Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-1655/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ED, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska 69, zastupanog p.p. Saši Poldanu i dr., odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se glavni tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetan te bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj ugovora: 114-50-4339306, sklopljen Između tužiteljice, ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te Raiffeisen Bank Austria d.d., OIB: 53056966535, kao Kreditora, dana 28.08.2007. godine, solemniziran (potvrđen) kod javnog bilježnika u [adresa], FD broj: OV-9880/07 dana 29.08.2007. godine.

II. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici, ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.713,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku kako slijedi: na iznos od 101,07 EUR počev od 03.12.2012. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 14.01.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.02.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 07.03.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 16.04.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.05.2013. godine do isplate, na iznos od 199,08 EUR počev od 24.06.2013. godine do isplate, na iznos od 205,72 EUR počev od 18.07.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 13.09.2013. godine do isplate, na iznos od 205,72 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate, na iznos od 199,08 EUR počev od 24.12.2013. godine do isplate, na iznos od 444,62 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.05.2014. godine do isplate, na iznos od 220,32 EUR počev od 09.06.2014. godine do isplate, na iznos od 424,72 EUR počev od 08.07.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 19.08.2014. godine do isplate, na iznos od 4.821,74 EUR počev od 05.09.2014. godine do isplate, a koje zakonske zatezne kamate teku počev od 01.10.2008. do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinac 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa kona je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo primjenjuje referentna stopa kona je na snazi na dan 01. srpnja te godine. a koje zakonske zatezne kamate teku počev od 03.12.2012. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinac 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

II Nalaže se tuženiku, Raiffeisen Bank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici, ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.734,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku kako slijedi: na iznos od 396,93 EUR počev od 30.08.2007. godine do isplate, na iznos od 18,70 EUR počev od 07.01.2008. godine do isplate, na iznos od 18,86 EUR počev od 29.02.2008. godine do isplate, na iznos od 9,26 EUR počev od 30.04.2008. godine do isplate, na iznos od 11,93 EUR počev od 31.05.2008. godine do isplate, na iznos od 12,00 EUR počev od 30.06.2008. godine do isplate, na iznos od 11,71 EUR počev od 31.07.2008. godine do isplate, na iznos od 11,65 EUR počev od 01.09.2008. godine do isplate, na iznos od 11,70 EUR počev od 07.10.2008. godine do isplate, na iznos od 19,40 EUR počev od 07.11.2008. godine do isplate, na iznos od 6,84 EUR počev od 07.11.2008. godine do isplate, na iznos od 15,69 EUR počev od 08.12.2008. godine do isplate, na iznos od 26,00 EUR počev od 02.01.2009. godine do isplate, na iznos od 27,52 EUR počev od 31.01.2009. godine do isplate, na iznos od 28,17 EUR počev od 06.03.2009. godine do isplate, na iznos od 35,42 EUR počev od 07.04.2009. godine do isplate, na iznos od 35,67 EUR počev od 13.05.2009. godine do isplate, na iznos od 32,36 EUR počev od 02.06.2009. godine do isplate, na iznos od 29,88 EUR počev od 08.07.2009. godine do isplate, na iznos od 30,36 EUR počev od 07.08.2009. godine do isplate, na iznos od 31,44 EUR počev od 07.09.2009. godine do isplate, na iznos od 31,18 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate, na iznos od 29,79 EUR počev od 13.11.2009. godine do isplate, na iznos od 31,96 EUR počev od 07.12.2009. godine do isplate, na iznos od 33,68 EUR počev od 11.01.2010. godine do isplate, na iznos od 36,18 EUR počev od 02.02.2010. godine do isplate, na iznos od 35,41 EUR počev od 04.03.2010. godine do isplate, na iznos od 38¸86 EUR počev od 07.04.2010. godine do isplate, na iznos od 38,00 EUR počev od 06.05.2010. godine do isplate, na iznos od 39,18 EUR počev od 07.06.2010. godine do isplate, na iznos od 50,55 EUR počev od 09.07.2010. godine do isplate, na iznos od 47,99 EUR počev od 16.08.2010. godine do isplate, na iznos od 55,09 EUR počev od 09.09.2010. godine do isplate, na iznos od 52,40 EUR počev od 11.10.2010. godine do isplate, na iznos od 48,20 EUR počev od 16.11.2010. godine do isplate, na iznos od 56,54 EUR počev od 16.12.2010. godine do isplate, na iznos od 67,19 EUR počev od 17.01.2011. godine do isplate, na iznos od 59,33 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate, na iznos od 61,84 EUR počev od 15.03.2011. godine do isplate, na iznos od 58,24 EUR počev od 27.04.2011. godine do isplate, na iznos od 58,66 EUR počev od 20.05.2011. godine do isplate, na iznos od 72,99 EUR počev od 13.06.2011. godine do isplate, na iznos od 74,21 EUR počev od 06.07.2011. godine do isplate, na iznos od 83,99 EUR počev od 08.08.2011. godine do isplate, na iznos od 77,62 EUR počev od 21.09.2011. godine do isplate, na iznos od 70,68 EUR počev od 30.09.2011. godine do isplate, na iznos od 63,85 EUR počev od 31.10.2011. godine do isplate, na iznos od 63,21 EUR počev od 30.11.2011. godine do isplate, na iznos od 66,25 EUR počev od 31.12.2011. godine do isplate, na iznos od 69,11 EUR počev od 29.02.2012. godine do isplate, na iznos od 67,09 EUR počev od 31.03.2012. godine do isplate, na iznos od 68,25 EUR počev od 30.04.2012. godine do isplate, na iznos od 68,99 EUR počev od 31.05.2012. godine do isplate, na iznos od 67,39 EUR počev od 30.06.2012. godine do isplate, na iznos od 67,64 EUR počev od 31.07.2012. godine do isplate, na iznos od 66,39 EUR počev od 31.08.2012. godine do isplate, na iznos od 63,87 EUR počev od 30.09.2012. godine do isplate, na iznos od 66,29 EUR počev od 20.11.2012. godine do isplate, na iznos od 67,37 EUR počev od 03.12.2012. godine do isplate, na iznos od 66,38 EUR počev od 14.01.2013. godine do isplate, na iznos od 61,42 EUR počev od 08.02.2013. godine do isplate, na iznos od 65,37 EUR počev od 07.03.2013. godine do isplate, na iznos od 65,59 EUR počev od 16.04.2013. godine do isplate, na iznos od 63,84 EUR počev od 08.05.2013. godine do isplate, na iznos od 58,71 EUR počev od 11.06.2013. godine do isplate, na iznos od 58,43 EUR počev od 30.06.2013. godine do isplate, na iznos od 59,52 EUR počev od 31.07.2013. godine do isplate, na iznos od 61,33 EUR počev od 31.08.2013. godine do isplate, na iznos od 63,90 EUR počev od 30.09.2013. godine do isplate, na iznos od 62,35 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate, na iznos od 63,18 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate, na iznos od 64,15 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 64,70 EUR počev od 24.02.2024. godine do isplate, na iznos od 66,02 EUR počev od 14.04.2014. godine do isplate, na iznos od 65,38 EUR počev od 08.05.2014. godine do isplate, na iznos od 63,57 EUR počev od 09.06.2014. godine do isplate, na iznos od 120,45 EUR počev od 08.07.2014. godine do isplate, na iznos od 64,66 EUR počev od 19.08.2014. godine do isplate, na iznos od 1.401,36 EUR počev od 05.09.2014. godine do isplate, i to do 31.12.2007., po kamatnoj stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III 1. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.888,12 eur, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. U odnosu na sastav podnesaka i vještačenje, tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova se odbija u dijelu iznad dosuđenog.

3.U odnosu na sudsku pristojbu na žalbu, tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova se odbacuje.

IVOdbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019. tužiteljica tvrdi da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora dana 29.08.2007. sklopljen ugovor o kreditu broj ugovora: 114-50-4339306. Ugovorne odredbe navedenog ugovora o kreditu, kao predmet ovog postupka, da jesu: 1. iznos kredita: kunska protuvrijednost CHF 20.247,66 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, 2. kamatna stopa: redovna kamata: 5,49%, godišnje, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, 3. naknada: 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, 4. rok otplate: 84 mjeseci, 6. namjena: kredit za kupnju novih vozila, 7. način otplate: dio glavnice kredita u iznosu od 14.811,41 CHF otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.12.2007. godine. U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita, a koji preostali dio glavnice kredita u iznosu 5.436,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita dijela glavnice koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, 8. osiguranje naplate: zapljena primanja; prijenos prava vlasništva na vozila; zadužnica,

9. ostali uvjeti: korisnik kredita se obvezuje (...) podmiriti sve sudske i javnobilježničke troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine te eventualne poreze utvrđene posebnim propisima (...) korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuje se opći akti kreditora kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora, 10. otkaz kredita: u slučaju da se korisnik kredita (...) ne pridržava se bilo koje odredbe ugovora ili zakasni s plaćanjem bilo koje novčane obveze po bilo kojem poslovnom odnosu s bankom (...), 12. sporovi: u slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta kreditora. Tužiteljica da je sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Općoj uredbi za zaštitu podataka (obvezi da se na zahtjev ispitanika istome dostavi zatraženi podaci koji se odnose na njega) od tuženika zatražila da joj dostavi prema predmetnom ugovoru o kreditu financijsko – knjigovodstvenu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, kako slijedi: isplatni tečaj; prvi i cjelokupni otplatni plan; knjigovodstvenu karticu - pregled uplata po kreditu CHF (u CHF i kunama, sa posebno iskazanim dijelom koji se odnosi na otplatnu kvotu i uplatu kamate), sve do dana zatvaranja kredita; pregled kamatnih stopa od dospijeća prvog anuiteta do dana dostave podataka; pregled srednjeg tečaja CHF/kuna od dana dospijeća prvog anuiteta do dana dostave podataka, te da joj je tuženik dostavio: ugovor o kreditu broj ugovora: 114-50-4339306; prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan. Sukladno planu otplate (otplatni plan – kredit informativni izračun) po kreditu te potvrdi tuženika od 06.08.2019., po predmetnom kreditu isplaćeno da je 20.247,66 CHF, u kunskoj protuvrijednosti 90.627,62 kuna, čime da je isplatni tečaj 90.627,62 kuna/20.247,66 CHF= 4,4759. Sukladno ugovoru o kreditu te planu otplate glavnica kredita od 20.247,66 CHF, u kunskoj protuvrijednosti otplaćuje da se: dio glavnice u iznosu od 14.811,41 CHF u jednakim mjesečnim anuitetima, zajedno sa kamatom, kroz 83 mjesečna anuiteta, sa ukupnim plaćanjem dijela glavnice u iznosu od 14.811,41 CHF + redovna kamata kroz otplatno razdoblje na taj dio glavnice u anuitetnoj otplati 6,708,54 CHF = 21.519,95 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, što da bi prema početnom isplatnom tečaju iznosilo = 21.519,95 CHF x 4,4759 = 96.321,14 kuna, a zadnji obrok, 84. kao ostatak glavnice od 5.436,25 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, što da bi prema početnom isplatnom tečaju iznosilo = 5.436,25 CHF x 4,4759 = 24.332,11 kuna, što da bi ukupno iznosilo 120.653,16 kuna. Prema prijepisu knjigovodstvene kartice uplaćeno da je: 154.938,32 kuna, od čega 118.608,92 kuna da predstavlja uplaćeno do 31.08.2014. godine, a 36.329,40 kuna uplata zadnjeg obroka. Zadnji obrok (navedeni preostali iznos glavnice) uplaćen da je na način da je dana 04.09.2014. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu broj: 114-50-6634305, solemniziran (potvrđen) kod javnog bilježnika u [adresa] FD posl. br. OV 5495/14 05.09.2014. godine, u iznosu od 37.840,30 kuna, namjena: podmirenje novčanih obveza korisnika kredita, izravnim prijenosom sredstava kredita na račune na kojima se vode navedene obveze, dok se eventualna razlika koja preostane nakon podmirenja tih obveza isplaćuje na račun Korisnika kredita otvoren kod kreditora ili u gotovini, najkasnije do 31.12.2014. godine, namjena: kredit za otplatu posebnog obroka – automobili. Predmetni kredit tužiteljica da je ishodila u privatne svrhe, kao potrošač, za kupnju vozila, kako da je određeno čl. 6. ugovora. Predmetni ugovor o kreditu da sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kako slijedi: ugovorna odredba kojom se odobreni iznos kredita izražava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF (članak 1., Iznos kredita) te ugovorna odredba kojom se anuiteti u otplati (u koji da se uračunava dio glavnice i redovna mjesečna kamata na istu u anuitetnoj otplati) te preostali dio glavnice koji dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita vezuju za valutu CHF - u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF (članak 7., Način otplate), ugovorna odredba kojom se redovna kamata, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,49%, godišnje, određuje kao promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2., Kamatna stopa), ugovorna odredba kojom se ugovara naknada za obradu kredita, u iznosu od 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (članak 3., Naknada, izuzev dijela za naplatu dodatnog troška, a to da je trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela), ugovorna odredba članka 9., Ostali uvjeti, u dijelu kojim kreditor ugovara da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor te u dijelu u kojem je određeno da sve što nije regulirano ugovorom da se primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora, ugovorna odredba članka 10., Otkaz kredita, u dijelu koji se odnosi na pravo kreditora da otkaže ugovor u slučaju da se korisnik kredita (...) ne pridržava bilo koje odredbe ugovora ili zakasni s plaćanjem bilo koje novčane obveze po bilo kojem poslovnom odnosu s bankom (...), ugovorna odredba kojom u slučaju spora je uvijek nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora (članak 12., Sporovi). Glede nepoštenosti, te time ništetnosti bitne ugovorne odredbe kojom da se iznos kredita (članak 1.) i način otplate: glavnica i kamata kroz anuitetnu otplatu (članak 7.) vezuje uz CHF, tužiteljica navodi da, prilikom pregovara i sklapanja ugovora o kreditu tuženik, koji da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, tako i tužiteljice kao korisnika kredita, nije tužiteljicu kao potrošača obavijestio o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje odluke uzimanja kredita vezano za valutu CHF, utemeljenoj na potpunoj obavijesti, posebno: općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR (jer da se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog valutnog tečaja kune prema EUR, dok da tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), sa situacijom „plivajućih valuta“ te da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, posebno kada se sagleda analiza MMF-a 1997. godine i drugih svjetskih stručnjaka o potpuno predvidivom pritisku kapitala iz buduće EURO zone u odnosu na CHF, povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope

a bez kojeg pojedinačnog pregovaranja ugovorne odredbe kojim se glavnica veže uz CHF, a na isti način i kamata) su prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene i prema tome ništetne, jer da je pregovaranje izostalo, a ugovaranje takvih ugovornih odredbi da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Svaka valutna klauzula da podrazumijeva da su stranke pristale na određene oscilacije tečaja, pogotovo u sustavu fluktuirajućih tečajeva, no s obzirom da je konkretno potrošačima, tako i tužiteljici, rizik tečajnih razlika konkretno za CHF, koji da je bio izvjestan, bio prešućen i/ili umanjivan, tužiteljica da je predmetni ugovor o kreditu sklopila s uvjerenjem da će tečaj tijekom razdoblja otplate kredita ostati isti ili da će znatno oscilirati što da bi u slučaju valjano ugovorene valutne klauzule do neke blage ili umjerene razine potrošači bili dužni snositi. Tuženik da je, kao banka – financijska ustanova, u skladu sa prethodno iznesenim, znao, odnosno, morao znati, s obzirom da je dio svjetskog financijskog tržišta, kakav će u ugovorenom razdoblju biti smjer kretanja CHF, s obzirom na naznake koje da su postojale na globalnom, svjetskom planu kao i u gospodarstvu RH, a koje da su upućivale na postojanje okolnosti koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tekućem razdoblju, a takve informacije da je uskratio klijentima, tako i tužiteljici pri sklapanju ugovora sa valutnom

klauzulom CHF, te da je takvo postupanje jasno utjecalo na ocjenu o jasnoći i razumljivosti predmetnih ugovornih odredbi, tako i odredbe o valutnoj klauzuli, o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a tužiteljica da kao nestručna osoba nije imala objektivnih mogućnosti da kao klijent, bez da joj sama banka da podatke, ima saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja. Time da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF nije bila jasno sastavljena i razumljiva, jer da pri sklapanju ugovora o kreditu tužiteljici nisu bila transparentno izložena konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne ekonomske posljedice koji će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu, i to vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Da su takve odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (NN 96/03), koji da određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zauzeo da je stav i VTS u presudi posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine, koja da se odnosi na razdoblje u kojem da je sklopljen predmetni potrošački ugovor o kreditu. Glede nepoštenosti, te time ništetnosti ugovorne odredbe glede kamatne stope: redovna kamata: 5,49%, godišnje, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, tužiteljica navodi da se, kako da je i kamata vezana za valutu CHF, razlozi ništetnosti ugovornih odredbi koje da su vezane za valutu CHF, a prethodno izneseni, odnose i na glavnicu i na kamatu, kao dio pojedinog anuiteta kojeg da čine i dio glavnice i kamata. Time da bi sama kamata, i da je određena kao fiksna ili kao promjenjiva, ali sa egzaktnim parametrima i metodom izračuna, bila u cijelosti ništetna, jer jer da je u cjelini vezana za valutu CHF. No, kod kamate, uz tečajni rizik, konkretno da je ista ništetna i jer da je određena kao promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a u samom trenutku sklapanja ugovora iznosila da je 5,49 %. Predmetna odredba koja da govori o promjenjivoj kamatnoj stopi da je ugovorna odredba formirana unaprijed od strane tuženika, a tužiteljica prilikom ugovaranja, na jednaki način kako da je izneseno za ugovorne odredbe o valuti CHF, nije imala mogućnost utjecaja na sadržaj takvih tipskih klauzula koje da se odnose na ugovaranje kamate. Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) da određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebno da se prema navedenom posebnom zakonu nepoštenim ugovornim odredbama smatra odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Isto tako da je, općim propisom, čl. 272. u vezi sa čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), određeno da je ugovor, odnosno pojedina odredba ništetna, ako je činidba neodređena ili neodrediva, a činidba da je odrediva samo ako sadrži dovoljno podataka pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da ju odredi. Dakle jasno da je zabranjeno da jedna ugovorna strana određuje svoju činidbu/obvezu ili pak obvezu druge ugovorne strane, a kao sankcija propusta poštivanja te odredbe da je ništetnost takve odredbe.

Nedopušteno da je jednostrano povećanje kamatne stope, mimo ugovorenih kriterija bez davanja razumljivih, egzaktnih i matematički provjerljivih parametara od strane banke, takvo postupanje da predstavlja korištenje nedopuštene poslovne prakse, a time i povredu pravila morala (dobrih poslovnih običaja), čime da si trgovac neovlašteno prikuplja nepripadnu zaradu, a sa druge strane, korisniku kredita da čini štetu umanjenjem njegove imovine. U vezi s mogućnosti da se kamatna stopa mijenja jednostranom Odlukom banke bez egzaktnih parametara i metode izračuna, tužiteljica da se poziva na presudu VTS RH posl. br. Pž 7129/13 od 13. 06.2014. u kojoj da je odlučeno „da su banke, ujedno ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, jer su u potrošačkim ugovorima o kreditiranju koristile nepoštenu ugovornu normu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna". Ništetna da je, nepoštena, ugovorna odredba prema kojoj kreditor zadržava pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu bez referiranja na ikakve određene, egzaktne i razumne parametre. Pri tome, konkretno tužiteljica, kao neinformirana i nestručna osoba, da nije u trenutku sklapanja ugovora mogla znati da će se kamatna stopa jednostrano mijenjati od strane tuženika zloupotrebljavajući položaj neusporedivo jače strane, da će tako tuženik uprihoditi nepripadnu dobit, samo zato jer je dogovorena promjenjiva kamatna stopa. Konkretno, u vrijeme sklapanja ugovora kamatna stopa da je bila 5,49 %, a prema prijepisu knjigovodstvene kartice već 01.11.2007. godine kamatna stopa da je podignuta na 6,45 %, te da je dalje 01.05.2008. podignuta na 6,75 %, 03.03.2009. na 7,65 %, 01.07.2011. određena na 7,50 %, 01.10.2011. na 6,75 %. te tako ostala do kraja otplatnog razdoblja, 31.08.2014. Time da je, nedvojbeno, sagledavajući konkretnu materijalnu, financijsko – knjigovodstvenu dokumentaciju, a u skladu sa presudom VTS RH posl. br. Pž 7129/13 od 13. 06.2014., ništetno podizanje kamatne stope sa 5,49 % na dalje, kako da stoji u prijepisu knjigovodstvene kartice. Tužiteljica smatra da je ugovorna odredba o kamati ništetna, ne samo u dijelu u kojem se odnosi na jednostranu izmjenu prema Odluci banke, kako da stoji u presudi VTS RH posl. br. Pž 7129/13 od 13. 06.2014. godine, nego da se osim toga niti tzv. početna kamatna stopa od 5,49 % ne može kao fiksna primijeniti na cijelo otplatno razdoblje, jer da izvorno kamata nije određena kao fiksna, nego kao promjenjiva, prema jednostranoj odluci banke, a samo kao tako jednostrano određena u trenutku sklapanja Ugovora iznosila da je 5,49 %. Uz to, kako da je prethodno izneseno, odredba o kamati u cijelosti ništetna i zbog vezivanja za valutu CHF (na taj navod odnosi da se prethodno izneseno, da bi sama kamata, i da je određena kao fiksna ili kao promjenjiva, ali sa egzaktnim parametrima i metodom izračuna, bila u cijelosti ništetna, jer da je u cjelini vezana za valutu CHF). Činjenični navodi na kojima tužiteljica tvrdi da bi tzv. početna kamatna stopa od 5,49 % bila u cijelosti ništetna, uz izneseno vezano za valutu CHF, temelje da se i na tome da se ona ne može kao fiksna primijeniti na cijelo otplatno razdoblje, jer izvorno kamata da nije određena kao fiksna, nego kao promjenjiva, prema jednostranoj odluci banke, a samo da je kao tako jednostrano određena u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,49 %. Nepoznato da je iz čega je formirana kao kamata na dan sklapanja ugovora, temeljem kojih parametara je banka jednostrano odlučila da kamata na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,95 %. Da se banka vezala za egzaktne parametre i metode izračuna, kao što je 6M LIBOR te formirala kamatu isključivo kao fiksni dio + 6m LIBOR tada da bi njeno kretanje bilo vezano uz samu promjenu navedenog parametra - šestomjesečni 6M LIBOR, a koji da je nakon 2009. padao, pa da bi se sukladno tome kamata najprije povećavala, a potom smanjivala i to na niže razine od početne kamatne stope, pa da se stoga predlaže da se financijski izvještači koliko bi nakon oduzimanja od početne kamate 5,49 % tada važećeg CHF LIBORA iznosila marža, te koliko bi onda u toku otplatnog razdoblja iznosila kamata koja bi se dobila zbrojem tako utvrđene marže, kao fiksnog dijela, i CHF LIBOR-a, kao promjenjivog dijela, u ukupnom otplatnom razdoblju, te isto usporedi sa stvarno primijenjenom kamatom - prema prijepisu knjigovodstvene kartice već 01.11.2007. godine kamatna stopa da je podignuta na 6,45 %, te da je dalje 01.05.2008. podignuta na 6,75 %, 03.03.2009. na 7,65 %, 01.07.2011. određena na 7,50 %, 01.10.2011. na 6,75 % te tako ostala do kraja otplatnog razdoblja, 31.08.2014. Dakle, kamata da je u cijelosti ništetna: jer da je u cijelosti, kao i sama glavnica, vezana uz valutu CHF, te jer da nije određena kao fiksna, nego kao promjenjiva, ali bez egzaktnih parametara i metode izračuna, čime da se u potpunosti izuzima, a podredno, da se primjenjuje tzv. kamatna stopa koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, a to da je 5,49%. kroz ukupno otplatno razdoblje. Da su presuda VTS RH posl. br. Pž 7129/13 od 13. 06.2014. godine (o ništetnosti ugovorne odredbe o kamati u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj Odluci banke) te presuda VTS posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine (o ništetnosti ugovorne odredbe o tečaju CHF) drugostupanjske pravomoćne odluke koje da, kao donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima, radi individualne zaštite prava potrošača, donijeto da je pravno stajalište VSRH posl. br. Rev 3142/2018. Iz iznesenog da proizlazi da su u predmetnom ugovoru ništetne, ugovorna odredba o valuti CHF (glavni predmet - glavnica, vezan da je uz CHF valutu koji da je prikriveni oblik dodatne, extra cijene, koja da bi u biti trebala biti samo u kamati, i to pošteno ugovorenoj), kao i ugovorna odredba o kamati (kako da je određeno da je promjenjiva bez egzaktnih parametara i metoda izračuna te da je dalje na isti način kao predmet vezana uz tečajni rizik), a koji učinak ništetnih ugovornih odredbi da se kumulira u korist banke, jer da povećani tečaj ulazi u "prikrivanje dodatne kamate", ulazi i u dio glavnice i kamatu, jer da tečajna razlika obuhvaća ukupni anuitet, i to na ukupno povećanu kamatu. Takve bitne ugovorne odredbe da se, kao nepoštene i ništetne, u skladu sa prethodno iznesenim, ne mogu revidirati na način da se početna kamata, koja da je u tom trenutku kao takva

odraz jednostrane odluke banke, postane fiksna za cijeli period otplate na otplatni plan koji da bi bio revidiran na kune (kao da je ugovoren kunski kredit). U skladu s time, tužiteljica prvotno smatra, da konkretna ništetnost bitnih ugovornih odredbi, predmeta i cijene, kako da je to prethodno činjenično izneseno, a u skladu sa predloženim dokazima, čini ugovor ništetnim, Kako da svaka zasebno čini bitnu odredbu ugovora, to da je svaka zasebno razlog ništetnosti ugovora, s time da su konkretno obje bitne

ugovorne odredbe ništetne. Ukazuje da se ne samo da tužiteljici nije bio objašnjen tečajni rizik koji bi utjecao na njezinu odluku o ugovaranju kredita CHF, nego da je konkretno na tu odluku utjecalo i niža kamata u slučaju ugovaranja valutne klauzule u CHF nego je to bila ponuda za početnu kamatu za kredite vezane za valutu EUR. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u CHF i istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u CHF banke da su, tako i konkretno tuženik, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodile potrošače na sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom u CHF. No došlo da je do povećanja i tečaja i kamatne stope i time do kumuliranog troška za tužiteljicu kao potrošača. Praktički, kreditor da je ugovaranjem valute CHF koja ide uz kamatu ugovorio "dvostruku cijenu", a uslijed mogućnosti jednostranog mijenjanja kamate, na koju da ide povećani tečaj, "trostruku cijenu". Uz to da je tuženik, ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te svojim pravima iz instrumenta osiguranja kredita: zapljena primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu, zadužnica, zaštitio svoj položaj u cilju osiguranja naplate, a koja da proizlazi iz ništetnih odredbi. Ništetnost osnovnog ugovora o kreditu kada da je njegov glavni predmet ništetan u skladu da je s presudama suda EU: "C- 186/16 (E), C-70/19, C 179/19 (Abanca Corporación Bancaria), C-118/17 (Dunai v. Erste bank Hungary Zrt) C -260/18 (Dziubak), Dexia Nederland BV v. XXX (C-229/19), C-269/19 (Banca B. SA), C-289/19 od 27. siječnja 2021, C -19/20 IW, RW protiv Banka BPH SA, od 29. travnja 2021..", koje da u srži izvode zaključak: Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se toj odredbi protivi pravilo nacionalnog prava koje u slučaju kada nacionalni sud utvrdi ništetnost nepoštene odredbe u ugovoru sklopljenom između poslovnog subjekta i potrošača, tom sudu omogućuje dopunu tog ugovora uz izmjenu sadržaja te ugovorne odredbe (presuda od 26. ožujka 2019., Abanca Corporación Bancaria i Bankia, C-70/17 i C-179/17,EU:C:2019:250, t. 53.)., u skladu sa kojim odlukama da su i odredbe: čl. 59., čl. 81. st. 1. i 2., čl. 85., čl. 86. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača čl. 269., čl. 270., čl. 271., čl. 272., čl. 322., čl. 329., čl. 1021., čl. 1022. Zakona o obveznim odnosima čl. 172., čl. 173. Zakona o bankama (NN 84/02, 141/06). Uz to, ne samo da su ništetne bitne ugovorne odredbe, nego i sporedne, kako da je prethodno izneseno, čime da izuzimanjem ništetnih odredbi, ugovor objektivno ne može opstati. Ukoliko sud ne bi izveo zaključak da je osnovni ugovor ništetan, posljedično odbio restitucijski zahtjev sa osnova ništetnog ugovora, što da se postavlja prvim tužbenim zahtjevom, tada da se potražuje restitucijski zahtjev sa osnova djelomične ništetnosti, pojedinačno po ništetnim ugovornim odredbama koje da se odnose na tečajni rizik te kamatu, u dijelu razlike između tzv. početne kamatne stope i stope na koju da je povećana, kao zbroj pojedinih mjesečnih razlika između stvarno uplaćenog (koje da sadržava povećanje tečaja i ugovorene kamatne stope), u razdoblju otplate kredita, umanjeno za zbroj anuiteta, kako bi prema početnom otplatnom planu dospijevali po početnom tečaju i početnoj kamati, sa zateznom kamatom na te iznose od dospijeća do plaćanja, a kako da zatezna kamata na prvi iznos teče počev od 30.09.2007. godine, to u daljnjem razdoblju do konačne isplate, kako na svaki pojedini utvrđeni iznos potraživanja tužiteljici teku zakonske zatezne kamate počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, to da će tužiteljica moći precizirati po mjesecima nakon provedenog financijskog vještačenja, s time da je sada ukupna zatezna kamata sadržana počev od 30.09.2007. godine, s obzirom da je dovoljno da se u tužbenom zahtjevu zatezna kamata ne obračunava nego iskazuje, te na ime razlike uplaćenog kod zadnjeg obroka u odnosu na uplatu prema početnom otplatnom planu i prema početnom isplatnom tečaju, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U slučaju da se ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, nego eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na djelomičnu ništetnost, tada da se uz tečajni rizik i kamatu, u dijelu razlike između tzv. početne kamatne stope i stope na koju je povećana, potražuje i ulazna naknada, s osnova ništetnosti ugovorne odredbe: "3. naknada, u dijelu koji glasi: 3.30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (..)."

Prema potvrdi banke kredit da je isplaćen 30.08.2007. u iznosu od 20.247,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti 90.627,62 kuna. Prema ugovoru prilikom isplate kredita naplaćena da je naknada od 3,30 % što da iznosi 90.627,62 kuna x 0.033 = 2.990,71 kuna, sa datumom 30.08.2007. Uz naplatu jednokratne naknade, tužiteljica kao korisnik kredita uplatila da je i: drugi dio odredbe čl. 3 Ugovora: "(...) kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela. ", te članak 9. Ostali uvjeti, "Korisnik kredita se obvezuje (...) podmiriti sve sudske i javnobilježničke troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine te eventualne poreze utvrđene posebnim propisima." Radi da se o ništetnoj ugovornoj odredbi, jer da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, koji teret dokaza pojedinačnog pregovaranja da je na tuženiku, a koja ugovorna odredba da prebacuje sav teret obrade kredita na korisnika kredita, odnosno da ne prikazuje koji bi to bio trošak obrade zahtjeva, i to u fiksnom iznosu od 3,30 % odobrenog iznosa kredita. Takva odredba da prouzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer da nije opravdano da korisnik kredita, slabija ugovorna strana, snosi sav teret troška zaključenja ugovora, dok da je tuženik, kao davatelj kredita, jača ugovorna strana, koji da plasira sredstva s ciljem naplate cijene kroz kamatu, ne besplatno, nego naplatno, i time da nije opravdano da nema nikakav teret snošenja troška zaključenja ugovora. Uz to da nije transparentno i koji bi to bio trošak koji je u fiksnom iznosu od 3,3 % naknade za odobreni iznos kredita, a bez transparentnog određivanja što bi taj trošak predstavljalo, posebno kraj činjenice da zasebno od toga, za što da se ne zna što isto predstavlja, postoje posebni troškovi: trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, svi sudski i javnobilježnički troškovi i pristojbe i svi drugi troškovi vezani za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine te eventualne poreze utvrđene posebnim propisima. O istome da stoji u presudi suda EU u spojenim predmetima C-224/19, CY protiv Caixabank SA (C-224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19): članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad

financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova. U konkretnom slučaju da nije nastupila zastara za podnošenje zahtjeva za restituciju, o čemu da govori pravno stajalište VSRH posl. br., Građanski odjel, broj: Su-IV-47/2020-2 od 30.01.2020. godine: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto da je u skladu s presudom suda EU u spojenim predmetima C-224/19, CY protiv Caixabank

SA (C-224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19): presuda suda EU u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18, SC Raiffeisen Bank SA protiv JB (C-698/18) i BRD Groupe Société Générale SA protiv KC (C-699/18), od 09. srpnja 2020. godine. Vezano za restitucijski zahtjev, prvotno, tužiteljica smatra da je predmetni ugovor ništetan i time kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva na ništetnost ugovora da postavlja restitucijski zahtjev iz ništetnog ugovora. Podredno, ukoliko prvotno postavljeni tužbeni na ništetnost ugovora nije osnovan, čime nije osnovan niti restitucijski zahtjev iz ništetnog ugovora, tada da se potražuje razlika sa osnova djelomične ništetnosti, kao razlika stvarno uplaćenog (što da sadržava povećanje tečaja u anuitetu, u što da ulazi glavnica i kamata, te same kamate, stvarno obračunate-kamatna stopa koja je vrijedila na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta) i početnog anuiteta, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, te na ime razlike uplaćenog kod zadnjeg obroka u odnosu na uplatu prema početnom otplatnom planu i prema početnom isplatnom tečaju i ulaznu naknadu. Vezano za restituciju s osnova ništetnog ugovora, tužiteljica navodi da je sukladno planu otplate (otplatni plan – kredit informativni izračun) po kreditu, te potvrdi tuženika od 06.08.2019. po predmetnom kreditu isplaćeno 20.247,66 CHF, u kunskoj protuvrijednosti 90.627,62 kuna. Prema knjigovodstvenoj kartici uplaćeno da je 154.938,32 kuna (118.608,92 kuna da predstavlja uplaćeno do 31.08.2014. godine te 36.329,40 kuna kod uplate zadnje rate), to da kod ništetnosti ugovora razlika primljeno - plaćeno jeste 154.938,32 kuna - 90.627,62 kuna = 64,310,70 kuna sa zzk otkada su se tražbine primljeno - plaćeno srele, a to da je 11.06.2013. Istome da se dodaje naknada od 3,30 % što da iznosi 90.627,62 kuna x 0.033 = 2.990,71 kuna, jer da je isto iz isplaćenog iznosa od 20.247,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti 90.627,62 kuna, odmah ustegnuto tako da ukupno kuna 64,310,70 + 2.990,71 kuna iznosi 67.301,41 kuna / 8.932,43 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450). Što se tiče, podredno, restitucije s osnova djelomične ništetnosti, tužiteljica tvrdi da je prema knjigovodstvenoj kartici uplaćeno je 154.938,32 kuna, od čega 118.608,92 kuna da predstavlja uplaćeno do 31.08.2014. godine, a 36.329,40 kuna uplatu zadnjeg obroka. Prema početnom anuitetu (početnom isplatnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi), do zadnjeg obroka (njegovim izuzimanjem), 31.08.2014., trebalo da je biti uplaćeno - dio glavnice u iznosu od 14.811,41 CHF + redovna kamata kroz otplatno razdoblje na taj dio glavnice u anuitetnoj otplati 6,708,54 CHF = 21.519,95 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, što da bi prema početnom isplatnom tečaju iznosilo = 21.519,95 CHF x 4,4759 = 96.321,14 kuna, a kako da je do 31.08.2014. uplaćeno 118.608,92 kuna, razlika temeljem uplate po povećanom tečaju i kamati do 31.08.2014. godine da iznosi 118.608,92 kuna - 96.321,14 kuna = 22-287,78 kuna, kao zbroj pojedinih mjesečnih razlika između stvarno uplaćenog (koje da sadržava povećanje tečaja i ugovorene kamatne stope), u razdoblju otplate kredita, umanjeno za zbroj anuiteta, kako da bi prema početnom otplatnom planu dospijevali po početnom tečaju i početnoj kamati, sa zateznom kamatom na te iznose od dospijeća do plaćanja,, a kako da zatezna kamata na prvi iznos teče počev od 30.09.2007. godine, to da će, u daljnjem razdoblju do konačne isplate, kako na svaki pojedini utvrđeni iznos potraživanja tužiteljici teku zakonske zatezne kamate počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, tužitelj isto moći precizirati po mjesecima nakon provedenog financijskog vještačenja, s time da je sada ukupna zatezna kamata sadržana počev od 30.09.2007. godine – s obzirom da je dovoljno da se u tužbenom zahtjevu zatezna kamata ne obračunava nego iskazuje. Zadnji obrok, 84. kao ostatak glavnice od 5.436,25 CHF,u kunskoj protuvrijednosti, da bi prema početnom isplatnom tečaju iznosilo = 5.436,25 CHF x 4,4759 = 24.332,11 kuna / 3,229,42 EUR. Uplata zadnjeg obroka, 05.09.2014., da iznosi 36.329,40 kuna, dok da bi, prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom tečaju zadnji obrok 84. kao ostatak glavnice od 5.436,25 CHF,u kunskoj protuvrijednosti, prema početnom isplatnom tečaju iznosilo = 5.436,25 CHF x 4,4759 = 24.332,11 kuna. Razlika uplata zadnji obrok 36.329,40 kuna - 24.332,11 kuna = 11-927,29 kuna / 1.583,02 EUR , na što da se potražuje zzk od 05.09.2014. Ukupno suma 24.332,11 kuna + 11,927,29 kuna = 36.259,40 kuna. Prema Ugovoru prilikom isplate kredita naplaćena da je naknada od 3,30 % što da, iznosi 90.627,62 kuna x 0.033 = 2.990,71 kuna / 396,93 EUR, pa da se potražuje i isto sa zzk od 30.08.2007. Ukupno suma 24.332,11 kuna + 11.927,29 kuna + 2.990,71 kuna = 39.250,01 kuna /5. 209,37

EUR (fiksni tečaj konverzije, 7,53450).Financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, po vještaku financijske struke, da bi trebalo, vezano za ništetan ugovor: a. utvrditi iznos isplaćenog kredita CHF u kunskoj protuvrijednosti prema isplatnom tečaju na dan isplate kredita (A), b. utvrditi datum kada je u toku otplate kredita tužitelj vratio tuženiku primljeno, iznos (A) (uzeti pritom u obzir da je prilikom isplate kredita naplaćena naknada od 3,30% od iznosa kredita), c. iskazati ukupne uplate tužitelja u korist banke od datuma kada su se tražbine primljeno - uplaćeno srele (obračunato pod b), d. sumirati ukupne uplate tužitelja (obračunato pod c). Vezano za ništetnost ugovornih odredbi da bi trebalo: 1. iskazati pojedinačne razlike između stvarno naplaćenih (obračunatih) CHF kamata po početnom isplatnom tečaju i CHF kamata prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom tečaju, do dana uplate zadnjeg obroka, 05.09.2014., 2. iskazati pojedinačne razlike tečaja u svakom anuitetu kao razlika plaćeno po svakom anuitetu po tekućem tečaju umanjeno za početni anuitet po početnom isplatnom tečaju te kako isto sadržava pojedinačno dio koji se odnosi na 1. - time pojedinačno iz razlike povećanog anuiteta po tekućem tečaju u odnosu početni anuitet po početnom isplatnom tečaju oduzeti dio pod 1. koji se odnosi na povećanu kamatu u anuitetu, do dana uplate zadnjeg obroka, 05.09.2014., glede iznosa uplate zadnjeg obroka, 05.09.2014. godine: 1. izračunati koliko konačan iznos zadnjeg obroka u kunama odgovara protuvrijednosti CHF-a prema obračunatom tekućem tečaju na dan uplate zadnjeg obroka, 05.09.2014. 2. iznos dobiven - taj iznos CHF-a prema tekućem tečaju na dan zadnje uplate, 05.09.2014. preračunati u kunsku protuvrijednost tog iznosa CHF-a prema početnom isplatnom tečaju, 3. utvrditi razliku između iznosa kunske protuvrijednosti kojom je temeljem tekućeg tečaja CHF-a izvršena uplata zadnjeg obroka na dan 05.09.2104. godine i kunske protuvrijednost tog iznosa CHF-a prema početnom isplatnom tečaju. Nadalje da treba: utvrditi iznos ulazne naknade te datum ustegnuća, utvrditi koliko bi nakon oduzimanja od početne kamate 5,49 % tada važećeg, u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, CHF LIBORA iznosila marža, te koliko bi onda u toku otplatnog razdoblja iznosila kamata koja bi se dobila zbrojem tako utvrđene marže, kao fiksnog dijela, i CHF LIBOR-a, kao promjenjivog dijela, u ukupnom otplatnom razdoblju, te isto usporediti sa stvarno primijenjenom kamatom - prema prijepisu knjigovodstvene kartice već 01.11.2007. godine kamatna stopa da je podignuta na 6,45 %, te da je dalje 01.05.2008. podignuta na 6,75 %, 03.03.2009. na 7,65 %, 01.07.2011. određena na 7,50 %, 01.10.2011. na 6,75 %. te tako ostala do kraja otplatnog razdoblja, 31.08.2014. Slijedom svega gore navedenog, tužiteljica konačnim tužbenim zahtjevima zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Utvrđuje se da je ništetan te bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj ugovora: 114-50-4339306, sklopljen Između tužiteljice, ED SENIJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, te RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, kao Kreditora, dana 28.08.2007. godine, solemniziran (potvrđen) kod javnog bilježnika u [adresa], FD broj: OV-9880/07 dana 29.08.2007. godine. II. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici, ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.713,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku kako slijedi: na iznos od 101,07 EUR počev od 03.12.2012. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 14.01.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.02.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 07.03.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 16.04.2013. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.05.2013. godine do isplate, na iznos od 199,08 EUR počev od 24.06.2013. godine do isplate, na iznos od 205,72 EUR počev od 18.07.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 13.09.2013. godine do isplate, na iznos od 205,72 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate, na iznos od 208,37 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate, na iznos od 199,08 EUR počev od 24.12.2013. godine do isplate, na iznos od 444,62 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 08.05.2014. godine do isplate, na iznos od 220,32 EUR počev od 09.06.2014. godine do isplate, na iznos od 424,72 EUR počev od 08.07.2014. godine do isplate, na iznos od 212,36 EUR počev od 19.08.2014. godine do isplate, na iznos od 4.821,74 EUR počev od 05.09.2014. godine do isplate, a koje zakonske zatezne kamate teku počev od 01.10.2008. do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinac 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa kona je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo primjenjuje referentna stopa kona je na snazi na dan 01. srpnja te godine. a koje zakonske zatezne kamate teku počev od 03.12.2012. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinac 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine." Za slučaj da sud ne prihvati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako slijedi: "Nalaže se tuženiku, RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici, ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.734,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos teku kako slijedi: na iznos od 396,93 EUR počev od 30.08.2007. godine do isplate, na iznos od 18,70 EUR počev od 07.01.2008. godine do isplate, na iznos od 18,86 EUR počev od 29.02.2008. godine do isplate, na iznos od 9,26 EUR počev od 30.04.2008. godine do isplate, na iznos od 11,93 EUR počev od 31.05.2008. godine do isplate, na iznos od 12,00 EUR počev od 30.06.2008. godine do isplate, na iznos od 11,71 EUR počev od 31.07.2008. godine do isplate, na iznos od 11,65 EUR počev od 01.09.2008. godine do isplate, na iznos od 11,70 EUR počev od 07.10.2008. godine do isplate, na iznos od 19,40 EUR počev od 07.11.2008. godine do isplate, na iznos od 6,84 EUR počev od 07.11.2008. godine do isplate, na iznos od 15,69 EUR počev od 08.12.2008. godine do isplate, na iznos od 26,00 EUR počev od 02.01.2009. godine do isplate, na iznos od 27,52 EUR počev od 31.01.2009. godine do isplate, na iznos od 28,17 EUR počev od 06.03.2009. godine do isplate, na iznos od 35,42 EUR počev od 07.04.2009. godine do isplate, na iznos od 35,67 EUR počev od 13.05.2009. godine do isplate, na iznos od 32,36 EUR počev od 02.06.2009. godine do isplate, na iznos od 29,88 EUR počev od 08.07.2009. godine do isplate, na iznos od 30,36 EUR počev od 07.08.2009. godine do isplate, na iznos od 31,44 EUR počev od 07.09.2009. godine do isplate, na iznos od 31,18 EUR počev od 05.10.2009. godine do isplate, na iznos od 29,79 EUR počev od 13.11.2009. godine do isplate, na iznos od 31,96 EUR počev od 07.12.2009. godine do isplate, na iznos od 33,68 EUR počev od 11.01.2010. godine do isplate, na iznos od 36,18 EUR počev od 02.02.2010. godine do isplate, na iznos od 35,41 EUR počev od 04.03.2010. godine do isplate, na iznos od 38¸86 EUR počev od 07.04.2010. godine do isplate, na iznos od 38,00 EUR počev od 06.05.2010. godine do isplate, na iznos od 39,18 EUR počev od 07.06.2010. godine do isplate, na iznos od 50,55 EUR počev od 09.07.2010. godine do isplate, na iznos od 47,99 EUR počev od 16.08.2010. godine do isplate, na iznos od 55,09 EUR počev od 09.09.2010. godine do isplate, na iznos od 52,40 EUR počev od 11.10.2010. godine do isplate, na iznos od 48,20 EUR počev od 16.11.2010. godine do isplate, na iznos od 56,54 EUR počev od 16.12.2010. godine do isplate, na iznos od 67,19 EUR počev od 17.01.2011. godine do isplate, na iznos od 59,33 EUR počev od 15.02.2011. godine do isplate, na iznos od 61,84 EUR počev od 15.03.2011. godine do isplate, na iznos od 58,24 EUR počev od 27.04.2011. godine do isplate, na iznos od 58,66 EUR počev od 20.05.2011. godine do isplate, na iznos od 72,99 EUR počev od 13.06.2011. godine do isplate, na iznos od 74,21 EUR počev od 06.07.2011. godine do isplate, na iznos od 83,99 EUR počev od 08.08.2011. godine do isplate, na iznos od 77,62 EUR počev od 21.09.2011. godine do isplate, na iznos od 70,68 EUR počev od 30.09.2011. godine do isplate, na iznos od 63,85 EUR počev od 31.10.2011. godine do isplate, na iznos od 63,21 EUR počev od 30.11.2011. godine do isplate, na iznos od 66,25 EUR počev od 31.12.2011. godine do isplate, na iznos od 69,11 EUR počev od 29.02.2012. godine do isplate, na iznos od 67,09 EUR počev od 31.03.2012. godine do isplate, na iznos od 68,25 EUR počev od 30.04.2012. godine do isplate, na iznos od 68,99 EUR počev od 31.05.2012. godine do isplate, na iznos od 67,39 EUR počev od 30.06.2012. godine do isplate, na iznos od 67,64 EUR počev od 31.07.2012. godine do isplate, na iznos od 66,39 EUR počev od 31.08.2012. godine do isplate, na iznos od 63,87 EUR počev od 30.09.2012. godine do isplate, na iznos od 66,29 EUR počev od 20.11.2012. godine do isplate, na iznos od 67,37 EUR počev od 03.12.2012. godine do isplate, na iznos od 66,38 EUR počev od 14.01.2013. godine do isplate, na iznos od 61,42 EUR počev od 08.02.2013. godine do isplate, na iznos od 65,37 EUR počev od 07.03.2013. godine do isplate, na iznos od 65,59 EUR počev od 16.04.2013. godine do isplate, na iznos od 63,84 EUR počev od 08.05.2013. godine do isplate, na iznos od 58,71 EUR počev od 11.06.2013. godine do isplate, na iznos od 58,43 EUR počev od 30.06.2013. godine do isplate, na iznos od 59,52 EUR počev od 31.07.2013. godine do isplate, na iznos od 61,33 EUR počev od 31.08.2013. godine do isplate, na iznos od 63,90 EUR počev od 30.09.2013. godine do isplate, na iznos od 62,35 EUR počev od 13.11.2013. godine do isplate, na iznos od 63,18 EUR počev od 11.12.2013. godine do isplate, na iznos od 64,15 EUR počev od 17.02.2014. godine do isplate, na iznos od 64,70 EUR počev od 24.02.2024. godine do isplate, na iznos od 66,02 EUR počev od 14.04.2014. godine do isplate, na iznos od 65,38 EUR počev od 08.05.2014. godine do isplate, na iznos od 63,57 EUR počev od 09.06.2014. godine do isplate, na iznos od 120,45 EUR počev od 08.07.2014. godine do isplate, na iznos od 64,66 EUR počev od 19.08.2014. godine do isplate, na iznos od 1.401,36 EUR počev od 05.09.2014. godine do isplate, a koje zakonske zatezne kamate teku počev od 01.10.2008. do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 %- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31. prosinac 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik osporava i sve činjenične navode tužbe osim izričito priznatih. Tuženik navodi da je nesporno da su stranke 29. kolovoza 2007. zaključile ugovor o kreditu broj: 114-50-4339306 s namjenom kupnje vozila, iznosa kredita od 20.247,66 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, uz redovnu kamatu od 5,49 % godišnje, promjenjivu, uz rok otplate 84 mjeseca (dalje: ugovor). U odnosu na pravni osnov tužbe, tuženik navodi da se granice pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu i presuda VTS-a, na koje se tužiteljica poziva, ne protežu na predmet ovog spora, budući da se iste odnose samo na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF, i to samo na one koji su još u otplati. Podredno i dopunski da je potrebno naglasiti da se postupak u kojem su donesene navedene presude vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U tom postupku, a što da je razvidno iz same naravi postupka, kao i obrazloženja citiranih presuda, sudovi da nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače, odnosno, pojedinačne ugovore o kreditu, već da su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene, te posljedično tome ništetne. U svrhu potvrde navedenog, tuženik upućuje na str. 54 obrazloženja presude VTS-a posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2008. gdje da sud navodi: "Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno, za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obvezno pravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču." Dakle, iz samog obrazloženja citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava da nedvojbeno proizlazi da sudovi u tom postupku nisu utvrđivali one činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima, odnosno, one činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi te potom eventualna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu u ovom postupku. Slijedom navedenog, na tužiteljici da je teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne budući da takvo utvrđenje notorno ne proizlazi iz citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava. Vezano za nepoštenost ugovornih odredbi, odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 da je propisano "Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača." Odredbom čl. 98. ZZP/07 da je propisano: "Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor." Odredbom čl. 99. ZZP/07 da je propisano: "Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive." Odredbom čl. 100. ZZP/07 da je propisano: "Ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive." Imajući na umu gore citirane odredbe ZZP/07 prvenstveno da je potrebno utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ako jesu, tada da uopće nije dopušteno utvrđivati jesu li poštene. Ako nisu, tada da je potrebno provesti tzv. test poštenosti. U okviru provođenja testa poštenosti, a sukladno citiranim zakonskim odredbama, potrebno da je utvrditi je li se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo te potom uzrokuju li te odredbe znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prilikom provođenja takvog testa poštenosti da nije dovoljno samo cijeniti te konkretne sporne odredbe, već da je potrebno uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju to da znači da je potrebno cijeniti i namjenu ugovora o kreditu, razloge sklapanja takvog ugovora o kreditu i sve druge opcije koje su bile na raspolaganju tužiteljici, kao i vezane opće uvjete banke kao dio ugovora odnosno ugovornih odredbi. U odnosu na valutnu klauzulu, odnosno, u odnosu na jasnoću, uočljivost i razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli, odredba o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 1. i 7. Ugovora da je jasna, uočljiva i razumljiva. Iz sadržaja tih odredbi da notorno proizlazi da je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva. Naime, ista da glasi: 1. / prvo / iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 20.247,66 ... po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja" "7. / sedmo / način otplate Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita ..." Iz citiranih odredbi da notorno proizlazi da je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva. Naime, iz čl. 1. ugovora da nesporno proizlazi da će se tužiteljici isplatiti iznos od 20.247,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti, dok da je u čl. 7. ugovora ugovoreno i jasno te razumljivo obrazloženo da će tužiteljica kredit vraćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za kreditora za CHF. Tužiteljici da je na taj način već u samoj odredbi ugovora obrazloženo te joj moralo biti jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, budući da je tako izričito ugovoreno. Tužiteljici da je svakako već temeljem jasne, uočljive i razumljive odredbe o valutnoj klauzuli, kako da je gore obrazloženo, bio jasan značaj valutne klauzule i posljedice povećanja istog. Međutim, tužiteljici da su prije zaključenja ugovora obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz valutu CHF. Tuženik naglašava da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora postojanje valutne klauzule nije bila nikakva novina, pa da su rizici vezanja kredita uz bilo koju valutu, pa tako i CHF bili općepoznati. Predmetni ugovor da je solemniziran od strane javnog bilježnika. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98) da je propisano: "Pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Prilozi će se uvijek pročitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su upoznate s njihovim sadržajem, što mora biti utvrđeno u javnobilježničkom aktu". Imajući na umu citiranu odredbu Zakona o javnom bilježništvu, kao i činjenicu da je predmetni ugovor solemniziran, to da je nedvojbeno da je solemnizicijom javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju. Je li tužiteljici predmetna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva da treba cijeniti i s aspekta postupanja i osobnih odlika same tužiteljice kao potrošača. Prilikom toga da svakako treba imati na umu i definiciju prosječnog potrošača kojeg da uvodi praksa suda EU, a koja da je obvezujuća i za naše sudove, te koja da prosječnog potrošača definira kao osobu koja je "razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna." Stoga da je potrebno ispitati je li se tužiteljica prije i prilikom zaključenja ugovora informirala o posljedicama valutne klauzule i povrh onoga što da proizlazi iz samih ugovornih odredbi i onoga što da joj je obrazložio tuženik i javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora? Je li prilikom zaključenja ugovora bila pažljiva i razborita, odnosno, je li pročitala odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu? Zašto nije postavljala dodatna pitanja tuženiku ako joj te odredbe odmah nisu bile jasne? Konačno, glede ovog elementa procjene nepoštenosti ugovorne odredbe da je potrebno naglasiti da niti tužiteljica niti tuženik nisu mogli niti bi ikada itko objektivno mogao znati točne ukupne troškove kredita s osnove promjena valute budući da nije moguće unaprijed znati kretanja vrijednosti valute. Ono što da je jedino važno da jest da je tužiteljici bilo poznato, odnosno, nije moglo ostati nepoznato da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita. Slijedom svega navedenog, notorno da je da je tužiteljici sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, pa da slijedom toga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nedopuštenost sukladno odredbama ZZP/07. U odnosu na pojedinačno pregovaranje, tuženik navodi da je u konkretnom slučaju tužiteljica imala utjecaja na sadržaj samog ugovora, odnosno sporne odredbe o valutnoj klauzuli te da su stranke pregovarale o navedenom. Tuženik da uvijek nudi više opcija glede valutne klauzule, a potom da se sa korisnikom kredita pregovara o odabiru jedne od opcija ovisno o kreditnoj sposobnosti i željama korisnika kredita. U odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik navodi da valutna klauzula ne uzrokuje ne ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Prvenstveno da je potrebno imati na umu važnu činjenicu da je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula koja da prati kretanje valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu. Dakle, u slučaju da je vrijednost valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu padala, to da bi tužiteljica morala vratiti manji iznos kredita. Već iz toga da jasno proizlazi da sama ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa shodno tome da nije nepoštena. Tužiteljica da je zbog povećanja vrijednosti valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu bila dužna vratiti povećane iznose anuiteta u odnosu na početno utvrđen otplatni plan, no isto tako, u slučaju smanjenja vrijednosti valute da bi bila dužna vratiti smanjene iznose anuiteta u odnosu na početno utvrđen otplatni plan. Navedeno da je ključno za ocjenu postojanja ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Činjenica da je došlo do povećanja vrijednosti CHF u odnosu na ostale svjetske valute da se nije mogla predvidjeti u trenutku zaključenja ugovora, a uzrok tome da se ne nalazi u postupanju tuženika, niti je tuženik ostvario ikakav dodatni profit imajući na umu da je i sam zadužen u istoj valuti, što da je utvrđeno u kolektivnom sporu. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivom kamatnoj stopi, tuženik navodi da je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva, pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost. Glede razumljivosti predmetne odredbe, tužiteljici da se ponovno naglašavaju slijedeće činjenice: 1. Odredba da je gramatički jasna i razumljiva te uočljiva, odnosno, da nema ništa dvojbeno ili sporno u pojmu " promjenjiva", u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora", 2. Ugovor da je solemniziran i sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu obrazložen tužiteljici, 3. Tuženik da je tužiteljici objasnio posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope. Važno da je naglasiti da u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi promjenjive kamatne stope bile ništetne. Sporne da su bile samo promjene kamatnih stopa sukladno Odluci banke ukoliko nisu bili jasni kriteriji tj. parametri za promjenu kamatne stope. Odredbom čl. 2. i 9. Ugovora tužiteljica da je pristala da se na sve što nije regulirano tim ugovorom primjenjuju opći akti banke kojima da je regulirano korištenje kredita građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja tog ugovora. Stoga da je na tužiteljici teret dokaza da su konkretnom slučaju nepoštene i ništetne odredbe odluka banke kao i drugih općih akata banke temeljem kojih da je mijenjana visina kamatne stope. Tuženik da je pošteno i savjesno donosio odluke o promjenama kamatnih stopa, te da je o svakoj promjeni obavijestio tužiteljicu, a tužiteljica da nikada nije imala prigovora, odnosno, primjedbi na takve promjene, te da je očito s istima bila suglasna. Navedeno da nije osporeno niti u tužbi. Tuženik da je mijenjao kamatne stope samo onda kada da je za to imao opravdani razlog, te sukladno načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava. Sukladno tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, u t. VI da je propisano opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Kriteriji za utvrđivanje promjene kamatnih stopa da su detaljno razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada. Upravo da je temeljem tih Općih uvjeta i akata tuženika potrebno ocijeniti opravdanost i poštenost tuženika glede promjene kamatnih stopa. Tržišni parametri koji da su utjecali na formiranje kamatnih stopa za kredit s valutnom klauzulom u CHF, a sukladno uputi HNB-a da su bili kretanje: a) 6-mjesečnog LIBOR-a za CHF, b) trošak regulatora (obvezna pričuva banaka koja se mora održavati na računu HNB-a po propisanoj naknadi i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka sa kratkoročnim deviznim potraživanjima), c) CDS-premija rizika za Republiku Hrvatsku. Tuženik da na te okolnosti dostavlja pregled kretanja prosječno ostvarenih kvartalnih pokazatelja gore navedenih parametara. Da su navedeni parametri predstavljali opravdan razlog za promjenu kamatne stope da je potvrđeno i samim Zakonom o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) koji da u čl. 11. a st. 2. propisuje: "Parametri iz st. 1. ovog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane." Unatoč tome što da u spornom razdoblju predmetni zakon nije bio na snazi (kao uostalom ni jedan zakon koji bi nalagao utvrđivanje egzaktnih kriterija za promjenu kamatne stope što da dodatno ukazuje na savjesnost i poštenost tuženika), on da potvrđuje da je postupanje tuženika bilo zakonito i pošteno. Promjene tih parametara da uzrokuju promjene kamatne stope, s tim da je potrebno naglasiti da su troškovi financiranja u razdoblju otplate kredita porasli znatno više nego je tuženik povećao kamatnu stopu tužiteljici, odnosno, na svoju štetu da ju je povećao manje nego što da je to po tim parametrima trebao. Ovdje da je svakako bitno naglasiti da se jednaka kamatna stopa onoj promijenjenoj primjenjivala na nove ugovore o kreditu, a iz čega da proizlazi da se kamatna stopa pošteno mijenjala, jer da banka kamatu na nove kredite mora postavljati sukladno tržišnim uvjetima. U protivnom da ne bi mogla zadovoljiti uvjete na tržištu. Znači, kamatna stopa po kreditima u tijeku da je bila usklađivana sa kamatnom stopom koju da banka u tom trenutku nudi na tržištu, a takva da se kamatna stopa formulirala sukladno naprijed izloženoj formuli. U odnosu na okolnosti sklapanja ugovora, tuženik navodi da je odredbom čl. 98. ZZP/07 propisano: "Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor." U konkretnom slučaju da se radi o namjenskom ugovoru o kreditu, zaključenom u svrhu kupnje osobnog automobila. Navedeno da je svakako bitno kada se ima na umu obrazloženje presude VTS-a posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a koje da na str. 60. navodi: "Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud sukladno citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača na temelju iskaza niza svjedoka u smislu odredbe čl. 83. ZZP-a 03 i čl. 98. ZZP-a 09 utvrdio da ugovori o kreditu koji – 60- 43. Pž-7129/13-4 sadrže odredbe čijim korištenjem se vrijeđaju kolektivni interesi i prava potrošača zaključenih radi kupnje stana, koji je osnovna potreba svakog čovjeka, i to većinom u trenutku kada su radi potrage adekvatnog stana po prihvatljivoj cijeni bili iscrpljeni i nestrpljivi, nastojeći posljednji korak – traženje kredita, obaviti što prije". Definicija potrošača kao iscrpljenog, nestrpljivog i očajnog da je protivna definicijama suda Europske unije koje da su obvezujuće za nacionalne sudove. Pored toga, vrlo bitno da je da je od utjecaja na donošenje presuda u kolektivnom sporu bila i narav odnosno namjena ugovora o kreditu, te da je cijenjeno bitnim da su potrošači navodno bili prisiljeni zaključivati ugovore o kreditu kao jedini način rješavanja svog stambenog pitanja. Navedeno da također dopunski ukazuje da se granice pravomoćnosti tih presuda ne protežu na ovdje predmet spora. Tužiteljica da sasvim sigurno nije bila iscrpljena, nestrpljiva i očajna, te da nije podizala kredit u svrhu kupnje stana kao nekakve osnovne životne potrebe, već da je kreditom financirala kupnju automobila koji da joj notorno nije bio neophodan. Tužiteljica da nije morala uopće kupiti automobil, mogla da je izabrati drugi izvor financiranja i slično. Tužiteljica da je ovim kreditom financirala svoj luksuz, a da nije rješavala neko egzistencijalno pitanje, a zbog čega da nije bila u ovisnom položaju u odnosu na tuženika. Dakle, tužiteljica da je imala mnogo opcija, a izabrala da je ovu ne zato što je morala, nego zato jer da je htjela. Pored toga, zašto da tužiteljica nije postavljala dodatna pitanja tuženiku ako su joj predmetne odredbe bile nejasne? Zašto se nije dopunski informirala o mogućim promjena kamatne stope ako su joj bile nejasne? Nesporno da je znala odnosno morala znati da riječ "promjenjiva" znači da će se kamatna stopa mijenjati. Isto da se odnosi i na valutnu klauzulu. Međutim, tužiteljica da se nije posebno i dodatno informirala, jer da su joj predmetne odredbe bile jasne i obrazložene. Podredno tome, tužiteljica da je bila nezainteresirana za informacije, nepažljiva i neoprezna. U oba slučaja, ugovorene odredbe da su i iz tih razloga valjane. Pored osporavanja osnove tužbenog zahtjeva, kako da je gore obrazloženo, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kao i pravilnost izračuna visine tužbenog zahtjeva. Nadalje, sve kad bi se hipotetski utvrdila ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu u kojem je ista promjenjiva sukladno odlukama tuženika, tužiteljici da ne pripadaju zatezne kamate kako da to potražuje tužbom. Glede promjenjivosti kamatne stope, tuženik da nije nepošten budući da je isti postupao u cijelosti u skladu s tada važećim zakonskim odredbama, u skladu s ugovorom, s općim uvjetima tuženika kao sastavnim dijelom ugovora, te da je u konačnici kamatnu stopu prilagođavao tržišnim parametrima koji da ne ovise o njegovoj volji, a sve kako da je naprijed detaljno obrazloženo. Isto da se odnosi i na valutnu klauzulu, budući da je ista zakonita, a promjene tečaja valute da nisu ovisile niti ovise o volji tuženika. Pored toga, nejasno da je i neosnovano potraživati kamate na ukupna iznos od datuma koje potražuje tužiteljica. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik dalje navodi da je već obrazložio zašto smatra kako ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nisu ništetne, te da stoga u tom dijelu upućuje na ranije obrazloženo. Dakle, obzirom da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne, ništetan da nije niti ugovor o kreditu u cijelosti. No neovisno od toga, čak i da su hipotetski predmetne ugovorne odredbe ništetne, ugovor da nije ništetan u cijelosti. Odredbom članka 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje u tekstu ZZP/03) propisano da je: „Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“ Radi da se o kogentnoj odredbi zakona. Sadržajno jednaku odredbu da propisuje čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje u tekstu ZZP/03): „Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“ Imajući na umu da ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu u kojem je ona promjenjiva u skladu s odlukama banke kao i bez valutne klauzule kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to da je notorno da ugovor o kreditu nije ništetan. Naravno, pod uvjetom da su predmetne odredbe ništetne, a da nisu. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. U odnosu na podredno postavljeni tužbeni zahtjev, također da se upućuje na ranije navedeno, dok da se u odnosu na dio kojim se traži i isplata iznosa na ime ulazne naknade, tuženik očituje na slijedeći način. Članak 3. Ugovora o kreditu da glasi: „3./treće/ naknada 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.“ U članku 1. Ugovora o kreditu naveden da je iznos kredita i predmetna odredba koja da glasi: „1./prvo/iznos kredita kunska protuvrijednosti CHF 20.247,66 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“ Prije zaključenja ugovora o kreditu tužitelju da su bili dostupni i promotivni uvjeti gdje da je izričito navedeno na što se odnosi predmetna naknada, a odnosi da se na trošak obrade kredita i trošak osiguranja kredita. Dakle, neprihvatljiv da je navod tužitelja da je tuženik neosnovano naplatio tužitelju iznos za obradu kredita. Tuženik da je predmetnu naknadu naplatio temeljem ugovora i to za troškove koje da je realno imao. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano da je: „Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“ Odredbom članka 83 ZZP/03 propisano da je: „Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.“ Odredbom članka 85. ZZP/03 propisano da je: „Ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.“ U konkretnom slučaju, ugovor o kreditu da je zaključen u pisanom obliku. Sporna odredba da je napisana jasno i razumljivo, te da je lako uočljiva. Navedeno da bi trebalo biti nesporno. Predmetna odredba da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, predmetna odredba da je zakonita, odnosno, sukladno tada važećem zakonodavstvu, tuženik da je imao pravo naplate predmetne naknade koja se odnosi na naprijed navedene troškove. Dakle, tuženik da je postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja kada je s tužiteljem ugovorio predmetnu odredbu. U smislu članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe potrebno da je uzeti u obzir i sve opće uvjete banke čija primjena je ugovorena na konkretni ugovor o kreditu i koje su bile važeće u trenutku naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita, a sve jer one čine sastavni dio ugovora o kreditu, predstavljaju njegovu dopunu i sadrže konkretne uvjete glede naplate i obračuna naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 3. istog članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Tužiteljica je do zaključenja prethodnog postupka eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu novčanog iznosa od 5.209,37 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

Nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 5.734,24 eur, s pripadajućim zateznim kamatama. Time je tužiteljica povećala eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, preinačila tužbu.

Tuženik se je usprotivio ovoj preinaci tužbe.

Prema čl. 190. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

Navedena tužiteljičina preinaka tužbe predstavlja situaciju iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, pa je sud dopustio tu preinaku.

4.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

5.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ugovor o kreditu broj 114-50-4339306 od 29. kolovoza 2007. (19-23), potvrdu (53), otplatni plan (54-57), otplatni plan (58-59) i prijepis knjigovodstvene kartice (60-62). Saslušana je tužiteljica. Nije saslušan zakonski zastupnik tuženika, jer se nije odazvao pozivu suda na saslušanje, a svoj neodaziv nije opravdao. Odbijen je tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka FD (javnog bilježnika), jer taj dokaz nije bio potreban za utvrđivanje odlučnih činjenica, budući da je isti sudjelovao u solemnizaciji predmetnog ugovora o kreditu, ali ne i u pregovorima koji su prethodili sklapanju tog ugovora, a solemnizacija ugovora ne ukazuje na činjenicu da li se je ili nije o pojedinim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

6.Uvidom u ugovor o kreditu broj 114-50-4339306 od 29. kolovoza 2007. (dalje: ugovor o kreditu) utvrđeno je da su isti sklopili tuženik, kao kreditor i tužiteljica, kao korisnik kredita i davatelj osiguranja. Iznos kredita iz ugovora o kreditu je kunska protuvrijednost CHF 20.247,66 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorom o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ugovorena je naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca. Namjena ugovora o kreditu je bio kredit za kupnju novog automobila. Ugovoren je način otplate, na način da se dio glavnice kredita u iznosu od 14.811,41 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Ugovoreno je da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. prosinca 2007., da je u iznos kredita uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita, a koji preostali dio glavnice kredita u iznosu od 5.436,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita dijela glavnice koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Kao osiguranje naplate su ugovoreni zapljena primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu, zadužnica. Korisnik kredita se obvezao podmiriti sve sudske i javnobilježničke troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te eventualne poreze utvrđene posebnim propisima. Ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Ugovoreno je da se na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora. Ugovoren je otkaz kredita u slučaju da se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora ili zakasni s plaćanjem bilo koje novčane obveze po bilo kojem poslovnom odnosu s bankom. Ugovoreno je da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora. Ugovor o kreditu je solemniziran je potvrđen kod javnog bilježnika FD, iz [adresa], dana **.**.2007. pod brojem OV-9880/07.

Iz prijepisa knjigovodstvene kartice je vidljiva dinamika plaćanja po ugovoru o kreditu.

Uvidom u potvrdu je utvrđeno da je tužiteljica 31. kolovoza 2014. u cijelosti otplatila kredit.

Prema čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr., dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

Sve i uz pretpostavku ništetnosti njegovih odredbi za koje tužiteljica u tužbi tvrdi da su ništetne, ugovor o kreditu nije ništetan, jer bi mogao opstati i bez tih ugovornih odredbi.

Kako ugovor o kreditu nije ništetan, to nema ni posljedica ništetnosti iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO/05) u smislu da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju tog ugovora. Shodno tome, nema ni obveze tuženika da tužiteljici isplati novčani iznos koji ova potražuje zbog ništetnosti ugovora o kreditu.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva presude.

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga, kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i u ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenje na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. potvrdio utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., te o valutnoj klauzuli u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008.

Navedene presude donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete temeljem čl. 502.a – 502.h Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13) i čl. 131. – 141.b Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09), te su subjektivne granice pravomoćnosti donesene presude proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. U skladu s tim, tužiteljica se u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz te presude prema kojoj su povrijeđeni njeni interesi time što je, na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete kakvi bi bili da nije bilo tih ugovornih odredbi.

Prema čl. 3. ZZP-a/07 potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.

Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila radi kupnje automobila koji joj je potreban za svakodnevni život. Tužiteljica je o tome dala neposredno uvjerljiv i logičan iskaz na koji nije bilo prigovora, pa ga sud prihvaća. Iz toga slijedi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica djelovala na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno, da je bila potrošač.

Prema tome, ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

Prema tome, ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene, budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga, temeljem čl. 96. u vezi s čl. 102. st. 1. ZZP-a/07, ništetne.

Kraj rečenog, odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su ništetne.

Saslušanjem tužiteljice je utvrđeno da se o odredbi ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi (od 3,30 % od iznosa kredita), koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, nije pojedinačno pregovaralo, da se radilo o odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik, zbog čega tužiteljica nije imala utjecaja na njen sadržaj. Tužiteljica je i o tome dala logičan i neposredno uvjerljiv iskaz. Suprotno nije dokazano. Zbog tih razloga sud prihvaća tužiteljičin iskaz o tome.

Prema čl. 96. st. 1. ZZP-a/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Prema čl. 99. ZZP-a/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

Odredba ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita nije jasna i lako razumljiva. Ista je uopćena i u njoj se ne navodi zbog čega se točno plaća i zašto upravo u navedenom iznosu. Shodno tome, dopušteno je ocjenjivati je li ta odredba poštena.

Kako se o odredbi ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo, a ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, ista je nepoštena.

Prema čl. 102. st. 1. ZZP-a/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

Kako je odredba o jednokratnoj naknadi iz ugovora o kreditu nepoštena, ista je ništetna.

Za ništetnost ovih odredbi ugovora o kreditu je irelevantno što je isti solemniziran. To iz razloga što pri solemnizaciji ugovora o kreditu javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktacije tečaja švicarskog franka, budući da isti nisu navedeni u ugovoru, kao niti zbog čega točno plaća jednokratnu naknadu i zašto upravo u navedenom iznosu, kada to nije navedeno u ugovoru.

Ugovor može opstati i bez odredbi o promjenjivosti kamatne stope, valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi, pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

Preplatu po predmetnom kreditu zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, predstavlja razlika između mjesečnog anuiteta formiranog primjenom početno ugovorene kamatne stope, te tečaja CHF važećeg na dana isplate kredita, s jedne strane i uplaćenih anuiteta za razdoblje otplate, s druge strane.

Financijskim vještačenjem, kojim je izvršen izračun preplate po predmetnom kreditu uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu, je utvrđeno da preplata po kreditu iznosi ukupno 1.115,42 eur / 8.403,81 kn. Preplata po mjesecima je iznosila: 07. siječnja 2008. 9,40 eur / 70,83 kn, 07. siječnja 2008. 9,30 eur / 7,07 kn, 29. veljače 2008. 9,41 eur / 70,89 kn, 29. veljače 2008. 9,45 eur / 71,18 kn, 31. ožujka 2008. 9,54 eur / 71,91 kn, 30. travnja 2008. 9,26 eur / 69,78 kn, 31. svibnja 2008. 11,93 eur / 89,88 kn, 30. lipnja 2008. 12,00 eur / 90,45 kn , 31. srpnja 2008. 11,71 eur / 88,25 kn, 01. rujna 2008. 11,65 eur / 87,75 kn, 07. listopada 2008. 11,70 eur / 88,12 kn, 07. studenog 2008. 12,56 eur / 94,67 kn, 08. prosinca 2008. 11,85 eur / 89,30 kn, 02. siječnja 2009. 12,56 eur / 94,64 kn, 31. siječnja 2009. 12,60 eur / 94,91 kn, 06. ožujka 2009. 12,57 eur / 94,68 kn, 07. travnja 2009. 21,91 eur / 165,05 kn, 13. svibnja 2009. 21,80 eur / 164,25 kn, 02. lipnja 2009. 21,24 eur / 160,06 kn, 08. srpnja 2009. 20,79 eur / 156,55 kn, 07. kolovoza 2009. 20,71 eur / 156,04 kn, 07. rujna 2009. 20,71 eur / 156,03 kn, 05. listopada 2009. 20,53 eur / 154,72 kn, 13. studenog 2009. 20,22 eur / 152,33 kn, 07. prosinca 2009. 20,33 eur / 153,20 kn, 11. siječnja 2010. 20,39 eur / 153,62 kn, 02. veljače 2010. 20,53 eur / 154,66 kn, 04. ožujka 2010. 20,28 eur / 152,77 kn, 07. travnja 2010. 20,52 eur / 154,49 kn, 06. svibnja 2010. 20,25 eur / 152,58 kn, 07. lipnja 2010. 20,22 eur / 152,31 kn, 09. srpnja 2010. 21,33 eur / 160,71 kn, 16. kolovoza 2010. 20,85 eur / 157,13 kn, 09. rujna 2010. 21,46 eur / 161,70 kn, 11. listopada 2010. 20,96 eur / 157,96 kn, 16. studenog 2010. 20,31 eur / 153,06 kn, 16. prosinca 2010. 21,02 eur / 158,34 kn, 17. siječnja 2011. 21,94 eur / 165,27 kn, 15. veljače 2011. 20,89 eur / 157,42 kn, 15. ožujka 2011. 20,94 eur / 157,75 kn, 27. travnja 2011. 20,35 eur / 153,31 kn, 20. svibnja 2011. 20,17 eur / 151,96 kn, 13. lipnja 2011. 21,38 eur / 161,11 kn, 06. srpnja 2011. 21,26 eur / 160,20 kn, 08. kolovoza 2011. 19,83 eur / 149,39 kn, 21. rujna 2011. 19,03 eur / 143,39 kn, 30. rujna 2011. 18,20 eur / 137,11 kn, 31. listopada 2011. 11,53 eur / 86,85 kn, 30. studenog 2011. 11,33 eur / 85,36 kn, 31. prosinca 2011. 11,34 eur / 85,43 kn, 31. siječnja 2012. 11,31 eur / 85,23 kn, 29. veljače 2012. 11,15 eur / 84,00 kn, 31. ožujka 2012. 10,88 eur / 82,00 kn, 30. travnja 2012. 10,77 eur / 81,12 kn, 31. svibnja 2012. 10,63 eur / 80,07 kn, 30. lipnja 2012. 10,38 eur / 78,20 kn, 31. srpnja 2012. 10,21 eur / 76,91 kn, 31. kolovoza 2012. 9,96 eur / 75,07 kn, 30. rujna 2012. 9,67 eur / 72,86 kn, 20. studenog 2012. 9,60 eur / 72,32 kn, 03. prosinca 2012. 9,46 eur / 71,30 kn, 14. siječnja 2013. 9,23 eur / 69,57 kn, 08. veljače 2013. 8,83 eur / 66,52 kn, 07. ožujka 2013. 8,81 eur / 66,35 kn, 16. travnja 2013. 8,63 eur / 65,03 kn, 08. svibnja 2013. 8,36 eur / 62,98 kn, 11. lipnja 2013. 7,97 eur / 60,03 kn, 30. lipnja 2013. 7,77 eur / 58,54 kn, 31. srpnja 2013. 7,62 eur / 57,38 kn, 31. kolovoza 2013. 7,48 eur / 56,33 kn, 30. rujna 2013. 7,37 eur / 55,52 kn, 13. studenog 2013. 7,12 eur / 53,61 kn, 11. prosinca 2013. 6,93 eur / 52,19 kn, 17. veljače 2014. 6,75 eur / 50,85 kn, 24. veljače 2014. 6,56 eur / 49,39 kn, 14. travnja 2014. 6,38 eur / 48,10 kn, 08. svibnja 2014. 6,15 eur / 46,30 kn, 09. lipnja 2014. 5,87 eur / 44,26 kn, 08. srpnja 2014. 5,64 eur / 42,47 kn, 08. srpnja 2014. 5,40 eur / 40,71 kn, 19. kolovoza 2014. 5,23 eur / 39,38 kn, 05. rujna 2014. 5,26 eur / 39,60 kn. Istim vještačenjem, kojim je izvršen i izračun preplate po predmetnom kreditu uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, je utvrđeno da preplata po kreditu iznosi ukupno 4.234,90 eur / 31.907,91 kn. Preplata po mjesecima je iznosila: 29. veljače 2008. 0,52 eur / 3,90 kn, 29. veljače 2008. 1,88 eur / 14,17 kn, 31. ožujka 2008. 4,22 eur / 31,80 kn, 30. travnja 2008. 0,71 eur / 5,33 kn, 30. lipnja 2008. 1,02 eur / 7,70 kn, 07. listopada 2008. 0,13 eur / 0,98 kn, 07. studenog 2008. 11,38 eur / 85,75 kn, 08. prosinca 2008. 3,84 eur / 28,97 kn, 02. siječnja 2009. 13,44 eur / 101,26 kn, 31. siječnja 2009. 14,92 eur / 112,44 kn, 06. ožujka 2009. 15,60 eur / 117,53 kn, 07. travnja 2009. 13,51 eur / 101,82 kn, 13. svibnja 2009. 13,87 eur / 104,52 kn, 02. lipnja 2009. 11,12 eur / 83,78 kn, 08. srpnja 2009. 9,09 eur / 68,51 kn, 07. kolovoza 2009. 9,65 eur / 72,68 kn, 07. rujna 2009. 10,73 eur / 80,87 kn, 05. listopada 2009. 10,65 eur / 80,25 kn, 13. studenog 2009. 9,57 eur / 72,12 kn, 07. prosinca 2009. 11,63 eur / 87,65 kn, 11. siječnja 2010. 13,29 eur / 100,15 kn, 02. veljače 2010. 15,65 eur / 117,92 kn, 04. ožujka 2010. 15,13 eur / 114,00 kn, 07. travnja 2010. 18,34 eur / 138,16 kn, 06. svibnja 2010. 17,75 eur / 133,76 kn, 07. lipnja 2010. 18,96 eur / 142,83 kn, 09. srpnja 2010. 29,22 eur / 220,15 kn, 16. kolovoza 2010. 27,14 eur / 204,52 kn, 09. rujna 2010. 33,63 eur / 253,41 kn, 11. listopada 2010. 31,44 eur / 236,91 kn, 16. studenog 2010. 27,89 eur / 210,10 kn, 16. prosinca 2010. 35,52 eur / 267,62 kn, 17. siječnja 2011. 45,25 eur / 340,91 kn, 15. veljače 2011. 38,44 eur / 289,64 kn, 15. ožujka 2011. 40,90 eur / 308,17 kn, 27. travnja 2011. 37,89 eur / 285,46 kn, 20. svibnja 2011. 38,49 eur / 290,01 kn, 13. lipnja 2011. 51,61 eur / 388,82 kn, 06. srpnja 2011. 52,95 eur / 398,94 kn, 08. kolovoza 2011. 64,16 eur / 483,38 kn, 21. rujna 2011. 58,59 eur / 441,45 kn, 30. rujna 2011. 52,48 eur / 395,40 kn, 31. listopada 2011. 52,32 eur / 394,18 kn, 30. studenog 2011. 51,88 eur / 390,90 kn, 31. prosinca 2011. 54,91 eur / 413,72 kn, 31. siječnja 2012. 57,56 eur / 433,70 kn, 29. veljače 2012. 57,96 eur / 436,73 kn, 31. ožujka 2012. 56,21 eur / 423,48 kn, 30. travnja 2012. 57,48 eur / 433,07 kn, 31. svibnja 2012. 58,36 eur / 439,75 kn, 30. lipnja 2012. 57,01 eur / 429,54 kn, 31. srpnja 2012. 57,43 eur / 432,74 kn, 31. kolovoza 2012. 56,43 eur / 425,18 kn, 30. rujna 2012. 54,20 eur / 408,35 kn, 20. studenog 2012. 56,69 eur / 427,11 kn, 03. prosinca 2012. 57,91 eur / 436,34 kn, 14. siječnja 2013. 57,15 eur / 430,56 kn, 08. veljače 2013. 52,59 eur / 396,24 kn, 07. ožujka 2013. 56,56 eur / 426,18 kn, 16. travnja 2013. 56,96 eur / 429,17 kn, 08. svibnja 2013. 55,48 eur / 418,00 kn, 11. lipnja 2013. 50,74 eur / 382,27 kn, 30. lipnja 2013. 50,66 eur / 381,73 kn, 31. srpnja 2013. 51,90 eur / 391,01 kn, 31. kolovoza 2013. 53,85 eur / 405,70 kn, 30. rujna 2013. 56,53 eur / 425,90 kn, 13. studenog 2013. 55,23 eur / 416,12 kn, 11. prosinca 2013. 56,25 eur / 423,82 kn, 17. veljače 2014. 57,40 eur / 432,49 kn, 24. veljače 2014. 58,14 eur / 438,05 kn, 14. travnja 2014. 59,64 eur / 449,35 kn, 08. svibnja 2014. 59,23 eur / 446,29 kn, 09. lipnja 2014. 57,70 eur / 434,77 kn, 08. srpnja 2014. 57,26 eur / 431,39 kn, 08. srpnja 2014. 57,55 eur / 433,64 kn, 19. kolovoza 2014. 59,43 eur / 447,79 kn, 05. rujna 2014. 1.396,10 eur / 10.518,91 kn. Vještačenjem je također utvrđeno da je jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita iznosila 2.990,71 eur, odnosno, sukladno fiksnom tečaju 396,94 eur, te da je naplaćena 30. kolovoza 2007.

Tužiteljica nije imala primjedbi na matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka, te je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na zadatak koji je sud dao vještaku. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Naveo je, tek, da je zadatak vještaku pogrešno određen i iznio prigovore pravne prirode (u bitnom, da se ovako faktično zamjenjuje ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi s odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi; da je vještak, vezano za kretanje valute CHF u odnosu na kn, izračunao i pozitivne i negativne razlike, međutim, negativne samo informativno, te da u mišljenju prikazuje samo više plaćene iznose).

Vještaku je naloženo vještačenje sukladno ranije izraženom stavu suda o tome što predstavlja preplatu po predmetnom kreditu zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF. Sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim i stručnim, a stranke ne osporavaju matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka. Zbog navedenih razloga sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Što se tiče navoda tuženika da bi, uz pretpostavku primjene početne kamatne stope i početnog tečaja, trebalo uzeti u obzir i nastale negativne razlike, njegovi navodi nisu osnovani, jer je predmet ovog postupka tužiteljičin zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa, a tuženik tokom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev ili prigovor po kojem bi se moglo raspravljati i odlučivati o negativnim razlikama nastalim prilikom otplate kredita.

Zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi, tuženik je, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a/05, dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope, povećanja tečaja švicarskog franka i naplate jednokratne naknade.

Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi, on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni novčani iznos, u smislu čl. 1115. ZOO-a/05, dužan tužiteljici platiti zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinog anuiteta i naplate jednokratne naknade, po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 59/91 i dr.) i čl. 29. st. 2. ZOO-a/05.

Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

Kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora ili pojedine njegove odredbe, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedine njegove odredbe.

Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravomoćno okončan u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž 7129/2013-4 od 31. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Shodno tome, nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ništetnost odredbe ugovora o kredita o jednokratnoj naknadi je ustanovljena tek u ovoj presudi.

Shodno tome, vezano za potraživanje tužiteljice po osnovi uplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi još nije počela teći, pa nije ni nastupila.

Slijedom iznijetog, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je osnovan, pa je odlučeno je kao u t. II dispozitiva.

7.Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove.

Tužiteljici su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav tužbe 200,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za sastav podneska od 04. prosinca 2019. 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1.), za zastupanje na ročištu 24. rujna 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 22. listopada 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za sastav podneska od 12. prosinca 2024. 200,00 eur (Tbr. 9 t. 1.), za zastupanje na ročištu 20. veljače 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1.), za vještačenje 590,63 eur i za sudsku pristojbu na tužbu 97,82 eur, ili ukupno 1.888,12 eur.

Nisu joj priznati troškovi sastava podnesaka od 07. lipnja 2021. i 19. svibnja 2023., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da je sadržaj ovih podnesaka trebala iznijeti već u tužbi i podnesku od 04. prosinca 2019., za sastav kojih su joj priznati troškovi. Nisu joj priznati troškovi vještačenja u dijelu iznad priznatog, jer su ti troškovi iznosili onoliko koliko joj je priznato (ostatak položenog predujma bit će joj vraćen).

U odnosu na zatražene troškove sudske pristojbe na žalbu "prema podacima u spisu", njen zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Nadalje, o žalbi (protiv rješenja o troškovima) koju je tužiteljica podnijela u ovom predmetu još nije odlučeno, pa ne postoji još osnova za utvrđenje jesu li ti troškovi bili potrebni za vođenje ove parnice. Shodno tome, ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje o ovom zahtjevu. Konačno, za istaći je i da tužiteljica ove troškove nema, jer se na rješenje o troškovima ne plaća pristojba (arg. iz t. 2. napomene uz Tbr. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), pa se posljedično ne plaća ni pristojba na žalbu protiv takvog rješenja (arg. iz Tbr. 3. st. 1. spomenute Uredbe).

Tužiteljici, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju i zatražene zatezne kamate na priznate troškove, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a/05, tekuće od dana donošenja presude do isplate.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

Tužiteljica nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna tuženiku naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. IV dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 27. veljače 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužiteljici p.p.,

2. tuženiku p.p.

S u d a c: v.r.