REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4185/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Marko Križanec iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, koju zastupa odvjetnik Josip Grošeta iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. veljače 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice osobno te opunomoćenika stranaka, dana 27. veljače 2025.godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. isplatiti tužiteljici IP iznos od 1.999,44 EUR, sa zateznim kamatama sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje dospijevaju kako slijedi:

- na iznos od 0,22 EUR, za razdoblje od 13.12.2005. do isplate,

- na iznos od 3,35 EUR, za razdoblje od 20.12.2008. do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR, za razdoblje od 04.03.2009. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR, za razdoblje od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,37 EUR, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,23 EUR, za razdoblje od 03.06.2009. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR, za razdoblje od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR, za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR, za razdoblje od 27.01.2010. do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR, za razdoblje od 04.03.2010. do isplate,

- na iznos od 6,46 EUR, za razdoblje od 08.04.2010. do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR, za razdoblje od 24.04.2010. do isplate,

- na iznos od 10,74 EUR, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 9,83 EUR, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 15,21 EUR, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 14,20 EUR, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 16,18 EUR, za razdoblje od 24.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,42 EUR, za razdoblje od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 27,09 EUR, za razdoblje od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 0,71 EUR, za razdoblje od 22.10.2010. do isplate,

- na iznos od 2,07 EUR, za razdoblje od 26.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,57 EUR, za razdoblje od 06.11.2010. do isplate,

- na iznos od 6,14 EUR, za razdoblje od 23.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,96 EUR, za razdoblje od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,94 EUR, za razdoblje od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,65 EUR, za razdoblje od 18.03.2011. do isplate,

- na iznos od 59,82 EUR, za razdoblje od 18.03.2011. do isplate,

- na iznos od 48,37 EUR, za razdoblje od 25.03.2011. do isplate,

- na iznos od 44,75 EUR, za razdoblje od 25.03.2011. do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR, za razdoblje od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,28 EUR, za razdoblje od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 43,70 EUR, za razdoblje od 28.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4,50 EUR, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 6,38 EUR, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR, za razdoblje od 21.08.2011. do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 10,05 EUR, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 7,39 EUR, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR, za razdoblje od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,61 EUR, razdoblje od 29.11.2021. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR, za razdoblje od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR, za razdoblje od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 64,78 EUR, za razdoblje od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR, za razdoblje od 22.02.2012. do isplate,

- na iznos od 53,76 EUR, za razdoblje od 28.03.2012. do isplate,

- na iznos od 19,55 EUR, za razdoblje od 04.04.2012. do isplate,

- na iznos od 77,52 EUR, za razdoblje od 17.04.2012. do isplate,

- na iznos od 78,09 EUR, za razdoblje od 14.07.2012. do isplate,

- na iznos od 52,00 EUR, za razdoblje od 14.07.2012. do isplate,

- na iznos od 23,17 EUR, za razdoblje od 24.07.2012. do isplate,

- na iznos od 77,14 EUR, za razdoblje od 14.08.2012. do isplate,

- na iznos od 78,49 EUR, za razdoblje od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 76,22 EUR, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 76,82 EUR, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 65,54 EUR, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 9,57 EUR, za razdoblje od 23.11.2012. do isplate,

- na iznos od 71,44 EUR, za razdoblje od 03.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2,76 EUR, za razdoblje od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 72,60 EUR, za razdoblje od 21.02.2013. do isplate,

- na iznos od 77,24 EUR, za razdoblje od 13.04.2013. do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR, za razdoblje od 14.05.2013. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR, za razdoblje od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 27,44 EUR, razdoblje od 13.07.2013. do isplate,

- na iznos od 74,81 EUR, za razdoblje od 13.08.2013. do isplate,

- na iznos od 75,36 EUR, za razdoblje od 13.09.2013. do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR, za razdoblje od 15.10.2013. do isplate,

sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. naknaditi tužiteljici IP trošak parničnog postupka u svoti od 2.675,06 eur sa zateznim kamatama, tekućim od 27. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. svibnja 2021. godine tvrdi da je s tuženim sklopio ugovor o kreditu 28. rujna 2005. godine na 26.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita plativo u 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od 373,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti s redovnom kamatom od 5,50 % godišnjom , promjenjivom u skladu s tuženikovom odlukom o kamatnim stopama te se poziva na presudu Vrhovnog suda republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18, i čl.81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača smatrajući valutnu klauzulu u CHF-u ništetnom te zahtijeva kao u podnesku od 1. veljače 2023. godine tj.:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.999,44 EUR/15.064,62 kn, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se određuje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate određuje se uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koje dospijevaju kako slijedi:

- na iznos od 0,22 EUR/1,62 kn, za razdoblje od 13.12.2005. do isplate,

- na iznos od 3,35 EUR/25,25 kn, za razdoblje od 20.12.2008. do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR/50,74 kn, za razdoblje od 04.03.2009. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR/69,10 kn, za razdoblje od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR/77,41 kn, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,37 EUR/55,52 kn, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR/59,96 kn, za razdoblje od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,23 EUR/24,35 kn, za razdoblje od 03.06.2009. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR/5,11 kn, za razdoblje od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR/18,92 kn, za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR/17,72 kn, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR/3,75 kn, za razdoblje od 27.01.2010. do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR/29,97 kn, za razdoblje od 04.03.2010. do isplate,

- na iznos od 6,46 EUR/48,66 kn, za razdoblje od 08.04.2010. do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR/2,33 kn, za razdoblje od 24.04.2010. do isplate,

- na iznos od 10,74 EUR/80,89 kn, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 9,83 EUR/74,03 kn, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 15,21 EUR/114,61 kn, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 14,20 EUR/106,92 kn, za razdoblje od 19.06.2010. do isplate,

- na iznos od 16,18 EUR/121,92 kn, za razdoblje od 24.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,42 EUR/251,78 kn, za razdoblje od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 27,09 EUR/204,10 kn, za razdoblje od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 0,71 EUR/5,37 kn, za razdoblje od 22.10.2010. do isplate,

- na iznos od 2,07 EUR/15,58 kn, za razdoblje od 26.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,57 EUR/260,48 kn, za razdoblje od 06.11.2010. do isplate,

- na iznos od 6,14 EUR/46,24 kn, za razdoblje od 23.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,96 EUR/278,50 kn, za razdoblje od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,94 EUR/233,11 kn, za razdoblje od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,65 EUR/328,88 kn, za razdoblje od 18.03.2011. do isplate,

- na iznos od 59,82 EUR/450,72 kn, za razdoblje od 18.03.2011. do isplate,

- na iznos od 48,37 EUR/364,45 kn, za razdoblje od 25.03.2011. do isplate,

- na iznos od 44,75 EUR/337,14 kn, za razdoblje od 25.03.2011. do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR/57,56 kn, za razdoblje od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,28 EUR/356,22 kn, za razdoblje od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 43,70 EUR/329,27 kn, za razdoblje od 28.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4,50 EUR/33,86 kn, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR/58,71 kn, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 6,38 EUR/48,07 kn, za razdoblje od 26.07.2011. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR/7,10 kn, za razdoblje od 21.08.2011. do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR/3,36 kn, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 10,05 EUR/75,70 kn, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 7,39 EUR/55,66 kn, za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR/12,22 kn, za razdoblje od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,61 EUR/57,41 kn, razdoblje od 29.11.2021. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR/44,38 kn, za razdoblje od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR/10,26 kn, za razdoblje od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 64,78 EUR/488,11 kn, za razdoblje od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR/27,74 kn, za razdoblje od 22.02.2012. do isplate,

- na iznos od 53,76 EUR/405,04 kn, za razdoblje od 28.03.2012. do isplate,

- na iznos od 19,55 EUR/147,27 kn, za razdoblje od 04.04.2012. do isplate,

- na iznos od 77,52 EUR/584,10 kn, za razdoblje od 17.04.2012. do isplate,

- na iznos od 78,09 EUR/588,35 kn, za razdoblje od 14.07.2012. do isplate,

- na iznos od 52,00 EUR/391,76 kn, za razdoblje od 14.07.2012. do isplate,

- na iznos od 23,17 EUR/174,61 kn, za razdoblje od 24.07.2012. do isplate,

- na iznos od 77,14 EUR/581,21 kn, za razdoblje od 14.08.2012. do isplate,

- na iznos od 78,49 EUR/591,37 kn, za razdoblje od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 76,22 EUR/574,28 kn, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 76,82 EUR/578,78 kn, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 65,54 EUR/493,84 kn, za razdoblje od 29.09.2012. do isplate,

- na iznos od 9,57 EUR/72,12 kn, za razdoblje od 23.11.2012. do isplate,

- na iznos od 71,44 EUR/538,28 kn, za razdoblje od 03.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2,76 EUR/20,80 kn, za razdoblje od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 72,60 EUR/546,99 kn, za razdoblje od 21.02.2013. do isplate,

- na iznos od 77,24 EUR/581,96 kn, za razdoblje od 13.04.2013. do isplate,

- na iznos od 75,92 EUR/572,03 kn, za razdoblje od 14.05.2013. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR/309,62 kn, za razdoblje od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 27,44 EUR/206,74 kn, razdoblje od 13.07.2013. do isplate,

- na iznos od 74,81 EUR/563,65 kn, za razdoblje od 13.08.2013. do isplate,

- na iznos od 75,36 EUR/567,78 kn, za razdoblje od 13.09.2013. do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR/543,28 kn, za razdoblje od 15.10.2013. do isplate, sve u roku od petnaest dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. lipnja 2021. godine smatra da se navedena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne može koristiti u ovom postupku, valutna klauzula u CHF-u je bila jasna, uočljiva i razumljiva te se o njoj pojedinačno pregovaralo i nema neravnoteže u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na tužiteljevu štetu, prigovara visini tužbenog zahtjeva, prigovara zastari i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 28. rujna 2005. godine i tuženikovu punomoć s potvrdom privatne isprave broj OU-557/05 od 29. rujna 2005. godine, javnog bilježnika GP iz [adresa], otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, tuženikove promotivne uvjete za odobravanje ove vrste kredita, odredio računovodstveno vještačenje, nije preslušan svjedok GP kao ni VP, primjenom pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2021. godine, posebice jer svjedokinja VP nije izravno pregovarala o uvjetima kredita s tužiteljem, a konačno je tuženik i odustao od preslušanja tog svjedoka na ročištu 9. rujna 2024. godine, a zatim je isto tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama U-III-786/2022, 5475/21, 4613/21, 4372/21, 3540/21, 3446/21, 3377/21, 3072/21 i drugima naveo isto to, a iskaz javnog bilježnika nije odlučan za utvrđivanje bitnih činjenica u ovom postupku, a ostali razlozi zbog kojih je tuženik predložio njegovo preslušanje su nebitni zbog primjene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 , a preslušan je tužitelj po uputi višeg suda.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije prijeporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu 28. rujna 2005. godine na 26.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita plativo u 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima od 373,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti s redovnom kamatom od 5,50 % godišnjom, promjenjivom u skladu s tuženikovom odlukom o kamatnim stopama, radi kupnje novog vozila, što je utvrđeno uvidom u predmetni ugovor te nije prijeporno da je ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen.

6. Prijeporni su ništetnost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, čl.82, čl.85, čl.86. čl.87., čl.89. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba treba o promjenjivoj kamatnoj stopi primijeniti čl.5. Direktive 93/13 EEZ.

8. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su i ove ugovorne odredbe to valutnoj klauzuli u CHF iz čl.1. i 7. utvrđene ništetnima, primjenom odredbe čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.103. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91-88/01), kao prethodno pitanje pa primjenom odredbe čl.104.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.105. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već joj je trebalo vozilo na kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.105.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.105.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.107. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

10. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

11. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 27. lipnja 2022. godine je utvrđeno da je ta razlika 15.064,62 kn, s mjesečnim svotama i danima dospjelosti kako je pobliže navedeno, kojemu tuženik podneskom od 22. srpnja 2022. godine ne prigovara matematičkom izračunu već iznosi prigovore pravne naravi koje sud ocjenjuje neosnovanima upravo zbog prethodno obrazloženog načina vještačenja u svezi s tuženikovom nepoštenošću i nesavjesnošću te stoga niti vještak nije pozivan radi usmenog očitovanja, a sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo zasnovano na raspoloživim i bitnim ispravama.

12. Sada je prijeporno pitanje zastare.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama je utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je ugovor otplaćen 31. svibnja 2012. godine a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 6. svibnja 2021. godine, tj. prije isteka zastarnog roka.

14. Primjenom odredbe čl.3. st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je neprijeporno da je tužitelj bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kojemu je namjena bila kupnja osobnog vozila, a unatoč rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 321/2023-2 od 31. siječnja 2023. godine, sud ga je morao preslušati po uputi višeg suda i utvrdio je isto-bio je potrošač u vrijeme sklapanja ugovora jer mu je vozilo trebalo za osobne potrebe, po zvanju je agrotehničar, SSS, bio je zaposlen kao radnik, nije imao prijavljeno trgovačko društvo ni obrt na svoje ime u to doba.

15. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev za glavnicu a zatezne kamate su dosuđene od prvog slijedećeg dana nakon uplate pojedinog obroka kao dana dospjelosti, sve u visini po odredbi čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata te odredbe čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parnični trošak po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

16. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu 100 bodova, ročište 1.4.2022. 100 bodova i 2.2.2023. 100 bodova, podnesak 7.5.2021. nije priznat kao nepotreban jer je njima dostavljan dokaz o uplati sudske pristojbe, podnesak 7.7.2021. 100 bodova, podnesak 11.4.2022.nije priznat jer je njim dostavljen dokaz o uplati za vještačenje, podnesak 8.8.2022. 100 bodova i 30.8.2022. 100 bodova, te 1.2.2023. 100 bodova,, trošak ročišta za objavu nije priznat kao nepotreban za uspjeh u postupku, žalbu 50 bodova, podnesak 6.4.2023. mije priznat, jer njim tužitelj dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe, koje uplate su vidljive u espisu, ročište 9. 9. 2024. 100 bodova i ročište 17. 2. 2025. 100 bodova, što je 950 bodova ili 1.900,00 eur uz PDV od 475,00 eur, što je 2.375,00 eur, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu od 33,29 eur i presudu 67,69 eur te trošak vještačenja od 199,08 eur, što je 2.675,06 eur.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka