Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-313/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-230/2024-10 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-230/2024-10 od 24. siječnja 2025.

II Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

II Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odredba 3. (treće) Naknada iz Ugovora o kreditu broj 718-50-3433960 od 2. svibnja 2006. godine, zaključenog između tužiteljice BM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, a koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici BM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., toč. 2 i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14. ,70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlaže žalbu odbiti, a presudu suda prvog stupnja potvrditi. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode tužiteljice iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 8 Ugovora o kreditu u svezi naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i čl. 13. Ugovora o kreditu u svezi naknade za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenog po navedenim osnovama.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom a i sada u žalbenoj fazi postupka nije sporno između stranaka da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom 01. lipnja 2009. zaključila ugovor o kreditu broj: 48976/09 kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit od 85.000,00 eura u protuvrijednosti kune. Nesporno je i da je tuženik tužiteljici naplatio naknadu za obradu zahtjeva kredita, kao i naknadu naplate kredita za prijevremenu otplatu, sporno je, jesu li odredbe za obradu zahtjev kredita i naknada naplate za prijevremenu otplatu kredita ništetne, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev zaključujući da su sporne odredbe čl. 8. i čl. 13. Ugovora o kreditu ništetne u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 96/03, 46/07. i 79/07, dalje: ZZP/03) te i pozivom na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) odlučio na navedeni način.

11. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da sukladno odredbi čl. 59. ZZP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

12. Sud prvog stupnja u takvoj situaciji primjenjuje odredbu Zakona o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. ZZP-a koja propisuje da odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a koja odredba je identična čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 dalje ZPP/07) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

13. Sud je, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke ništetnosti tih ugovornih odredbi, pa tako i u smislu ako je tuženik predložio dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u svezi razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu.

13.1. U ovom postupku tuženik nije predložio dokaz na navedene okolnosti, na okolnosti da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih odredaba, a iz iskaza tužiteljice u postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da se u konkretnom slučaju nije pregovaralo o spornim odredbama jer da se radilo o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke koju tužiteljica može potpisati ili ne te je sasvim neizvjesno da tuženik ne bi omogućio tužiteljici zaključenje ugovora da navedena ugovorna odrednica nije bila uključena u Ugovor. Ugovor ponuđen tužiteljici je po principu "uzmi ili ostavi", tužiteljica je mogla samo isti prihvatiti, druge opcije nije imala.

14. Prvostupanjski sud pravilno smatra da iz sadržaja sporne ugovorne odredbe čl. 8. nije vidljivo na što se točno odnosi naknada za obradu zahtjeva i je li tuženik uopće imao kakve stvarne troškove vezane za navedenu naknadu, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, pa je takva odredba ništetna u smislu odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a.

15. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u pravcu utvrđenja ništetnosti ove odredbe ugovora iznio sud prvog stupnja, jer ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanja kredita, koja je i naplaćena na način da je ustegnuta od ukupnog iznosa odobrenog kredita, je nepoštena ugovorna odredba, a temeljem odredbe čl. 96. st. 1.ZZP-a ništetna, iako je jasno napisana, jer je onemogućavala tužiteljici da u trenutku zaključenja ugovora ocijeni visinu te naknade te ne postoji dokaz da su stranke o istoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi ugovora sastavljenoj od strane tuženika kao banke koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

16. Dakle pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik iskoristio svoj položaj jače strane postupajući suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Izvjesno je da tuženik jest kao trgovac prilikom obrade zahtijeva i odobravanja kredita imao određene troškove koji troškovi se podmiruju iz te naknade, ali predmetna odredba ugovorena razmjerno iznosu samog kredita nedvojbeno ukazuje da istom nisu uključeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita.

17.1. Tuženik koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, tuženik nije jasno i nedvosmisleno tužiteljici kao potrošaču prezentirao u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge i naknade…) što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača. Pri tome se ističe da informiranost tužiteljice o obvezi plaćanja naknade podrazumijeva informiranost o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade, dakle o onoj krajnjoj svrsi plaćanja te i takve naknade.

18. Budući da već iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo o predmetnoj spornoj odredbi, to je provođenjem tog dokaza, protivno žalbenim navodima tuženika, zadovoljeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu, time da tuženik na iste okolnosti nije predložio dokaze.

18.1. Pri tome se ističe a kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere) da iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije moglo pregovarati (iskaz tužiteljice) da se može zaključiti da banka o zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

19. I u odnosu na odredbe ugovora kojim se tužiteljicu obvezuje na plaćanje posebne naknade za prijevremeno zatvaranje kredita iz sporne odredbe čl. 13 ugovora pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da sporna odredba ugovora ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, iz navedenog proizlazi da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

20. Vezano uz žalbene navode da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužiteljica potrošač valja istaći da je odredbom čl. 3. st. 1. alineja 1. ZZP-a, propisano da je potrošač svaka osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

20.1. Imajući u vidu naprijed navedeno te sadržaj Ugovora o kreditu, kao i iskaz tužiteljice, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica naprijed citirani ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

20.2. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utvrdio da je tužiteljica potrošač a tužena trgovac te da se radi o potrošačkom ugovoru, a tuženik suprotno nije dokazao.

21. Temeljem odredbe čl. 323. ZOO-a po pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, da je tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom pa je temeljem spomenute odredbe valjalo prihvatiti i zahtjev za vraćanje primljenog iznosa kao stečenog bez osnove, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je tužitelju naplaćen isti iznos naknada, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

22. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da prigovor zastare nije osnovan a to i obzirom da je odredbom čl. 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi stoga ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovora a u smislu zaključka na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način utvrđena ništetnost ugovora. Polazeći od navedenog pravnog stava Vrhovnog suda, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću odluke kojom je odlučeno o ništetnosti.

23. Stoga je sud prvog stupnja osnovano temeljem odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a naložio tuženoj da tužiteljici isplati iznos 411,84 eura, a koji se odnosi na ništetnost plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2007. pa do isplate, te iznos 660,87 eura koji se odnosi na ništetnost plaćene za naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2012. do isplate, a visina kojih iznosa je pravilno utvrđena od strane prvostupanjskog suda.

24. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a) tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22. i 138/23. dalje u tekstu Tarifa) jer je u Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

24.1. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravo tužiteljice na naknadu za sastav podneska od 26. ožujka 2024. kojim je tužiteljica nakon primitka dokumentacije i isprava od banke uredila tužbeni zahtjev te se očitovala na odgovor na tužbu, dakle riječ je o obrazloženom podnesku za sastav kojega tužiteljici pripada dosuđena nagrada prema odredbi čl. 8. toč. 1. Tarife.

25. Stoga kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1.ZPP-a odlučeno kao u izreci.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

Osijek, 27. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran