REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, J.F. Kennedyja 11
P-421/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martina Gajski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. Zagreb, Ribnjak 12-14, protiv tuženika DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, kojeg zastupa Marko Šebalj, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 15, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužiteljici ukupni bruto iznos od 9.770,39 EUR sa zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od 3.648,32 EUR od 3. rujna 2020. do isplate, na iznos od 2.473,75 EUR od 3. prosinca 2020. pa do isplate te na iznos od 3.648,32 od 4. veljače 2021. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.269,16 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate prema stopi zateznih kamata koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 875,00 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate prema stopi zateznih kamata koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su dana 14. siječnja 2019. društvo AbbVie d.o.o., kao naručitelj, tuženik, kao ustanova za provođenje kliničkog ispitivanja, i tužiteljica, kao glavni ispitivač, sklopili Ugovor o kliničkom ispitivanju, kao i da su 18. listopada 2021. sklopili Izmjene i Dopune navedenog Ugovora. Ističe da će u skladu s odredbom članka 5.b Ugovora Ustanova, ovdje tuženik, zadržati 25% iznosa isplaćenog za usluge definirane Ugovorom, a da će Ustanova platiti preostalih 75% iznosa Glavnom ispitivaču, ovdje tužiteljici, i drugom Osoblju Ustanove za poslove koje je svatko od njih obavljao za potrebe Ugovora, odnosno tužiteljica tvrdi da se preostalih 75% dijeli između tužiteljice i dr. ZM na način da dr. ZM pripada 1/3 iznosa za ispitivače. Nadalje, navodi da je tuženik izdao naručitelju sljedeće račune, a temeljem kojih tuženik nije isplatio tužiteljici pripadajući dio, i to račun br.: 46-011-2020 od 23. srpnja 2020., račun br.: 78-011-2020 od 21. rujna 2020. i račun br.: 108-011-2020 od 31. prosinca 2020., pa da slijedom toga tužiteljici pripada ukupan iznos od 9.770,39 EUR/73.615,00 kn. Tužiteljica tako tvrdi da joj iznos od 3.648,32 EUR/27.488,25 kn pripada temeljem računa br.: 46-011-2020 od 23. srpnja 2020. godine, a koji iznos je dobiven nakon što je iznos za ispitivače od 75% ukupnog iznosa (odnosno iznos od 5.472,48 EUR/41.232,37 kn) umanjen za iznos koji pripada Osoblju Ustanove za poslove koje je svatko od njih obavlja, odnosno umanjeno je za 1/3 iznosa (1.824,16 EUR/13.744,12 kn) koji pripada dr. ZM, a sukladno doprinosu pri ispunjenju Ugovora, zatim iznos od 2.473,75 EUR/18.638,50 kn temeljem računa br.: 78-011- 2020 od 21. rujna 2020. godine, a koji iznos je dobiven nakon što je račun umanjen za putne troškove pacijenta u iznosu od 2.165,90 EUR/16.319,00 kn, potom od iznos od 4.947,51 EUR/37.277,00 kn dobiven je iznos koji pripada ispitivačima (75% od ukupnog iznosa umanjenog za putne troškove pacijenata), a koji iznosi je 3.710,63 EUR/27.957,75 kn, te je navedeni iznosa umanjen za iznos koji pripada Osoblju Ustanove za poslove koje je svatko od njih obavlja, odnosno umanjeno je za 1/3 iznosa (1.236,88 EUR/9.319,25 kn) koji pripada dr. ZM, a sukladno doprinosu pri ispunjenju Ugovora; te iznos od 3.648,32 EUR/27.488,25 kn temeljem računa br.: 108- 011-2020 od 31. prosinca 2020. godine, a koji iznos je dobiven nakon što je račun umanjen za putne troškove pacijenta u iznosu od 2.679,41 EUR/20.188,00 kn, potom od iznos od 6.293,18 EUR/47.416,00 kn dobiven je iznos koji pripada ispitivačima (75% od ukupnog iznosa umanjenog za putne troškove pacijenata), a koji iznosi je 4.719,89 EUR/35.562,00 kn, te je navedeni iznosa umanjen za iznos koji pripada Osoblju Ustanove za poslove koje je svatko od njih obavlja, odnosno umanjeno je za 1/3 iznosa (1.573,30 EUR/11.854,00 kn) koji pripada dr. ZM, a sukladno doprinosu pri ispunjenju Ugovora. S obzirom na to da tuženik nije isplatio tužiteljici njen pripadajući dio naknade, tužiteljica isti potražuje ovim putem zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na utužene iznose od dana nakon dana uplate društva AbbVie d.o.o. tuženiku, s time da tužiteljica tvrdi da je društvo AbbVie d.o.o.o uplatilo račun br.: 46-011-2020 dana 30. rujna 2020. godine, račun br. 78-011-2020 dana 2. prosinca 2020., a račun br. 108-011-2020 dana 3. veljače 2021. godine. Naime, tužiteljica tvrdi da je sukladno ustaljenoj praksi između tuženika i tužiteljice, tuženik bio dužan obavijestiti tužiteljicu o zaprimanju uplata, a što za predmetne račune tuženik nije učinio. Tužiteljica ističe kako su sve dosadašnje isplate tužiteljici temeljem predmetnog Ugovora isplaćivale s osnove autorskog honorarna te navedeni način isplate potražuje i u ovom postupku za gore opisani iznos. Naime, tužiteljica sukladno Ugovoru provodi kliničko ispitivanje te obavlja znanstvenu djelatnost u dijelu koji nije obuhvaćen njezinim Ugovorom o radu sklopljenim između tuženika i tužiteljice dana 3. ožujka 2003. Pored toga, osim što rad koji obavlja temeljem Ugovora nije predviđen Ugovorom o radu, radi se i o poslu koji izlazi izvan okvira izvršavanja obveza iz radnog odnosa. Pored toga, tužiteljica je taj rad obavljala izvan radnog vremena. Naime, tužiteljica kao Glavni ispitivač iz Ugovora, provođenjem kliničkog ispitivanja u svezi ABT-494 obavlja znanstvenu djelatnost u dijelu koja nije obuhvaćena njezinim Ugovorom o radu pa takav rad treba smatrati samostalnim, a ne nesamostalnim radom kojeg uređuje Zakon o radu, pa čak i u slučaju kada se ta djelatnost obavlja u prostorijama poslodavca tj. bolnice, odnosno općenito sredstvima rada poslodavca. Konkretno, u odnosu na rad tužiteljice, ista tvrdi da ima svako pravo da joj se naknada za rad na konkretnom projektu u kojem je glavni istraživač isplati kao autorska naknada (honorar) budući da, ne samo da takav rad nije predviđen njezinim ugovorom o radu koji ima zaključen s tuženikom kao poslodavcem, nego se radi i o poslu koji izlazi izvan okvira izvršavanja obveze iz radnog odnosa. Osim toga, takav je rad, kao i isplata naknade za isti, reguliran sasvim zasebnim Ugovorom o kliničkom ispitivanju. Tužiteljica u prilogu dostavlja Mišljenje Hrvatske autorske agencije od 6. srpnja 2016. godine koje odgovara na pitanje je li rad glavnog istraživača u kliničkom ispitivanju lijeka autorsko djelo, a koje mišljenje je doneseno u činjenično i pravno usporedivoj stvari. Tužiteljica ističe da iz navedenog mišljenja jasno i nedvojbeno proizlazi kako je u sklopu kliničkog ispitivanja lijeka, gledano iz pozicije glavnog istraživača, stvoreno autorsko djelo. Stoga, rad koji obavlja temeljem Ugovora je samostalan rad, ne može se tretirati kao radni odnos te se stoga i naknada na koju ima pravo sukladno Ugovoru ima prema tvrdnjama tužiteljice isplatiti kao autorski honorar.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno osporava nadležnost ovog suda te ističe prigovor stvarne nenadležnosti istoga, a potom osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Spori da bi postojala obveza tuženik da temeljem predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju isplati tužiteljici u tužbi naznačene novčane iznose. Naime, tvrdi da uvidom u predmetni Ugovor, i to odredbu čl. 5. točka b. jasno proizlazi kako se stranke slažu (i) da će Ustanova zadržati 25% iznosa isplaćenog za usluge definirane tim Ugovorom, i (ii) da će Ustanova platiti preostalih 75% iznosa Glavnom ispitivaču i drugom osoblju Ustanove za poslove koje je svatko od njih obavljao za potrebe ovog Ugovora. Prema tome, tuženik tvrdi kako tužiteljici ni u kojem slučaju ne pripada iznos od 75% naknade, štoviše Ugovorom o kliničkom ispitivanju uopće nije točno određen novčani iznos koji bi se imao isplatiti tužiteljici kao glavnom ispitivaču niti se isto može utvrditi uvidom u sadržaj Ugovora ili drugu dokumentaciju pa s obzirom to smatra kako nije moguće prihvatiti kao osnovane tvrdnje tužiteljice o tome da bi joj tuženik imao isplatiti novčani iznos od 9.770,39 EUR/73.615,00 kn temeljem predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju. Tuženik napominje kako se protivi prijedlogu tužiteljice da se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari dokazuju saslušanjem tužiteljice osobno i njenih prijatelja i poznanika osobito kada je riječ o okolnostima za koje je po prirodi stvari jasno da mora postojati odgovarajuća materijalna dokumentacija. Također, osporava se da bi među strankama bila razvijena praksa postupanja kako to paušalno navodi tužiteljica, a koja praksa bi se odnosila na obvezu obavještavanja tužiteljice o izvršenim isplatama. Tužiteljica u tužbi navodi da su joj dosadašnje naknade isplaćivane na temelju autorskog honorara pa da takvu isplatu potražuje i u ovom postupku, a što prema tvrdnjama tuženika ni na koji način nije dokazala te isto u cijelosti osporava. Tuženik posebice osporava da bi tužiteljica rad temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju obavljala izvan radnog vremena. Naime, tužiteljica je pored redovnog rada kod tuženika ujedno i predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku te obavljanje posla izvanrednog profesora ni u kojem slučaju ne ulazi u redovno radno vrijeme tužiteljice. Uzimajući u obzir navedeno, neizbježno se nameće pitanje kada je to tužiteljica pored redovnog radnog vremena kod tuženika te obveze obnašanja dužnosti izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Osijeku imala vremena da izvan radnog vremena obavlja još i poslove glavnog ispitivača kliničkog ispitivanja po predmetnom Ugovoru. Tuženik tako osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o samostalnom radu tužiteljice koji ne bi bio vezan uz radni odnos kod tuženika pri čemu tvrdi da navedeno proizlazi i iz samog Ugovora o kliničkom ispitivanju na koji se tužiteljica poziva, i to čl. 1. u kojem je naznačeno kako Ustanova (tuženik) provodi i od glavnog ispitivača i ostalih zaposlenika zahtijeva provođenje ispitivanja u skladu s Ugovorom, iz čega smatra da proizlazi kako nisu vjerodostojni navodi tužiteljice kojima ista nastoji nametnuti tvrdnju da bi se radilo o njenom samostalnom radu za koji joj pripada autorska naknada. Kada bi doista rad tužiteljice bio samostalan i neovisan o njenom radnom odnosu kod tuženika, tada Ugovorom o kliničkom ispitivanju tuženik ne bi bio označen kao stranka koja provodi i zahtijeva provođenje ispitivanja u skladu s Ugovorom. Osim toga, ističe i da je tužiteljici poznato i to da je Upravno vijeće tuženika dana 14. siječnja 2020. godine donijelo Odluku URBR: 01-660/2-20 o obračunu naknade s osnova kliničkih ispitivanja kod tuženika, kojom Odlukom je Upravno vijeće tuženika uredilo pitanje na koji će se način obračunavati naknada za rad u kliničkim ispitivanjima i to na način da je Upravno vijeće odlučilo kako će se obračunavanje naknade radniku vršiti putem plaće, a ne s osnova autorskih honorara. Nadležno tijelo obrazložilo je Odluku URBR: 01-660/2-20 te je u istoj dodatno naznačeno da je potreba donošenja takve Odluke sukladna Izvješću o kontroli rada i poštivanju ugovornih obveza od strane HZZO-a te sukladno Izvješću o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju. Navodi da se tužiteljica nikada u odnosu na predmetnu Odluku nije žalila niti je tuženiku kao poslodavcu postavila zahtjev za zaštitu prava. Tuženik se u cijelosti protivi navodima tužiteljice iz kojih bi proizlazilo da njen posao glavnog ispitivača temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju predstavlja autorsko djelo. Smatra bespredmetnim tužiteljičino pozivanje na Mišljenje Hrvatske autorske agencije od 06. srpnja 2016., a koje mišljenje ne samo da nije dano za potrebe ovog postupka, nego se uopće ne odnosi na predmetni Ugovor o kliničkom ispitivanju te je u samom mišljenju jasno naznačeno da je isto ograničeno samo na konkretan predmet. Tužiteljica prema tvrdnjama tuženika nije savjesno i stručno obavljala poslove glavnog ispitivača temeljem naznačenog Ugovora te je svojim postupanjima dovela u pitanje i sam Ugovor o kliničkom ispitivanju pa je time sporno ima li tužiteljica uopće pravo na ikakvu naknadu temeljem navedenog Ugovora. Naime, već samo dostavljanje preslike Ugovora o kliničkom ispitivanju od 04. siječnja 2019. u ovaj spis ima značaj povrede čl. 8. toč. b. Ugovora kojim je propisano da, osim kada to zahtijevaju važeći zakoni, Ustanova neće otkriti uvjete ovog Ugovora bez pisanog odobrenja od društva AbbVie d.o.o. Bez obzira na gore navedeno, tvrdi da Ustanova i Glavni ispitivač mogu bez pisanog odobrenja otkriti svoje sudjelovanje u ispitivanju… u skladu sa zahtjevima važećih zakona ili sudskog naloga ili državne regulative, ili u životopisu, internim izvještajima, zahtjevima za dodjelu financiranja iz vladinih izvora, potrebnim državnim izvještajima i prijavama, web stranici kliničkih ispitivanja ustanove točno onako kako se te informacije pojavljuju na clinicaltrials.gov i otkrivanju sukoba interesa, a da tužiteljica nije dostavila dokaz da bi ishodila odobrenje društva AbbVie d.o.o. za predočenjem predmetnog Ugovora u ovom sudskom postupku. Također, prema čl. 5. toč. b. Ugovora tužiteljica kao glavni ispitivač ima obvezu postupanja u skladu sa zakonom, osobito mora poštivati zakonske odredbe glede sprječavanja mita i korupcije. Prema tome, sporno je pripada li tužiteljici pravo na ikakvu naknadu temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju, sve imajući u vidu da tužiteljica nije poštivala odredbe istog Ugovora te je izgledno da je svojim postupanjem nanijela štetu tuženiku. Tuženik ističe i da dokumentacija koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i to konkretno računi na koje se ista poziva, predstavljaju internu knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika pa je nejasno na koji način je tužiteljica u posjedu iste. Pritom se osobito ističe kako je sama tužiteljica u tužbi navela da ju tuženik nije obavijestio o isplatama po predmetnim računima te je tim više prema tuženiku sporno na koji način je tužiteljica pribavila takvu internu dokumentaciju tuženika koja obzirom da se odnosi na poslovanje tuženika nesumnjivo predstavlja poslovnu tajnu.
3.1. Ovaj sud se po prigovoru tuženika rješenjem poslovni broj P-658/2022 od 25. studenog 2022. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari iz razloga što je ocijenio da još uvijek ne postoji autorsko djelo tužiteljice koje bi proizašlo iz njenog obavljanja usluga temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju, već isključivo njen rad, koji sam po sebi nije autorsko djelo pa da se u konkretnom predmetu ne radi o sporu radi zaštite autorskih prava tužiteljice budući bez autorskog dijela nema niti autorskog prava, već da se radi o sporu radi naplate naknade za izvršeni intelektualni rad koji nije ugovoren Ugovorom o radu između tužiteljice i tuženika te se obavlja izvan radnog vremena tužiteljice, za djelo u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu: ZOO), a za koji spor, kada se vodi između fizičke osobe i pravne osobe nisu nadležni trgovački sudovi.
3.2. Općinski građanski sud u Zagrebu, kojem je po pravomoćnosti navedenog rješenja spis ustupljen kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj stvari, je dopisom od 13. srpnja 2023. izazvao sukob nadležnosti između tog suda i Trgovačkog suda u Zagrebu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gr1-305/2023-2 od 26. listopada 2023. odlučio da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan ovaj sud.
4. Tužiteljica je tijekom postupka predložila spajanje predmeta P-163/2021 na ovaj spis, međutim, nakon što je navedeni spis priklopljen radi uvida odlučeno je da se spisi neće spajati radi zajedničkog raspravljanja jer se time u ovom predmetu ne bi ubrzalo raspravljanje niti bi se smanjili troškovi imajući u vidu fazu postupka u kojoj se nalazio navedeni spis.
5. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornim da su izvršena plaćanja prema tuženiku od strane društva AbbVie d.o.o. temeljem predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju te je slijedom toga učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva.
6. Tužiteljica je na ročištu održanom 28. siječnja 2025. konačno odredila tužbeni zahtjev u skladu s podacima koje je tuženik podneskom od 22. siječnja 2025. dostavio u spis, a koji podaci se odnose na plaćanja društva AbbVie d.o.o. izvršena tuženiku. Tužiteljica je tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom povisila tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 3.648,32 EUR, međutim, tuženik se navedenoj preinaci nije protivio, već je na istom ročištu učinio nespornim i utuženi tijek zatezne kamate po konačno određenom tužbenom zahtjevu s obzirom da je isti u skladu s dostavljenim podacima o plaćanju.
7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: izjava o ustrojenoj Jedinici za klinika ispitivanja od 31. prosinca 2018. (list 5. spisa), dostava mišljenja te mišljenje Središnjeg etičkog povjerenstva o prihvatljivosti kliničkog ispitivanja uz pregledanu dokumentaciju (list 6. do 11. spisa), račun broj 46-011-2020 od 23. srpnja 2020. (list 12. do 14. spisa), račun broj 108-011- 2020 od 31. prosinca 2020. (list 15. do 16. spisa), Ugovor o radu tužiteljice 3. ožujka 2003. (list 17. do 18. spisa), Aneks ugovora o radu tužiteljice od 3. siječnja 2020. (list 20. do 21. spisa), Rješenje Ministarstva zdravstva, Uprava za medicinsku djelatnost, KLASA: UP/I-530-09/19-06/03, URBROJ: 534-03-4-1/1-19-04 od 6. ožujka 2019. (list 22. do 24. spisa), Mišljenje Središnjeg etičkog povjerenstva o prihvatljivosti provođena ispitivanja od 29. studenog 2018. (list 25. do 28. spisa), račun broj 78-011-2020 od 21. rujna 2020. (list 29. do 30. spisa), Ugovor o kliničkom ispitivanju od 14. siječnja 2019. (list 31. do 65. spisa), Izmjena i Dopuna Ugovora o kliničkom ispitivanju od 18. listopada 2021. (list 66. do 84. spisa), Uvid u Odluku URBR: 01-660/2-20 o obračunu naknade s osnova kliničkih ispitivanja kod tuženika od 14. siječnja 2020. (list 107. spisa), dopis te potvrde o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2016. i 2018. (list 108. do 110. spisa), dopis Medicinskog fakulteta u Osijeku KLASA: 053-01/21-01/07 zajedno s popratnom dokumentacijom (list 111. do 117. spisa), provedbena odluka komisije od 16. prosinca 2019. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Rinvoq -upadacitiniba” na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća te podaci o lijeku Rinvoq sa službene stranice Europske agencije za lijekove – ograničenje uporabe uz ovjereni prijevod (list 136. do 220. spisa), knjigovodstvena kartica-tablica AbbVie M18- 891 (list 282. spisa), mišljenje porezne uprave (list 283. i 284. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VM (iskaz na listu 272. do 273. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZM (iskaz na listu 273. do 274. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠM (iskaz na listu 286. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PM (iskaz na listu 286. do 287. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka KM (iskaz na listu 288. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JM (iskaz na listu 291. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NM (iskaz na listu 292. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja (iskaz na listu 274. do 275. spisa).
7.2. Tuženik je tijekom postupka odustao od prijedloga da se sasluša odgovorna osoba tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja pa sud taj dokaz nije provodio. 7.3. Sud nije smatrao potrebnim provoditi niti predloženo financijsko vještačenje s obzirom da je tuženik tijekom postupka učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva.
8. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno određeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
9. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatom ukupne naknade u iznosu od 9.770,39 EUR sa zateznim kamatama temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju M18-891 sklopljenog između društva AbbVie d.o.o. kao naručitelja, tuženika kao ustanove za provođenje kliničkog ispitivanja i tužiteljice kao glavnog ispitivača (list 31. do 47. spisa) sa prilozima koji prileže tom ugovoru (list 48. do 65. spisa) te Izmjene i dopune Ugovora o kliničkom ispitivanju iz prosinca 2021. sa prilozima (list 66. do 84. spisa).
10. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade temeljem predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju te je sporno ima li se ta naknada obračunati tužiteljici putem plaće ili s osnove autorskog honorara.
11. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti je sporan utuženi tijek zatezne kamate na pojedinačno utužene iznose naknade.
12. Valja prvenstveno istaknuti kako, suprotno tvrdnjama tuženika, tužiteljica nije utuženjem u ovom predmetu i dostavom dokumentacije u konkretni spis predmeta, povrijedila odredbe Ugovora o kliničkom ispitivanju o povjerljivosti. Naime, iz odredbi Ugovora proizlazi da se po pod povjerljivim informacijama smatraju bilo koje informacija dostavljena tuženiku kao ustanovi ili osoblju od strane ili u ime AbbVie d.o.o. uključujući, bez ograničenja, Plan ispitivanja, Materijal ispitivanja, Zapise i sve druge materijale, podatke, rezultate i informacije koji se tiču AbbVie d.o.o. ili ispitivanja ili koje se nastale kao rezultat provođenja ispitivanja, uključujući osobne podatke prikupljene od ispitanika (čl. 6. (a.) Ugovora). Tužiteljica je u konkretni spis predmeta dostavila samo predmetni Ugovor s prilozima koji se tiču budžeta, rasporeda isplata i prikaza cijena po procedurama, dok nije dostavila bilo što od povjerljivih podataka i materijala za koje bi eventualno trebala suglasnost društva AbbVie d.o.o. i dostavom kojih bi povrijedila odredbu Ugovora o povjerljivosti.
13.1. Uvidom u predmetni Ugovor o kliničkog ispitivanju utvrđeno je da je predmet istoga kliničko ispitivanje proizvoda ABT-494. Sukladno Ugovoru kliničko ispitivanje se mora provoditi u skladu s Početnim planom ispitivanja M18-891 pod nazivom "Randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano ispitivanje faze 3 kojim se procjenjuje upadacitinib u adolescentskih i ostalih ispitanika s umjerenim do teškim atopijskim dermatitisom" te da se podrazumijeva da je ovdje tužiteljica odgovorna za provođenje ispitivanja.
13.2. Odredbom čl. 5.(b.) predmetnog Ugovora ugovoreno je da niti jedan član osoblja ustanove neće primiti sredstva od strane AbbVie d.o.o. u svezi s provođenjem ispitivanja, osim onih sredstva koja su plaćena tuženiku kao ustanovi u skladu s Prilogom A Ugovoru, s time da se stranke slažu da će tuženik kao ustanova zadržati 25% iznosa isplaćenog za usluge, a da će preostalih 75% iznosa tuženik platiti glavnom ispitivaču i drugom osoblju za poslove koje je svatko od njih obavljao za potrebe Ugovora.
13.3. Iz citirane odredbe čl. 5.(b.) predmetnog Ugovora razvidno je kako je istom jasno ugovoreno da će tuženik od zaprimljenih sredstava plaćenih od strane AbbVie d.o.o. u svezi s provođenjem ispitivanja zadržati 25%, dok će preostali 75% iznosa platiti glavnom ispitivaču, ovdje tužiteljici, i drugom osoblju tuženika za poslove koje je svatko od njih obavljao za potrebe ispunjenja ugovora.
14. Navedeni način ugovaranja kliničkih ispitivanja u relevantnom razdoblju proizlazi i iz iskaza svjedoka VM, iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da temeljem predmetnog, kao i ostalih sličnih ugovora sklapanih u vrijeme dok je on bio ravnatelj, tuženiku ostaje 25% naknade dok se ostatak isplaćuje glavnom ispitivaču, koji bi potom rasporedio sredstva svom timu. U vrijeme dok je svjedok bio ravnatelj tuženika, smatralo se da je svako ispitivanje znanstveni proces i rezultat je autorsko djelo, pa je računovodstvo ocijenilo da je najzakonitije naknadu isplaćivati kao autorsku naknadu te je na taj način isplaćivana naknada za svaki ugovor o kliničkom ispitivanju.
15. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da je sukladno predmetnom Ugovoru ugovoreno da bolnica zadržava 25% naknade, dok je preostali 75% naknade trebalo biti isplaćeno timu ispitivača. Osim tužiteljice kao glavnog ispitivača, u konkretnom timu su prema iskazu radili i doktor ZM i sestra ŠM, a sama podjela naknade ovisila je o doprinosu svakog člana tima u razdoblju na koji se naknada odnosila i u odnosu na razdoblju u kojem se naknada isplaćivala. Tužiteljica je iskazivala kako je u pravilu ispitivanja temeljem predmetnog Ugovora radila izvan radnog vremena, a u okviru radnog vremena kada je to bilo nužno po protokolu pa bi onda ona to vrijeme odrađivala prije ili nakon radnog vremena, a kako je sestra ŠM radila u okviru svog radnog vremena, trebala je voditi evidenciju prekovremenih sati koji bi onda bili isplaćivani iz plaćene naknade od strane društva AbbVie. Iz iskaza proizlazi da su se sva klinička ispitivanja isplaćivala temeljem ugovora o autorskom djelu koji su se sklapali za svaku pojedinačnu svrhu isplate za pojedinačna ispitivanja pa da joj je na taj način plaćena i prva naknada. Tužiteljica je također iskazivala da je tužbeni zahtjev određen na način da je ukupan iznos naknade koji je trebao pripasti ispitivačima umanjen za doprinos doktora ZM i iznos prekovremenih koji bi pripao sestri ŠM, a koji iznos ukupno iznosi 1/3, u kojem omjeru je i umanjila naknadu koja je trebalo pripasti ispitivačima sukladno ugovoru
16. Iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da je svjedok sudjelovao u predmetnom kliničkom ispitivanju u kojem je glavni ispitivač bila tužiteljica, a svjedok je bio dio tima s time da je prema njegovom sjećanju bila i sestra na odjelu ŠM. Iz iskaza proizlazi da je AbbVie temeljem ugovora naknadu isplaćivala bolnici koja bi zadržavala 25% naknade, dok bi se ostatak isplaćivao članovima tima od strane računovodstva, s time da bi se unutar tima, na prijedlog glavnom ispitivača, dogovorno odredilo kojem članu ide koji postotak naknade, o čemu bi bilo obaviješteno računovodstvo i na temelju čega bi se svakom članu isplaćivala naknada. Prema sjećanju svjedoka, naknada bi se isplaćivala ispitivačima s osnove autorskog honorara te se svjedoku posebno isplaćivala plaća, a posebno naknada temeljem ugovora, s time da je svjedok u to vrijeme bio voditelj za klinička ispitivanja pa su se ispitivanja vršila i za vrijeme i nakon radnog vremena.
17. Iz iskaza svjedokinje ŠM proizlazi kako je ona kao glavna sestra Odjela za klinička ispitivanja ista provodila u okviru svog redovnog radnog vremena, kao i u prekovremenim satima o kojima je vodila evidenciju i koji prekovremeni sati su joj isplaćeni te je ona namirena u pogledu predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju u cijelosti.
18. Iz iskaza PM koja je u utuženom razdoblju radila u Odjelu za pravne poslove tuženika također proizlazi da je bolnica po predmetnom Ugovoru zadržavala 25% naknade, dok bi se 75% isplaćivao ispitivačima. Svjedokinja je potvrdila da su stizale uplate od društva AbbVie d.o.o. i zahtjevi tužiteljice za isplatom naknade te je iskazivala da se tužiteljici ta naknada isplaćivala temeljem ugovora o djelu, a ne ugovora o autorskom djelu, što svjedokinja zna jer je iste ugovore sastavljala. Nadalje, svjedokinja je iskazivala da se klinička ispitivanja rade izvan redovnog radnog vremena, dok se plaća isplaćuje za redovno radno vrijeme prema ugovoru o radu, kao i da se naknada za ispitivanja ne bi smjela isplaćivati putem plaće, ali ne zna na koji način bi financije to provele iz razloga što u međuvremenu nije bilo vršenih plaćanja te financije ne spadaju u njenu domenu posla. Svjedokinja je također iskazivala da zna da je donesena Odluka sukladno Izvješću o kontroli rada i poštivanju ugovornih obveza od strane HZZO-a i Izvješću o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju u kojima je bilo navedeno kako doktor koji radi u bolnici ne može sklopiti ugovor o djelu za radno mjesto na kojem je zaposlen po ugovoru o radu već se takve naknade trebaju isplaćivati kroz plaću.
19. Svjedok KM, koji od kraja 2022. obavlja funkciju pomoćnika ravnateljice za kvalitetu zdravstvene zaštite, iskazivao je da nije upoznat sa samim detaljima predmetnog Ugovora, kao i da je plaćanje naknade temeljem istoga u domeni računovodstva, međutim, svjedok zna da je tužiteljica postavljala zahtjeve za plaćanjem te da je uprava bolnice tražila evidencije o odrađenom dijelu ispitivanja unutar samog projekta i po svakom ispitivaču unutar tima, ali ne zna je li tužiteljica te evidencije dostavila. Svjedok također u bitnome ne zna na koji način bi se trebala vrednovati naknada za klinička ispitivanja lijekova niti zna način na koji je to rađeno prije njegovog dolaska, a ne zna ni na koji način se to danas radi. Svjedoku također nije bilo poznato radi li tužiteljica na kliničkim ispitivanja izvan okvira redovnog radnog vremena, ali mu je bilo poznato da su mu kolege rekle da znaju odrađivati i njezinu ambulantu jer je ona zauzeta drugim poslovima i projektnim aktivnostima, a da ima prekovremene sate što se podrazumijeva čim su doktori koji sudjeluju u dežurstvima.
20. Iz tako provedenih saslušanja i relevantnih dijelova iskaza navedenih svjedoka i tužiteljice, uzimajući u obzir i sadržaj konkretnog Ugovora o kliničkom ispitivanju, suprotno tvrdnjama tuženika, razvidno je kako postoji obveza tuženika da sukladno predmetnom Ugovoru isplati tužiteljici kao glavnom ispitivaču naknadu za provođenje kliničkog ispitivanja u omjeru u kojem je ona istome doprinijela, pri čemu je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica naznačila i to na način da je dio naknade od 75% koji treba po ugovoru pripasti članovima tima umanjila za 1/3 koliko je u utuženom razdoblju bio doprinos ZM kao člana tima ispitivača i naknade koja se u okviru prekovremenih sati isplatila sestri ŠM.
21. Iz iskaza tužiteljice te svjedoka ZM i VM proizlazi da se naknada isplaćivala kao autorski honorar temeljem ugovora o autorskom djelu, kao i da se kliničko ispitivanje vršilo van redovnog radnog vremena, s time da je tužiteljica iskazivala kako je u slučaju da je morala ista vršiti tijekom radnog vremena odrađivala vrijeme provedeno na ispitivanjima prije ili nakon redovnog radnog vremena. Činjenicu da se klinička ispitivanja rade van redovnog radnog vremena proizlazi i iz iskaza svjedokinje PM, međutim, iz njenog iskaza proizlazi da se naknada isplaćivala temeljem ugovora o djelu, a ne ugovora o autorskom djelu. Ovdje se napominje kako treba raditi distinkciju između primjerice tužiteljice koja nije radila u bolnici u okviru Odjela za klinička ispitivanja i primjerice svjedoka ZM koji je kao tadašnji voditelj za klinička ispitivanja ista vršio i za vrijeme redovnog i nakon redovnog radnog vremena. Kako je tijekom postupka bila sporna osnova temeljem koje bi računovodstvo tuženika tu naknadu trebalo isplatiti, posebice imajući u vidu u spis dostavljenu Odluku o obračunu naknade s osnova kliničkih ispitivanja u Dječjoj bolnici Srebrnjak od 4. veljače 2020., ovaj sud je trebao utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o autorskom djelu ili ne, pri čemu je ocjena ovog suda kako u svakom slučaju rad tužiteljice kao glavnog istraživača na kliničkom ispitivanju lijeka nije vršen u okviru Ugovora o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom niti je, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, tužiteljičin rad vršen u okviru redovnog radnog vremena imajući u vidu da je Ugovor o radu sklopljen za poslove voditelja Odjela za školsku dob i mladež te da tužiteljica nije temeljem istoga zaposlena na poslovima Odjela za klinička ispitivanja.
22. Iz iskaza svjedokinje JM, koja je u društvu AbbVie d.o.o. zaposlena kao motritelj kliničkih ispitivanja, koju funkciju je obavljala i u okviru predmetnog Ugovora o kliničkom ispitivanju M18-891 u kojem je tužiteljica bila glavni ispitivač, proizlazi da je studijski tim u elektronski sistem unosio podatke o obavljenim procedurama na temelju čega je svjedokinja sačinjavala specifikaciju koja je slana tuženiku koji bi potom temeljem site ispostavio račun koji bi AbbVie d.o.o. kao sponzor plaćao. Iz iskaza proizlazi da je zadaća ispitivača, odnosno studijskog tima, da vrše proceduru prema planu ispitivanja, da se brinu za sigurnost pacijenta prema dobroj kliničkoj praksi te da prijavljuju eventualne hitne štetne događaje u roku od 24 sata te da oni u sustav unose unaprijed zadane parametre, primjerice vitalne znakove, EKG i slično te da ne daju svoje subjektivne stavove osim u slučaju štetnog događaja kada daju mišljenje je li taj štetni događaj u korelaciji s lijekom. Svjedokinja je iskazivala da se za vrijeme trajanja kliničkih ispitivanja rade interne analize od strane AbbVie d.o.o., u kojim svjedokinja ne sudjeluje i ne zna tko je točno za to delegiran, a da je njen zadatak da na kraju kliničkog ispitivanja izvrši provjeru dokumentacije, odnosno istovjetnost fizičke dokumentacije elektronskoj te arhivira dokumentaciju u dogovoru sa studijskim timom unutar bolnice. Konačno rezultat kliničkog ispitivanja je prema iskazu svjedokinje "final report'' (konačno izvješće) koje izdaje društvo AbbVie, a svjedokinja ne zna postoje li još neka druga izvješća koje možda rade studijski timovi.
23. Iz iskaza svjedokinje NM, koja je upoznata s predmetnim kliničkim ispitivanjem jer je i sama bila glavni ispitivač u istom kliničkom ispitivanju ispred Poliklinike Dermaplus, u bitnome proizlazi da ispitivači sa svojom šifrom u centralizirani sustav upisuju sve unaprijed zadane podatke za svaku vizitu, a da su ti podaci primjerice vitalni znakovi, pacijentova anamneza, status pacijenta i slično. Ispitivači ispunjavaju papirnatu verziju izvještaja, a isti podaci se upisuju u centralizirani sustav. Iz iskaza proizlazi da je zadatak ispitivača praćenje pacijenata, unošenje u sustav spomenutih podataka te praćenje eventualnih nuspojava koje mogu biti vezane uz lijek, što se hitno mora prijaviti u sustav, u slučaju bolesti pacijenta javiti da se lijek prekida te postoje li indikacije da se nastavi s lijekom nakon bolesti i slično. Ispitivači prema iskazu svjedokinje ne rade analize niti produciraju bilo kakve znanstvene ili istraživačke radove vezane za zaključke kliničkih ispitivanja, već to radi AbbVie na temelju podataka koje ispitivači dostavljaju.
24. Da bi tužiteljica u konkretnom slučaju imala autorska prava čiju bi zaštitu mogla zahtijevati u postupku pred ovim sudom, nužno je da postoji određeno autorsko djelo, jer bez autorskog djela nema niti autorskih prava na tom djelu. Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo (čl. 4. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ''Narodne novine'' broj 111/21, dalje u tekstu: ZAPSP) odnosno autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila (čl. 19. st. 1. ZAPSP-a). Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako nije drukčije određeno (čl. 14. st. 1. ZAPSP-a), a autorska djela su jezična djela, kao što su pisana djela, govorna djela te računalni programi, koji obuhvaćaju izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, uključujući i pripremni dizajnerski materijal, glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela vizualnih umjetnosti s područja slikarstva, kiparstva i grafike, bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela vizualnih umjetnosti, djela arhitekture, kao što su skice, studije, plastični i drugi prikazi, nacrti, idejna rješenja, idejni projekti, glavni projekti, izvedbeni projekti, planovi te izvedene građevine i zahvati u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom koji je sličan fotografskom, audiovizualna djela, kao što su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni ili drugi filmovi te druga audiovizualna djela izražena slikama, sa zvukom ili bez zvuka, u vremenski organiziranom slijedu promjena, bez obzira na vrstu podloge na koju su fiksirana, novinarska djela, kao što su članci, fotografije i audiovizualni prilozi, videoigre i druga multimedijalna djela, kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice te druge vrste originalnih intelektualnih tvorevina koje imaju individualni karakter (čl. 14. st. 2. ZAPSP-a), dok su predmetom autorskog prava izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi (čl. 18. st. 1. ZAPSP-a). Nadalje, nisu autorska djela otkrića, ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i one na kojima se zasnivaju njegova sučelja te dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija (čl. 18. st. 2. ZAPSP- a).
25. Tužiteljica tijekom postupka upire na važnost predmetnog kliničkog ispitivanja, a samim time i ulogu tužiteljice kao glavnog ispitivača u organizaciji i provedbi kliničkog ispitivanja o primjeni lijeka na adolescentske i odrasle ispitanike s umjerenim do teškom atopijskim dermatitisom te tvrdi da rezultat rada utemeljen na analizi podataka prikupljenih kliničkim ispitivanjem predstavlja autorsko djelo, međutim, tužiteljica nije tijekom postupka u spis dostavila intelektualnu originalnu tvorevinu koju je stvorila u tijeku predmetnog kliničkog ispitivanja lijeka niti je dostavila bilo kakvu originalnu intelektualnu tvorevinu koja bi bila rezultat tog kliničkog ispitivanja, a koja bi bila individualnog karaktera. Dapače, iz provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedokinja JM i NM proizlazi da je zadatak ispitivača praćenje pacijenata i unošenje u centralizirani sustav traženih podataka, kao što su primjerice vitalni znakovi, pacijentova anamneza, EKG, status pacijenata i slično, dok, kako to proizlazi iz iskaza NM, koja je također ispred svoje ustanove bila glavni ispitivač u istom kliničkom ispitivanju, zadatak ispitivača nije izrada analiza niti produkcija bilo kakvih znanstvenih ili istraživačkih radova vezanih za zaključke kliničkih ispitivanja, već takve analize radi naručitelj društvo AbbVie d.o.o. na temelju podataka koje ispitivači dostavljaju. Ocjena je ovog suda stoga kako ne postoji autorsko djelo tužiteljice koje bi proizašlo iz njenog obavljanja usluga temeljem Ugovora o kliničkom ispitivanju, već isključivo njen rad, koji sam po sebi nije autorsko djelo, pa se u konkretnom slučaju ne radi o sporu radi zaštite autorskih prava tužiteljice (budući da bez autorskog djela nema niti autorskog prava), već o sporu radi naplate naknade za izvršeni intelektualni rad (koji nije ugovoren ugovorom o radu između tužiteljice i tuženika te se obavlja izvan radnog vremena tužiteljice), slijedom čega tužiteljici pripada utužena naknada temeljem odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu: ZOO), a ne temeljem ugovora o autorskom djelu, kako to tužiteljica tvrdi.
26. Kako među strankama nije sporna visina utužene naknade niti je sporan utuženi tijek zatezne kamate, valjalo je stoga temeljem svega ranije navedenoga prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
27. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.
28.1. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 294. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.
28.2. Tužiteljici su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:
- trošak sastava tužbe (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak sastava podneska od 3. svibnja 2022. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,
- trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2022. (datiran s danom 20. srpnja 2022., Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 12. listopada 2022. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak sastava podneska od 20. listopada 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak sastava podneska od 24. studenog 2022. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 24. listopada 2024. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20. siječnja 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 28. siječnja 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,
- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,08 EUR,
- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,08 EUR, odnosno ukupno joj je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.269,16 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
28.3. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
29.1. Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 3. svibnja 2022, iz razloga što istim tužiteljica traži spajanje postupaka pa se radi o podnesku za koji je nagrada propisana Tbr 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife, kako je to tužiteljica zatražila. Tužiteljičin zahtjev odbijen i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 24. studenog 2022. Naime, navedenim podneskom tužiteljica dostavlja ovjerene prijevode priloga koji su dostavljeni uz podnesak od 20. listopada 2022. pa se radi o podnesku za koji je nagrada također propisana Tbr. 8.4. Tarife. Tužiteljičin zahtjev odbijen je kao nepotreban u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 23. prosinca 2024. iz razloga što je navedenim podneskom tužiteljica ponovo postavila isti zahtjev za spajanjem postupka P-163/2021 i ovog postupka, a koji zahtjev je već postavila podneskom od 3. svibnja 2022., kao i u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. iz razloga što joj navedeni trošak nije ni nastao jer navedeni podnesak ne prileži spisu.
29.2. Slijedom navedenoga, tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka odbijen je kao neosnovan za ukupni iznos od 875,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
U Zagrebu dana 27. veljače 2025.
S U D A C
Iva Karin Šipek
POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
