REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-352/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja DD, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24-4 od 5. veljače 2024.

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24-4 od 5. veljače 2024. tužitelju je kao vlasniku naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni:

- prizemnu stambenu zgradu, drvenu, predgotovljenog tipa, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 4,00/9,00 visine do sljemena 3,20 m, a do vijenca 2,70 m, s dodacima tlocrtnih dimenzija 2,00/5,05 m, visine 2,70 m i 1,15/1,10 m, visine 2,40 m,

- terasu, natkrivenu, drvenu, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 2,60/6,00 m, maksimalne visine 2,50 m s drvenom podnom konstrukcijom visine 0,60 m,

- nadstrešnicu, zatvorenu s jedne strane zidanim betonskim blokovima te betonskim stupovima, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 7,65/5,20 m, maksimalne visine 2,20 m,

sve izrađeno bez izvršne građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan, (t. 1.). Također je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka dana 11. studenog 2023. obustavljeno daljnje građenje, te da je obustava građenja na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja (t. 2.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 3.-7.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ne spori da je vlasnik predmetne zemljišne čestice kao i da su na istoj izgrađene građevine. Poziva se na Europsku konvencija za zaštitu ljudskih prava i Ustava RH u pogledu zaštite prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva. Ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o nizu propusta države te se poziva na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava, zauzeto u predmetu Gashi protiv Hrvatske, prema kojem bi rizik svake greške koju počini državno tijelo trebala snositi država. Pojašnjavajući prethodnu tezu, tužitelj navodi da je država donošenjem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama unijela potpunu pravnu nesigurnost, nejednakost i sl. u pravni sustav RH. Nastavno na prethodno, napominje da je na području na kojem se nalazi i njegova nekretnina izgrađeno čitavo naselje, izgrađeni su i formirani pristupni putevi, objektima je izdana adresa, spojeni su na komunalnu infrastrukturu, vrši se odvoz smeća. Osim toga, ti objekti su ucrtani i evidentirani u katastru nekretnina i u zemljišnim knjigama, a čim da je država prešutno legalizirala čitavo naselje koje ima sva obilježja građevinskog područja. Nadalje navodi da je službena osoba tuženika postupala nezakonito jer je radnju očevida na nekretnini, koja je u privatnom vlasništvu, obavljala bez dozvole suda, na koji način je povrijedila pravo na pravično suđenje, ali i pravo na nepovredivost doma. S tim u svezi navodi da mu nije dana mogućnost saslušanja, niti je pozvan na očevid na lice mjesta koji je održan bez najave i bez prethodnog poziva. Osobito ističe da je on osoba austrijskog državljanstva, čiji je materinji jezik njemački, a sva pismena su mu slana na hrvatskom jeziku, koji on ne govori i ne razumije, pa mu nije bilo jasno što se od njega traži. Ističe da je danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju njemački jezik postao službeni jezik i u Republici Hrvatskoj, te da su sva pismena slana tužitelju trebala biti prevedena na njemački jezik. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je službeni jezik u Republici Hrvatskoj hrvatski jezik, te da je tužitelj tijekom postupka dostavio svoje očitovanje putem odvjetnika.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka da je nadležni viši građevinski inspektor dana 11. studenog 2023. izvršio inspekcijski nadzor građenja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te utvrdio da se na predmetnoj nekretnini grade građevine opisana u izreci pobijanog rješenja, za koje nije ishodovana građevinska dozvola ili akt kojim se dozvoljava zadržavanje građevine u prostoru. Tužitelj je kao vlasnik nekretnine obaviješten o navedenim utvrđenjima dopisom od 13. studenog 2023. (u privitku kojega je dostavljen zapisnik s nadzora), te pozvan na očitovanje, koje je dostavio putem opunomoćenika 8. prosinca 2023. U dostavljenom očitovanju tužitelj je potvrdio da je vlasnik predmetne nekretnine, dok je u odnosu na preostale relevantne okolnosti istaknuo da se ne može izjasniti, te je ujedno prigovorio postupanju tuženika glede ulaska na nekretninu bez odobrenja.

9. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

10. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

11. Budući iz svega iznesenog nesporno proizlazi da su predmetne građevine izgrađene (grade se) bez građevinske dozvole, kao i da je tužitelj vlasnik istih, pravilno je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama istome naložio uklanjanje predmetnih građevina.

12. Pritom Sud smatra neosnovanima prigovore tužitelja glede (ne)mogućnosti služenja vlastitim jezikom odnosno (ne)sudjelovanja prilikom provođenja inspekcijskog nadzora.

13. Naime, nesporno je da je tužitelju dana 13. studenog 2023. upućen dopis kojim je isti pozvan na očitovanje o svim pravno i činjenično relevantnim okolnostima konstatiranim zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 11. studenog 2023., uz koji je dopis tužitelju dostavljen i zapisnik s nadzora u kojem je opisana bespravna dogradnja sa utvrđenim dimenzijama, te je tužitelj pozvan da se očituje o svim relevantnim činjenicama i dokazima. Pritom su neosnovani navodi tužitelja da je dopis trebao biti sastavljen na (njemu razumljivom) njemačkom jeziku, koji da je ulaskom u Republiku Hrvatsku postao službenim jezikom Republike Hrvatske. Naime, jezici zemalja članica Europske unije predstavljaju službene jezike te organizacije i njezinih institucija (primjerice Suda EU), no ne i unutarnjih institucija pojedine zemlje članice, te stoga pristupanjem Hrvatske toj organizaciji nije derogirana odredba čl. 14. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) sukladno kojoj se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Tužitelju nije onemogućeno služenje vlastitim jezikom, budući da je isti imao mogućnost angažirati tumača, a niti mu je onemogućeno očitovanje, budući da se isti u tijeku postupka očitovao putem svojeg opunomoćenika, odvjetnika koji obavlja odvjetničku praksu u Republici Hrvatskoj te koji je dostavio očitovanje na hrvatskom jeziku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske posl.br. Usž-915/2024-2 od 6. studenog 2024.).

14. Pritom nije postojala obveza nadležnog inspektora da tužitelja obavijesti o provođenju inspekcijskog pregleda i pozove na sudjelovanje u istome, budući da navedena radnja ne predstavlja dokaznu radnju u smislu čl. 68. ZUP-a o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati i bez čije se u prisutnosti (osim u iznimnim slučajevima) ne može provesti; već predstavlja procesnu radnju koju nadležni građevinski inspektor provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja navedene radnje, već je za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-107/22-2 od 8. rujna 2022.

15. Neosnovani su navodi tužitelja o povredi doma i nezakonitosti takve radnje uslijed nepostojanja sudskog naloga, budući da je građevinski inspektor na temelju čl. 102. st. 2. al. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati.

16. Zaključno, kraj iznijetog nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja (gradnja izvan građevinskog područja bez akta za gradnju), za zakonitost pobijanog rješenja bez pravne važnosti su i navodi tužitelja o postupanju državnih tijela u drugim slučajevima (mogućnost legalizacije, uris građevine u katastar, itd.) budući da navedeno ne predstavlja dokaz legalnosti predmetne građevine, niti je tužitelj kao bespravni graditelj mogao imati legitimno očekivanje da u pogledu predmetne bespravne građevine neće biti izdan nalog za uklanjanje.

17. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, pa je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 27. veljače 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Dini Čekadi, odvjetniku u Puli, Marulićeva ulica 3

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8