Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1358/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini-Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-67/2022- 28 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini - Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-67/2022-28 od 2. kolovoza 2024. potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb da tužitelju ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete, isplati iznos od 15.303,78 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 2. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.318,39 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po istoj stopi teče od 2. kolovoza 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Žalba tuženika se uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini - Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-67/2022-28 od 2. kolovoza 2024. preinačuje u toč. I. izreke u dijelu u kojem je dosuđen parnični trošak preko iznosa 4.318,39 eura do iznosa od 5.510,46 eura i rješava:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.192,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ŠE, na ime naknade štete, isplati iznos od 15.303,78 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 2. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.510,46 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po istoj stopi teče od 2. kolovoza 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu za period od 29. travnja 2024. do 1. kolovoza 2024."

2. Navedenu presudu, u toč. I. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu podredno ukine pobijanu odluku te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale 2021. na poljoprivrednim usjevima (kukuruzu i soji) koje je zasijao na zemljištu vlasništvu Republike Hrvatske, površine 26,60 ha a u posjedu koje nekretnine je od 1996. U ovoj fazi žalbenog postupka, sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete te doprinos tužitelja nastanku štete obzirom na vrijeme kada je započeo sa štićenjem usjeva.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

-da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je isti 2021. posijao kukuruz na površini od 12-13 hektara i soju na površini od 6 ili 7 hektara;

-da je šteta od divljači na tom usjevu počela nastajati početkom rujna do sredine rujna, kada je tužitelj zatražio repelente od osiguranika tuženika da ih je postavio oko usjeva,da je tada obavijestio i lovnika i izvijestio o početku štete na usjevu, da je prva procjena štete napravljena 20. rujna 2021., a zatim 15. i 20. listopada 2021.

(prije žetve soje i kombajniranja kukuruza);

-da je svjedok ČE na zahtjev tužitelja pregledao usjev kukuruza i soje, da je utvrdio da je soja bila posijana na dva polja površine 8,06 ha i 6,04 ha (ukupno 14,1 ha), da je kukuruz bio posijan na površini od 12,5 ha, da je usjev soje bio prosječne kondicije, da je kukuruz prosječne kondicije i relativno čist od korova, da su na poljima vidljive štete karakteristične za divljač (divlje svinje, jelenska i srneća divljač), a koja se očitovala u pasenju zelenih dijelova biljke tijekom vegetacije, višekratnom gaženju usjeva i lomljenju stabljika biljaka, rovanju tla, te da su vidljivi tragovi i izmeti divljači;

-da je temeljem izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj poduzimao mjere za zaštitu od divljači koje se sastoje u postavljanju repelenata te da je i tuženik poduzimao mjere radi sprečavanja štete u vidu obilazaka usjeva i odstrela divljači, ali da je, unatoč poduzetim mjerama, na usjevu kukuruza i soje došlo do znatne štete;

-da je visina štete na usjevu kukuruza i soje u iznosu od 15.303,78 eura utvrđena vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke Mladenu Lisaku,

-da nije usvojen prigovor tuženika da tužitelj protupravno koristi zemljište i da je time oslobođen od obveze naknade štete.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je na temelju provedenih dokaza tužitelju na usjevu kukuruza i soje nastala šteta, da je tužitelj poduzimao mjere za zaštitu od divljači postavljanjem repelenata, da je tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu štete od tuženika s obzirom da je nakon isteka toka ugovorenog vremena zakupa nastavio koristiti predmetno zemljište a tuženik nije dokazao da se zakupodavac tome protivio, stoga pozivom na odredbu čl. 43. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj, 20/18., 115/18., 98/19., 57/22.) kojom je propisano da govor o zakupu prestaje protekom vremena na koje je sklopljen, na odredbu čl. 47. tog Zakona kojom je propisano da se na raskid ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države koji nije uređen odredbama tog zakona primjenjuju opći propisi obveznog prava, na odredbu čl. 546. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 127/21.,114/22.,156/22. i 155/23. dalje ZOO) kojom je propisano da kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni, sud prvog stupnja zaključuje da nije ispunjen uvjet da bi se tuženik oslobodio svoje obveze naknade štete radi protupravnog korištenja zemljišta, te odlučuje na navedeni način.

9. Iz stanja spisa proizlazi, da je predmetno poljoprivredno zemljište (blok Serezmet ukupne površine 370 000 m2), kojeg je vlasnik Republika Hrvatska a što je i nesporno između stranaka, bilo temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 3. siječnja 2000. (str.52 spisa) zaključenog između Općine Lipovljani i tužitelja, u zakupu tužitelja na vrijeme od tri godine dakle do 3. siječnja 2003., a iz iskaza tužitelja (str. 75 spisa) proizlazi da je isti ostao i nakon toga u posjedu sve do 2021., da u tom razdoblju posjedovanja i korištenja nekretnina od 2003. nije plaćao zakupninu koja je ugovorena u iznosu od 37,00 kn po hektaru godišnje, da se javljao na natječaj za dodjelu poljoprivrednog zemljišta te da nije prošao na natječaju, ali je nastavio koristiti zemljište.

10. Dakle sama činjenica da je tužitelj nastavio koristiti zemljište i posjedovati isto, a bez da je za isto posjedovao pisani ugovor o zakupu, savjesnost ili nesavjesnost posjeda nisu okolnosti koje bi ukazivale na protupravnost posjeda, i nisu okolnosti koje bi ukazivale na primjenu odredbe čl. 81. st. 7. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19. i 32/20. - dalje u tekstu ZL) u konkretnom slučaju jer je činjenica da se vlasnik zemljišta takvom tužiteljevom korištenju zemljišta nije protivio, niti je tražio napuštanje istog a što sve ukazuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je došlo do prešutnog obnavljanja ugovora o zakupu neodređenog trajanja pod istim uvjetima kao i u ranijem ugovoru. Pri tome se ističe da međusobni odnos između tužitelja kao zakupoprimca i vlasnika zemljišta Republike Hrvatske kao zakupodavatelja je irelevantan za rješavanje ovoga spora jer to kada će, kako i na koji način tužitelj napustiti posjed i da li će vlasnici Republici Hrvatskoj platiti naknadu za korištenje zemljišta nije od utjecaja na ovaj postupak u kojem tužitelj kao dugogodišnji posjednik i korisnik predmetnog zemljišta zahtijeva naknadu štete nastale na njegovim poljoprivrednim usjevima, ali je izvjesno da takav njegov posjed stvari nije protupravan kako to svojim žalbenim navodima tvrdi tuženik.

11. U postupku nije sporno da je tužitelj počeo sa poduzimanjem mjera zaštite od štete na usjevima u mjesecu rujnu 2021., a iz stranačkog iskaza tužitelja (str. 75 spisa) proizlazi da je sa štićenjem parcela započeo odmah nakon što je na usjevima uočio štetu na kukuruzu i soji, da je odmah zatražio i od lovnika RE dobio repelente koje je postavio oko zemljišta na način da je na kolčiće postavio spužve natopljene kemijskim sredstvom (dobivenim od lovnika) a koji su postavljeni na udaljenosti oko 15 m jedan od drugog, da su i lovci također da su obilazili usjev, da su u tom periodu odstrijelili nekoliko divljih svinja, no bez obzira na postupke koje su sa svoje strane poduzimali i tužitelj i osiguranik tuženika, i prije no što je šteta uočena, došlo je do znatne štete na usjevima tužitelja.

12. Polazeći od odredbe čl. 76. st. 1. ZL-a kojim je propisana obveza lovoovlaštenika, fizičke i pravne osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku za poduzimanje sve prijeko potrebne mjere radi sprečavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, odredbe čl. 77. ZL-a kojom je propisano da su mjere za sprečavanje štete od divljači smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguranje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, uporaba mehaničkih električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači, od odredbe čl. 79. ZL-a kojom je propisano da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete te da su dopuštene radnje i zahvati ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprečavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj sa svoje strane poduzeo sve mjere za zaštitu od divljači koje se sastoje u postavljanju repelenata te da je i tuženik poduzimao mjere radi sprečavanja štete u vidu obilazaka usjeva i odstrela divljači, ali da je, unatoč poduzetim mjerama, na usjevu kukuruza i soje došlo do znatne štete. Tužitelj je što je nesporno odmah nakon što je uočio štetu od divljači na usjevima o tome obavijestio lovoovlaštenika, koji mu je na njegov zahtjev dao repelente a koje je tužitelj i upotrijebio, te pod pretpostavkom da je lovoovlaštenik sa svoje strane ispunjavao obveze propisane odredbom čl. 77. ZL-a radi sprečavanja štete od divljači (smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguranje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta) izvjesno je da se nastala šteta od divljači na usjevima nije mogla spriječiti, jer su i tužitelj i lovoovlaštenik svaki sa svoje strane poduzeli mjere za zaštitu usjeva u vrijeme kada su oštećena od divljači bila vidljiva a o čemu je tužitelj pravovremeno obavijestio osiguranika tuženika, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, o čemu je naveo valjane razloge a koje žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje.

13. Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno na temelju utvrđeno činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 15.303,78 eura, koja visina je pravilno utvrđena poljoprivrednim vještačenjem te kako pravilnost i zakonitost navedenog utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, to je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1.ZPP-a odlučiti kao u stavki I. izreke ove presude.

14. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, na što pravilno upućuje tuženik u svojoj žalbi.

14.1. Kako je tužitelj tužbom potraživao naknadu štete u iznosu od 19.804,50 eura a podneskom od 9. svibnja 2024. djelomično povukao tužbu sa iznosa od 19.804,50 eura na iznos od 15.303,78 eura, to je pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima postupka trebalo odlučiti temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

14.2. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12.,103/14.,118/14.,107/15.,37/2.2,126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznati su kao potrebni trošak sastava tužbe iznos od 500,00 eura (Tar. br. 7.1.), trošak zastupanja na ročištima od 6. ožujka 2023., 1. lipnja 2023., 12. rujna 2023., 17. listopada 2023., 30. siječnja 2024. i 27. lipnja 2024. iznos od po 500,00 eura (Tar. br. 9.1.), trošak sastava podneska od 8. svibnja 2024. iznos od 500,00 eura (Tar. br. 8.1.), i PDV-a 1.000,00 eura (Tar. br. 46.), pristojbe na tužbu 122,23 eura, pristojbu na presudu 122,23 eura te trošak vještačenja u iznosu od 266,00 eura. Obzirom da je tužitelj u postupku uspio sa 77,27 % (nakon što se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika) to su mu priznati troškovi umanjeni za 22,73% te odmjereni u iznosu od 4.052,39 eura time da je tužitelju priznat trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 266,00 eura obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku, dakle je tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a priznat trošak u iznosu od 4.318,39 eura.

15. Preostali dio zahtjeva tužitelja, u iznosu od 1.192,07 eura nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

16. Slijedom navedenoga, uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka.

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3.

ZPP-a odlučiti kao u izreci.

18. . U ostalom nepobijanom dijelu (toč. II. izreke) presuda suda prvog stupnja nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 27. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran