Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-350/2024-2

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima Liviu Marcan i Vedranu Marcan, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Umagu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., iz Rijeke, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i ispate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-1797/2019-17, od 22. prosinca 2023., dana 27. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-1797/2019- 17, od 22. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsko rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe, ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak a podredno preinaku na način da sud usvoji kao osnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda uz naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja.

2.1. Navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud odredbu o prorogaciji nadležnosti smatra nepoštenom pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 45/07., 79/07., -dalje u tekstu ZZP/03) mada je u cijelosti zanemario zahtjeve iz odredbe članka 98. navedenog zakona jer prilikom donošenja odluke nije cijenio sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora odnosno sud je bio dužan prilikom ocjene predmetne ugovorne odredbe imati u vidu narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora.

2.2. Manjkavim i paušalnim obrazloženjem prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a a također ističe da je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka u pogledu utvrđenja da je određena ugovorna odredba bila nepoštena u smislu presude Suda EU poslovni broj

2.3. Nadalje navodi kako bi odredba o prorogaciji nadležnosti bila eventualno nepoštena kada bi pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu zaštitu pruženu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu Direktiva) o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti smatra neosnovanim.

5. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa]; da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu 23. prosinca 2004.godine prema kojem je odobren krediti u iznosu od 64.864,74 CHF u protuvrijednosti kuna kao i to da je odredbom članka 17. u slučaju spora iz ugovora određena nadležnost suda u Zagrebu.

6. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81. stavak 1. i 2. , 83. i 87. stavak 1. ZZP/03 odbija kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda imajući pri tom u vidu i pravna stajališta Suda EU u spojenim predmetima C- 240/98 do 244/98 a svoju odluku u bitnom obrazlaže da je navedenom odredbom prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovorenih strana imajući u vidu udaljenost prebivališta tužiteljice i njezinog punomoćnika od suda ugovorene mjesne nadležnosti te cijenjeći s tim povezane troškove.

7. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ,2. i 4. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je unaprijed formuliran od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca a ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u tako sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

8.1. Iz sadržaja prigovora tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda (list 54-58) proizlazi da osporava mjesnu nadležnost pozivajući se na odredbe ugovora, odredbe ZPP-a te sudsku praksu domaćih sudova i Suda EU međutim uopće ne predlaže provedbu dokaza u vezi okolnosti na koje se i sam poziva u navedenom prigovoru i žalbi.

8.2. Slijedom navedenog tuženik nije dokazao da se o navedenoj ugovornoj odredbi pregovaralo a slijedom toga je neosnovano i njegovo pozivanje na presudu Suda EU poslovni broj C -472/11.

8.3. Također su neosnovani žalbeni navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja nedostatno u pogledu zaključka da navedena odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

8.4. Naime prvostupanjski sud u točkama 14. i 15. obrazloženja konkretno navodi razloge neravnoteže ugovornih stranaka pa tako utvrđuje da udaljenost prebivališta tužiteljice i njezinog punomoćnika od mjesta suda ugovorene nadležnosti iznosi 288 km; da putni trošak za jedan dolazak na sud minimalno iznosi 100 eura imajući u vidu troškove goriva i cestarine kao i to da je tužiteljica osim navedenih troškova izložena ulaganju dodatnog vremena što predstavlja odvraćajući element za ostvarivanje njezinih prava pred sudom.

8.5. Po ocjeni ovog suda, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom ocijene nepoštenosti navedene ugovorne odredbe imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti.

9. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 27. veljače 2025.

Sudac

Krešimir Biljan