Pr-1586/2024-54
Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poštanski pretinac 310
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjtnicima iz OD Hraste i partneri d.o.o., Zagreb, Ribnjak 40, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Zagreb, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu odvjetniku iz OD Mihočević i Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20.02.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dana 27. veljače 2025.
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 001-01/21-01/57, od 12. travnja 2021. godine, kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Radnička cesta 39, Zagreb, OIB: 85584865987, izvanredno otkazao tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 5073/17 od 21. veljače 2017. godine,
2. Utvrđuje se da tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nije prestao radni odnos kod tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Radnička cesta 39, Zagreb, OIB: 85584865987, te se nalaže tuženiku tužitelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vratiti natrag na posao, na radno mjesto „VOZAČ I“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Radnička cesta 39, Zagreb, OIB: 85584865987, da tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati naknadu plaće u bruto iznosu kojeg će radnik naknadno specificirati i to od dana 16.04.2021.g. pa do vraćanja na rad, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog 16. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Radnička cesta 39, Zagreb, OIB: 85584865987, da tužitelju HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7 [adresa], naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.",
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju HF naknaditi tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 20.05.2021. navodi, da je tuženik dana 12.04.2021. donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, kojom tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 5073/17 od 21.02.2017. protiv navedene odluke tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio. Tužitelj smatra, da je odluka poslodavca o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju nepravovremena, nerazumljiva, nezakonita, i nedopuštena, pa osporava zakonitost, i dopuštenost iste. Sukladno čl. 116. st. 2. Zakona o radu /14 Ugovor o radu se može otkazati samo u roku 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Taj rok se računa od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o otkazu. U konkretnom slučaju činjenica koja se osporava, i koja je dovela do izvanrednog otkaza Ugovora o radu dogodila se 23.03.2021., a radi se o odvozu glomaznog otpada s adrese [adresa]. Osoba nadležna za donošenje odluke o otkazu je FF, direktor, i potpisnik pobijane odluke. FF je sve relevantne činjenice saznao 24.03.2021. kad je održao razgovor s tužiteljem, i svima koji su sudjelovali u odvozu otpada od 23.03.2021. Dodatno, radnik je odluku zaprimio 16.04.2021., zbog čega ima razloga sumnjati, da je datum donošenja odluke retroaktivno upisan. Dana 08.04.2021. istekao je rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, pa je odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju nepravovremena. Što se tiče samog meritornog dijela, i odluke o otkazu tužitelj osporava sadržaj iste, i inkriminacije koje su mu stavljene na teret. Iz obrazloženja je uopće nejasno koja je to okolnost koja je navodno uzrokovala gubitak povjerenja, odnosno je li to lažni nalog građana ZF za [adresa], preuzimanje otpada s [adresa], i navodna šteta u iznosu 19.900,00kn. Čak ako se radi o sveukupnosti razloga, ističe kako su u odnosu na tužitelja svi razlozi netočni, jer se nisu ostvarili. Tužitelj ističe, da je nesporno, da postoji nalog građana iz [adresa], ZF, [adresa]. Tužitelj kao radnik nije ispitivao vjerodostojnost naloga, već je po preuzimanju vozio na adrese iz naloga. Kako je tuženi utvrdio, da se radi o lažnom nalogu, i tko je nalog postavio tužitelju nije poznato. Isto se osporava. U svakom slučaju tužitelj kao radnik s navedenim nema veze. Ističe kako naloge zaprima služba glomaznog otpada, a ne radnik. Radnik samo postupa po zahtjevima koje mu u rad predaju nadležni. Da je tužitelj ranije obaviješten o lažnom nalogu, ukoliko je isti uopće lažan, što se osporava, tužitelj sigurno isti ne bi izvršavao. Dana 23.03.2021. tužitelj je preuzeo smjenu kao vozač s kolegom suvozačem UF. Između ostalih adresa rekao mu je, da idu u [adresa], ali će odvesti i otpad UF s [adresa]. UF je za to tražio odobrenje gospodina ĆF poslovođe koji je to odobrio. Radi svake sigurnosti provjerio je usmeno s poslovođom, a što mu je poslovođa ĆF potvrdio. Kako su namjere tužitelja poštene, a budući, da isti nije imao namjeru lažiranja, ili skrivanja u prilog tome govori činjenica, da radnik na kraju dana nije označio, da je adresa [adresa] riješena, kako bi kolege kasnije riješili otpad s te adrese po zahtjevu građana ZF. Tužitelj nema veze s adresama u [adresa]. Nikakve koristi nema u odvozu smeća. 23.03.2021. obavljao je svoj posao kao svakog dana u proteklih 15 godina i više rada kod poslodavca. Tužitelj nalog nije postavio, nije lažirao nalog, a vozio je na adrese naloga koje mu je kolega UF naveo. Radnik ne provjerava adrese, a često se zna dogoditi, da otpad nije na kućnom broju navedenom u nalogu, jer se radi o pogrešci. Sukladno navedenom očito je kako ne postoji lažni nalog građana ZF s [adresa], niti tužitelj ima veze s istim. Preuzimanje otpada 23.03.201. tužitelj je izvršio na uobičajeni način sukladno zahtjevu građana, nalogu UF, uz odobrenje ĆF, a pritom za poslodavca nije nastala šteta. Kako je radnik u cijelosti postupao u skladu odredbama Ugovora o radu, i Pravilnikom o organizaciji, i sistematizaciji podružnice Čistoća to je odluka o otkazu nedopuštena, i nezakonita. Nadalje, tužitelj je istaknuo kako se Odluka o otkazu uručena radniku razlikuje od odluke o otkazu o namjeri donošenja iste koju je poslodavac dostavio sindikatu. Smatra, da se, i u navedenom očituje nezakonitost iste. Kod poslodavca, ovdje tuženika, bilo je uobičajeno, da tužitelj kao radnik izvršava naloge koji nisu dio djelatnosti poslodavca, i to po izričitom nalogu onih koji su potpisali spornu odluku. Kako je tužitelj za direktora FF tijekom 2020. godine odvozio konjski gnoj, i otpad s adrese IV. Kozari putevi Žitnjak, stoga je radniku životno nelogično, i neuvjerljivo, da bi poslodavac kojeg zastupa FF izgubio povjerenje u radnika zbog radnje koja je istovjetna radnji koju je prije nekoliko mjeseci radnik učinio u korist FF, da je postojalo povjerenje poslodavca u tužitelja govori činjenica, da je 2020. godine dobio nagradu za izuzetno angažiranje na poslovima raščišćavanja od posljedica potresa. Tužitelj predlaže, da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi nedopuštenost Odluke tuženika od 12.04.2021. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, kojom će se utvrditi, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kojom će se naložiti tuženiku, da tužitelja vrati natrag na posao na radno mjesto vozač I. odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Kojom će se naložiti tuženiku, da tužitelju isplati naknadu plaće od dana izvanrednog otkaza Ugovora o radu, pa do vraćanja na rad s pripadajućim zateznim kamatama, i kojom će se naložiti tuženiku, da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s zateznim kamatama od dana donošenja presude, do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi, da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Tuženik ističe kako je slično, odnosno istovjetno postupanje tužitelja utvrđeno i u slučaju odvoza otpada dana 02.03.2021. godine s lokacije I. Petruševec 97. Navedene povrede nisu bile uključene u predmetni otkaz ugovora o radu iz razloga jer je postupak otkazivanja ugovora o radu zbog povrede radnih obveza počinjenih na adresi [adresa] već bio završen. Međutim, navedeno nedvojbeno ukazuje da je tužitelj opetovano postupao na način opisan u Odluci o otkazu čime je više puta svjesno i s namjerom povrijedio obveze iz radnog odnosa te imovinski oštetio tuženika kao poslodavca zbog čega se već Odluka o otkazu ima smatrati dopuštenom. Odluka o otkazu je razumljiva i sadrži sve potrebne podatke. Odredbom čl. 120. ZR-a propisano je kako otkaz mora biti u pisanom obliku, sadržavati obrazloženje te se mora dostaviti osobi kojoj se uručuje otkaz. Odluka o otkazu ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke zbog čega su tvrdnje tužitelja o nerazumljivosti iste u cijelosti promašene. Naime, tužitelj ističe kako iz iste proizlazi da je u radnom odnosu kod tuženika od 21.2.2017. godine, a u stvarnosti je kod tuženika zaposlen od 2003. godine. Navedena tvrdnja je u potpunosti neistinita obzirom je u izreci Odluke o otkazu izrijekom napisano kako se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 5073/17 od 21.2.2017. godine. Obzirom da se odlukom o otkazu otkazuje ugovor o radu koji je u tom trenutku na snazi, to je jasno kako će poslodavac u izreci odluke navesti koji se točno ugovor otkazuje. Tuženik je tako i postupio u konkretnom slučaju čime ne dovodi u pitanje da je tužitelj kod njega zaposlen duže vrijeme. Nadalje, navodi tužitelja da je Odluka o otkazu nerazumljiva zbog pogrješke u obrazloženju su neosnovani i usmjereni na odvlačenje pozornosti suda s bitnog na nebitno. Činjenica da je u obrazloženju omaškom pogrešno navedeno radno mjesto tužitelja na način da je umjesto radnog mjesta naziva „VOZAČ I“ navedeno radno mjesto naziva „komunalni radnik“ ne dovodi u pitanje zakonitost odluke. Naime, u izreci Odluke o otkazu koja je konstitutivni dio odluke jasno su navedeni osobni podaci tužitelja i njegovo radno mjesto zbog čega se tvrdnje tužitelja da se iz odluke ne može utvrditi kome je otkaz uručen ukazuju u cijelosti promašenima. S tim u vezi, odluka je dostavljena tužitelju, a što sukladno odredbi čl. 120. st. 3. ZR-a nedvojbeno upućuje da je ista donesena u odnosu na njega. U Odluci o otkazu jasno su navedeni obrazloženi razlozi zbog kojih je tužitelju uručen izvanredni otkaz. Tužitelj ističe kako nije počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret, a osobito da odvoz glomaznog otpada s adrese u [adresa] ulici nije obavljen na temelju lažnog zahtjeva građana. Navodi tužitelja su u cijelosti neistiniti. Tužitelj se zajedno s drugim radnikom UF vozilom G-395 zapremine tovarnog prostora 18 m3 dana 22.3.2021. godine odvezao na adresu [adresa] gdje su dva puta vršili ukrcaj glomaznog otpada, i to u količinama koje višestruko premašuju dozvoljene količine. Naime, radnici su glomazni otpad s navedene adrese ukrcali i odvozili na temelju zahtjeva građana ZF s adrese [adresa]. Međutim, navedeni zahtjev je bio kreiran samo u svrhu nedozvoljenog odvoza otpada s lokacije [adresa] jer s lokacije [adresa] radnici nisu odvezli nikakav otpad. Da je tomu tako, nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja danog na zapisnik dana 29.3.2021. godine, a koji zapisnik je tužitelj vlastoručno potpisao, a u kojem navodi sljedeće: „lšli smo pomoći kolegi UF. Nismo imali zahtjev kolege UF, ali smo išli kod susjeda. Zahtjev smo imali za adresu [adresa], ali tamo nismo pokupili smeće, već smo pokupili smeće kod kolege UF. Kolega UF je uzeo zahtjev od susjeda.“, „Kad sam predavao smjenu u nalog sam naveo da lokacija [adresa] nije riješena.“. Dakle, nedvojbeno je da je tužitelj već prije tog dana bio upoznat s činjenicom da će se glomazni otpad odvoziti s adrese različite od adrese na koju zahtjev glasi, odnosno kako je predmetni zahtjev lažan. Da su se razlozi navedeni u Odluci u otkazu ostvarili u odnosu na tužitelja, potvrđuju i podaci o GPS lokaciji vozila koji jasno upućuju da je tužitelj kao vozač vozila G-395 kiper s dizalicom navedenog dana dva puta dolazio i odlazio s lokacije [adresa], dok podaci iz izvješća o radu pumpe nedvojbeno ukazuju da je ista na adresi [adresa] radila u razdoblju od 7:59 sati do 8:25 sati prilikom čega je ukrcan otpad težine 3120 kg, te u razdoblju od 11:36 sati do 11:59 sati prilikom čega je ukrcan otpad ukupne mase 3000 kg. Tuženik je dana 30.3.2021. godine izvršio terensku provjeru na predmetnoj lokaciji te je utvrdio kako se na adresi [adresa] nalaze dva bagera, kako su vidljivi temelji srušene kuće koja se na toj lokaciji nalazila te kako se uokolo mogu uočiti ostaci otpada. U odnosu na lokaciju na adresi [adresa], utvrdili su kako se na istoj nalazi napuštena kuća, a da na poštanskom sandučiću piše prezime VF. Iz navedenog je razvidno kako su tvrdnje tužitelja o tome da zahtjev ČF nije bio lažan u cijelosti neistinite. Nadalje, nakon izvršenih radnji, tužitelj i UF u radnim nalozima nisu evidentirali da su bili na lokaciji [adresa], a sve kako bi postigli to da kolege iz druge smjene ponovnu dođu na istu adresu i odvezu još otpada. Isto se i ostvarilo kada su GF i BF kao radnici tuženika iz druge smjene otišli na adresu [adresa] gdje su ukrcali 3840 kg dodatnog otpada, a sve iz neznanja jer na zahtjevu građanina ZF nije bilo naznačeno da je po istome postupljeno od strane tužitelja i UF. Za opisano postupanje, tužitelj je, između ostalog, od IF primio iznos od 2.500,00 kn. Razvidno je kako je tužitelj planirano, s namjerom zarađivanja novca, izvršio višekratno ukrcavanje i odlaganje glomaznog otpada iznad dopuštene težine na koji način je oštetio tuženika. Dakle, sve činjenice navedene u Odluci o otkazu, a koje su se nedvojbeno ostvarile u odnosu na tužitelja, kumulativno predstavljaju opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja. Opisanim postupanjem tužitelja tuženik je pretrpio imovinsku štetu. Naime, kako je vidljivo na web stranicama tuženika, građani imaju pravo na odvoz glomaznog otpada bez naknade, dva puta godišnje do 2m3 , odnosno jednom godišnje do 4 m3 . Iz navedenog jasno proizlazi kako se za svaki odvoz glomaznog otpada koji prelazi navedenu kubikažu plaća naknada. Prema važećem cjeniku naknada za jedan odvoz grajferom (vozilom kojim se koristio tužitelj) od 18 m3 iznosi 1.327,60 kn bez PDV-a, dok je naknada za zbrinjavanje glomaznog otpada u iznosu od 1.800,00 kn/t ugovorena s društvima CE-ZA-R d.o.o. i REOMA GRUPA d.o.o. temeljem Ugovora o pružanju usluge. Obzirom je tužitelj obavio odvoz glomaznog otpada u količinama koje podliježu naplati, neosnovane su tvrdnje da tuženiku nije učinjena šteta. Odluka o otkazu je donesena u zakonskom roku i na temelju zakonito provedenog postupka. Odredbom čl. 116. st. 2. ZR-a propisano je kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženik je kao poslodavac dana 29.3.2021. godine obavio razgovor s tužiteljem prilikom čega je saznao za predmetne činjenice na kojima se zasniva Odluka o otkazu. Dodatno, tuženik je izvršio terensku provjeru na adresama [adresa] i [adresa], a sve s ciljem cjelovitog utvrđivanja činjeničnog stanja. Tek nakon što je nedvojbeno utvrdio sve relevantne činjenice, tuženik je donio Odluku o otkazu. Netočne su tvrdnje tužitelja da je osoba nadležna za donošenje odluke saznala za predmetne činjenice dana 24.3.2021. godine. Naime, tužitelj je dana 24.3.2021. godine dao pisanu izjavu o predmetnom događaju u kojoj je naveo kako je dana 23.3.2021. godine u jutarnjim satima vršio utovar glomaznog otpada na adresi [adresa], a sve temeljem zahtjeva građana. Međutim, dana 29.3.2021. godine tužitelj je prilikom razgovora s nadležnim osobama tuženika na zapisnik izjavio sljedeće: „lšli smo pomoći kolegi UF. Nismo imali zahtjev kolege UF, ali smo išli kod susjeda. Zahtjev smo imali za adresu [adresa], ali tamo nismo pokupili smeće, već smo pokupili smeće kod kolege UF. Kolega UF je uzeo zahtjev od susjeda.“. Iz navedenog je razvidno kako je tužitelj mijenjao svoj iskaz u razmaku od 5 dana, a sve s ciljem prikrivanja stvarnog činjeničnog stanja zbog čega tuženik prije 29.3.2021. godine kada je tužitelj potvrdio da se odvoz vršio na adresi [adresa] nije imao jasna saznanja o činjenicama na kojima je utemeljena Odluka o otkazu. Tek po obavljenim razgovorima i terenskoj kontroli od dana 30.3.2021. godine, tuženik je stekao cjelovita saznanja o svim činjenicama relevantnim za donošenje Odluke o otkazu koja datira od 12.4.2021. godine slijedom čega je razvidno kako je ista donesena u zakonskom roku. Tvrdnja tužitelja da je datum donošenja Odluke o otkazu retroaktivno upisan je u cijelosti neosnovana iz razloga jer je tužitelj po donošenju predmetne odluke dana 12.4.2021. godine pozvao tužitelja da se javi u Odjel za upravljanje ljudskim resursima, ali je tužitelj izjavio da je spriječen doći zbog bolovanja. Dakle, nedvojbeno je kako Odluka o otkazu datira od naznačenog datuma. Odluka o otkazu istovjetna je odluci koju je tuženik uputio sindikalnom povjereniku. Navodi tužitelja da je Odluka o otkazu nezakonita iz razloga jer se razlikuje od primjerka odluke upućenog sindikalnom povjereniku su paušalni. Tužitelj uopće ne navodi u čemu se predmetne odluke razlikuju. Čak i kad bi se iste razlikovale u nekom dijelu, isto je irelevantno iz razloga jer se sindikalni povjerenik nije suglasio predloženom odlukom o otkazu. Tužitelj je povrijedio interna pravila tuženika zbog čega opisana povreda obveza iz radnog odnosa predstavlja opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Internim aktima tuženika propisana su pravila po kojima radnici postupaju prilikom odvoza glomaznog otpada. Tako je izrijekom određeno da se glomazni otpad prikuplja i odvozi po zahtjevu građana, kao i broj odvoza te količina otpada koji se mogu obaviti bez naknade. Tužitelj je kao dugogodišnji zaposlenik tuženika bio upoznat s navedenim pravilima, odnosno znao je kako nije dozvoljeno odvoziti glomazni otpad bez zahtjeva građanina, da su količine za odvoz po zahtjevu građanina ograničene, a da se za odvoz otpada obujma koji prelazi 2 m3 , odnosno 4 m3 naplaćuje naknada te da mu takav odvoz poslovođa ne može i ne smije odobriti. Obzirom da je tužitelj opetovano svjesno postupao protivno internim pravilima tuženika i na taj način imovinski oštetio tuženika slijedom čega je došlo trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja kao radnika, to je nedvojbeno kako je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz. Osnovanost tvrdnji tuženika potvrđena je i u praksi hrvatskih sudova, primjerice u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr 508/2018-2 od 15.5.2019. godine u kojoj se utvrđuje sljedeće: „U konkretnom slučaju, prema utvrđenju niže stupanjskog suda, tužitelj se prilikom obavljanja svojih radnih zadataka nije u cijelosti pridržavao internih pravila poslodavca. Navedena povreda obveze iz radnog odnosa za posljedicu je imala manjak evidentiran u blagajni, tako da je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz.“, „Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, pa postupanje radnika suprotno pravilima poslodavca koje za posljedicu ima manjak evidentiran u blagajni za koju je taj radnik zadužen, predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.“ Dakle, nedvojbeno je kako su prilikom donošenja Odluke o otkazu bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje iste". Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.
3. Podneskom od 10. siječnja 2022. tuženik je postavio tužbeni zahtjev (protutužbu) kojim zahtjeva raskid Ugovora o radu sklopljen između stranaka ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Radi se o takozvanoj eventualnoj kumulaciji budući, da se radi o tužbenim zahtjevima koji su u međusobnoj vezi, a tuženik traži od suda, da razmotri navedeni tužbeni zahtjev (protutužbu) samo u slučaju ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. U pravilu se radi o situaciji kad je moguće usvojiti samo jedan od više tužbenih zahtjeva koji su istaknuti u parnici, jer se isti međusobno isključuju. Naime, tuženik navodi, da nakon što je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 12.04.2021. donesena, tuženik je naknadno 21.04.2021. utvrdio, nakon provedenog internog postupka, da je tužitelj istovjetno postupio i s neovlaštenim odvozom glomaznog otpada I. Petruševec IV br. 27. 02.03.2021., međutim kako je odluka o otkazu bila donesena to navedena povreda radnog odnosa nije bila uključena u istu. S obzirom, da se sud u postupcima utvrđenja nedopuštenosti otkaza bavi isključivo povredama koje su navedene u odluci o otkazu to učinjena povreda od 02.03.2021. ne bi bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Međutim tuženik s obzirom na ponovljeno postupanje tužitelja na način u Odluci o izvanrednom otkazu od 12.04.2021. navodi, da to dokazuje, da tužitelj više puta svjesno, i namjerno povrijedio obveze iz radnog odnosa, i imovinski oštetio tuženika, pa tuženik nema pravni interes, da tužitelj i dalje radi kod tuženika.
4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u odluku tuženika od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju (str. 9-12 spisa), tužiteljev zahtjev od 21.04.2021. za zaštitu prava (str. 13-19 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 5073/17 od 21.02.2017. (str. 27-28 spisa), u putni radni list od dana 23.03.2021. za tužitelja (str. 30-31 spisa), zahtjev građana ZF za odvoz glomaznog otpada (str. 29 spisa), u dopis tuženika od 06.04.2021. Sindikatima koji su djelovali kod tuženika u postupku savjetovanja o namjeri poslodavca, da tužitelju izvanredno otkaže Ugovor o radu s nacrtom odnosno prijedlogom odluke (str. 33-36 spisa), u očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika od 09. travnja 2021. na namjeru poslodavca, da tužitelju izvanredno otkaže Ugovor o radu (str. 37-29 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 40 spisa), platne liste za tužitelja (str. 41- 42 spisa), Izvješće od 21.04.2021. o provedenom postupku utvrđenja odgovornosti radnika HF, i UF vezano za odvoz otpada s lokacije I. Petruševec 97 dana 02.03.2021. vozilom G-627 (str. 53-54 spisa), zapisnike od 09.04.2021. nastale u predmetu obrane / očitovanja radnika HF, i UF (str. 55-56 spisa), e-mail korespondenciju od 09.04.2021. (str. 57-58 spisa), u dnevni radni list za dan 02.03.2021. za tužitelja, i radnika UF (str. 61-74 spisa), putni radni list za tužitelja od 02.03.2021. (str. 75-79 spisa), putni radni list od 23.03.2021. za radnika BF (str. 82-83 spisa), e-mail od 26.03.2021. (str. 84 spisa), izjavu IF (str. 85 spisa), izjavu BF od 24.03.2021. (str. 86 spisa), u izjavu tužitelja od 24.03.2021. (str. 87 spisa), zapisnik od 29.03.2021. o razgovoru s radnikom ĐF (str. 89 spisa), u zapisnik od 29.03.2021. o razgovoru s radnikom HF (str. 90 spisa), zapisnik od 29.03.2021. o razgovoru s radnikom UF (str. 91 spisa), zapisnik od 29.03.2021. o razgovoru s radnikom BF (str. 92 spisa), zapisnik od 29.03.2021. o razgovoru s radnikom KF (str. 93 spisa), u izvješće tuženika od 30.03.2021. s provjere lokacija [adresa], i [adresa] (str. 94 spisa), izvještaj o radu hidraulične pumpe na kiperu s dizalicom G-395 na dan 23.03.2021. (str. 95-98 spisa), u pregled karte kretanja kipera s dizalicom G-395 dana 23.03.2021. (str. 99-100 spisa), u izjavu IF od 10.05.2021. s prijemnom štambiljom tuženika (str. 101-103 spisa), u cjenik tuženika iz rujna 2009. (str. 104-111 spisa), u ugovor o pružanju usluge br. 3-21/NOS-54-A/19 sklopljen između tuženika, i zajednice ponuditelja CE-ZA-R d.o.o., i Reoma grupa d.o.o. od 27.04.2021. (str. 112- 120 spisa), u e-mail EF DF (str. 123 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za ZK česticu 6118/856 upisane u ZK uložak broj 225053KO Grad Zagreb (str. 134 spisa), prijepis posjedovnog lista za česticu katastra broj 1986 upisanu u posjedovni list 1537 KO [katastarska općina] (str. 135 spisa), u kolektivni ugovor za radnike tuženika iz prosinca 2019. (str. 153-205 spisa), u dodatak I od 05.03.2020. kolektivnom ugovoru za radnike tuženika (str. 206-207 spisa), u Pravilnik o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz listopada 2020. (str. 208-244 spisa), u pravilnik o organizaciji, i sistematizaciji poslova podružnice čistoća iz ožujka 2011 (str. 245-325 spisa), u shematski prikaz organizacije rada po pojedinim organizacijskim dijelovima tuženika (str. 82 spisa), u Pravilnik od 23.06.2016. o izmjenama Pravilnika o organizaciji, i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća (str. 327-330 spisa), u II. izmjene, i dopune od 09.11.2016. Pravilnika o organizaciji, i sistematizaciji poslova kod tuženika (str. 331-332 spisa), u Pravilnik od 05.06.2019. o III. izmjenama Pravilnika o organizaciji, i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća (str. 333-337 spisa), saslušani su svjedoci LF (str. 340-342 spisa), UF (str. 342-348 spisa), CF (str. 348-350, 353-354 spisa), izvršen je uvid u fotografiju koju je LF predao u spis na ročištu 15.03.2022. (str. 352 spisa), FF (str. 355- 360 spisa), NF (str. 382-384 spisa), SF (str. 434-436 spisa), JF (str. 447-449 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja HF kao stranke (str. 449-452 spisa), u dnevni radni list od 23.03.2021. (str. 590 spisa), zahtjeve građana za odvoz glomaznog otpada za dan 23.03.2021. (str. 589 spisa), u ovosudne predmete posl. br. Pr-13882/2021(tužitelj ĆF c/a ZGB holding, Podružnica Čistoća radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza) i Pr- 13883/2021 (tužitelj UF c/a ZGB holding, Podružnica Čistoća radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza (S.B. na poleđini str. 550 spisa)) .
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
8. Predmet spora je Zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju; zahtjev za utvrđenjem, da radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao; zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto vozač I, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto; zahtjev za isplatom naknade plaće u razdoblju od 16.04.2021., pa do vraćanja na rad. 9. Tijekom postupka, tuženik je postavio tužbeni zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu između stranaka s danom donošenja prvostupanjske presude kao danom sudskog raskida, ali samo pod uvjetom ukoliko sud utvrdi, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan odnosno ukoliko prihvati isti.
10. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbenog zahtjeva.
11. U konkretnom slučaju poslodavac-ovdje tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.02.2017., za obavljanje poslova radnog mjesta vozača I u Sektoru operative, Odjela operativnih poslova na području Grada Zagreba.
12. U čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu / 14, govori se o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, te se navodi, da poslodavac, i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno, ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog, ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
13. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu/14 propisano je, da u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu je na poslodavcu, ako je Ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku, samo ako je on Ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom Ugovora o radu.
14. U konkretnom slučaju poslodavac, ovdje tuženik je izvanredno otkazao Ugovor o radu radniku, ovdje tužitelju, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju.
15. Tužitelj je u tužbi istaknuo prigovor nepravovremenosti odluke tuženika od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu navodeći, da je poslodavac mogao izvanredno otkazat Ugovor o radu samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tužitelj tvrdi, da je poslodavac saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji 23.03.2021. godine. Tim navodima tužitelja tuženik se protivio navodeći, da tuženik nije saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji 23.03.2021. godine, već je za tu činjenicu pouzdano, i cjelovito saznao tek 30.03.2021. odnosno tek po obavljenim razgovorima s tužiteljem (29.03.2021.), s nadležnim osobama tuženika (29.03.2021.), te provedenoj terenskoj kontroli (30.03.2021.). Stoga tuženik smatra kako je odluka od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju pravovremena. Ovaj sud smatra, da je odluka tuženika od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju pravovremena, jer je donesena u roku od 15 dana od dana saznanja poslodavca, ovdje tuženika za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tek 30.03.2021. je poslodavac, nakon provedenih internih izvida, te nakon uzimanja izjava od sudionika događaja od 23.03.2021., ovlaštenih osoba tuženika, te provedenog terenskog izvida, stekao, i mogao steći cjelovito saznanje o svim činjenicama relevantnim za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koja je donesena 12.04.2021.
16. Analizirajući sve provedene dokaze u ovom predmetu, i materijalne, i personalne (svjedočke iskaze), a naročito analizirajući iskaz tužitelja kao stranke, sud je utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj HF sklopio s tuženikom 21.02.2017. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova vozača I. u Sektoru operative, Odjel operativnih poslova sa mjestom rada u Zagrebu;
- da je dana 12. travnja 2021. tuženik tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu, iz razloga što je tužitelj zajedno s drugim radnikom UF na adresi [adresa] vršio nedozvoljeni odvoz glomaznog otpada bez zahtjeva građana, čime su počinili znatnu štetu tuženiku kao poslodavcu, a koja šteta se sastoji od troškova usluge zbrinjavanja glomaznog otpada, koje poslodavac plaća oporabitelju glomaznog otpada, troškova korištenja teretnih vozila, te troškova za sate rada koji su tužitelj, i drugi utrošili na izvršavanje nedozvoljenog posla, zbog čega je tužitelj takvim postupanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti, i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć,
- da je dana 23.03.2021. tužitelj, kao vozač kipera s dizalicom G-395, registarske oznake [registarska oznaka], radio na odvoženju glomaznog otpada u Gradu Zagrebu zajedno s (u timu) UF, komunalnim radnikom;
- da su tužitelj, i UF navedenim vozilom dana 23.03.2021. godine dva puta vršili odvoženje glomaznog otpada s adrese [adresa], bez zahtjeva građana;
- da je ŠF postavio zahtjev za odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa];
- da za dan 23.03.2021. nije bilo zahtjeva građana za odvoz komunalnog otpada s adrese [adresa];
- da tužitelj dana 23.03.2021. nije uopće odvozio otpad s adrese [adresa], za kojeg tvrdi, da je bio nalog zbog kojeg su išli u [adresa] u [adresa];
- da je tužitelj u svom iskazu danom na ročištu održanom 06.12.2003. decidirano naveo "Toga dana izašli smo na teren, i dobio sam pisani nalog od poslodavca. Imao sam zahtjev građanina, da 23.03.2021. izađem na lokaciju [adresa]. Na lokaciji [adresa], nisam pokupio glomazni otpad, zato što na toj lokaciji nije bilo glomaznog otpada.".,
- da se iz naprijed navedenog od strane tužitelja vidi, da glomaznog otpada na lokaciji [adresa] uopće nije bilo, pa, da je neistinit iskaz svjedoka ČF koji je tvrdio, da je zahtjev za odvoženje glomaznog otpada s lokacije [adresa] isti podnio tuženiku kako bi mu bio odvezen glomazni otpad s navedene lokacije, čak je dostavio u sudski spis fotografiju, međutim njegov iskaz je sam tužitelj pobio navodeći, da na toj lokaciji nije bilo otpada, i da s lokacije [adresa] nije toga dana odvožen glomazni otpad iz razloga što glomaznog otpada nije bilo;
- da zahtjev građanina ZF ne mora biti krivotvoren, ali je u svakom slučaju iskorišten ne, da bi se vozio otpad s adrese [adresa], već, da bi se na taj način "pokrilo" odvoženje otpada s lokacije [adresa], za koju tužitelj nije imao radni nalog, a s koje lokacije ([adresa]) je tužitelj 23.03.2021. izvršio u dva navrata odvoženje glomaznog otpada;
- da je 23.03.2022. vozač BF, također bez naloga za odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa], s te adrese izvršio još jedan put odvoz glomaznog otpada;
- da je ukupno dana 23.03.2021. u tri navrata vršeno odvoženje glomaznog otpada s adrese [adresa], bez zahtjeva građana,
- da je tužitelj u izjavi koju je dao poslodavcu 24.03.2021. izjavio, da je vršio odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa],
- da je tužitelj u svom iskazu kod ovog suda decidirano naveo, da 23.03.2021. nije vršio odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa], već s adrese [adresa], iz čega ovaj sud zaključuje, da tužitelj neposredno nakon događanja koja su predmet izvanrednog otkaza, poslodavcu nije rekao istinu;
- da podružnica čistoća odvozi besplatno otpad s adrese korisnika dva puta godišnje za količine do 2 metra kubična, odnosno jedan put godišnje za količine do četiri metra kubična;
- da se usluga odvoza glomaznog otpada s kućnog praga naručuje putem obrasca- zahtjev za odvoz glomaznog otpada;
- da se krupni (glomazni) otpad može u vlastitom prijevozu može predati u reciklažno dvorište bez naknade;
- da je tužitelj dana 23.03.2021. u dva navrata s kamionom tuženika, odvezao krupni (glomazni otpad, bez zahtjeva građana s adrese [adresa]);
- da je to učinio prijevoznim sredstvom poslodavca, a da je oporabitelj glomaznog otpada za preuzeti glomazni otpad naplatio tuženiku naknadu za oporabu;
- da su radnici tuženika, a među njima, i tužitelj, u dogovoru sa UF koji je zahtijevao odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa], iako na toj adresi glomaznog otpada nije bilo, dogovorili, da s tim zahtjevom "pokriju neosnovano odvoženje glomaznog otpada s adrese [adresa], u dva navrata, odnosno u tri navrata ako se računa odvoženje u popodnevnoj smjeni s iste lokacije od strane vozača BF".
- iz navedenog sud zaključuje, da je tužitelj, a i ostali su akteri događaja znali, da rade nešto što nije dozvoljeno odnosno, što poslodavac ne dopušta, pa su nastojali odvoženje glomaznog otpada s adrese za koju nisu imali zahtjev opravdati sa zahtjevom za odvoženje glomaznog otpada koji je zapravo lažiran iako vjerojatno nije falsificiran, radi toga što na toj adresi nije bilo u tom trenutku glomaznog otpada, a akterima događaja je poslužio za dolaženje u [adresa] na adresu u neposrednoj blizini, jer su znali, da se kretanje kamiona prati od strane poslodavca putem satelita;
- da su SF, NF, i CF, kao predstavnici poslodavca, 30.03.2021. obišli lokacije [adresa], i [adresa], da su na lokaciji [adresa], utvrdili, da se na zemljištu nalaze dva bagera kojima je očito srušen objekt (kuća), koja je bila sagrađena na tom zemljištu, a da se okolo temelja kuće nalazi nešto šute, da su zatim obišli lokaciju na adresi [adresa], te su s javne površine uočili, da je kuća napuštena, jer se kroz prozore vidi, da u kući nema namještaja, a, da je na poštanskom sandučiću prezime H VF;
- s obzirom, da je kamion s kiperom kojim je dana 23.03.2021. upravljao tužitelj bio dva puta na lokaciji [adresa], što tužitelj ne spori, te, da je u popodnevnoj smjeni bio još jedan put, što je u svojoj izjavi naveo svjedok BF, a, da je izaslanstvo poslodavca na uviđaju na lokacijama [adresa] utvrdilo neposrednim opažanjem, da se na adresi [adresa], nalazi gradilište na kojem je srušena kuća, gdje je još nešto malo ostalo šute, ovaj sud zaključuje, da je tužitelj 23.03.2021., a i da je vozač BF isti dan u popodnevnoj smjeni vršio odvoz građevinskog materijala koji je nastao rušenjem kuće na toj lokaciji;
- da je tome tako govori količina glomaznog otpada koja je predana tom prilikom oporabitelju, a radi se o cca. 11 tona glomaznog otpada;
- prema cjeniku tuženika iz rujna 2009., da je tuženiku nastupila šteta od cca. 19.900,00kn s obzirom, da je glomazni otpad koji je odvezen s adrese [adresa], u 3 navrata bez zahtjeva građana, tuženik temeljem Ugovora o pružanju usluge s oporabiteljima, morao platiti oporabitelju;
- budući, da se tuženik financira iz naplate komunalnih usluga građanima, proizlazi, da su trošak konkretnih neosnovanih, i nedopuštenih odvoza glomaznog otpada s adrese [adresa] u konačnici snosili građani grada Zagreba, a ne akteri ovog događaja među kojima je bio tužitelj,
- u svom iskazu tužitelj pokušava umanjiti značenje svojih radnji i postupanja u konkretnom slučaju navodeći, da "to svi tamo tako rade", da šefovi daju usmene naloge vozačima koji onda čine usluge šefovima, da je to dugogodišnja praksa kod tuženika, ovaj sud ne prihvaća kao opravdanje tužitelja za kršenje obveza iz radnog odnosa;
- iako to nije predmet ovog spora, znakovito je, da je tužitelj u istom sastavu s radnikom UF, i 20-ak dana prije događaja od 23.03.2021. točnije 02.03.2021. bio na drugoj lokaciji na kojoj je tužitelj učinio isto, ili slično što je učinio na lokaciji [adresa];
- sud se nije upuštao u utvrđivanje, je li tužitelj u tom trenutku radio "u fušu", odnosno za novac koji bi njemu eventualno uplatile treće osobe za odvođenje glomaznog otpada i to prijevozom tuženika, i na račun građana Grada Zagreba, jer je na temelju dokaza koji su provedeni u ovom postupku sud nedvojbeno utvrdio, da tužitelj nije postupao u skladu s pravilima poslodavca, što mu je bilo poznato, i zbog čega se i nastojalo "pokriti" takvo postupanje tužitelja, i ostalih zaposlenik kako ih poslodavac ne bi otkrio;
- zapravo tužitelj u svom iskazu gotovo otvoreno priznaje, da je on napravio to što mu se stavlja na teret, ali to nastoji opravdati time, da su, i drugi to radili, da je to bilo dugogodišnje uobičajeno postupanje kod tuženika;
- kao što je naprijed navedeno iskaz svjedoka ZF, podnositelja zahtjeva za odvoz nepostojećeg otpada s adrese [adresa], ovaj sud smatra nevjerodostojnim, prvenstveno iz razloga što je sam tužitelj u svom iskazu potvrdio, da na adresi [adresa] glomaznog otpada nije bilo, niti se glomazni otpad 23.03.2021. na adresi [adresa] odvozio,
- iskaz svjedoka UF, radnika koji je zajedno s tužiteljem u prvoj smjeni 23.03.2021. u dva navrata vršio odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa], ovaj sud ocjenjuje nevjerodostojnim iz razloga što je navedeni svjedok tijekom postupka pred poslodavcem, a, i pred ovim sudom mijenjao iskaze, u iskazima navodio velik broj nepotrebnih podataka, i činjenica kojima je zapravo htio zbuniti sud, a sve vjerojatno radi toga, da se otkloni odgovornost tužitelja, pa, i samog svjedoka, s obzirom, da isti ima u tijeku sličan spor s poslodavcem budući, da je njemu zbog istog događaja otkaza Ugovor o radu;
- iskaz svjedoka CF, rukovoditelja odjela za upravljanje ljudskim resursima ovaj sud smatra vjerodostojnim s obzirom, da je isti bio 30.03.2021. na uviđaju na lokacijama u [adresa], i [adresa], da je detaljno opisao što je vidio na navedenim lokacijama, da je detaljno iskazivao što su radnici, a među njima, i tužitelj iskazivali u svojoj obrani odnosno izjavama, a osim toga njegov iskaz potvrđuje, i pisana dokumentacija koja se odnosi na praćenje kipera s pumpom koji je dana 23.03.2021. bio praćen od strane poslodavca putem satelita, te podacima o radu dizalice koja je bila na kiperu, i kojom se podizao glomazni otpad na kiper;
- svjedok FF bivši voditelj podružnice čistoća, iskazao je sve što je njemu bilo poznato odnosno što je poslodavac u postupku utvrđivanja činjenica utvrdio vezano za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, a njegove navode potvrđuju, i pisani dokazi, pa ovaj sud smatra, da je njegov iskaz vjerodostojan;
- iskaz svjedoka ĆF koji je bio poslovođa tužitelju 23.03.2021., koji je također zbog otkaza Ugovora o radu vezano za isti štetni događaj u sporu s poslodavcem, ovdje tuženikom, potvrđuje u bitnome navode poslodavca;
- svjedoci NF, SF, iskazivali su sukladno izvješću koje su sačinili s provjere lokacija [adresa], i [adresa], 30.03.2021., i u postupku davanja izjava radnika, među kojima je bio tužitelj, a budući, da njihovi iskazi nisu protivni drugim iskazima koji se nalaze u spisu, ovaj sud iskaze smatra vjerodostojnim,
- svjedok JF, koji je bio zaposlenik u unutarnjoj kontroli kod tuženika potvrdio je sve navode iz dokumentacije koja prileži spisu, potvrdio je, da je na adresi [adresa] bilo gradilište sa srušenom kućom, jer je bio na terenu, potvrdio je, da je dobio prijavu o tome što se na terenu 23.03.2021. događalo, ali, da unatoč tome što je bio zaposlenik u unutarnjoj kontroli nije poduzeo ništa, nije o tome obavijestio poslodavca, već je čekao, da poslodavac sam provede postupak, i utvrdi eventualno nedopušteno ponašanje.
17. Uvidom u ovosudni Pr- 13882/21 sud je utvrdio da je u tom predmetu poslovođa ĆF sudski osporio odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu povodom istog štetnog događaja. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr- 13882/21-28 od 16.03.2023. sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno osnovan, međutim po žalbi tuženika drugostupanjski sud – Županijski sud u Karlovcu je dana 05.06.2024. pod poslovnim brojem Gž R-79/2023-3 donio presudu kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja ĆF. Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda tužitelj ĆF je podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud RH je dana 20.11.2024. donio rješenje pod poslovnim brojem Revd-4407/2024-3 kojim je odbijen prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije. U tom predmetu UF i ovdje tužitelj HF suglasno su isticali da su za odvoz glomaznog otpada sa adrese [adresa] na dan 23.03.2021. imali usmeno odobrenje od svog poslovođe ĆF. Postavlja se pitanje je li ĆF zakonito dopustio tužitelju i UF odvoz glomaznog otpada s navedene lokacije navedenog dana, te ako jeste, da li postupanje tužitelja HF ima karakter nedopuštenog postupanja ili bi to značilo da je tužitelj HF mogao u izvršenju predmetnog radnog naloga na temelju usmenog odobrenja svog poslovođe i neposredno nadređenog ĆF izvršiti odvoz glomaznog otpada s navedene lokacije. Presudom Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž R-79/2023-3 od 05.06.2024. preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl br. Pr-13882/2021 od 16.03.2023. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja ĆF i utvrđuje da je dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ĆF. U toč. 14 obrazloženja navedene II – stupanjske presude sud navodi: "međutim ovaj drugostupanjski sud se ne slaže sa stavom prvostupanjskog suda u odnosu na povredu radne obveze od 23.03.2021. vezano za adresu [adresa] za koju je utvrdio da ista povreda nije takve težine koja bi nužno opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelja, već da bi se svrha postigla izdavanjem opomene pred otkaz." Sud nadalje utvrđuje: "međutim, tužitelj bez obzira na tu ugovorom o radu preuzetu obvezu iz čl. 4. dopušta radniku UF da suprotno internim aktima tuženika, konkretno da bez formalnog zahtjeva odvozi svoj privatni glomazni otpad na trošak svog poslodavca ovdje tuženika, bez obzira o kojoj količini otpada se radilo (tuženik tvrdi da se radilo o 11 tona otpada) i pri tome angažira i ostale radnike koji su sudjelovali u tom procesu rada. Dakle, tužitelj kao nadređeni svojim ponašanjem svjesno krši pravila tuženika kao i čl. 4. Ugovora o radu, umjesto da svojim ponašanjem bude primjer ostalim podređenim radnicima u urednom izvršavanju radnih obveza poštujući pri tome interna pravila tuženika, tužitelj naprotiv svojim ponašanjem djeluje suprotno."
18. Na temelju svega naprijed navedenog, odnosno svih dokaza koji su provedeni u ovom postupku, a naročito iz iskaza samog tužitelja kao stranke, koji je potvrdio, da su navodi tužitelja o tome, da je on zajedno s radnikom UF **.**.2021., bez zahtjeva građana odvezao u dva navrata sa lokacije [adresa], građevinski otpad oporabitelju, ovaj sud smatra utvrđenim, da je poslodavac, ovdje tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način koji je naprijed opisan. Pokušaj tužitelja, da umanji svoju odgovornost tvrdnjom, da je to bio uobičajeni način rada kod tuženika, ovaj sud ne prihvaća. Ne može se prihvatiti kršenje obveza iz radnog odnosa na način kako je to u konkretnom slučaju počinio tužitelj na štetu poslodavca, a posredno na štetu svih građana Grada Zagreba, i tvrditi, da je to opravdano, jer to rade, i drugi. Iako tužitelj tvrdi, da to kod tuženika rade, i drugi iz svega što je utvrđeno tijekom postupka vidi se, da se on, a, i drugi akteri događaja zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu jako trudili, da poslodavac to ne sazna odnosno da to učine na način kako poslodavac za to ne bi saznao. Iz toga ovaj sud zaključuje, a što je naprijed naveo, da je tužitelj znao da radi nešto što je nedopušteno, da to poslodavac ne odobrava, jer, da to nije bilo tako vjerojatno se tužitelj, i ostali akteri događaja ne bi toliko trudili svoje ponašanje, i postupke u konkretnom slučaju "pokriti" (zahtjevom građanina ZF). Svi sudionici događaja, a među njima i tužitelj, pokušali su navedeno sakriti poslodavcu, jer su znali da je to nedopušteno. Bili su svjesni onoga što rade, a u prilog tome govori i činjenica da su odvezli glomazni otpad radnika UF u trenutku kada su trebali odvesti glomazni otpad iz iste ulice sa susjednog kućnog broja [adresa]. Radnici su, a među njima i tužitelj koji je bio vozač, dobro znali da rade nedopušteni odvoz glomaznog otpada, dobro su znali da se odvoz glomaznog otpada mogao izvršiti samo na temelju pisanog zahtjeva građana/pravnih osoba, kojeg zahtjeva u konkretnom slučaju nije bilo, ali su svoje nedopušteno ponašanje htjeli prikriti tvrdeći da nisu išli voziti glomazni otpad sa adrese [adresa], već da su spornoga dana vršili odvoz glomaznog otpada isključivo sa adrese [adresa], što ne odgovara istini. I u situaciji u kojoj bi poslovođa ĆF usmeno dopustio tužitelju HF i radniku UF odvoz glomaznog otpada radnika UF sa adrese [adresa] dana 23.03.2021., isti se, a tako i tužitelj, ne mogu braniti tvrdeći da su oni to učinili, jer im je to dopustio poslovođa ĆF. Radnici koji su sudjelovali u odvozu glomaznog otpada sa adrese [adresa], znali su da imaju nalog za odvoz glomaznog otpada sa adrese [adresa], ali s te adrese nisu vozili glomazni otpad već su glomazni otpad vozili sa adrese [adresa]. Sam tužitelj je u svojoj izjavi od 29.03.2021. koju je dao poslodavcu naveo: "išli smo pomoći kolegi UF. Nismo imali zahtjev kolege UF. Zahtjev smo imali za adresu [adresa], kod susjeda, ali tamo nismo pokupili smeće, već smo pokupili smeće kod kolege UF." I pod uvjetom da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao uz odobrenje poslovođe ĆF, po mišljenju ovog suda tužitelj se ne može braniti tvrdeći da se to tako kod njih radilo ranije, da je to odobrio poslovođa ĆF jer je tužitelj jako dobro znao koji su uvjeti za odvoženje glomaznog otpada sa neke adrese i jako dobro je znao i bio je svjestan da radi nešto što je nedopušteno i čime se nanosi materijalna šteta poslodavcu, a posredno i građanima grada Zagreba koji u konačnici kroz svoje račune plaćaju trošak zbrinjavanja takvog otpada. Opravdanosti i dopuštenosti izvanrednog otkaza tužitelju HF ide u prilog i činjenica da je bio zaposlen kod tuženika 20 godina što potvrđuje da je poslodavac u njega kao dugogodišnjeg radnika imao opravdano povjerenje da će poslove svoga radnog mjesta obavljati savjesno, stručno i u skladu sa zakonom i internim aktima, te kao takav biti primjer mlađim kolegama. Postupanjem na opisani način, koje ima sva obilježja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, tužitelj HF je izigrao povjerenje koje je tuženik imao prema njemu zbog čega nastavak radnog odnosa nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu više nije moguć. To stoga što je došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca prema tužitelju.
19. Tužitelj u tužbi tvrdi, da poslodavac nije proveo savjetovanje s sindikatima tuženika, prije donošenja odluke od 12.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sukladno čl. 150. st. 9. Zakona o radu, jer se odluka o izvanredno otkazu Ugovora o radu koju je tuženik dostavio tužitelju razlikuje od nacrta odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je poslodavac dostavio sindikatima odnosno glavnom sindikalnom povjereniku. U spisu na strani 37 do 39 prileži očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika od 09. travnja 2021. u kojem se isti protivi prijedlogu poslodavca, da se tužitelju izvanredno otkaže Ugovor o radu. Očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika dano je u zakonskom roku, pa je slijedom toga, i odluka poslodavca donijeta pravovremeno, a imajući u vidu, i navedeno u prethodnom odlomku. Uvidom u nacrt Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06.04.2021., i uvidom u Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 12.04.2021. utvrđeno je, da se iste u bitnome ne razlikuju, a kako to pogrešno tvrdi tužitelj. Glavni sindikalni povjerenik se u svom očitovanju od 09.04.2021. protivio izvanrednom otkazu Ugovora o radu., međutim radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz, ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu. U konkretnom slučaju je poslodavac imao opravdan razlog za otkaz, te postupak otkazivanja predviđen Zakonom proveden u skladu sa Zakonom, pa glavni sindikalni povjerenik se nije mogao protiviti izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženiku u konkretnom slučaju.
20. Slijedom naprijed navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan.
21. S obzirom, da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a, da je tužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu postavljen samo u slučaju ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, nije bilo potrebe, da se o zahtjevu tužitelja donosi posebna odluka, jer je sud odbio tužbeni zahtjev. Osim toga uvjet za sudski raskid Ugovora o radu je prihvaćanje Zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, što ovdje nije slučaj.
22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
23. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 594 spisa).
24. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.
25. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22), a imajući u vidu Tbr. 52. st. 4 važeće OT (NN 138/23) u kojem se navodi da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba u ovom predmetu je podnesena 06.03.2023., a nova, sada važeća odvjetnička tarifa (NN 138/23) stupila je na snagu 25.11.2023. Temeljem Tarifnog broja 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u radnom sporu radi poništenja otkaza odnosno utvrđivanja prava na rad, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Vrijednost odvjetničkog boda iznosi 2 € temeljem Tbr. 54. važeće OT (NN 138/23). 200 bodova izraženo u novcu iznosi 400,00 €. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV (Tbr. 46. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, a to je daljnjih 100,00 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u visini od 500,00 €.
U Zagrebu, 27. veljače 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvjetnici iz OD Hraste i partneri
- pun. tuženika odvjetnici iz OD Mihočević i Bajs
