REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1183/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Grahorova 24, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/b, radi isplate 2.675,52 EUR, 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovom predmetu.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana trošak parničnog postupka u iznosu 600,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 736,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi (list 1. i 2. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je s pokojnim PO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], korisnikom kredita i tuženikovim pravnim prednikom, 6. kolovoza 2018. sklopio Ugovor o kreditu broj 9022557194 (dalje: Ugovor o kreditu). Nakon smrti PO, u ostavinskom postupku vođenom pred javnim bilježnikom Vladimirom Šarčevićem iz Zagreba, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-691/2021, UPP/OS- 20/2021 od 4. srpnja 2022. imovina ostavitelja raspoređena je na ovdje tuženika Grad Zagreb. Iza PO kao korisnika kredita ostalo je nepodmireno dugovanje prema tužitelju temeljem naprijed navedenog Ugovora o kreditu koje na dan 16. svibnja 2024. iznosi 2.675,52 EUR. Stoga tužitelj traži od suda da temeljem odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju naloži tuženiku platiti tužitelju dugovani iznos.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 34. - 38. spisa) i daljnjem tijeku postupka ne spori da je rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-691/2021, UPP-OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. koje je donio javni bilježnik Vladimir Šarčević, izmijenjenim rješenjem pod posl. br. O-691/2021 od dana 6. listopada 2022., tuženik određen kao nasljednik iza pokojnog PO temeljem odredbe članka 20. Zakona o nasljeđivanju, već obrazlaže zašto tužbu treba odbaciti, a podredno odbiti. Tuženik ukazuje na to da je čl. 8.1. Ugovora o kreditu ugovoreno da „radi osiguranja plaćanja tražbina iz [tog] Ugovora, Korisnik kredita uručuje banci izjavu o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnicu izdane od Korisnika kredita te potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona.‟ Tužitelj raspolaže izjavom o zapljeni po pristanku dužnika sukladno odredbi čl. 202. Ovršnog zakona („Narodne novine‟ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu: OZ) i zadužnicom sukladno odredbi čl. 214. OZ-a. Ovršni postupak se u toj situaciji može voditi temeljem čl. 32. st. 1. OZ-a kojim se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, i temeljem odredbe čl. 32. st. 2. OZ-a kojom je propisano da se odredba st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ove kondemnatorne parnice i tužbu treba odbaciti. Tuženik podredno navodi da, u slučaju da sud ne odbaci tužbu, tužbeni zahtjev treba odbiti jer u skladu s čl. 139. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a vrijednost ostaviteljevih dugova je u ovom slučaju veća od vrijednosti imovine koja je nasljeđivanjem prešla na tuženika. Tuženik naposljetku ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj 9022557194 od 6. kolovoza 2018. (list 3.-8. spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. (list 10.-15. spisa) i rješenje o ispravku tog rješenja posl. br. O-691/2021 od dana 6. listopada 2022. (list 16. – 23. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 24. spisa), dopis Privredne Banke Zagreb d.d. od 29. studenog 2022. (list 51. spisa), dopis Erste&Steiermärkische bank d.d. od 13. prosinca 2022. (list 52. spisa), dopis Addiko Bank d.d. od 22. veljače 2023 (list 53. spisa), dopis Odvjetničkog društva Ostović Rakušić od 24. listopada 2023. (list 54. i 55. spisa), dopis Generali Osiguranja d.d. od 12. listopada 2023. (list 56. spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. siječnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 61390080312 - opomena) (list 57. spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. siječnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 6039006694 - opomena) (list 58. spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. lipnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 61390080312 (list 59. spisa), dopis Slatinske banke d.d. od 18. lipnja 2024. (veza Ugovor o kreditu broj 6039006694) (list 60. spisa). Sud je razmotrio sudsku praksu dostavljenu u spis u vidu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-190/2014-2 od 3. rujna 2014. (list 40. – 42. spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-527/2016-2 od 4. listopada 2017. (list 43. – 47. spisa) i odluke Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž 507/2020-2 od 3. studenog 2020. (list 48. – 50. spisa).

4. Sud nije proveo dokaz knjigovodstveno –financijskim vještačenjem jer taj dokaz nije smatrao svrsishodnim u ovom postupku.

5. Vezao na izbor dokaza koji su izvedeni valja ukazati na to da je u ovom postupku riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. Odredbom čl. 464.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da tužbu valja odbaciti.

7. Tužitelj traži isplatu iznosa od 2.675,52 EUR od tuženika kao zakonskog nasljednika ošasne imovine iza pokojnog PO koji je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu.

8. Između stranaka je sporno postojanje negativne procesne pretpostavke o kojoj ovisi dopuštenost tužbe, odnosno parničnog postupka kao puta pravne zaštite (postojanje pravnog interesa) te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. S tim u vezi sud ukazuje na to da interes osobe koja traži pravnu zaštitu mora biti pravni i konkretan u smislu da se pravo na traženje pravosudne pravne zaštite i angažiranje pravosuđa može priznati ako se pravna korist koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu ne može ostvariti na drugi, svrsishodniji način (Građansko parnično procesno pravo, P, N, Narodne novine 2024., str. 139.). Podnositelj kondemnatorne tužbe u pravilu ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa jer zbog zabrane samopomoći on nema drugog načina ostvariti zaštitu povrijeđenih prava (Ibid. str. 141.). Pravilo o presumiranom pravnom interesu može se u konkretnom slučaju pokazati neosnovanim kad se takvoj pravnoj zaštiti suprotstavi određena negativna procesna pretpostavka (Ibid. str. 142.).

10. S obzirom na naprijed navedeno valja utvrditi postoji li negativna procesna pretpostavka za vođenje ove parnice i utječe li ona na pravni položaj tužitelja na način da vođenje ovog kondemnatornog postupka čini suvišnim jer osim meritornog odlučivanja u ovoj parnici postoji i drugi učinkovit način za zaštitu njegovih prava.

11. U vezi s utvrđivanjem postojanja negativne procesne pretpostavke o kojoj ovisi dopuštenost tužbe za vođenje ove kondemnatorne parnice, u smislu analogne primjene odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a, sud je razmotrio dokumentaciju u spisu i uzeo u obzir očitovanja stranaka dana u tijeku postupka.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu ukazao na to da je tražbina iz ugovora o kreditu o kojem je riječ u ovom postupku osigurana izjavom o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnicom izdanom od strane korisnika kredita PO.

13. Na poseban upit suda je li točno to da je pokojni PO tužitelju dao izjavu o zapljeni po pristanku dužnika sukladno odredbi čl. 202. OZ-a i zadužnicu sukladno odredbi čl. 214. OZ-a u svrhu osiguranja vraćanja kredita, punomoćnik tužitelja je naveo da o tome nema saznanja i da takve isprave nema u spisu (list 71. spisa).

14. Ugovor o kreditu u čl. 8.1. sadrži odredbu koja glasi da radi osiguranja plaćanja tražbina iz tog ugovora, korisnik kredita uručuje banci izjavu o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnicu izdane od korisnika kredita te potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona. U čl. 3.1. Ugovora o kreditu izričito je navedeno da se kredit može koristiti nakon potpisa i ovjere ovog ugovora te nakon što korisnik kredita uruči sve instrumente vraćanja kredita. Vezano za naplatu tražbine putem instrumenata osiguranja, odredba čl. 8.2. Ugovora o kreditu propisuje da korisnik kredita ovlašćuje banku da bez ikakve daljnje suglasnosti i obavijesti može dospjele tražbine iz ovog ugovora naplatiti bez intervencije suda s njegovih računa koji se vode u banci.

15. Sud je u ovom sporu male vrijednosti, koristeći svoju ovlast iz čl. 464.a ZPP-a, utvrdio da je životno logično zaključiti da je tuženikov prednik PO pri sklapanju Ugovora o kreditu tužitelju kao kreditoru predao izjavu o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnicu, obje solemnizirane kod javnog bilježnika. Taj zaključak sud je izveo jer smatra da, kao prvo, da navedene isprave nisu smatrane potrebnima ne bi bile izrijekom navedene u ugovoru i kao drugo, sud smatra da tužitelj bez njihove predaje korisniku kredita isplatio ugovoreni iznos jer je isto izrijekom ugovoreno i predstavlja jedini logičan slijed u kojem banka umanjuje rizik u kojem se nalazi zbog mogućnosti neizvršenja ugovora od strane korisnika kredita.

16. Budući da među strankama nije sporno to da je tužitelj PO isplatio iznos ugovoren ugovorom o kreditu, valja zaključiti da su instrumenti osiguranja predani tužitelju prije navedene isplate.

17. Nadalje, vezano za naprijed navedenu zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku, valja ukazati na to da je Ugovor o kreditu sklopljen je 7. kolovoza 2019. Stoga je razumno zaključiti da je i zadužnica za osiguranje tražbine iz tog ugovora izdana u toj kalendarskoj godini. Budući da je riječ o ispravi ovjerenoj kod javnog bilježnika, valja ustvrditi da tražbina iz te isprave nije zastarjela do dana pokretanja ovog parničnog postupka 3. lipnja 2024. jer je zastrani rok koji se primjenjuje u tom slučaju deset godina u skladu s odredbom čl. 233. st. 1. ZPP-a. Stoga u tom smislu prepreka za ostvarenje duga izvan parnice nije postojala u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, a ne postoji ni na današnji dan.

18. Nakon što je sud utvrdio da dokumenti u smislu izjave o zapljeni po pristanku dužnika i zadužnice PO dani tužitelju za osiguranje tražbine iz Ugovora o kreditu postoje i da su predani tužitelju kao banci kao uvjet za isplatu sredstava kredita te da tražbina iz zadužnice do današnjeg dana nije zastarjela, valja utvrditi mijenja li postojanje tih dokumenata pravni položaj tužitelja u smislu toga da on gubi pravni interes za vođenjem ove kondemnatorne parnice. S tim u vezi valja razmotriti koji je učinak navedenih dokumenata prema OZ-u.

19. Ovršni postupak je u skladu s OZ-om moguće pokrenuti temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika (u skladu s odredbom čl. 23. st. 7. u vezi s čl. 202. st. 5. OZ-a) i temeljem zadužnice sukladno odredbi (čl. 23. st. 7. u vezi s čl. 214. st. 7. OZ- a). Taj postupak se pokreće prijedlogom ovrhovoditelja (čl. 3. st. 1.) i vodi se protiv ovršenika (čl. 2. st. 1. t. 4.). Nadalje, odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla dok je odredbom čl. 32. st. 2. OZ-a propisano da se odredba st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

20. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da tužitelj za ostvarivanje svoje tražbine iz Ugovora o kreditu može pokrenuti ovrhu temeljem zadužnice koja je izdana za osiguranje tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu u kojem je on vjerovnik. Nadalje, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 4. srpnja 2022. (list 10.-15. spisa), ispravljenim rješenjem javnog bilježnika posl. br. O- 691/2021 od 6. listopada 2022. (list 16. – 23. spisa), Grad Zagreb je utvrđen kao jedan od nasljednika kreditnog dužnika PO. To rješenje o nasljeđivanju je javna isprava u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a i omogućava pokretanje ovrhe za namirenje tražbine iz Ugovora o kreditu protiv ovdje tuženika kao pravnog slijednika kreditnog dužnika primjenom odredbe čl. 32. st. 2. OZ-a.

21. Nakon zaključka da je načelno moguć tužiteljev izvanparnični način ostvarenja ovdje utužene tražbine protiv tuženika pokretanjem ovršnog postupka, valja ispitati okolnosti konkretnog slučaja i u skladu s njima utvrditi je li tužiteljev pravni položaj izvan parnice u bitnome drugačiji ili lošiji od položaja koji on u odnosu na svoj obveznopravni zahtjev ima u ovoj parnici.

22. Tužiteljeva tražbina temelji se na Ugovoru o kreditu i odnosi se na njegov nevraćeni dio zajedno sa sporednim obvezama. Tužitelj od tuženika potražuje taj iznos temeljem odnosa nasljeđivanja između prvotnog kreditnog dužnika i ovdje tuženika.

23. Zajedničkim čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O- 691/2021, UPP/OS-20/2021 od 04. srpnja 2022. (list 10.-15. spisa) i rješenja o ispravku tog rješenja posl. br. O-691/2021 od dana 6. listopada 2022. (list 16. – 23. spisa) sud je utvrdio da je na grad Zagreb nakon smrti PO prešla sljedeća imovina: potraživanje u neutvrđenom iznosu kod Erste&Steiermärkische Bank d. d. po računu br. [broj bankovnog računa], potraživanje u neutvrđenom iznosu kod Slatinske banke po računu [broj bankovnog računa], potraživanje u neutvrđenom iznosu kod PBZ Štedionice d.d. za stambeni štedni ulog br. 15035310588, potraživanje u neutvrđenom iznosu kod Adikko Bank d.d. temeljem računa br. [broj bankovnog računa].

24. Povodom tužiteljevog izvansudskog zahtjeva za isplatom tuženik mu je predočio očitovanja pravnih osoba vezano za tražbine za koje je tuženik rješenjem o nasljeđivanju određen kao nasljednik. Iz tih očitovanja proizlazi da je tuženik naslijedio sljedeće tražbine i dugove: potraživanje kod Erste&Steiermärkische Bank d. d. u ukupnom iznosu od 2.580,75 EUR (19.444,70 HRK, po računu br. [broj bankovnog računa]), dug kod Slatinske banke u iznosu od 15.233,25 EUR (od čega 7.441,32 EUR po kreditu br. 6139080312 i 7.791,93 EUR po kreditu br. 6039006694), potraživanje kod Privredne banke Zagreb d.d. za stambeni štedni ulog br. 15035310588 u iznosu od 5,72 EUR (43,11 HRK), dug kod Adikko Bank d.d. u ukupnom iznosu od 22.398,72 EUR (od čega 14,61 EUR temeljem računa br. 32062112530 i 22.384,11 EUR temeljem Ugovora o kreditu 176-53211177). Nadalje, Generali osiguranje d.d. očitovalo se tuženiku na način da je odbilo isplatu tražbine životnog osiguranja po polici br. P019B-1022993232 pozivajući se na čl. 984. st. ZOO- a i njegovo tumačenje da svota po toj polici pripada zakonskim nasljednicima unatoč tome što su se odrekli nasljedstva.

25. Pritom valja naglasiti i to da stranke nisu dovele u pitanje istinitost navoda iz dopisa banaka a ni sud ne smatra životno logičnim niti izglednim da su banke dale pogrešne informacije u vezi s tražbinama i dugovima pokojnog PO.

26. Vezano za potraživanje od Generali osiguranja d.d. temeljem police osiguranja života br. P019B-1022993232, a po kojoj osigurana svota u slučaju smrti iznosi 1.330,85 EUR, sudu nije upitna autentičnost očitovanja tog društva vezano za uskratu isplate po navedenoj polici, ali sud tom očitovanju daje značenje za koje smatra da ga treba imati u skladu s mjerodavnim propisima. S tim u vezi sud je utvrdio da se potraživanje temeljem naprijed navedene police ima smatrati tuženikovom imovinom jer kao takvo određeno u točki 9. rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O-691/2021, UPP/OS-20/2021 od 04. srpnja 2022. (list 10.-15. spisa) i u tom dijelu nije ispravljeno rješenjem o ispravku tog rješenja posl. br. O-691/2021 od dana 6. listopada 2022. (list 16. – 23. spisa). U tom smislu odluka o toj tuženikovoj imovini predstavlja prethodno pitanje koje je pravomoćno riješilo drugo nadležno tijelo u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a i ovaj parnični sud ne može o tome nanovo odlučivati. Stoga odbijanje društva Gernerali d.o.o. da tuženiku isplati navedeni iznos predstavlja odnos između tuženika i tog društva i ne utječe na tužiteljeva prava spram tuženika.

27. Sud je temeljem naprijed navedenih podataka utvrdio da je tuženik kao nasljednik ošasne imovine NO naslijedio tražbine u ukupnom iznosu od 3.917,32 EUR i dugove u iznosu od 22.398,72 EUR.

28. Nadalje valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj ukazao na to da tuženik ne tvrdi da je bilo kojem od prijašnjih vjerovnika pokojnog PO podmirio dio tražbina koje imaju prema njemu temeljem odnosa nasljeđivanja i da je dodatno istaknuo da spisu ni ne prileži dokaz o plaćanju u tom smislu. I tužitelj i tuženik su upoznati s postojanjem svih tražbina kako su navedene u dopisima banaka i osiguravajućih društava u spisu jer je upravo tuženik o njima obavijestio tužitelja u njihovoj izvansudskoj komunikaciji i nema dokaza o tome da se tuženik za uskratu isplate pozvao tužitelju na okolnost da bi iz naslijeđenog iznosa od 3.917,32 EUR već bio pomirio neku od tražbina ostalim prijašnjim vjerovnicima OO.

29. Temeljem svega naprijed navedenoga sud je utvrdio da je tuženik naslijedio imovinu u obliku novčanih tražbina te da je temeljem dvije od tih tražbina pribavio novčana sredstva na svoj račun, a temeljem još jedne ih je bio u mogućnosti pribaviti, odnosno naslijedio je imovinu na kojoj je u slučaju nasljeđivanja moguća naplata putem zadužnice koja je izdana od strane ostavitelja naslijeđene imovine.

30. Sud je, dakle, utvrdio da tužitelj raspolaže nezastarjelom zadužnicom solemniziranom kod javnog bilježnika i da pomoću te zadužnice može pokušati naplatiti svoju tražbinu od tuženika temeljem odredbi čl. 23. u vezi s čl. 214. st. 7. OZ- a te odredbi čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a i, s druge strane, da je tuženik naslijedio imovinu koja je podobna za ovrhu putem zadužnice. Stoga je sud zaključio da tužitelj nema pravi interes za vođenje ove parnice i ostvarivanje kondemnatorne zaštite u njoj jer već raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje može pokušati naplatiti dugovanja iz ugovora o kreditu izvansudski, pri čemu se u tom postupku izvansudske naplate tužitelj ne bi nalazio u ni na koji način nepovoljnijem položaju u odnosu na ovu parnicu.

31. Temeljem svega naprijed navedenoga, primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP- a sud je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari jer je utvrdio da ne postoji tužiteljev pravni interes za vođenjem ove parnice.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

33. Tuženik je troškovnikom predanim na ročištu 16. siječnja 2025. (list 73. spisa) zatražio naknadu parničnog troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 bodova, trošak pristupa ročištu 3. ruja 2024 u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa ročištu 16. siječnja 2025. u iznosu od 100 bodova i trošak pristupa ročištu za objavu presude u vrijednosti 50 bodova.

34. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška našao osnovanim. Sud je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora 2.675,52 EUR, dosudio tužitelju trošak za za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR skladu s Tbr. 8. u vezi s Tbr. 7. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" br. 138/23., dalje: Odvjetnička tarifa), trošak sudjelovanja na ročištu 3. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s temeljem odredbe Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. i Tbr. 54. Odvjetničke tarife i trošak sudjelovanja na ročištu 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s temeljem odredbe Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. i Tbr. 54. Odvjetničke tarife. Slijedom navedenoga, sud je tuženiku dosudio ukupno 600,00 EUR na ime troškova parničnog postupka i riješio kao u točki II. izreke.

35. Sud je u točki III. izreke odbio tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka za sudjelovanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 bodova odnosno 100,00 EUR jer u ovom predmetu nije donesena presuda već izvanraspravno rješenje pa ročište za objavu presude nije održano.

36. Odluku o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnog troška iz točke IV. izreke sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

SUDAC

Aleksandra Gumzej

pisani prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od njegovog primitka, a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku