R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-92/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NEČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Probija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Domagoja Vukovića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika NE, odvjetničke vježbenice, nakon javne objave presude, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb isplatiti tužiteljici NEČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 384,51 EUR/2.896,99 kn (slovima: tristo osamdeset četiri eura i pedeset jedan cent dvije tisuće osamsto devedeset šest kuna i devedeset devet lipa) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamata imaju vratiti tužiteljici sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 1. siječnja 2008. godine, po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koju određuje HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, od 31. srpnja 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine nadalje do isplate o stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana kako slijedi:

- na iznos 7,97 EUR/60,03 kn od 03.09.2009. godine,

- na iznos 23,51 EUR/177,14 kn od 25.11.2009. godine,

- na iznos 7,85 EUR/59,11 kn od 22.01.2010. godine,

- na iznos 7,97 EUR/60,04 kn od 23.03.2010. godine,

- na iznos 7,90 EUR/59,50 kn od 22.04.2010. godine,

- na iznos 7,89 EUR/59,43 kn od 22.05.2010. godine,

- na iznos 8,04 EUR/60,55 kn od 22.06.2010. godine,

- na iznos 8,60 EUR/64,78 kn od 21.08.2010. godine,

- na iznos 8,31 EUR/62,61 kn od 28.09.2010. godine,

- na iznos 8,10 EUR/61,05 kn od 13.10.2010. godine,

- na iznos 30,24 EUR/227,83 kn od 10.11.2010. godine,

- na iznos 10,07 EUR/75,91 kn od 04.12.2010. godine,

- na iznos 8,26 EUR/62,23 kn od 05.01.2011. godine,

- na iznos 7,86 EUR/59,23 kn od 05.02.2011. godine,

- na iznos 7,81 EUR/58,81 kn od 24.03.2011. godine,

- na iznos 8,01 EUR/60,36 kn od 26.05.2011. godine,

- na iznos 8,15 EUR/61,43 kn od 22.06.2011. godine,

- na iznos 8,39 EUR/63,23 kn od 23.07.2011. godine,

- na iznos 15,97 EUR/120,33 kn od 21.09.2011. godine,

- na iznos 4,20 EUR/31,61 kn od 28.10.2011. godine,

- na iznos 3,51 EUR/26,41 kn od 02.12.2011. godine,

- na iznos 7,92 EUR/59,67 kn od 23.12.2011. godine,

- na iznos 7,66 EUR/57,71 kn od 31.01.2012. godine,

- na iznos 7,53 EUR/56,76 kn od 23.02.2012. godine,

- na iznos 7,45 EUR/56,16 kn od 26.04.2012. godine,

- na iznos 7,32 EUR/55,15 kn od 24.05.2012. godine,

- na iznos 7,18 EUR/54,12 kn od 21.06.2012. godine,

- na iznos 6,91 EUR/52,04 kn od 23.08.2012. godine,

- na iznos 6,74 EUR/50,80 kn od 25.09.2012. godine,

- na iznos 6,68 EUR/50,32 kn od 10.10.2012. godine,

- na iznos 6,61 EUR/49,78 kn od 19.10.2012. godine,

- na iznos 6,45 EUR/48,61 kn od 28.12.2012. godine,

- na iznos 6,47 EUR/48,74 kn od 05.01.2013. godine,

- na iznos 6,18 EUR/46,56 kn od 07.02.2013. godine,

- na iznos 6,09 EUR/45,90 kn od 07.03.2013. godine,

- na iznos 6,00 EUR/45,22 kn od 16.04.2013. godine,

- na iznos 5,83 EUR/43,90 kn od 04.05.2013. godine,

- na iznos 2,03 EUR/15,28 kn od 05.06.2013. godine,

- na iznos 8,90 EUR/67,06 kn od 04.07.2013. godine,

- na iznos 5,41 EUR/40,77 kn od 04.12.2013. godine,

- na iznos 50,54 EUR/380,82 kn od 28.01.2014. godine.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb isplatiti tužiteljici NEČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana troškove parničnog postupka u iznosu 3.613,13 EUR (slovima: tri tisuće šesto trinaest eura i trinaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate o stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. listopada 2008. u Slavonskom Brodu sa Zagrebačkom bankom d.d. zaključila ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila kojim je navedena banka tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 16.701,19 CHF uz kamatnu stopu od 6,55% godišnje – promjenjiva s rokom otplate 84 jednakih mjesečnih anuiteta i sve plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem deviznom tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja. Stranke su ugovorile mjesnu nadležnost suda prema sjedištu podružnice tuženika. Tužiteljica je putem reklama obaviještena o povoljnosti kredita u švicarskim francima te se obratila kreditoru radi odobravanja namjenskog kredita pri čemu je informirana da tuženik odobrava kredite u švicarskim francima, da su zbog niže kamatne stope povoljniji od kredita odobrenih u EUR-ima, da je franak čvrsta valuta, da je kamatna stopa promjenjiva isto kao i kod kredita u drugoj valuti. Međutim, kreditor nije tužiteljicu informirao o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu niti o korelaciji fluktuacije iste s promjenjivom kamatnom stopom, kao niti da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR. Skraćeno rečeno, tužiteljici nisu priopćeni svi podaci koji su mogli utjecati na obim njenih obveza i na temelju kojih je ona mogla sagledati koliki će biti njen iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. O kamatnoj stopi i ostalim elementima ugovora, osim roka vraćanja, tužiteljica s tuženikom nije imala mogućnosti pregovarati jer se ponuda kreditora temeljila na principu "uzmi ili ostavi". Vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu koju je tuženik jednostrano mijenjao temeljem odluke Uprave banke, u povodu udružene tužbe u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovački sud u Zagrebu donio je 4. srpnja 2013. presudu broj: P-1401/12, a koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Točkom 2 navedene presude utvrđeno je da je, između ostalih Zagrebačka banka d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kreditor kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje je utvrđeno da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u njima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je etij3kom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametri i metodu izračuna ti parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Na taj način tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Tužiteljica svoje pravo da se poziva na gore navedene presude crpi iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a kojim je propisano da odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, u smislu postojanja povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Radi se o međusobnoj povezanosti kolektivne i individualne zaštite, odnosno primarno apstraktne zaštite kroz prizmu udružene tužbe za zaštitu potrošača, a potom individualne konkretne kompenzacijske zaštite koja se ostvaruje individualnom tužbom. Tužiteljica kao potrošač ovlaštena je pozvati se na sadržaj osuđujućih presuda te je osnova njezinog potraživanja neupitna. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu određeno. Stoga kamatna stopa treba biti određena odnosno odrediva sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (presuda VSRH broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijeme temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti suradnje, načelo jednake vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane i zlouporabe prava (VSRH broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.). Tuženikovo znanje i iskustvo u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima tužiteljice kao prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Stoga je tuženik bio dužan prilikom ugovaranja kredita tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzuli i primjenjivoj kamatnoj stopi, te upozoriti na sve rizike koji iz tih odredbi proizlaze. Međutim, kreditor to nije učinio. Slijedom izloženoga vidljivo je da je kreditor s tužiteljicom zaključio ugovor o kreditu koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i promjenjivu kamatnu stopu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Člankom 232. Zakona o obveznim odnosima propisane su posljedice ništetnosti. Tako je određeno da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, odnosno takve ugovorne odredbe. Isto tako odredbom članka 111. Zakona o obveznim odnosima regulirano je opće pravilo po kojem je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe koji prijeđe u imovinu druge osobe, a da taj prijelaz nema osnove. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da obveza vraćanja postoji i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala. Slijedom navedenih zakonskih odredbi tuženik je u obvezi vratiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnova preplaćenih kamata koje mu je tužiteljica isplatila tijekom otplate kredita, a koji iznos predstavlja razliku iznosa preplaćenog s osnova promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica bila dužna platiti uz fiksnu kamatnu stopu. Tužiteljica je za potrebe ovog postupka provela financijsko knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđeno da je s osnova preplaćenih kamata preplatila iznos od 2.896,77 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužiteljice, a s obzirom da su svi iznosi dospjeli prije 6. lipnja 2014. Iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Zbog toga, tuženik ovime, pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010. ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Tuženik stoga predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužiteljice, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica nije plaćala dospjele anuitete. Nastavno na istaknuti prigovor zastare, tuženik ukazuje da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26. lipnja 1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6. veljače 2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužiteljica poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretne tužiteljice, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njenih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno doseg proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu sa načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Europska komisija uputila je 11. travnja 2018. Europskom parlamentu Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD). Prijedlog Direktivne glasi: "Države članice dužne su zajamčiti da pokretanje udružne tužbe, kako je navedeno u člancima 5. i 6., ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na bilo kakav postupak pravne zaštite za predmetne potrošače ako relevantna prava podliježu rokovima zastare u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom." U preambuli Prijedloga Direktivne navedeno je stajalište Komisije kako se predlaže sljedeće, de lege ferenda: "(35) Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom o odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje udružne tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom." Primjena Prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena je u okviru popisa propisa. Iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprjeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava države članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta Hrvatskog Sabora, usklađenog s Direktivom. Tuženik pri tom posebno ističe kako Prijedlog Direktivne predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivnom (članak 19. Prijedloga Direktive), pri čemu je primjena tih zakona i propisa predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma početka primjene Direktive (članak 20. Prijedloga Direktive). Dakle, Europska komisija ne predlaže retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare. Zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novouređene prakse Vrhovnog suda koju tuženik inače pobija ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno dobiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U nedostatku zakonskog propisa, suditi kako radnja treće osobe – tužbe udruge za zaštitu potrošača – predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude i z kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno "stvaranje novih", odnosno "nadomještanje nepostojećih" propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu i načinu na koji je do sada uvijek bilo suđeno. Ujedno, u odnosu na način promjene kamatne stope, tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametri, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 127/12 – u daljnjem tekstu "ZID ZPK/12") dodana je odredba čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. prosipala sljedeće: "(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: a) definirati parametri koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, i b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). (2) Parametri iz stavka 1. ovog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane." Uprava banke je na svojoj 688. sjednici, održanoj 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu "OUP/2013"), kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu. U odredbama poglavlja 3. OUP/2013, naslovljenog "Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je: "Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita." U odnosu na CHF kredite, navedeno je sljedeće: "U usklađenju Zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu, ugovorima o kreditu s namjenom različitom od stambene namjene, te kreditu bez određene namjene, ugovorima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u CHF, primijenit će se šestomjesečni LIBOR za CHF." Tužena banka je korisnika kredita o tome ujedno obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. Prema tome, počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenja se u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 7,485 postotnih poena. Prema tome, od 1. siječnja 2013. su promjene kamatne stope vezane za referentnu, javno dostupnu stopu. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

3. Tužiteljica je podneskom od 2. listopada 2019. proširila tužbeni zahtjev i radi utvrđenja ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, te glede isplate tražbine u ukupnom iznosu od 1.962,69 eur/ 14.787,90 kn po navedenom osnovu.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214758216/08 od 27. listopada 2008., zatim je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke Filipu Toliću.

5. Ovaj sud donio je Presudu, poslovni broj: P-624/2019-38 od 20. travnja 2023. kojom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici 385,42 eur/ 2.896,99 kn zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.341,54 eur/ 17.631,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te je tužiteljici dosuđen parnični trošak. 6. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Zagrebu svojom Presudom i rješenjem, poslovni broj: Gž-3678/2023-2 od 16. siječnja 2024. presudio je da odbija žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrđuje Presudu ovog suda, poslovni broj: P- 624/2019-38 od 20. travnja 2023. pod točkom II. izreke, te je riješio i ukinuo Presudu ovog suda, poslovni broj: P-624/2019-38 od 20. travnja 203. pod točkom I. i III. izreke i u tim dijelovima predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

7. Iz obrazloženja citirane Presude i rješenja Županijskog suda proizlazi kao bitno da je u donošenju pobijane Presude pod točkom I. izreke počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da je odlučujući o žalbi uočeno da postoje proturječnosti u izreci pobijane Presude na koju u žalbi upire tuženik navodeći kako je u sud u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 385,42 eur/ 2.896,99 kn, a da svi pojedinačno navedeni novčani iznosi ispravno daju drugačiji zbroj (384,70 eur). Nadalje iz obrazloženja proizlazi da tomu treba dodati da iznos od 2.896,99 kn, a koji iznos je utvrdio vještak u svom Nalazu i mišljenju ne predstavlja iznos od 385,42 eur, nego iznos od 384,49 eur, pa nije jasno na temelju čega je tužiteljici dosuđen iznos naveden pod točkom I. izreke Presude.

8. U nastavku prvostupanjskog postupka financijski vještak se očitovao glede primjedbi iz Presude i rješenja Županijskog suda te naveo da je ukupna preplata glede promjenjive kamatne stope 384,51 eur. Nadalje vještak navodi da se preračunavanje u euro provodi primjenom punog brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije (1 EUR = 7,53450 HRK), te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97, i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale. Pri preračunavanju iz prethodnog stavka, sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97, primjenjuje se slijedeće matematičko pravilo zaokruživanja: Ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena, a ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala se povećava za jedan.

8.1. Nalaz i očitovanje vještaka financijske struke sud je prihvatio kao objektivan i sukladan pravilima znanosti i vještine.

9. Tužiteljica je podneskom od 10. rujna 2024. precizirala tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci.

9.1. Sud je nakon protivljenja preinaci tuženika dopustio preinaku iz podneska tužiteljice od 10. rujna 2024. jer je ista učinjena nakon što je vještak utvrdio visinu preplate.

10. Prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva nije osnovan obzirom da se radilo o istoj činjeničnoj pravnoj osnovi kao u tužbi, a uobzirujući činjenicu da je sud već utvrdio da tužbeni zahtjev nije u zastari.

11. Dakle, iz Nalaza vještaka je utvrđena visina preplate pobliže opisana u izreci.

12. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbi članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

13. Sukladno članku 29. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate pobliže opisane u izreci, a koje teku od dana preplate pojedinih anuiteta.

14. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.613,13 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od pristojbe na tužbu u iznosu 13,28 eur, pristojbe na presudu u iznosu 36,86 eur, sastav tužbe 100,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, sastav podnesaka 2. listopada 2019., 23. travnja 2020., 3. kolovoza 2021. i 3. siječnja 2023. 4x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 16. listopada 2019., 6. studenog 2019., 9. lipnja 2021., 8. studenog 2022. i 7. ožujka 2023. 5x200,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 4. lipnja 2024. i 16. siječnja 2025. 2x100,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, ročište za objavu presude 50,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT, troškovi financijskog vještaka 437,99 eur, sastav podneska 26. svibnja 2020. 50,00 eur prema Tbr.8.točka 4.OT, sastav podnesaka 7. rujna 2024. i 10. rujna 2024. 2x100,00 eur sve prema Tbr.8.točka 3.OT, ročište za objavu presude 20. travnja 2023. prema Tbr.9.točka 3.OT 100,00 eur. Osnovica za PDV iznosi 2.500,00 eur, a PDV iznosi 625,00 eur.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 27. veljače 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.