REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1590/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Zagreb, Jankomir 11, OIB: 39696562783, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić, Zagreb, Vlaška 77, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Jelene Sušilović-Barić, odvjetnice, i zamjenice punomoćnika tuženika ĐI, odvjetničke vježbenice, dana 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 786,14 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 69,60 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 75,46 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 72,59 eur od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 72,75 eur od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 74,84 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 63,87 eur od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 61,68 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 63,22 eur od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 61,74 eur od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 63,14 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 62,20 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 45,05 eur od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.031,25 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. siječnja 2021. i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, te je plaća u navedenom razdoblju bila definirana Zakonom o plaćama u javim službama, a čl. 4. navodi da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, a čl. 2. istog navodi da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. U navedenom vremenskom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kn. Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. je određeno privremeno smanjivanje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je u čl. 3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopno tromjesečja).

2. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske je 27. studenog 2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. realni međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8% iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovce za obračun plaće za 2016. bila određena na 5.415,37 kn, a sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tome, tuženik je sve plaće, u 2016. i siječnju 2017. obračunavao sa osnovicom u iznosu od 5.108,84 kn. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13, 96/15) se u spornom razdoblju primjenjivao prilikom obračuna tužiteljeve plaće, prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj i osnov za obračun svakog dijela tužiteljeve plaće (za redovni rad, prekovremeni rad, obračun ugovorenih dodataka, za obračun naknade plaće i ostalo), pa je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao strukturu plaće odnosno svaki element tužiteljeve plaće za radu u 2016..

3. Na temelju navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom vremenskom periodu, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), pa iz tog proizlazi razlika bruto plaće tužitelja za sporno razdoblje. Tuženik je tužitelju isplatio umanjenje plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., i to na način da je sve plaće pogrešno obračunao sa osnovicom od 5.108.84 kn, umjesto sa 5.415,37 kn, odnosno umanjio osnovicu za 6%.

4. Stoga tužitelj predlaže sudu, za utuženo razdoblje, naložiti tuženiku isplatiti mu ukupan iznos od 786,14 eur bruto, sukladno podacima samog tuženika, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kako je to navedeno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 16. prosinca 2024..

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj tužbom potražuje naknadu s osnova povećanja osnovice, odnosno navodi da mu je tuženik kao poslodavac u periodu od 16. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. pogrešno obračunavao osnovicu, odnosno da je pravilno trebalo računati osnovicu u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Tužitelj ove navode temelji na odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., a kojima je dogovoreno da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema izmjenama i dopunama.

6. Tuženik osporava valjanost predmetnih Izmjena i Dodatka Sporazuma, te osporava da bi bio ispunjen uvjet za uvećanje osnovice. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama potpisane su od strane sedam potpisnika, dok je Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisan od strane osam potpisnika, što znači da izmjene i dopune Dodatka Sporazuma nisu potpisale sve ugovorne strane. S obzirom da izmjene i dopune Dodatka Sporazuma nisu potpisane od svih stranaka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu, tada su takve odredbe izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ništave, te ne mogu proizvesti pravne učinke. S obzirom na ništavost i neobvezujuće odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, nije postojala obveza za uvećanje osnovice plaće, odnosno za uvećanje osnovice plaće na iznos od 5.415,37 kn bruto, a kako to neosnovano navodi tužitelj. S obzirom da ne postoji osnova za uvećanje osnovice plaće tužitelja, tada je tužbeni zahtjev neosnovan. Ukoliko sud smatra da se predmetne izmjene i dopune Dodatka sporazuma primjenjuju, nije ispunjen niti osnovni uvjet za uvećanje osnovice plaće, a to je rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više %.

7. Naime, u čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma utvrđeno je ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. S obzirom da je od 26. listopada 2011., a prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu na tromjesečje prethodne godine, zabilježio 12 razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. do V. izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, treba odgoditi za 12 uzastopnih tromjesečja počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da okolnosti predviđene kao uvjet za rast osnovice plaće nisu nastupile. S obzirom da je sukladno čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma utvrđeno da se Dodatak Sporazumu i izmjene i dopune Dodatka smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina (počevši od dana sklapanja Izmjena i dopuna 26. listopada 2011.), te s obzirom na odgodu uskladbe sukladno čl. VII. izmjena i dopuna Dodatka počevši od siječnja 2016. pa nadalje, jasno je da je u periodu od 5 godina koje je vrijeme ugovoreno kao vrijeme trajanja ugovora, nisu bile ispunjenje pretpostavke za uvećanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto.

8. Sukladno svemu iznesenom tuženik je stoga osporavao tužbu i tužbeni zahtjev, kojim slijedom je predloženo da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, pri čemu je tuženik istakao i prigovor zastare.

9. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u izračun od strane tuženika (str. 23 spisa) i obračunske isprave (str. 24-47 spisa, sa službenom bilješkom na str. 24 spisa), kao što je i izvršen uvid u priklopljeni spis poslovnog broja Pr-1099/2019.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, s tim da je tim slijedom predmet ovog spora potraživanje tužitelja kao radnika tuženika, od kojeg kao poslodavca potražuje isplatu pripadajuće plaće koja se sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama isplaćuje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

12. Spomenutim Sporazumom od 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi ugovorili su povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009..

13. Dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kn, dok će se od 1. siječnja 2010. osnovica povećat za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (čl. II.). Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

14. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. Izmjena Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

15. Od osam sindikata koji su zaključili Sporazum, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Dodatak Sporazumu, već je isti samo parafirao. 16. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja odluka je sadržaj Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdila na prethodno opisani način.

17. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Također je Državni zavod za statistiku objavio dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je istaknuo da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014..

18. Nastavno iznesenom, kao sporno proizlazi da li je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, temeljem čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu.

19. Pritom nisu osnovani prigovori tuženika koji se odnose na ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna od 28. prosinca 2012.. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke.

20. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. TKU/12 uredno je potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz čega proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju.

21. Člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN, 39/09 i 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi.

22. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja, te druga pitanja iz radnog odnosa iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaća je bitan sastojak ugovora o radu.

23. Kako su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 115/10, dalje u tekstu: TKU/10), odnosno čl. 51. st. 4. TKU/12 ugovorne strane zajednički utvrdile da se Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze primjenjuju na pitanje visine plaće u javnim službama, proizlazi da su sindikati nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama.

24. Izmjene Dodatka Sporazumu zaključene su na pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI., što znači da su trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog, rok važenja Izmjena Dodatka Sporazumu istekao je 26. siječnja 2017..

25. Stoga Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, čl. 51. st. 4. TKU/10 i čl. 51. st. 4. TKU/12. Navedeno proizlazi i iz Vjerodostojnog tumačenja Izmjena Dodatka Sporazumu koje su dana 28. prosinca 2012. prihvatili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citiranog čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu.

26. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015., 27. studenog 2015. i 4. ožujka 2016. proizlazi da je aritmetička sredina stopa rasta BDP-a 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Tuženikova obveza na isplatu plaće tužitelju prema osnovici od 5.415,37 kn na temelju čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. proizlazi iz čl. 8. st. 1. Zakona o radu kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

27. Sukladno čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-IV Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

28. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao. Članak VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće. Namjera Vlade Republike Hrvatske bila je povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

29. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

30. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

31. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3. i 3.2.4. Proizlazi da je odnos pariteta za 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.. Prema čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. Zakona o obveznim odnosima jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn.

32. Prema čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazuma nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta uz 2008.. Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn.

33. Tužitelj je, kako je već rečeno, tužbeni zahtjev postavio sukladno obračunu samog tuženika dostavljenog uz podnesak od 4. prosinca 2024., kojim slijedom proizlazi da matematički izračun tužitelja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nije sporan (navod tuženika s ročišta od 15. siječnja 2025.), već se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva što predstavlja pravno pitanje, kojim slijedom stranke nisu predlagale izvođenje dodatnih dokaza, osim uvida u priloženu dokumentaciju.

34. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime razlike naknade bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. dosuđen iznos od 786,14 eur.

35. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

36. Uz navedeno, za ukazati je da nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja, kojeg je tuženik navodio u odgovoru na tužbu, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. siječnja 2021., dok se iznosi dosuđeni tužitelju odnose na razdoblje od veljače 2016. pa nadalje, dakle unutar su zastarnog roka od pet godina, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.). Nije osnovan niti prigovor presuđene stvari, kako je to iznošeno u odgovoru na tužbu te tijekom postupka a vezano za ovosudni predmet poslovnog broja Pr-1099/2019, budući da pravno pitanje iz ovog postupka nije bilo obuhvaćeno u naprijed citiranom predmetu ovog suda (predmet spora bila je isplata s naslova prekovremenog rada te s tim u vezi utvrđenje mjesečnog fonda radnih sati), kako je to vidljivo iz prvostupanjske presude od 28. listopada 2020., drugostupanjske odluke od 28. prosinca 2020. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2021. te 21. prosinca 2022..

37. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., u istovrsnoj pravnoj stvari, iz koje odluke također proizlazi stajalište da su spominjanim Izmjenama Dodatka Sporazumu Vlada Republike Hrvatske i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije preduvjet za primjenu čl. III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009., kojim slijedom nije moguće prihvatiti tvrdnju da je relevantna samo činjenica da je BDP padao i koliko je dugo padao od dana stupanja na snagu Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. /pozivom na tekst čl. VII. st. 1. po kojem je ta „odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna“/, dok je valjalo prihvatiti navode tužitelja prema kojem je smisao navedenog teksta /iz citirane odredbe čl. VII. st. 1./ isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. jer je u razdoblju između svibnja 2009. i listopada 2011. zbog gospodarske krize ostvaren negativan rast BDP-a pa se navedeni tekst može protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene Dodatka Sporazumu ne primjenjuje negativan rast BDP- a koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009., u vezi čega onda Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci navodi da slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu, i to sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja, i da se negativan rast BDP- a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV. st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III., jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP- a, i što je čl. VII. st. 1. relevantan samo za primjenu čl. IV. st. 5. tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice, dogovorene u čl. III.). Zaključno, ukazuje se i da je obveza tuženika kao poslodavca isplatiti tužitelju iznos zatražen u ovoj parnici, iz čega onda proizlazi pasivna legitimiranost tuženika.

38. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

39. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 23. listopada 2024. i 13. prosinca 2024., za svaku radnju u visini od 75 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 12. srpnja 2024. i 15. siječnja 2025., za svako ročište u visini od 75 bodova, kao i nagrada za pristup na ročište za objavu od 37,5 bodova, što je ukupno 412,5 bodova, odnosno 825,00 eur tj. uz uvećanje za PDV od 25% (206,25 eur) iznos od 1.031,25 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, uključivo i troškove pristupa na ročište od 16. listopada 2024. (odgođeno prije početka raspravljanja), budući da nagrada za pristup na predmetno ročište nije priznata niti tužitelju, u smislu već citiranog čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

40. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 27. veljače 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika