Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-82/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Renate Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku NŽ, dipl. iur., protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupan po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja NŽ, dipl. iur., i punomoćnika tuženika Davora Petrovića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Pisarnica Osijek, nakon donošenja i objave dana 28. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Grawe osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, na ime naknade štete, iznos od 3.805,48 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja FŽ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 27. listopada 2006. uslijed čega je nastupila nesposobnost za rad, te je po tom osnovu tužitelj FŽ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica ozljede izvan rada 50% i bolesti 50%. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika SŽ iz [adresa] upravljajući vozilom marke Opel Vectra reg. oznake [registarska oznaka] zbog čega je isti pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji broj K-14/07 od 8. veljače 2007. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa- izazivanje prometne nesreće. U trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo je osigurano kod tuženika. Tužitelj je protiv tuženika već vodio postupke za naknadu štete po istom osnovu za prethodna razdoblja a koju štetu je tuženik naknadio tužitelju zaključno s 30.04.2017. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine FŽ za razdoblje od 01. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. , a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 7.610,96 eura. Tuženik je odgovoran za dio isplaćen po osnovi ozljede izvan rada odnosno prometne nesreće odnosno za 50% ukupno isplaćenog iznosa što iznosi 3.805,48 eura. Kako je osobni automobil marke Opel Vectra reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, to je tuženik temeljem odredbe čl. 164. st. 1. u vezi čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18) odgovaran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 3.805,48 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj uz tužbu nije dostavio valjan dokaz da je izvršio isplate na koje se poziva u tužbi. Nije dostavio nalog za isplatu, izvod o plaćanju, već dostavlja samo potvrdu o plaćanju koju je sam izradio a što nije vjerodostojan dokaz o izvršenim isplatama. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokaz da je tuženik izvršio svoju obvezu plaćanja za period od 01. rujna 2011. do 30. rujna 2014. a kako je tužba predana na sud 24. travnja 2020. tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u rješenje HZMO PS Osijek broj 194744 od 7. prosinca 2007. o priznanju prava na invalidsku mirovinu, nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika FŽ od 4. rujna 2007., zapisnik o očevidu PP Drenovci od 4. studenog 2006., obračun isplaćene invalidske mirovine sačinjen 31. ožujka 2020., ispis iz banke doznačenih mirovinskih primanja, sudsku praksu.

4. Među strankama nije sporno da se dana 27. listopada 2006. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio osiguranik tuženika SŽ i u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja FŽ. Iz nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika FŽ od 04. rujna 2007. utvrđeno je da je FŽ u prometnoj nezgodi od 27. listopada 2006. zadobio teške tjelesne ozlijede te je utvrđena opća nesposobnost za rad od 4. rujna 2007. zbog ozlijede izvan rada. Uvidom u rješenje HZMO PS Osijek broj 194744 od 7. prosinca 2007. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu na ozljedu izvan rada te mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 963,44 kn mjesečno počevši od 01. studenog 2007. Iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 31. ožujka 2020. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja FŽ u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 7.610,96 eura, te da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na 50% isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 3.805,48 eura.

5. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to stavkom 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji. Stavkom 3. istog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovog članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji određuje obvezno zdravstveno osiguranje.

6. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Člankom 164. stavka 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161., ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), sukladno stavku 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, mjerodavne su odredbe ovog zakona.

7. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/2018), članak 161. stavak 2. mijenja se i glasi: "(2) Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete na ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu; 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; 4. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".

8. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, PS Osijek, je rješenjem broj 194744 od 7. prosinca 2007., počevši od 4. rujna 2007. je svom osiguraniku FŽ, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad, po osnovi povrede izvan rada koje je nastalo kao posljedica ozljede izvan rada, a prema obračunu isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 7.610,96 eura, a što proizlazi iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 31. ožujka 2020., a navedena isprava ima značenje javne isprave, sukladno članku 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09, 110/21), pa sud smatra neosnovanim navode tuženika da tužitelj nije dostavio dokaz da je izvršio isplatu iznosa invalidske mirovine u utuženom iznosu. Vrhovni sud RH, u odluci broj Rev-x 386/2018, je potvrdio da je sukladno odredbi članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, obračun isplaćene mirovine - javna isprava, budući ju je izdalo javno tijelo - pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom.

9. U odnosu na prigovor zastare tuženika, isti je neosnovan. Odredbom čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. travnja 2020., a tužitelj potražuje naknadu štete isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020., utvrđeno da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg roka zastare.

10. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) budući je o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine odnosno u vrijeme nastanka štete za HZMO, tj. vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Sukladno članku 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza tuženika postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te s obzirom da tužitelj nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine iznosa invalidske mirovine koja bi u konkretnom slučaju bila isplaćena u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, slijedom čega nije dokazao postojanje štete u utuženom iznosu, to je slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 221. a ZPP-a odlučeno kao pod I/ izreke presude. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod I/izreke presude, odbiti kao neosnovan, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

12. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu dana 18. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura s PDV od 25%, što čini ukupno priznat trošak od 250,00 eura, stoga odluka kao pod II/ izreke presude.

13. O naknadi troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu sud ne može odlučiti u ovoj fazi postupka, niti može odrediti je li tuženik u obvezi podmiriti pristojbu za odgovor na tužbu, budući je čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa kako postupak nije pravomoćno okončan nije nastala obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu.

U Osijeku, 28. veljače 2025.

S u d a c

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. tužitelju

2. pun. tuženika