REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: P-197/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.o.o., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA OTOKA HVARA „HVAR”, OIB: 05971835015, Stari Grad, Put kardinala Alojzija Stepinca 7, kojeg zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti zaposlenice tužitelja IE i punomoćnika tuženika Roka Lukšića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 27. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA OTOKA HVARA „HVAR”, OIB: 05971835015, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.o.o., OIB: 26187994862, u roku od 15 dana, iznos od 2.789,36 eura (dvije tisuće sedamstoosamdesetdevet eura i tridesetšest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. rujna 2017. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA OTOKA HVARA „HVAR”, OIB: 05971835015, naknaditi tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.o.o., OIB: 26187994862, u roku od 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 480,45 eura (četiristoosamdeset eura i četrdesetpet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. poslovni broj: Povrv-197/2020-37

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. lipnja 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako je 20. lipnja 2017. došlo do prometne nesreće u gradu Hvaru, na prometnici koja se nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, na način da je osiguranik tužitelja LE upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], vozilom udario divlju životinju – srnu, koja da je izletjela iz lovišta na prometnicu a potom i na vozilo osiguranika tužitelja koje se kretalo istom prometnicom. Vozilo da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj: 004295021183, koja je vrijedila na dan štetnog događaja.

2. Tužitelj nadalje navodi kako je svom osiguraniku LE izvansudskim putem naknadio štetu na vozilu na način da mu je 8. rujna 2017. isplatio iznos od 2.789,36 eura / 21.016,46 kuna. Navodi kako je tuženik imatelj divljači koja je uzrokovala štetu, a za koju da je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista divljač da je na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Zbog navedenog da je tuženik pasivno legitimiran u ovom parničnom postupku, te da je u kontekstu Zakona o obveznim odnosima odgovoran za štetu od opasne stvari, jer da se divljač smatra opasnom stvari, i to sve prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Dodatno, ističe kako sukladno članku 963. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, te kako se tužitelj izvansudskim putem obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom od 25. ožujka 2020., međutim, da se tuženik na poslani poziv oglušio.

3. Radi svega navedenog tužitelj podneskom od 25. travnja 2023. (stranice 103- 105 spisa) konačno postavlja tužbeni zahtjev i predlaže da su donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.789,36 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. rujna 2017. do isplate. Istim podneskom tužitelj predlaže i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te prvenstveno istaknuo kako iz tužbe nije razvidno na kojoj cesti je došlo do predmetne prometne nezgode. Ističe kako tužbi nije priložen zapisnik o očevidu, već dokument koji nosi naziv „Izvješće”, ali da iz istoga nije vidljivo ni tko ga je izdao, kada i pod kojim brojem.

5. Pored navedenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je do predmetne prometne nesreće došlo na cesti, a da sukladno Zakonu o cestama, ceste nisu dijelovi lovišta. Tuženik predlaže i da se o postojanju predmetnog parničnog postupka obavijeste Hrvatske ceste d.o.o., Županijska uprava za ceste Split, te Grad Hvar radi intervencijskog učinka, a budući da su ove osobe sukladno Zakonu o cestama osobe koje upravljaju javnim cestama. Nadalje, tuženik ističe kako je od Hrvatskih cesta d.o.o., Županijskih cesta d.o.o., pa i od Ministarstva unutarnjih poslova, PU SDŽ, PP Hvar, u više navrata tražio postavljanje prometne signalizacije „divljač na cesti”, međutim, da nitko nije poduzeo ništa pa da on nikako poslovni broj: Povrv-197/2020-37

ne može biti odgovoran za nastalu štetu. Nadalje, tuženik navodi kako je Zakonom o cestama proglašena i utvrđena namjena cesta, a tim zakonom da je i zabranjen lov na cestama, pa da stoga u konkretnom slučaju lovište XVII/144 – „HVAR” nije ustanovljeno na cesti pa tako ni na prometnici na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi i kako on u svojoj lovno gospodarskoj osnovi nema strne ni jelena lopatara, pa samim time nije imatelj navedene divljači. Također, da nitko od tuženika nije bio obaviješten o predmetnoj prometnoj nesreći, niti je sudjelovao prilikom očevida. Iz tužbe da nije razvidno da li je uzročnik štete divljač, odnosno o kojoj vrsti divljači bi se radilo. Tuženik također smatra i kako vozač automobila nije uložio dužnu pažnju prilikom svoje vožnje, te da je upravo vožnja vozača uzrok nastanka predmetne štete.

7. Radi svega navedenog tuženik prigovara kako načinu nastanka štete tako i osnovu i visini štete, te predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

8. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP).

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, i to: presliku dopisa MUP-a od 26. veljače 2020. (stranica 5 spisa), presliku Izvješća PP Hvar (stranica 6 spisa), presliku Police osiguranja automobilskog kaska br.: 004295021183 (stranice 7-8 spisa), presliku Prijave štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (stranice 9-10 spisa), presliku prometne dozvole (stranica 11 spisa), presliku Izjave od 13. srpnja 2017. (stranica 12 spisa), presliku zapisnika o popisu nastalih oštećenja na vozilu KIA CARENS (UN) LX, registarske oznake [registarska oznaka], oznaka štete: 29-AK- 22614/2017 (stranice 13-24 spisa), preslike fotografija vozila registarske oznake [registarska oznaka] (stranice 15-24 spisa), presliku računa br.: 426-03-11 (stranice 25-26 spisa), presliku Izvatka po transakcijskom računu br.: 179 od 8. rujna 2017. (stranica 27 spisa), presliku Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska - 0302 (stranice 28-34 spisa), presliku Dopisa Croatia osiguranje d.d. od 25. ožujka 2020. (stranica 35 spisa), presliku članka iz časopisa Dobra kob (stranice 44-45 spisa), presliku Dopisa tuženika od 27. kolovoza 2007. (stranica 46 spisa), presliku Dopisa tuženika od 14. travnja 2008. (stranica 47 spisa), presliku Dopisa tuženika od 14. kolovoza 2007. (stranica 48 spisa), presliku odluke Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 3. travnja 2007. (stranice 62-64 spisa), presliku Službene zabilješke o dojavi od 20. lipnja 2017. (stranica 78 spisa), presliku Izvješća PP Hvar od 21. lipnja 2017. (stranica 79 spisa), presliku Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 20. lipnja 2017. (stranica 80 spisa), preslike fotografija PP Hvar mjesta događaja i vozila registarske oznake [registarska oznaka] (stranice 81-85 spisa). Nadalje, u postupku je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku i procjenitelju za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE poslovni broj: Povrv-197/2020-37

RE, dipl.ing., koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i dostavio ga u spis 17. siječnja 2023. (stranice 95-99 spisa). Isti vještak je i na ročištu glavne rasprave održanom 4. lipnja 2024. nadopunio pisani nalaz i mišljenje usmenim vještačenjem. Također, u postupku su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka OE i LE (stranice 148-153 spisa).

10. Svjedok ŠE pristupio je na ročište glavne rasprave održano 24. siječnja 2025. te naveo kako nije bio prisutan prilikom nastanka predmetne prometne nesreće, kao i da se ne sjeća da bi on napravio prijavu ove nesreće policiji, pa sud iskaz ovoga svjedoka nije niti uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

11. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

13. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet spora je regresni zahtjev za plaćanje iznosa od 2.789,36 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj kao osiguratelj 8. rujna 2017. platio korisniku osiguranja po osnovi kasko police osiguranja, na ime naknade imovinske štete na vozilu marke KIA CARENS 1.7 CRDi, LX Family, registarske oznake [registarska oznaka]. Navedena šteta je nastala kao posljedica prometne nesreće do koje je došlo na kolniku ceste u gradu Hvaru, a koje mjesto je u granicama lovišta kojim gospodari tuženik.

15. Među strankama nije bilo sporno da se 20. lipnja 2017. dogodila prometna nesreća na cesti u Gradu Hvaru, u blizini Tenis terena Grada Hvara, kada je na vozilu marke KIA CARENS 1.7 CRDi, LX Family, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LE, nastala materijalna šteta. Također, u postupku nije bilo sporno da se cesta u blizini Tenis terena Grada Hvara nalazi unutar granica lovišta

XVII/144 – „HVAR” kojim gospodari tuženik, kao i da na ovoj cesti nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“.

16. Među strankama nije bilo sporno niti da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećen lijevi prednji dio vozila kojim je upravljao LE, ujedno i vlasnik tog vozila.

17. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je za predmetno vozilo LE s tužiteljem imao sklopljenu policu osiguranja automobilskog kaska broj: 004295021183, s trajanjem osiguranja od 25. svibnja 2017. do 25. svibnja 2018. Nije bila sporna ni činjenica da je vlasnik vozila LE oštećenja popravio u servisu Prizmić d.o.o. i trošak popravka platio 21.016,46 kuna.

poslovni broj: Povrv-197/2020-37

18. Također, nije bila sporna činjenica niti da je tužitelj kao osiguratelj, po polici osiguranja automobilskog kaska broj: 004295021183, dana 8. rujna 2017., korisniku osiguranja naknadio materijalnu štetu u iznosu od 2.789,36 eura / 21.016,46 kuna.

19. U postupku je bilo sporno koja je vrsta ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća, da li je prometnu nesreću izazvala divlja životinja (divljač), kao i vrsta divlje životinje koja je nesreću izazvala. Također, bilo je sporno da li je prometna nesreća uzrokovana krivnjom vozača ili bi ista bila posljedica nepostavljanja znaka „divljač na cesti“ od strane osobe koja upravlja javnom cestom. Posljedično tome, u postupku je bilo sporno da li je tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nesreću.

20. Među strankama je bila sporna i visina nastale materijalne štete na vozilu LE, osiguranika tužitelja.

21. Odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a propisano je da je osiguratelj, kad se dogodi osigurani slučaj, dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

22. Odredbom članka 963. stavak 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

23. Tuženik je u više navrata tijekom postupka isticao kako osporava da bi predmetnu prometnu nesreću uzrokovala divlja životinja - divljač, kao i da on u svojoj lovno gospodarskoj osnovi nema srne, pa samim time da ne može biti odgovoran za nastalu prometnu nesreću. Također, tuženik je isticao i da se predmetni štetni događaj dogodio u neposrednoj blizini rta „Pelegrin” na kojem se nalazi uzgajalište kojim ne gospodari tuženik, a u kojem se nalaze srne, jeleni lopatari i mufloni, te da su isti lako mogli prijeći u lovište XVII/144 – „HVAR” kojim gospodari tuženik. 24. Ovaj sud je odlučnu činjenicu da je predmetnu prometnu nesreću uzrokovala divlja životinja – divljač, utvrdio čitanjem i pregledom službene zabilješke o dojavi od 20. lipnja 2017. (stranica 78 spisa), Izvješća PP Hvar od 21. lipnja 2017. (stranica 79 spisa), i fotografija PP Hvar mjesta događaja i vozila registarske oznake [registarska oznaka] (stranice 81-85 spisa), te provođenjem prometno – tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku i procjenitelju za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing., kao i saslušanjem svjedoka LE.

25. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing. (stranice 95-99 spisa), a kojeg sud prihvaća kao objektivnog, detaljnog, stručnog i izrađenog u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da je mjesto nastanka nesreće grad Hvar, na kolniku ceste u predjelu „Tenis tereni”. Prilikom nastanka prometne nesreće vozilo LE (osiguranika tužitelja) da se kretalo desnim kolničkim trakom, te da je moguća brzina kretanja vozila s obzirom na oštećenja mogla iznositi u srazu i pred sraz sa srnom oko 55-60 km/h. Vještak nalazi da bi cijeneći oštećenja na vozilu ona zapravo mogla nastati od udara vozila u srnu, te da bi ovo mogao biti čeoni nalet vozila na srnu. Vještaku je teško definirati kojom brzinom srna pretrčava preko kolnika ali navodi kako istrčava s desne strane nailazećeg vozila te vozaču ne poslovni broj: Povrv-197/2020-37

ostavlja dovoljno vremena da bi izbjegao sraz. U vrijeme prometne nesreće bio je mrak, te mogućnost uočavanja ovisi o svjetlima na vozilu.

26. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ukupna šteta na vozilu iznosi 2.789,36 eura / 21.016,46 kuna.

27. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka tuženik je imao prigovore koji su se odnosili na dinamiku nastanka prometne nesreće pa je stalni sudski vještak i procjenitelj za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing., na ročištu održanom 4. lipnja 2024. usmeno odgovorio na prigovore tuženika.

28. Sudski vještak je u usmenom iznošenju nalaza i mišljenja (stranice 135-137 spisa) naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te istaknuo kako je prema oštećenjima koja se nalaze na prednjem dijelu vozila zaključio kako je riječ o klasičnom slučaju naleta vozila na divljač, jer bi da je riječ o naletu divljači na vozilo oštećenja bila drugačije prirode. Nadalje, vještak je naveo da je riječ o naletu vozila na divlju životinju koja ima nevjerojatnu brzinu kretanja osobito u skokovima, pa je stoga mišljenje vještaka da bi se sraz dogodio i da se vozilo kretalo manjom brzinom. Vještak potom zaključuje da uzrok nastanka prometne nesreće nije brzina kretanja vozila.

29. Ovaj sud je prihvaća usmeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojim otklanja prigovore tuženika te je po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje sudskog vještaka izrađen u skladu s pravilima struke, a na temelju podataka kojima je sudski vještak raspolagao prilikom izrade nalaza i mišljenja.

30. Nadalje, iskaz svjedoka LE, osiguranika tužitelja i vozača predmetnog vozila (stranice 151-152 spisa), ovaj sud ocjenjuje kao istinit, budući da je riječ o jedinom neposrednom i nepristranom svjedoku, koji je bio sudionik predmetne prometne nesreće, a koji je iskazivao vrlo logično i uvjerljivo. Tako iz njegovog iskaza proizlazi da je u lipnju 2017. upravljao osobnim vozilom oko 22,00 sata kada mu je iz šume sa lijeve strane, doletjela životinja za koju nije mogao reći da li se radilo o muflonu, srni ili jelenu. Svjedok LE iskazao je da je siguran da životinja nije bila divlja svinja, ali da je bila poprilično velika životinja. Kako mu je sin bio u autu svjedok nakon udara više nije obraćao pažnju na životinju, ali pretpostavlja da je ostala živa budući da je kasnije nije bilo na cesti. Svjedok također navodi kako je siguran da mu je životinja istrčala s lijeve strane, jer mu je i vozilo oštećeno baš s te lijeve strane, te kako ne zna zašto su policajci u svom izvješću napisali da je životinja istrčala s desne strane.

31. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz LE kao istinit i vjerodostojan, bez obzira što se u dijelu razlikovao od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing. Naime, sudski vještak je u trenutku izrade nalaza i mišljenja, kako pismenog tako i usmenog, raspolagao informacijom da je predmetna prometna nesreća nastala zbog naleta vozila na divlju životinju, i to na način da divlja životinja istrčava s desne strane nailazećeg vozila, dok je svjedok LE u svom iskazu, danom na ročištu nakon što je u ovom postupku izveden dokaz vještačenjem, naveo kako je životinja istrčala s lijeve strane.

poslovni broj: Povrv-197/2020-37

32. Ovaj sud je stajališta kako činjenica istrčavanja divlje životinje na cestu s lijeve ili desne strane nije odlučna činjenica u ovom postupku, te ne bi utjecala na dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće. Ovakvo stajalište sud izvodi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing. koji je u svom nalazu i mišljenju zaključio da uzrok nastanka predmetne prometne nesreće nije brzina kretanja vozila, kao i da je riječ o divljim životinjama koje imaju nevjerojatnu brzinu kretanja.

33. Budući da je iskaz svjedoka LE u preostalom dijelu sukladan nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing., kao i fotografijama vozila odmah nakon nastanka prometne nesreće i preostaloj dokumentaciji koja je dostavljena u spis, ovaj sud je utvrdio kako je do predmetne prometne nesreće došlo zbog naleta vozila na divlju životinju – divljač, dok navodi tuženika u pravcu vrste divlje životinje po mišljenju ovog suda nisu relevantni.

34. Naime, člankom 3. stavkom 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/2005., 75/2009., 153/2009., 14/2014., 21/2016., 41/2016., 67/2016.; dalje: Zakon o lovstvu), a koji zakon se primjenjuje u ovom predmetu s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je koje životinjske vrste spadaju u divljač, a pored ostalih, to su jelen lopatar, jelen obični, srna obična i muflon.

35. Za postojanje odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj nije relevantno da li je štetu uzrokovala srna, jelen lopatar ili muflon, budući da sve ove životinjske vrste spadaju u divljač sukladno Zakonu o lovstvu.

36. Činjenicu da se unutar lovišta XVII/144 – „HVAR” kojim gospodari tuženik nalazi različita srneća divljač (jelen lopatar, srna, muflon) ovaj sud je utvrdio čitanjem odluke Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 3. travnja 2007. (stranice 62-64 spisa), te saslušanjem svjedoka OE.

37. Naime, čitanjem odluke Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 3. travnja 2007. (stranice 62-64 spisa) sud je utvrdio da je navedenom odlukom ustanovljeno zajedničko lovište na području Splitsko-dalmatinske županije pod brojem i imenom: XVII/144 – „HVAR”, kao i da u lovištu obitavaju: a) glavne vrste divljači (zec obični, divlja svinja, kamenjarka grivna, divlji golub, kuna, trčka, puh i fazan), b) ostale vrste divljači – sve druge vrste divljači koje od prirode stalno ili povremeno obitavaju ili prelaze preko lovišta, te c) ostale životinjske vrste koje od prirode obitavaju u lovištu, a njima se ne gospodari po Zakonu o lovstvu.

38. Nadalje, iskaz svjedoka OE (stranice 150-151 spisa), ovaj sud ocjenjuje kao istinit i vjerodostojan, budući da je iskazivao logično i uvjerljivo. Naime, ovaj svjedok je u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće bio zaposlen kao lovočuvar LOVAČKE UDRUGE OTOKA HVARA „HVAR”, te je iskazao kako nema neposredna saznanja o prometnoj nesreći, te je sve što zna saznao iz izvješća PP Hvar, koje su dobili nakon nesreće, dok ih na dan nastanka nesreće nitko nije pozvao. Inače, kada bi došlo do prometnih nesreća u kojima je sudjelovala divljač policija bi ih zvala. Svjedok je naveo kako zna da se predmetna prometna nesreća dogodila na cesti koja se nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik. Također, svjedok OE navodi kako se ova cesta nalazi u blizini uzgajališta „Pelegrin” koje se poslovni broj: Povrv-197/2020-37

bavi uzgojem razne divljači, između ostaloga i srneće divljači, ali i divlje svinje, zeca, itd. Unutar lovišta kojim gospodari tuženik ima pored ostaloga i srneće divljači koja bi pribjegla iz uzgajališta i ostala unutar lovišta dok se sama ne vrati, budući da je riječ o životinjama koje lako mogu preskočiti žicu, ali i preplivati do lovišta.

39. Ocjenom navedenih dokaza ovaj sud zaključuje da bez obzira što u lovištu:

XVII/144 – „HVAR” glavne vrste divljači nisu jelen lopatar, srna ili muflon, ovakve divlje životinje obitavaju u lovištu kojim gospodari tuženik, te tuženik njima gospodari po Zakonu o lovstvu.

40. Također, čitanjem Izvješća PP Hvar od 21. lipnja 2017. (stranica 79 spisa) ovaj sud je utvrdio da je na kolniku lokalne nerazvrstane ceste u gradu Hvaru, predio „Tenis tereni” došlo do predmetne prometne nesreće.

41. Pitanje odgovornosti za naknadu štete na vozilima nastalu naletom na divljač na javnim cestama regulirano je Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013. i 92/2014., dalje: ZC), a kako to navodi i tuženik.

42. Tuženik je u postupku isticao kako je od Hrvatskih cesta d.o.o., Županijskih cesta d.o.o., pa i od Ministarstva unutarnjih poslova, PU SDŽ, PP Hvar u više navrata tražio postavljanje prometne signalizacije „divljač na cesti”, međutim, da nitko nije poduzeo ništa pa da on nikako ne može biti odgovoran za nastalu štetu.

43. U situaciji kada je tužbom obuhvaćen samo tuženik te kada se Hrvatske ceste d.o.o., Županijska uprava za ceste Split i Grad Hvar nisu upustili u raspravljanje niti po pozivu suda na prijedlog tuženika (stranice 71-76 spisa), sudu je preostalo odlučiti o odgovornosti tuženika u ovom predmetu.

44. Člankom 50. stavkom 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

45. Stoga bi se lovoovlaštenik s tog područja oslobodio od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko bi se dokazalo da je propust osobe koja upravlja javnom cestom i koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Takvo pravno shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.

46. Međutim, utvrđeno činjenično stanje u predmetnom postupku ne ukazuje da je nepostupanje osobe koja upravlja javnom cestom u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. ZC-a, i nepostavljanje znaka oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom.

poslovni broj: Povrv-197/2020-37

47. Znakovi opasnosti, kao što je znak „divljač na cesti“, služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – „Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 71/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017.).

48. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing., a kojeg ovaj sud prihvaća, proizlazi da bi se predmetna prometna nesreća dogodila i da se vozilo kretalo manjom brzinom. Budući da uzrok nastanka prometne nesreće nije brzina kretanja vozila, stajalište je ovoga suda da nepostavljanje znaka „divljač na cesti“ nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Vozač LE je i bez tog prometnog znaka vozio primjerenom brzinom, što upućuje na oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati.

49. Navedenom odredbom ZC-a regulirana je isključivo odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom za štetu, i to po načelu krivnje, ali iste odredbe ne mogu isključiti odredbe Zakona o obveznim odnosima kao temeljnog propisa, koji se odnosi na prouzročene štete od opasne stvari. Pitanje eventualne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima i to kao objektivne odgovornosti, uređeno je Zakonom o lovstvu odnosno općim propisima obveznog prava (čl. 1063. do 1067. ZOO-a).

50. Naime, lovište je određena površina zemljišta koje je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (članak 2. točka 14. Zakona o lovstvu), a za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu Zakona o lovstvu bio obvezatan poduzeti (članak 83. stavak 1. Zakona o lovstvu).

51. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Člankom 1063. ZOO- a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Slijedom toga, lovoovlaštenik kao vlasnik divlje životinje – divljači, koja se smatra opasnom stvari, za štetu odgovora po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

52. Tuženik se može u cijelosti ili djelomično osloboditi svoje odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO- a), isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, kao i ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 2. i 3. ZOO-a). Takav pravni stav zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci rješenje poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015., kao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-3730/2014-2 od 27. siječnja 2017., te u odluci poslovni broj Pž-4418/2021-6 od 15. veljače 2024.

53. Dakle, teret dokazivanja da postoji neki od ekskulpacijskih razloga leži na tuženiku koji gospodari lovištem XVII/144 – „HVAR”.

poslovni broj: Povrv-197/2020-37

54. Ovaj sud je, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrdio da je jedini uzrok predmetne prometne nesreće, a posljedično tome i nastale imovinske štete, iznenadni izlazak divljači na cestu. S druge strane, tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo krivnjom vozača niti je tijekom postupka utvrđeno da bi odgovornost tuženika bila isključena zbog odgovornosti osobe koja upravlja javnom cestom, pa je zaključak ovog suda da je upravo tuženik odgovoran za nastalu štetu i to kao vlasnik divljači (koja se smatra opasnom stvari), te za štetu odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.

55. Budući da ovaj sud smatra da u konkretnoj pravnoj stvari za nastalu štetu odgovara tuženik kao osoba koja gospodari lovištem, to je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan.

56. U odnosu na visinu štete koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja LE uslijed prometne nesreće, sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka i procjenitelja za strojeve, cestovni promet i motorna vozila RE, dipl.ing., utvrdio da ista iznosi 2.789,36 eura, pa je tuženika valjalo obvezati da tužitelju naknadi štetu u tom iznosu.

57. Prema članku 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

58. Tužitelj je isplatu za LE na ime osigurnine izvršio 8. rujna 2017., pa je tuženika kao odgovornog za nastalu štetu valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 2.789,36 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. rujna 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema članku 29. stavak 2. ZOO-a jer je upravo tom isplatom tužitelju nastala šteta.

59. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

60. Nadalje, odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

61. S obzirom na odredbe Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i odredbe Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.), kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 105 spisa) tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,32 eura (Tbr. 1/1), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,32 eura (Tbr 2/1), te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, a što ukupno iznosi 480,45 eura koliko je tužitelju dosuđeno.

62. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude

U Splitu 27. veljače 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

poslovni broj: Povrv-197/2020-37

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis