključiti je li u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo (je li tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari). Slijedom navedenog ostvaren je žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenja, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.
11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe istaknute u ovom drugostupanjskom rješenju, te će potom ponovno dati pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza, a po potrebi izvesti i nove (ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke), sve kako bi se činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Samo usput je za navesti kako je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan za činjenice koje ističe tužiteljica i na kojima temelji tužbeni zahtjev.
12. Konačno, sud će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221.a ZPP-a te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.
U Splitu 27. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
