REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5339/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku SS, na temelju generalne punomoći broj Su-2428/2015, protiv tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja SS i tuženika, dana **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku ĐS isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iznos od 2.308,89 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja na račun IBAN: [broj bankovnog računa] model HR 64, uz poziv na broj: 5916-41722-22937, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7,30 EUR na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja na račun: IBAN [broj bankovnog računa], model HR 65, uz pozivna broj: [broj telefona] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od 2.308,89 EUR i 7,30 EUR, tekuće od 14. rujna 2022. do 4. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. listopada 2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je pravomoćnim rješenjem tužitelja Klasa: UP/I-503-01/21-01/1334, Urbroj: 338-21-02-02-21-04 od 7. srpnja 2021. tuženiku s danom 19. srpnja 2017. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe tužitelja kao osobe koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti, a koji je zasnovan 14. srpnja 2017. Nadalje je naveo da je tuženik u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 2.316,19 EUR (17.451,32 kn) i to na ime obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 2.308,89 EUR (17.396,32 kn) i dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 7,30 EUR (55,00 kn). Tužitelj je isto tako naveo da je prema odredbi čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, osigurana osoba kojoj je iz sredstava tužitelja isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun tužitelja, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti tužitelja o utvrđenim okolnostima. Tužitelj je još naveo da tuženik do dana podnošenja tužbe nije podmirio dug, iako je bio pozvan na podmirenje istog. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.308,89 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja, te iznosa od 7,30 EUR na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2022. do isplate.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj neosnovano pokrenuo postupak s obzirom na to da je iz dokumenata vidljivo da je tuženik u navedenom razdoblju bio u radnom odnosu na bolovanju bez naknade cijelo vrijeme, te smatra da tužitelj bez osnove pokušava naplatu troškova liječenja čime bi na nezakonit način zlorabio ustavna prava građanina Republike Hrvatske na pravo na osnovno zdravstvo. Nadalje je naveo i da je došlo do zastare potraživanja. Također je naveo da je postupak neustavan jer je obračun troškova liječenja obračunat po tužitelju proizvoljan, te da pokušaj naplate troškova liječenja reproduktivnom tužbom ugrožava osnovna ljudska i temeljna prava zajamčena Ustavom. Konačno je naveo da ne postoji osnova za naplatu jer tužitelj i tuženik nikada nisu stupili u obveznopravni odnos.
3. Na ročištu održanom 15. siječnja 2025. tuženik je naveo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i da ne osporava da su mu pružene zdravstvene usluge koje su navedene u dokumentaciji. Međutim, naveo je da je u trenutku pružanja usluga imao zdravstveno osiguranje, odnosno da ga nitko u trenutku pružanja zdravstvenih usluga nije upozorio da nema pravo na osiguranje te smatra da mu tužitelj nije mogao retroaktivno ukinuti status osiguranika i da iz svega proizlazi kako tužitelj nije postupao ažurno. Stoga je smatra da nema njegove odgovornosti za isplatu utuženog iznosa.
4. Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku dopisa tužitelja tuženiku od 14. rujna 2022. (str. 4-5 spisa), presliku rješenja tužitelja Klasa:
UP/I-503-01/21-01/1334, Urbroj: 338-21-02-01-21-04 od 8. srpnja 2021. (str. 9-10 spisa), presliku povratnice (str. 11 spisa), presliku uplatnica (str. 13 spisa), presliku popisa računa ispostavljenih na ime tuženika za troškove zdravstvenih usluga pruženih u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. (str. 15-20 spisa), presliku analitičke kartice dopunskog osiguranja (str. 21-24 spisa), preslike pregleda postupaka u PZZ (str. 25-42 spisa), preslike pregleda realiziranih recepata u ljekarnama (str. 43-182 spisa), preslike pregleda troškova liječenja u SKZZ (str. 184- 231 spisa), presliku statusa isplata zdravstvenim ustanovama (str. 232 spisa), preslike izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 233-322 spisa), te je izvršen uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Među strankama je nesporno, a i proizlazi iz gore navedene dokumentacije u koju je sud izvršio uvid, da su troškovi zdravstvene zaštite tuženika u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. (str 15-20 spisa) iznosili ukupno 17.451,32 kn/2.316,19 EUR, kao i da su podmireni iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 17.396,32 EUR/2.308,89 EUR, te iz dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 55,00 kn/7,30 EUR. Također je utvrđeno da je trošak zdravstvene zaštite tuženika na teret dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 7,30 EUR nastao u razdoblju od veljače 2019. do lipnja 2019. (str. 24 spisa).
7. Iz preslike rješenja tužitelja Klasa: UP/I-503-01/21-01/1334, Urbroj: 338-21-02-01- 21-04 od 8. srpnja 2021. (str. 9-10 spisa) proizlazi da je istim utvrđeno da je ovdje tuženiku s danom 19. srpnja 2017. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao osobe koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti, započet s danom 14. srpnja 2017. (t. I. izreke rješenja). Istim rješenjem je, nadalje, odlučeno i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (t. II izreke). Uvidom u navedeno rješenje još je utvrđeno da je isto postalo ovršno 16. listopada 2021., a pravomoćno 1. studenoga 2021. Nadalje, iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je tuženik ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju na temelju obavljanja djelatnosti obrta od 14. srpnja 2017., te da je [obrt] za usluge u vlasništvu tuženika prestao s poslovanjem 19. srpnja 2017.
8. Iz preslike dopisa tužitelja tuženiku od 14. rujna 2022. (str. 4-5 spisa) proizlazi da se istim tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za plaćanje ovdje utuženog iznosa u roku osam dana, a koji se odnosi na troškove zdravstvene zaštite koju je tuženik koristio u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021., kada nije imao status obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja. Iz preslike povratnice (str. 11 spisa) utvrđeno je da je dostava navedenog dopisa tuženiku pokušana 26. rujna 2022. na adresu tuženikovog prebivališta u [adresa], ali da je vraćena s naznakom "nepoznat".
9. U odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/2013., 137/2013. i 98/2019.; dalje: ZOZO) propisano je da je osigurana osoba dužna tužitelju prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu. U st. 2. t. 1. istog članka propisano je da je osigurana osoba obvezna tužitelju naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava tužitelja, uslijed toga što nije, u skladu sa st. 1. toga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu. Nadalje, u odredbi čl. 143. ZOZO-a propisano je da naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. toga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća tužitelj. Nadalje, u odredbi čl. 72. st. 1. ZOZO-a propisano je da su prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja, između ostalog, prihodi od sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite osiguranih osoba, odnosno njihovih osiguravatelja u dopunskom zdravstvenom osiguranju (t. 8.). U odredbi čl. 137. ZOZO-a propisano je da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava tužitelja isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun tužitelja u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti tužitelja o utvrđenim okolnostima. Konačno, u odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO) je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U st. 2. istog članka je propisno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je u odredbi st. 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. Dakle, iz izvedenih dokaza i navoda stranaka je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. koristio zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja, a što tuženik tijekom postupka i nije osporio. Nadalje je utvrđeno, i to uvidom pravomoćno rješenje tužitelja Klasa: UP/I-503-01/21-01/1334, Urbroj: 338- 21-02-01-21-04 od 8. srpnja 2021., da je tuženiku kod tužitelja 19. srpnja 2017. prestao status osigurane osobe. Isto tako valja reći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik u spornom razdoblju u kojem je koristio zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja (od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021.) bio osiguran kod tužitelja po nekom drugom osnovu. U odnosu na navode tuženika da ga nitko nije obavijestio da nije zdravstveno osiguran valja reći da isto u konkretnom slučaju nije relevantno s obzirom na to da je upravo on na temelju odredbe čl. 135. st. 1. ZOZO-a, kao osigurana osoba, bio dužan tužitelju u roku od osam dana prijaviti svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava, pa tako i činjenicu prestanka poslovanja njegovog obrta. Stoga je tuženik sukladno gore citiranim odredbama ZOZO-a i čl. 1111. st. 3. ZOO-a naloženo isplatiti tužitelju utužene iznose od 2.308,89 EUR i 7,30 EUR, pri čemu valja istaknuti da je tuženik visinu potraživanja tužitelja učinio nespornom. Kako je tužitelj pozvao tuženika na podmirenje utuženog iznosa dopisom od 14. rujna 2022., te kako je dostava navedenog dopisa bezuspješno pokušana na adresu prebivališta tuženika 26. rujna 2022., tako su tužitelju na dosuđene iznose dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće po proteku osam dana od navedenog dana, dakle od 5. listopada 2022. do isplate (čl. 137. ZOZO-a i 29. st. 1. ZOO-a) po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo odbiti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika na dosuđene iznose potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 14. rujna 2022. do 4. listopada 2022.
11. Ovdje još valja reći da je neosnovan prigovor zastare tužiteljevog potraživanja istaknut od strane tuženika. Naime, u odredbi čl. 147. st. 1. ZOZO-u je određeno da tražbine naknade štete, u smislu odredbi toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Nadalje, u st. 2. t. 1. istog članka je propisano da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi toga Zakona počinju teći u slučajevima iz čl. 135. i čl. 138. st. 1. toga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da osiguranoj osobi isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu. Budući da je rješenje tužitelja Klasa: UP/I- 503-01/21-01/1334, Urbroj: 338-21-02-01-21-04 od 8. srpnja 2021. postalo pravomoćno 1. studenoga 2021., dok je tužba u konkretnom slučaju podnesena 13. listopada 2022., to je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, a niti trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a.
12. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. veljače 2025.
Sutkinja:
Brankica Bobšić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA
1. Tužitelju
2. Tuženiku
