REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1616/2024-4
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protivi tuženika ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici iz Zagreba, Horvaćanska 21, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja IB, prema generalnoj punomoći Su-1896/2020 i punomoćnice tuženika Mirjane Kopić, odvjetnice, dana 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetni Ugovori o radu koje je sklopio LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] s VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 16.05.2016. godine.
II. Odbija se zahtjev za naknadom troška tužitelju koji glasi:
„Nalaže se LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".
Obrazloženje
1. LB, poslodavac je s tužiteljem sklopio ugovore o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02. lipnja 2023.godine KLASA: 140-01/21-41/87, da je LB u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. Izvršena je prijava za VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u razdoblju od 16.05.2016. do 23.05.2016. godine (7 dana). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za KLASA: 140-10/18-08/1126 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika LB za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. godine. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno-odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju zavoda vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljenog 21 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. godine obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Poslodavac je sklopio ugovore o radu čija je svrha bila da tuženik ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Tuženi je po prestanku radnog odnosa stekao status osigurane osobe kao osiguranici koji su se javili Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod poslodavca koji je trajao nekoliko dana (status nezaposlene osobe).Tuženik je u spornom razdoblju koristio sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu te isplate rodiljnih naknada. VB, je u razdoblju od 16.05.2016. do 31.03.2023. godine ostvario trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 12.180,47 eur/ 91.773,74 kn u Republici Hrvatskoj. Životno je nelogično da je prvotuženik zaposlio u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi tuženi odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Za takav pravni odnos koji je nastao na temelju ništetnog pravnog posla smatra se da uopće nije ni nastao, tj. ne postoji. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91,91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom gore navedenoga tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev na način opisan u izreci.
2. Tuženik u cijelosti osporava sve navode iz tužbe. Nije točno da bi ugovor o radu sklopljen između I. tuženika i VI. tuženog bio ništetan. Ugovor o radu je u cijelosti konzumiran te je tuženika obavljao sve poslove na koje se je obvezala ugovorom o radu. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz navede odredbe proizlazi da ništetnost nastaje kad nastupe zakonski razlozi ništetnosti (povreda Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisima ili morala društva).Tužitelj u tužbi ne navodi niti jedan razlog propisan odredbom čl. 322. st. 1. ZOO (povreda Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisima ili morala društva) radi kojeg bi ugovor o radu sklopljen između I. tuženika i VI. tuženog bi o ništetan. Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor kod kojeg je poslodavac obvezan u radnom odnosu dati radniku posao, te mu za obavljeni rad isplaćivati plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca osobno obavljati preuzeti posao, a sve prema odredbama ugovora. Tuženik je uredno obavio posao prema uputi Poslodavca te je za taj posao primio plaću. Tuženik je pravo na zdravstveno osiguranje ostvario na valjanoj pravnoj osnovi. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju za nadoknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zaključak HZZO od 2.lipnja 2023.g, Rješenje od 13.12.2021.g Klasa broj: UP/I 140-10/21-03/03594372256, Kontrola fiktivnog zapošljavanja HZMO, Popis računa za izvršene zdravstvene usluge od 16.05.2016.g do 31.03.2023.g, saslušao svjedoka i tuženika.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama je nesporno da je tuženi stekao prava osigurane osobe kod tužitelja.
6. Među strankama je sporno da li je Ugovor o radu fiktivan, kao i prijava u HZZO.
7. U tijeku postupka, a iz priložene dokumentacije, sud je utvrđivao činjenice vezane za činjenicu stjecanja svojstva osigurane osobe tuženika kod poslodavca LB. Tvrdnje tužitelja da se radi o fiktivnom pravnom poslu utemeljene su na priležećoj dokumentaciji iz koje je razvidno da je tuženi kod poslodavca LB prijavljena kao aktivan osiguranik tužitelja od 16.05.2016.g. Navedeni poslodavac uspostavio je prijavu sa prestankom osiguranja sa danom 23.05.2016.g, isto tako poslodavac LB prestao je sa radom. Drugim riječima tuženik je ostvario sva zakonska prava osiguranika tužitelja, pa tako i pravo zdravstvenu zaštitu.
8. Uvidom u rješenje od 13.12.2021.g sud je utvrdio kako je status osiguranika tužitelja tuženome prestao danom 16.05.2016.g i utvrđuje kako istome nije priznat staž osiguranja kod poslodavca LB, iz razloga što od strane poslodavca nema evidentiranih Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje kontrole od 26.01.2016.g do 13.06.2016.g. Za navedeno razdoblje nema niti obrazaca JOOPD temeljem kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.
9. Članak 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu.
U ovom postupku teret dokaza je na tužitelju i sud je nakon provedenog dokaznog postupka, saslušanjem tuženika i njegove supruge HB, uvidom u priležeću dokumentaciju, a obzirom da tuženi nije dostavio dokaze svojih tvrdnji, zaključio da je dokazana mana volje među strankama, čime bi se sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a sporni ugovor utvrdio fiktivnim i kao takav ništavim. Stoga je u cijelosti usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te obzirom da se radi o zastupanju po zaposleniku, tužitelju nisu dosuđeni troškovi ovoga postupka.
11. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Starčević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po punomoćniku
3. Spis