Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-363/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Beliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d., odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-855/2022-50 od 22. ožujka 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 27.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-855/2022-50 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 5.290,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos kredita u razdoblju od 31.ožujka 2010. godine zaključno sa 19. srpnja 2012. godine kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.399,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana (točka I. i II. izreke) dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka ( točka III. Izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka a podredno ukidanju iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a jer svojim nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost tuženiku raspravljanja pred sudom a presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

2.2. Ističe da presude iz kolektivnog spora potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) nisu primjenjive u ovome postupku obzirom na sadržaj odredbe članka 502.c. ZPP-a u vrijeme podnošenja tužbe.

Osim navedenog nije proveden test poštenosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07., -dalje u tekstu ZZP/03) jer čak i da je utvrđeno kako se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo izostaje ocjena u pogledu neravnoteže prava i obveza stranaka u konkretnom ugovornom odnosu.

2.3. Slijedom navedenog tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli smatrajući da je u tome dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo kao u ostalom i u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose preplate.

2.4. Tuženik osporava provedeno vještačenje iz razloga što prema istom proizlazi da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu tijekom trajanja kredita te smatra nejasnim iz kojih razloga prvostupanjski sud nije dao nalog vještaku da izvrši obračun kamatne stope imajući u vidu kredite u drugim valutama.

2.5. Zbog nezakonitosti odluke tuženik osporava i odluku o troškovima postupka napose imajući u vidu obračun vrijednosti boda u iznosu od 2 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 18. kolovoza 2005. godine prema kojem je tužitelju odobren krediti u iznosu 39.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke; da je tužitelj plaćao anuitete u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća; da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja kamatne stope i tečaja CHF; da je tužitelj otplatio kredit 19. srpnja 2012.godine a da je vještačkim nalazom utvrđeno kako je došlo do preplate uslijed povećanja kamatne stope i tečaja CHF u iznosu od 5.290,62 eura.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje te postupajući po uputi iz ovosudnog rješenja poslovni broj GŽ-204/22 od 1. prosinca 2022.godine prvostupanjski sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev imaju u vidu provedeno vještačenje odnosno utvrđujući kako su navedene odredbe ugovora ništetne obzirom na iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka te utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Prvenstveno se napominje a što je navedeno i u ovosudnom ukidbenom rješenju kako se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na utvrđenje sudova u Kolektivnom sporu te da bi se u konkretnoj restitucijskoj parnici mogla primijeniti odredba članka 502.c. ZPP-a potrebno je utvrditi činjenično stanje u pogledu obaviještenosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama sklapanja predmetnog ugovora odnosno navedenih spornih odredbi.

10.1. Prvostupanjski sud postupajući po uputi ovoga suda je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka VP po prijedlogu tuženika te iz navedenih iskaza proizlazi da tužitelju uopće nije objašnjeno na jasan i razumljiv način po kojim parametrima tuženik može mijenjati kamatnu stopu a niti je upoznat sa rizicima nagle promjene tečaja CHF.

10.2. Slijedom gore navedenog proizlazi da tužitelj zbog činjenice da su navedenim odredbama nije pregovaralo odnosno da nije upoznat sa načinom promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja CHF doveden u neravnopravan položaj čime je narušena pravična ravnoteža ugovornih strana.

10.3. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno da je onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanjem daljnjih predloženih svjedoka odnosno vještačenjem na način kako je on predlagao.

10.4. Prema odredbi članka 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Nakon ukidbenog rješenja ovoga suda odlučna činjenica koju je trebalo utvrditi jeste da li je tužitelj upoznat sa pravnim i ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora koji sadrži sporne odredbe a koje činjenice se mogu utvrditi saslušanjem tužitelja i osobnog bankara koji je vodio pregovore prilikom sklapanja ugovora. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je s pravom odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka CPŽ i ĆP djelatnika tuženika jer njihovim iskazima navedene odlučne činjenice ne mogu biti utvrđene obzirom da u vrijeme sklapanja ugovora uopće nisu obavljali poslove osobnog bankara niti su izravno sudjelovali u sklapanju ugovora o kreditu.

10.5. U pogledu provedenog vještačenja ovaj sud je već iznio svoj stav o neosnovanosti žalbenih navoda tuženika u pogledu načina vještačenja (točka 9. -9.2. ovosudnog rješenja) tako da odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanjem predloženih daljnjih svjedoka odnosno dopunom vještačenja po prijedlogu tuženika prvostupanjski sud nije počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

10.6. Obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio činjenice vezane za obaviještenost tužitelja radi donošenja informirane odluke neosnovani su žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti stajališta sudova u Kolektivnom sporu sukladno odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome su u potpunosti neosnovani navodi tuženika da se navedena odredba ne bi mogla primijeniti u konkretnom slučaju samo zbog činjenice da je u vrijeme podnošenja tužbe sadržaj članka bio formuliran na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravna utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu ukoliko postave zahtjev samo za naknadu štete a ne i za isplatu jer navedenu odredbu treba teleološki tumačiti u smislu vezanosti suda za pravna utvrđenja u kolektivnim sporovima.

10.7. U pogledu ostalih žalbenih navoda vezanih za pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi ništetnosti predmetnih odredbi, tijeka zakonskih zateznih kamata kao ostalom prigovora zastare napominje se da je navedene žalbene navode ovaj sud ocijenio kao neosnovane i u ranijem ukidbenom rješenju (10.-11.2.).

10.8. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za odluku o troškovima parničnog postupka jer je prvostupanjski sud donio zakonitu odluku imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 –dalje u tekstu OT) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe OT u pogledu vrijednosti boda od 2 eura.

Naime prema Tbr.52. stavak 1. i 2. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Odvjetnička nagrada dospijeva zaključenjem glavne rasprave, u konkretnom slučaju 22. ožujka 2024. godine odnosno u trenutku kada je vrijednost boda iznosila 2 eura sukladno Tbr.54 OT.

11. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 27.veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin