REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5200/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TE, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 13. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj 102/17, 32/19, 8/24) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika TE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-4342/2021, od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe okrivljenika TE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 1.) i 2.) izreke , na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), okrivljenik TE (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

oslobađa od optužbe

1. da dana 3. ožujka 2021. u Rijeci pod Rebar BB najmanje 12 ovaca i 6 koza nije prijavio odnosno propisno označio niti registrirao te ih nije upisao u propisanu evidenciju – Jedinstveni registar ovaca/koza te dalje nije vodio registar na gospodarstvu – Registar ovaca/koza na gospodarstvu, a što je utvrđeno toga dana prilikom provedbe neposrednog inspekcijskog nadzora između 09,00 i 13,00 sati po prijavi na gospodarstvu jedinstvenog broja gospodarstva (JIBG) HR 60160423, identifikacijskog broja kartice (IKG) 00239085, MIBPG 0,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 161. t. 13. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13, 148/13, 115/18).

2. u isto vrijeme i na istom mjestu nije vodio Registar ovaca/koza na gospodarstvu za najmanje 35 ovaca i janjadi te još 14 koza i jaradi jer ih po njihovom dolasku na predmetno gospodarstvo nije upisao u isti registar kronološki u roku ne većem od tri dana i nije pravilno i pravovremeno označio svojih 12 ovaca i 6 koza na gospodarstvu do šestog mjeseca života,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 161. t. 14. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13, 148/13, 115/18).

II U povodu žalbe okrivljenika TE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 3.) izreke, tako da se protiv okrivljenika TE, zbog prekršaja iz čl. 158. st. 1. t. 6. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13, 148/13, 115/18), činjenično opisanog u izreci pod točkom 3.) izreke pobijane presude, na temelju čl. 181. t. 5. PZ, optužba odbija.

III Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika TE i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

IV Uslijed odluka pod točkom I, II i III izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djelo pod točkom 4.) izreke pobijane presude okrivljeniku TE izriče novčana kazna u iznosu od 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetirieuraičetrdesetšestcenti), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

V Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, okrivljenik TE je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaesteura), u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.044,46 eura, zbog produljenog prekršaja iz čl. 108. st. 4. u svezi sa st. 3. i 1. t. 2. i čl. 106. st. 5. u svezi sa st. 1. t. 14. Zakona o zdravlju životinja („Narodne novine“, broj 152/22, 154/22), činjenično opisanih pod točkom 1., 2. i 3. izreke i prekršaja iz čl. 85. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 13. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj 102/17, 32/19, 78/24), činjenično opisanog pod točkom 4.) izreke, a oslobođen je dužnosti naknade troškova postupka.

2. Istom presudom protiv okrivljenika je odbijena optužba zbog prekršaja iz čl. 174. st. 1. t. 3. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanog u izreci pod točkom 5.).

3. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja iste.

4. Žalba je bespredmetna u odnosu na točke 1.), 2.) i 3.) izreke i neosnovana u odnosu na točku 4.) izreke.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je u odnosu na točke 1.) i 2.) izreke utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ, budući da djela za koje je okrivljenik proglašen krivim pod točkom 1.) i 2.) izreke pobijane presude nisu prekršaji, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, odredbom čl. 161. t. 13. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13, 148/13, 115/18), koja odredba je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i kako je djelo pod točkom 1.) izreke pobijane presude u optužnom prijedlogu pravno kvalificirano, propisano je kažnjavanje za prekršaj novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 fizičke osobe, ako ne vodi propisane evidencije i registre odnosno ne prijavljuje rođenja, uginuća i premještanja životinja na propisani način u skladu s čl. 40. st. 6. ovoga Zakona, a čl. 40. st. 6. istog Zakona je propisano da posjednik životinja mora voditi propisane evidencije i registre te prijavljivati rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način, s tim da je st. 9. istog članka propisano da oblik i sadržaj obvezne oznake za označavanje životinja, način i postupak označavanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca te način postupanja s markicama i putnim listovima uginulih, usmrćenih ili zaklanih životinja pravilnikom propisuje ministar u skladu s pravno obvezujućim aktima Europske unije koji reguliraju područje identifikacije i registracije životinja.

7. Nadalje, odredbom čl. 161. t. 14. Zakona o veterinarstvu, koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i kako je djelo pod točkom 2.) izreke pobijane presude u optužnom prijedlogu pravno kvalificirano, propisano je kažnjavanje za prekršaj novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 fizičke osobe, ako postupa protivno odredbama koje reguliraju područje identifikacije, registracije, premještanja životinja, načina vođenja evidencija, načina i postupka označavanja životinja, načina i postupka s markicama i putnim listovima iz čl. 40. st. 9. ovoga Zakona, koja odredba je citirana u točki 6.

8. Međutim, u izreci ove presude navedeni činjenični opisi djela pod točkom I 1. i 2., sadržani u izreci pobijane presude pod točkom 1.) i 2.), a istovjetno u optužnom prijedlogu, nepotpuni su i iz njih ne proizlaze sva njihova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršajima blanketne naravi, za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuće odredbe podzakonskog akta, u ovom slučaju odgovarajuće odredbe Pravilnika o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza („Narodne novine“, broj 111/07, 128/08, 154/08, 9/10, 110/10, 124/11, 82/13, 152/22), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a u konkretnom slučaju je to izostalo, kako je opisano u izreci ove presude.

9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Konačno, imajući u vidu da je protiv prvostupanjske presude podnesena žalba samo u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane reformatio in peius, više se ne može mijenjati činjenični opis prekršaja pod točkom 1.) i 2.) izreke pobijane presude navođenjem odgovarajućih odredbi citiranog Pravilnika.

-

11. Slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude pod točkom 1.) i 2.) ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 161. t. 13. i 14. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13, 148/13, 115/18), ovaj sud je, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenika zbog prekršaja za koje se optužuje, opisane pod točkom 1.) i 2.) izreke pobijane presude, na temelju čl. 182. t. 1. PZ oslobodio od optužbe.

12. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na točku 3.) izreke u smislu čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ, zbog prekoračenja optužnog prijedloga, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Naime, izrekom pobijane presude pod točkom 3.) okrivljenik je proglašen krivim što u isto vrijeme i na istom mjestu nije omogućio provedbu obveznih mjera vađenja krvi svojim ovcama i kozama (njih najmanje 28 komada) na gospodarstvu (starijih od 6 mjeseci) nad kojima nisu provedene naređene mjere za 2017., 2018., 2019. i 2020. (uzorkovanje krvi predmetnih ovaca/koza na Brucelozu ovaca i koza), a koje su bile propisane Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2020. („Narodne novine“, broj 7/20).

14. Međutim, tako formulirana izreka, u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja, suprotna je optužnom prijedlogu, jer se u optužnom prijedlogu ne navodi kada je prekršaj počinjen, odnosno da je počinjen 3. ožujka 2021. nego samo da je tada, prilikom inspekcijskog nadzora, propust utvrđen, pa je po ocjeni ovog suda na opisani način prekoračen optužni prijedlog i počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Sukladno odredbi čl. 11. st. 1. citirane Naredbe u stadima ovaca i/ili koza koja još nemaju status stado službeno slobodno od bruceloze goveda, a što prema službenoj zabilješci od 16.2.2021. predmetno stado nema, potrebno je bez odlaganja, a najkasnije do 31. ožujka 2020. provesti potrebna testiranja kako bi stada ostvarila uvjete za status, pa kako se tužitelj u optužnom prijedlogu poziva na navedenu Naredbu, proizlazi da je prekršaj počinjen najkasnije do 31. ožujka 2020. Stoga ovaj sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu pobijanu presudu u tom dijelu ukinuo, već je istu preinačio i sukladno čl. 181. t. 5. PZ, protiv okrivljenika optužbu odbio, jer je od vremena počinjenja prekršaja (31. ožujka 2020.), do donošenja pobijane presude proteklo četiri godine, pa je sukladno čl. 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona.

16. Odlučujući dalje u odnosu na točku 4.) izreke pobijane presude, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pod točkom 4.) izreke pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

17. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj pod točkom 4.) izreke, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen.

18. Za odluku o krivnji, te zašto nije prihvatio obranu okrivljenika da predmetne životinje nisu njegove i da se o istima adekvatno brine, prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima ponavlja da posjeduje samo 4 ovce i dvije koze, te da su njegove štale uredne i čiste i da ima dovoljno hrane za dvije godine, okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na točku 4.) izreke.

19. Izrečena kazna okrivljeniku za djelo pod točkom 4.) izreke u granicama je zakona i suprotno tvrdnji žalitelja nije prestroga, tim više što je utvrđena u minimalnom iznosu propisane kazne za prekršaj pod točkom 4.) izreke (od 20.000,00 kuna do 50.000,00 kuna, fizičkoj osobi), pri čemu je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri u korist okrivljenika cijenio njegovu dob i obiteljske prilike, a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

20. Slijedom navedenog iako je u odnosu na odluku o prekršaju na koju se poziva prvostupanjski sud obrazlažući odluku o kazni, nastupila rehabilitacija (čl. 77. PZ), ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, kako to neosnovano predlaže žalitelj, tvrdeći da je nezaposlen i bolestan, te da skrbi o dvoje maloljetne djece.

21. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

-

- 22. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

-

-

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.