Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1518/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mislav Karlovac, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6374/2021-19 od 22. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6374/2021-19 od 22. rujna 2023.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagreb posl. broj Ovr-1539/2021-2 od 25. svibnja 2021. g. na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda Zagreb, poslovni broj 85 P-7307/2010 od 18. srpnja 2014. g., određene na: nekretninama upisanim kod Općinskog građanskog suda Zagreb u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to:

- kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica na [adresa], površine 2163 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/3 suvlasničkog dijela ovršenika,

- kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica na [adresa], površine 2163 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/3 suvlasničkog dijela ovršenika,

- kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi gradilište na [adresa], površine 350 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina], u 1/2 suvlasničkog dijela ovršenika,

- kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi gradilište na [adresa], površine 350 m2,upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina], u 1/2 suvlasničkog dijela ovršenika,

radi naplate ovršne novčane tražbine tuženika - ovrhovoditelja:

- u iznosu od 351.659,17 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2005. godine po stopi koju određuje odredba članka 1 Uredbe o visini stopa zatezne kamate do 31. prosinca 2007. g., a od 01. siječnja 2008. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- u iznosu od 40.865,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2014. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- te troškove ovog ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja rješenja o osiguranju, pa sve do dana namirenja tuženika-ovrhovoditelja te se ukidaju sve provedene radnje."

II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi 1-2. tuženicima parnične troškove u iznosu 958,09 eura / 7.218,75 kuna u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. U bitnom tužiteljica smatra da je prvostupanjska presuda nepravilna i nezakonita. Osporava zaključke prvostupanjskog suda da tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika nije zastarjela jer je ovršni postupak vođen pod brojem Ovr- 2628/2020 (ranije Ovr-10276/2015) bio obustavljen u trenutku kada je pokrenut ovršni postupak u kojem je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Smatra da se u slušaju kada je ovršni postupak obustavljen ne može raditi o prekidu tijeka zastare. Navodi da zatezne kamate na glavnicu zastarijevaju za tri godine, pa smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije utvrdio da je potraživanje zastarjelo. Ističe i kako tuženici nemaju pravni interes za pokretanje ovrhe, jer su prethodno već vodili ovršne postupke, koji su obustavljeni i u kojima je radi osiguranja tražbine tuženika upisano založno pravo na nekretninama tužiteljice, a koje činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, te da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. U konačnici, smatra kako prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) čime da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, obzirom je prvostupanjski sud ispitao sve navode tužiteljice, za što je dao valjane razloge, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je tužiteljicin zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr- 1539/2021-2 25. svibnja 2021., na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7307/2010 od 18. srpnja 2014., radi namirenja novčane tražbine tuženika na nekretninama tužiteljice kao ovršenice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina].

9. Utvrdivši da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer tražbina tuženika prema tužiteljici nije prestala upisom založnog prava na nekretninama u ranije vođenim ovršnim postupcima, ovrha je određena radi namirenja novčane tražbine u odnosu na glavnicu i kamate u skladu s ovršnom ispravom, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7307/10 od 18. srpnja 2014., da činjenica da se vodi (ili je vođen) drugi ovršni postupak radi namirenja iste tražbine ne utječe na pravo tuženika na pokretanje novog ovršnog postupka radi namirenja postojeće tražbine, kao i da nije nastupila zastara tuženikove tražbine.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom, utvrđeno je:

- da su 13. svibnja 2021. tuženici podnijeli prijedlog za ovrhu protiv tužiteljice, radi namirenja novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7307/2010 od 18. srpnja 2014.,

- da tuženici imaju tražbinu prema tužiteljici od 351.659,17 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2005. i 40.865,00 kn na ime parničnog troška s kamatama od dana 18. srpnja 2014.,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu 25. svibnja 2021. odredio ovrhu pod brojem Ovr-1539/2021 na nekretninama tužiteljice upisnim u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška]/A, kč. br. [katastarska čestica] k.o. Grad Zagreb

- da je tužiteljica protiv rješenja o ovrsi izjavila žalbu koja je u odnosu na izvanparnične razloge odbijena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž Ovr-

382/2021 od 19. listopada 2021.,

- da je zaključkom Ovr-1539/21-9 od 29. lipnja 2021. tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ,

- da je prednica tuženika radi namirenja iste tražbine prema tužiteljici vodila ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr- 2628/2020 (ranije Ovr-10276/15) na istim nekretninama, koja je ovrha obustavljena rješenjem Ovr-2628/2020-64 od 3. ožujka 2021. jer nekretnine nisu prodane niti na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi, te je na nekretninama tužiteljice upisano založno pravo radi osiguranja tražbine,

- da je pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem Ovr-135/2021 (ranije 2090/2015 i Ovr-457/2018) vođena ovrha radi namirenja iste tražbine tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], koja je ovrha obustavljena rješenjem Ovr-135/2021-78 od 10. svibnja 2022. jer nekretnina nije prodana niti na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi, te je na nekretnini tužiteljice upisano založno pravo radi osiguranja tražbine tuženika.

12. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare. Naime, tražbina tuženika temelji se na pravomoćnoj i ovršnoj presudi, a odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena (između ostalog) pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Presuda P- 7307/2010 kojom je utvrđena tražbina tuženika postala je ovršna 16. rujna 2015. i toga je dana počeo teći zastarni rok (čl. 215. st. 1. ZOO). Prijedlog za ovrhu u konkretnom slučaju podnesen je 13. svibnja 2021., pa nije protekao rok iz čl. 233. st. 1. ZOO u odnosu na glavnu tražbinu.

13. No, i pored navedenog prednica tuženika VHH je 6. listopada 2015. podnijela prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2628/2020 (ranije: Ovr-10276/2015) pa je na temelju čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare i prekid je trajao sve do pravomoćnog završetka tog postupka (18. ožujka 2021.). Kako je tijek zastare prekinut 6. listopada 2015., počeo je ponovno teći 18. ožujka 2021. a prijedlog za ovrhu je podnesen 13. svibnja 2021., to je razvidno da nije protekao zastarni rok kako u odnosu na glavnicu potraživanja, tako niti u odnosu na dosuđene kamate na glavno potraživanje (čl. 233. st. 1. i 2. ZOO) niti je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

14. Suprotno žalbenim navodima ranije vođeni ovršni postupci utječu na tijek zastare, odnosno dovode do prekida tijeka zastare, jer niti u postupku vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (Ovr-2628/2020), niti pred Općinskim sudom u Šibeniku (Ovr-135/2021) do obustave ovrhe nije došlo krivnjom, niti propustom tuženika (njihove prednice), kao ovrhovoditelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-943/2017 od 10. svibnja 2017. i Rev- 5114/2019-2 od 28. veljače 2023.).

15. U odnosu na daljnje žalbene navode tužiteljice da tuženici nisu ovlašteni pokrenuti ovršni postupak jer je tuženikova tražbina u prethodno okončanim ovršnim postupcima osigurana zalogom, valja odgovoriti da pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je time tuženikova tražbina samo osigurana, a da svaki vjerovnik osigurane tražbine ima pravo pokretati postupak radi njezina ostvarenja, pa i iz založene stvari (čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 27/09, 153/09, 143/12, 81/15 i 94/17; dalje: ZV)).

16. Tražbina tuženika nije prestala, nije ispunjena od strane tužiteljice, samo je osigurana uknjižbom založnog prava na nekretninama, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, odnosno tražbina nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

17. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije osporavala pravni interes tuženika za pokretanje ovršnog postupka, radi čega ne može sada s uspjehom njihov pravni interes dovoditi u pitanje. No, i pored toga, činjenično prigovor nedostatka pravnog interesa tuženika za pokretanje ovrhe dovodi u vezu s ranije iznesenim žalbenim razlogom iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, kojeg je prvostupanjski sud pravilno otklonio.

18. Prvostupanjski je sud otklonio postojanje i žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ. Naime, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, a tužiteljica je tužbu podnijela navodeći postojanje litispendencije (1), da ovršnom ispravom nisu dosuđene kamate na način kako su određene rješenjem o ovrsi (2), da je tražbina tuženika prestala upisom založnog prava na nekretnini tužiteljice (3) i da je nastupila zastara tražbine (4). O tim navodima tužiteljice prvostupanjski je sud dao valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da nije osnovan niti jedan žalbeni razlog za nedopuštenost ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ. Niti sama tužiteljica u žalbi ne navodi o kojim se to činjenicama koji bi se podveli pod žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ prvostupanjski sud nije očitovao.

19. I odluka o troškovima postupka pod toč. II. i III. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Neosnovano tužiteljica smatra kako tuženicima nije bilo potrebno priznati trošak pristupa ročištu za objavu presude jer je takav trošak opravdan i nužan, a u skladu je i sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-832/22-2 od 22. ožujka 2023.

20. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić