Poslovni broj: P-1097/2019-37
--
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice RKN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave 6. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i punomoćnika tuženika Marina Laze, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, presude objavljene 27. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-81/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužiteljice i tuženika dana 24. travnja 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 92.706,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
iznos od 640,24 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine
iznos od 640,97 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine
iznos od 509,77 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine
iznos od 133,35 EUR sa kamatom od 10.09.2007. godine
iznos od 621,15 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
iznos od 0,43 EUR sa kamatom od 03.10.2007. godine
iznos od 16,35 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine
iznos od 635,70 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
iznos od 457,91 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
iznos od 185,14 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
iznos od 216,62 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 03.01.2008. godine
iznos od 429,94 EUR sa kamatom od 08.01.2008. godine
iznos od 164,37 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
iznos od 556,05 EUR sa kamatom od 11.02.2008. godine
iznos od 193,80 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
iznos od 538,19 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine
iznos od 205,29 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
iznos od 611,17 EUR sa kamatom od 11.04.2008. godine iznos od 155,26 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
iznos od 590,66 EUR sa kamatom od 08.05.2008. godine
iznos od 45,13 EUR sa kamatom od 26.05.2008. godine
iznos od 43,98 EUR sa kamatom od 26.05.2008. godine
iznos od 84,89 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
iznos od 654,64 EUR sa kamatom od 11.06.2008. godine
iznos od 805,45 EUR sa kamatom od 07.07.2008. godine
iznos od 59,62 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
iznos od 724,42 EUR sa kamatom od 07.08.2008. godine
iznos od 723,56 EUR sa kamatom od 08.09.2008. godine
iznos od 71,67 EUR sa kamatom od 29.09.2008. godine
iznos od 657,34 EUR sa kamatom od 13.10.2008. godine
iznos od 242,64 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine
iznos od 307,87 EUR sa kamatom od 13.11.2008. godine
iznos od 319,37 EUR sa kamatom od 26.11.2008. godine
iznos od 243,36 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
iznos od 565,04 EUR sa kamatom od 22.12.2008. godine
iznos od 262,19 EUR sa kamatom od 02.01.2009. godine
iznos od 539,02 EUR sa kamatom od 29.01.2009. godine
iznos od 403,84 EUR sa kamatom od 16.02.2009. godine
iznos od 565,04 EUR sa kamatom od 20.02.2009. godine
iznos od 1194,51 EUR sa kamatom od 06.03.2009. godine
iznos od 534,49 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
iznos od 929,06 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
iznos od 893,85 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 07.05.2009. godine
iznos od 484,18 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 12.06.2009. godine
iznos od 470,50 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
iznos od 868,47 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
iznos od 874,87 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
iznos od 874,31 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
iznos od 867,85 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
iznos od 879,97 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
iznos od 889,70 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
iznos od 725,92 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
iznos od 176,75 EUR sa kamatom od 18.02.2010. godine
iznos od 423,64 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
iznos od 353,15 EUR sa kamatom od 17.03.2010. godine
iznos od 325,03 EUR sa kamatom od 19.04.2010. godine
iznos od 281,62 EUR sa kamatom od 07.05.2010. godine
iznos od 756,52 EUR sa kamatom od 17.05.2010. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 18.05.2010. godine
iznos od 12,80 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
iznos od 251,01 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 28.06.2010. godine
iznos od 20,42 EUR sa kamatom od 29.06.2010. godine
iznos od 55,97 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
iznos od 164,01 EUR sa kamatom od 12.07.2010. godine iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 06.08.2010. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 30.08.2010. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 08.11.2010. godine
iznos od 26,65 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
iznos od 63,72 EUR sa kamatom od 13.12.2010. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 13.12.2010. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 11.01.2011. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 21.01.2011. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 25.01.2011. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 10.02.2011. godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 16.02.2011. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 24.02.2011. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 03.03.2011. godine
iznos od 251,38 EUR sa kamatom od 09.03.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine
iznos od 1990,84 EUR sa kamatom od 29.03.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 11.04.2011. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 21.04.2011. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 29.04.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 11.05.2011. godine
iznos od 729,98 EUR sa kamatom od 20.05.2011. godine
iznos od 464,53 EUR sa kamatom od 27.05.2011. godine
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 30.05.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 09.06.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 11.07.2011. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 14.07.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 11.08.2011. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 27.08.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 12.09.2011. godine
iznos od 464,53 EUR sa kamatom od 29.09.2011. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 06.10.2011. godine
iznos od 291,99 EUR sa kamatom od 11.10.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 29.11.2011. godine
iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 09.12.2011. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 16.12.2011. godine
iznos od 676,89 EUR sa kamatom od 27.12.2011. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 11.01.2012. godine
iznos od 1061,78 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 13.02.2012. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 27.02.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 12.03.2012. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 22.03.2012. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 02.04.2012. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 12.04.2012. godine
iznos od 1.194,51 EUR sa kamatom od 16.04.2012. godine
iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 19.04.2012. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 14.05.2012. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 29.05.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 10.07.2012. godine
iznos od 690,16 EUR sa kamatom od 27.07.2012. godine
iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 09.08.2012. godine
iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 09.08.2012. godine
iznos od 557,44 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 11.09.2012. godine
iznos od 1.194,51 EUR sa kamatom od 18.10.2012. godine
iznos od 544,16 EUR sa kamatom od 19.10.2012. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 19.12.2012. godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 03.01.2013. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 21.01.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 18.02.2013. godine
iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 18.04.2013. godine
iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 23.05.2013. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
iznos od 703,43 EUR sa kamatom od 30.08.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine
iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 24.10.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 16.12.2013. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 16.01.2014. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine
iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 10.03.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.04.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 13.05.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.06.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 16.07.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 12.08.2014. godine
iznos od 7.429,22 EUR sa kamatom od 29.08.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 11.09.2014. godine
iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 09.10.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine
iznos od 106,18 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 11.11.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 11.12.2014. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 12.01.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 12.02.2015. godine
iznos od 1.145,94 EUR sa kamatom od 23.02.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.03.2015. godine iznos od 181,41 EUR sa kamatom od 23.03.2015. godine
iznos od 2.707,43 EUR sa kamatom od 23.03.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.04.2015. godine
iznos od 95,83 EUR sa kamatom od 13.04.2015. godine
iznos od 628,04 EUR sa kamatom od 12.05.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 08.06.2015. godine
iznos od 28,36 EUR sa kamatom od 09.06.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.07.2015. godine
iznos od 54,72 EUR sa kamatom od 10.07.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 10.08.2015. godine
iznos od 4,19 EUR sa kamatom od 11.08.2015. godine
iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 08.09.2015. godine
iznos od 125,84 EUR sa kamatom od 09.09.2015. godine
iznos od 115,67 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 24. travnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl.6 Ugovor o kreditu broj 236-81/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 24.travnja 2007.
2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 6.207,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
iznos od 168,04 EUR sa kamatom od 29.4.2011 godine
iznos od 185,94 EUR sa kamatom od 20.5.2011 godine
iznos od 192,27 EUR sa kamatom od 30.5.2011 godine
iznos od 146,83 EUR sa kamatom od 14.7.2011 godine
iznos od 59,60 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine
iznos od 164,32 EUR sa kamatom od 27.8.2011 godine
iznos od 39,15 EUR sa kamatom od 12.9.2011 godine
iznos od 101,90 EUR sa kamatom od 6.10.2011 godine
iznos od 90,13 EUR sa kamatom od 11.10.2011 godine
iznos od 37,67 EUR sa kamatom od 29.11.2011 godine
iznos od 153,83 EUR sa kamatom od 9.12.2011 godine
iznos od 193,76 EUR sa kamatom od 27.12.2011 godine
iznos od 145,08 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine
iznos od 145,24 EUR sa kamatom od 27.2.2012 godine
iznos od 144,05 EUR sa kamatom od 22.3.2012 godine
iznos od 143,38 EUR sa kamatom od 12.4.2012 godine
iznos od 143,55 EUR sa kamatom od 16.4.2012 godine
iznos od 143,71 EUR sa kamatom od 19.4.2012 godine
iznos od 145,40 EUR sa kamatom od 29.5.2012 godine
iznos od 135,70 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine
iznos od 8,27 EUR sa kamatom od 27.7.2012 godine
iznos od 144,76 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine
iznos od 144,01 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine
iznos od 143,23 EUR sa kamatom od 18.10.2012 godine
iznos od 143,60 EUR sa kamatom od 19.10.2012 godine
iznos od 144,50 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine
iznos od 142,32 EUR sa kamatom od 18.2.2013 godine
iznos od 115,76 EUR sa kamatom od 2.4.2013 godine
iznos od 28,42 EUR sa kamatom od 18.4.2013 godine
iznos od 104,51 EUR sa kamatom od 23.5.2013 godine
iznos od 34,85 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine
iznos od 141,56 EUR sa kamatom od 30.8.2013 godine
iznos od 142,66 EUR sa kamatom od 24.10.2013 godine
iznos od 230,83 EUR sa kamatom od 16.12.2013 godine
iznos od 113,08 EUR sa kamatom od 12.2.2014 godine
iznos od 118,32 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine
iznos od 105,66 EUR sa kamatom od 10.4.2014 godine
iznos od 124,67 EUR sa kamatom od 13.5.2014 godine
iznos od 222,57 EUR sa kamatom od 10.6.2014 godine
iznos od 7,14 EUR sa kamatom od 16.7.2014 godine
iznos od 232,71 EUR sa kamatom od 12.8.2014 godine
iznos od 233,57 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 233,57 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 233,57 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 233,57 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 17.510,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
iznos od 1,25 EUR sa kamatom od 8.1.2008 godine
iznos od 1,86 EUR sa kamatom od 1.2.2008 godine
iznos od 8,14 EUR sa kamatom od 11.2.2008 godine
iznos od 3,52 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine
iznos od 16,17 EUR sa kamatom od 10.3.2008 godine
iznos od 7,03 EUR sa kamatom od 31.3.2008 godine
iznos od 14,28 EUR sa kamatom od 11.4.2008 godine
iznos od 1,53 EUR sa kamatom od 30.4.2008 godine
iznos od 2,90 EUR sa kamatom od 11.6.2008 godine
iznos od 4,35 EUR sa kamatom od 7.7.2008 godine
iznos od 4,35 EUR sa kamatom od 8.9.2008 godine
iznos od 32,61 EUR sa kamatom od 13.10.2008 godine
iznos od 5,28 EUR sa kamatom od 3.11.2008 godine
iznos od 22,33 EUR sa kamatom od 13.11.2008 godine
iznos od 9,82 EUR sa kamatom od 26.11.2008 godine
iznos od 4,15 EUR sa kamatom od 2.12.2008 godine
iznos od 22,84 EUR sa kamatom od 22.12.2008 godine
iznos od 1,63 EUR sa kamatom od 2.1.2009 godine
iznos od 8,07 EUR sa kamatom od 2.1.2009 godine
iznos od 47,68 EUR sa kamatom od 29.1.2009 godine
iznos od 9,21 EUR sa kamatom od 16.2.2009 godine
iznos od 13,03 EUR sa kamatom od 16.2.2009 godine
iznos od 61,10 EUR sa kamatom od 20.2.2009 godine
iznos od 3,73 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine
iznos od 79,44 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine
iznos od 67,77 EUR sa kamatom od 31.3.2009 godine
iznos od 69,43 EUR sa kamatom od 30.4.2009 godine
iznos od 31,43 EUR sa kamatom od 31.5.2009 godine
iznos od 24,79 EUR sa kamatom od 1.6.2009 godine
iznos od 46,50 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine
iznos od 49,08 EUR sa kamatom od 31.7.2009 godine
iznos od 54,21 EUR sa kamatom od 31.8.2009 godine
iznos od 53,76 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine
iznos od 48,58 EUR sa kamatom od 2.11.2009 godine
iznos od 58,30 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine
iznos od 66,10 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine
iznos od 77,19 EUR sa kamatom od 1.2.2010 godine
iznos od 43,70 EUR sa kamatom od 1.3.2010 godine
iznos od 32,22 EUR sa kamatom od 17.3.2010 godine
iznos od 22,30 EUR sa kamatom od 19.4.2010 godine
iznos od 34,88 EUR sa kamatom od 7.5.2010 godine
iznos od 39,54 EUR sa kamatom od 17.5.2010 godine
iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 17.5.2010 godine
iznos od 64,11 EUR sa kamatom od 18.5.2010 godine
iznos od 3,21 EUR sa kamatom od 31.5.2010 godine
iznos od 37,94 EUR sa kamatom od 10.6.2010 godine
iznos od 78,48 EUR sa kamatom od 28.6.2010 godine
iznos od 9,99 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine
iznos od 28,27 EUR sa kamatom od 12.7.2010 godine
iznos od 83,58 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
iznos od 8,25 EUR sa kamatom od 6.8.2010 godine
iznos od 82,04 EUR sa kamatom od 30.8.2010 godine
iznos od 61,91 EUR sa kamatom od 8.11.2010 godine
iznos od 15,80 EUR sa kamatom od 8.11.2010 godine
iznos od 42,47 EUR sa kamatom od 10.11.2010 godine
iznos od 102,25 EUR sa kamatom od 30.11.2010 godine
iznos od 18,37 EUR sa kamatom od 13.12.2010 godine
iznos od 44,45 EUR sa kamatom od 11.1.2011 godine
iznos od 88,65 EUR sa kamatom od 21.1.2011 godine
iznos od 38,15 EUR sa kamatom od 25.1.2011 godine
iznos od 3,88 EUR sa kamatom od 25.1.2011 godine
iznos od 56,04 EUR sa kamatom od 1.2.2011 godine
iznos od 41,55 EUR sa kamatom od 10.2.2011 godine
iznos od 69,61 EUR sa kamatom od 16.2.2011 godine
iznos od 5,97 EUR sa kamatom od 24.2.2011 godine
iznos od 36,98 EUR sa kamatom od 24.2.2011 godine
iznos od 118,42 EUR sa kamatom od 3.3.2011 godine
iznos od 34,69 EUR sa kamatom od 9.3.2011 godine
iznos od 19,18 EUR sa kamatom od 14.3.2011 godine
iznos od 163,68 EUR sa kamatom od 29.3.2011 godine
iznos od 182,57 EUR sa kamatom od 29.3.2011 godine
iznos od 12,54 EUR sa kamatom od 29.3.2011 godine
iznos od 35,35 EUR sa kamatom od 11.4.2011 godine
iznos od 114,11 EUR sa kamatom od 21.4.2011 godine
iznos od 13,38 EUR sa kamatom od 29.4.2011 godine
iznos od 90,52 EUR sa kamatom od 29.4.2011 godine
iznos od 44,37 EUR sa kamatom od 11.5.2011 godine
iznos od 56,15 EUR sa kamatom od 20.5.2011 godine
iznos od 76,61 EUR sa kamatom od 20.5.2011 godine
iznos od 120,95 EUR sa kamatom od 27.5.2011 godine
iznos od 24,34 EUR sa kamatom od 30.5.2011 godine
iznos od 2,53 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine
iznos od 50,25 EUR sa kamatom od 10.6.2011 godine
iznos od 51,41 EUR sa kamatom od 11.7.2011 godine
iznos od 154,78 EUR sa kamatom od 14.7.2011 godine
iznos od 46,76 EUR sa kamatom od 10.8.2011 godine
iznos od 252,37 EUR sa kamatom od 11.8.2011 godine
iznos od 71,94 EUR sa kamatom od 27.8.2011 godine
iznos od 40,55 EUR sa kamatom od 12.9.2011 godine
iznos od 125,35 EUR sa kamatom od 29.9.2011 godine
iznos od 78,02 EUR sa kamatom od 6.10.2011 godine
iznos od 53,23 EUR sa kamatom od 11.10.2011 godine
iznos od 49,74 EUR sa kamatom od 10.11.2011 godine
iznos od 132,32 EUR sa kamatom od 29.11.2011 godine
iznos od 8,31 EUR sa kamatom od 9.12.2011 godine
iznos od 179,51 EUR sa kamatom od 16.12.2011 godine
iznos od 52,95 EUR sa kamatom od 27.12.2011 godine
iznos od 79,67 EUR sa kamatom od 27.12.2011 godine
iznos od 69,97 EUR sa kamatom od 11.1.2012 godine
iznos od 106,08 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine
iznos od 160,72 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine
iznos od 70,86 EUR sa kamatom od 13.2.2012 godine
iznos od 33,43 EUR sa kamatom od 27.2.2012 godine
iznos od 117,84 EUR sa kamatom od 27.2.2012 godine
iznos od 70,72 EUR sa kamatom od 12.3.2012 godine
iznos od 75,00 EUR sa kamatom od 22.3.2012 godine
iznos od 73,59 EUR sa kamatom od 22.3.2012 godine
iznos od 108,21 EUR sa kamatom od 2.4.2012 godine
iznos od 76,05 EUR sa kamatom od 12.4.2012 godine
iznos od 33,21 EUR sa kamatom od 12.4.2012 godine
iznos od 222,68 EUR sa kamatom od 16.4.2012 godine
iznos od 75,27 EUR sa kamatom od 16.4.2012 godine
iznos od 181,45 EUR sa kamatom od 19.4.2012 godine
iznos od 4,20 EUR sa kamatom od 30.4.2012 godine
iznos od 148,72 EUR sa kamatom od 14.5.2012 godine
iznos od 109,89 EUR sa kamatom od 29.5.2012 godine
iznos od 0,96 EUR sa kamatom od 31.5.2012 godine
iznos od 154,48 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine
iznos od 108,26 EUR sa kamatom od 10.7.2012 godine
iznos od 195,32 EUR sa kamatom od 27.7.2012 godine
iznos od 65,39 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine
iznos od 150,75 EUR sa kamatom od 9.8.2012 godine
iznos od 108,92 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine
iznos od 9,23 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine
iznos od 89,32 EUR sa kamatom od 11.9.2012 godine
iznos od 151,98 EUR sa kamatom od 18.10.2012 godine
iznos od 142,36 EUR sa kamatom od 18.10.2022 godine
iznos od 112,69 EUR sa kamatom od 19.10.2012 godine
iznos od 1,27 EUR sa kamatom od 31.10.2012 godine
iznos od 148,80 EUR sa kamatom od 19.12.2012 godine
iznos od 93,44 EUR sa kamatom od 3.1.2013 godine
iznos od 15,12 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine
iznos od 57,99 EUR sa kamatom od 10.1.2013 godine
iznos od 140,50 EUR sa kamatom od 21.1.2013 godine
iznos od 43,54 EUR sa kamatom od 18.2.2013 godine
iznos od 61,91 EUR sa kamatom od 18.2.2013 godine
iznos od 194,85 EUR sa kamatom od 2.4.2013 godine
iznos od 182,98 EUR sa kamatom od 18.4.2013 godine
iznos od 69,04 EUR sa kamatom od 23.5.2013 godine
iznos od 162,29 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine
iznos od 72,21 EUR sa kamatom od 30.8.2013 godine
iznos od 78,79 EUR sa kamatom od 30.8.2013 godine
iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine
iznos od 143,01 EUR sa kamatom od 15.10.2013 godine
iznos od 23,77 EUR sa kamatom od 24.10.2013 godine
iznos od 29,00 EUR sa kamatom od 24.10.2013 godine
iznos od 143,27 EUR sa kamatom od 15.11.2013 godine
iznos od 81,12 EUR sa kamatom od 16.12.2013 godine
iznos od 141,26 EUR sa kamatom od 16.1.2014 godine
iznos od 112,36 EUR sa kamatom od 12.2.2014 godine
iznos od 111,97 EUR sa kamatom od 10.3.2014 godine
iznos od 151,00 EUR sa kamatom od 10.4.2014 godine
iznos od 141,70 EUR sa kamatom od 14.5.2014 godine
iznos od 113,05 EUR sa kamatom od 10.6.2014 godine
iznos od 176,52 EUR sa kamatom od 16.7.2014 godine
iznos od 87,44 EUR sa kamatom od 12.8.2014 godine
iznos od 23,81 EUR sa kamatom od 12.8.2014 godine
iznos od 246,62 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 270,74 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 97,96 EUR sa kamatom od 29.8.2014 godine
iznos od 171,21 EUR sa kamatom od 11.9.2014 godine
iznos od 25,25 EUR sa kamatom od 11.9.2014 godine
iznos od 165,35 EUR sa kamatom od 9.10.2014 godine
iznos od 77,82 EUR sa kamatom od 10.10.2014 godine
iznos od 134,14 EUR sa kamatom od 10.10.2014 godine
iznos od 31,48 EUR sa kamatom od 16.10.2014 godine
iznos od 106,63 EUR sa kamatom od 11.11.2014 godine
iznos od 100,89 EUR sa kamatom od 11.11.2014 godine
iznos od 177,69 EUR sa kamatom od 11.12.2014 godine
iznos od 31,10 EUR sa kamatom od 11.12.2014 godine
iznos od 189,90 EUR sa kamatom od 12.1.2015 godine
iznos od 58,87 EUR sa kamatom od 12.2.2015 godine
iznos od 143,17 EUR sa kamatom od 12.2.2015 godine
iznos od 136,42 EUR sa kamatom od 23.2.2015 godine
iznos od 227,61 EUR sa kamatom od 23.2.2015 godine
iznos od 51,98 EUR sa kamatom od 10.3.2015 godine
iznos od 156,17 EUR sa kamatom od 10.3.2015 godine
iznos od 123,42 EUR sa kamatom od 23.3.2015 godine
iznos od 279,59 EUR sa kamatom od 23.3.2015 godine
iznos od 279,59 EUR sa kamatom od 23.3.2015 godine
iznos od 243,85 EUR sa kamatom od 23.3.2015 godine
iznos od 35,74 EUR sa kamatom od 10.4.2015 godine
iznos od 175,8 EUR sa kamatom od 10.4.2015 godine
iznos od 28,91 EUR sa kamatom od 13.4.2015 godine
iznos od 74,88 EUR sa kamatom od 12.5.2015 godine
iznos od 132,01 EUR sa kamatom od 12.5.2015 godine
iznos od 147,58 EUR sa kamatom od 8.6.2015 godine
iznos od 69,37 EUR sa kamatom od 8.6.2015 godine
iznos od 8,56 EUR sa kamatom od 9.6.2015 godine
iznos od 201,66 EUR sa kamatom od 9.7.2015 godine
iznos od 14,82 EUR sa kamatom od 9.7.2015 godine
iznos od 14,91 EUR sa kamatom od 10.7.2015 godine
iznos od 197,55 EUR sa kamatom od 10.8.2015 godine
iznos od 1,26 EUR sa kamatom od 31.8.2015 godine
iznos od 52,31 EUR sa kamatom od 8.9.2015 godine
iznos od 165,17 EUR sa kamatom od 8.9.2015 godine
iznos od 37,97 EUR sa kamatom od 9.9.2015 godine
iznos od 76,45 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine
iznos od 279,59 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine
iznos od 279,59 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 24. travnja 2007.godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. dok se preko dosuđenog za iznos od 6.257,81 EUR odbija tužbeni zahtjev tužiteljice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.223,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica RKN u tužbi podnesenoj 3. svibnja 2019. navodi su stranke 24. travnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 236-81/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 223.430,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,20% (čl. 3 i čl. 6.). Mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom je iznosila 1.092,62 CHF. Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, niti s jednom promjenom se tužiteljica nije usuglasila. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga. Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97 st.1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. istog zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82 st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st.1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja | Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu jem kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111. svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske- ekonomske struke. U svakom slučaju, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništenoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužiteljica mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužiteljica je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatila veći iznos od onoga što bi morala da su te odredbe bile valjane.
2. Tuženik Addiko banka d.d. se u odgovoru na tužbu usprotivila osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te ističe da je tužba nije razumljiva, odnosno kako nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te uopće predmet raspravljanja u ovom postupku, sve u smislu čl. 106. i 109. ZPP, a iz razloga kako slijedi. Tužiteljica je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvarila pa joj se osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka. Tuženik ističe kako su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK). Navedenim ZIDZPK, u čl. 19.b, određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. 8. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu. ZIDZPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Ističe da je kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u ovom postupku jest u potpunosti konzumiran prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Upravo je iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZPK, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih, ovdje parničnih, strana sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pritom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenog tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu.
Tuženik ističe kako prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu nije osnovan. Naime, sve kada bi i bile ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredba kojom je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, a što se kategorički osporava, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.
2.1. Tuženik nadalje pisanim putem ističe da osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bila ništetna, s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope nesumnjivo odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana te je, suprotno tužiteljevim navodima, predmetni Ugovor o kreditu sadržavao sve pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti, odnosno tuženik je pri sklapanju istoga postupao sukladno svim važećim prisilnim propisima, a posljedično čemu činidba iz predmetnog Ugovora o kreditu zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti. Nadalje ističe kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Kreditni referent je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Osim navedenog, sklapanje upravo Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužitelja, jer je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nudio i druge kreditne proizvode, npr. ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili kunske kredite. Međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Na kraju tuženik ističe prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 236-81/2007 od 24. travnja 2007. (l.s. 5-12), Aneks uz ugovor o kreditu broj: 236-81/2007 od 24. svibnja 2016. (l.s. 18-19), izračun konverzije (l.s. 20-21), obavijest o provedenoj konverziji (l.s. 60-61), otplatni plan (l.s. 62-66), specifikaciju uplata (l.s. 216-222), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan (l.s. 285-331), te je provedeno saslušanje tužiteljice u svojstvu stranke (l.s. 372-373).
4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
5. Ponajprije je navesti da je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja uredila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, i to podneskom zaprimljenim 16. listopada 2024. (l.s. 352-364).
5.1. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe, kao u podnesku tužitelja od 22. listopada 2024. (l.s. 365-368), navesti je da je sud dopustio preinaku tužbe kao u podnescima tužiteljice od 5. veljače 2024. i 16. listopada 2024., i to raspravnim rješenjem od 27. studenog 2024. (l.s. 370). S obzirom da je financijsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka te kako su nove činjenice odlučne za izračun pojedinačno plaćenih iznosa, a i ukupnog iznosa, utvrđene tek po provođenju financijskog vještačenja, to je sud zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe kao u točki I. izreke rješenja. Jednako pravno shvaćanje je je zauzeo Vrhovni sud RH pod brojem Su IV- 162/2021 26. studenog 2021. gdje se u odnosu na dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem navodi da je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-81/2007 od 24. travnja 2007., te isplata iznosa od 92.706,44 EUR.
7. Tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 12.465,07 EUR na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa, te iznos od 17.510,35 EUR s osnova ništetne valutne klauzule.
7.1. Iz Ugovora o kreditu broj 236-81/2007 od 24. travnja 2007. (l.s. 5-12) proizlazi da su tuženica po svojoj pravnoj prednici Hypo Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb kao Kreditor i tužiteljica RK, kao Korisnica kredita zaključili su Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 236-81/2007 dana 24. travnja 2007. godine, kojim je tuženica odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 223.430,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 4,20 % godišnje. Rok otplate kredita iznosi 30 godina. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 360 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora, odnosno banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio ugovora o kreditu. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta je ugovorom utvrđena u iznosu od 1.092,62 CHF. Prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 30.06.2007. Odobreni kredit u iznosu od 223.430,00 CHF isplaćen je dana 4.05.2007. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 996.944,68 kn po primijenjenom tečaju koji je iznosio 1 CHF = 4,46200 HRK.
7.2. Uvidom u Aneks uz ugovor o kreditu broj: 236-81/2007 od 24. svibnja 2016. (l.s. 18-19) proizlazi da je utvrđen iznos preplate od 47.149,47 kn, odnosno 6.257,81 EUR koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta, i to najviše do 50 % sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Nadalje je utvrđeno stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 119.389,14 EUR prema izračunu konverzije.
8. Iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da u je kod zaključenja ugovora dočekao već pripremljeni ugovor i nije mogla utjecati na pojedine njegove odredbe. Nije ekonomske struke i vjerovala je banci da je u ugovoru sve napisano kako treba. Nisu joj od strane djelatnika banke objašnjene odredbe o promjenjivog kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli već joj je rečeno da je CHF stabilna valuta, povoljan kredit, da je odabrala dobru banku i slično. Nije joj rečeno da bi se rate otplate mogle mijenjati u smislu da bi mogle rasti. Neko vrijeme rate otplate nisu rasle, pa su potom podivljale. Nije mogla otplaćivati na vrijeme visoke rate kredita, rate su otišle duplo, pa je kasnila kod plaćanja i onda bi je iz banke znali zvati telefonom i više puta u danu, a znali su joj prijetiti da će mi sjesti na plaću kod poslodavca i da će mi prodati kuću. Radi otplate ovog kredita je bila prisiljena prodati suprugov i svoj auto. Ona je išla u banku tražiti neko rješenje radi visokih rata, a tamo su joj rekli se ne može ništa napraviti jer je tako podigla kredit i da ga može jedino otplatiti u cijelosti. Kredit je podigla kako bi kupila obiteljsku kuću u kojoj danas živi sa suprugom i dvoje djece, a koju nije uspjela dovršiti jer ju je taj kredit ubio. Tu kuću koristi samo za život i nije ju nikada iznajmljivala, a od svega stresa radi kredita se razboljela, dobila je reumatoidni artritis, pa ne može više raditi u struci kao medicinska sestra i sada radi kao nastavnik u srednjoj školi u Gospiću. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije shvaćala pojam valutne klauzule i promjenjive kamate stope, jer nije u toj struci. Pristupila je konverziji ugovora da bi joj se ta rata smanjila i da se izvuče iz tog pakla.
8.1. Tuženik je na okolnost pregovaranja o sadržaju kredita i upozorenja o rizicima fluktuacije tečaja CHF predložio saslušanje zaposlenika tuženika R B i javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak, a od kojih dokaznih prijedloga je na koncu odustao.
9. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare, te da li je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovoj pravnoj stvari.
10. Ponajprije, tuženik pogrešno smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud, (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž-6053/17-2 od 6. ožujka 2018.). Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.
8.3. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje pravne prednice tuženika Hypo Alpe Adria Bank (sada Addiko banke) i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
8.4. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prednica tuženika Hypo Alpe Adria Bank, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
8.5. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
8.6. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.
9. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
9.1. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.
9.2. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).
10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
11. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.
11.2. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.
11.3. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.
12. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
12.1. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj. 12.2. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
13. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.
14. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primila uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.
14.1. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je prihvatio osnovanim podredni tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate, dok je glavni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
14.2. Naime, iako su presudom u kolektivnom sporu i u ovoj pravnoj stvari utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom da i bez tih odredbi ugovor može opstati. Budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Ovakvo stajalište je izraženo i u presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017-10. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Majdi Korljan koja je sačinila nalaz i mišljenje temeljem kojeg je sud utvrdio da je tuženik uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,20 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu 93.918,06 kn/12.465,07 EUR ako se u izračun prikažu samo pozitivne razlike po prijedlogu tužiteljice, i to od dana otplate kredita do konverzije. Nadalje proizlazi da je tuženik uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 131.931,74 kn /17.510,35 EUR ako se u izračun prikažu samo pozitivne razlike po prijedlogu tužiteljice u tom slučaju utvrđena razlika anuiteta iznosi to od dana početka otplate kredita do konverzije.
16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan kao stručan i objektivan, te nalazi neosnovanim prigovor tuženika da vještak nije uzeo u obzir negativne razlike budući da sud nije dao ni nalog vještaku da uračuna negativne razlike. Naime, sud nije uzeo u obzir negativne razlike za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita s obzirom da promjenom tečaja na niži od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju išta stekla ili zadržala bez osnova, pa ne postoji obveza uračunavanja iznosa tzv. Negativne razlike u iznos koji tužiteljici pripada s naslova stjecanja bez osnove. Osim toga tuženik nije istakao protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja pa da bi sud uopće bio ovlašten o tome odlučivati.
17. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu obračunao tužiteljici iznose anuiteta godišnje i uslijed promijenjenih kamatnih stopa više obračunala tužiteljici iznose anuiteta od 12.465,07 EUR, te da je radi povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj više obračunala iznos od 17.510,35 EUR, odnosno ukupno 29.975,42 EUR od početka otplate kredita do konverzije, i to više od onoga što bi tuženik primio da je pri izračunu visine iznosa mjesečnih anuiteta promijenjen početni fiksni tečaj CHF (prodajni tečaj kreditora na dan isplate kredita) i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu, bez jednostranih povećanja od strane banke.
17.1. Kada se uračuna preplata iz konverzije utvrđenom iznosu od 6.257,81 EUR, kako to proizlazi iz Sporazuma o korištenju preplate po konverziji kredita od 22. veljače 2016. (l.s. 93) pravilnim obračunom proizlazi da je prednik tužiteljica više platila tuženiku iznos od 23.717,61 EUR (29.975,42 EUR - 6.257,81 EUR), a koji iznos nije obuhvaćen obračunom konverzije, te će tek isplatom tog iznosa tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi, kao u izreci presude.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
19. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji je u cijelosti neosnovan.
19.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
19.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 3. svibnja 2019. to to proizlazi da potraživanje tužiteljice nije u zastari ni u odnosu na ugovaranje valutne klauzule, kao niti u odnosu na potraživanje preplaćene kamate uslijed jednostranoj promjeni kamatne stope.
19.3. Ovdje je navesti da je stajalište ovog suda da nije nastupila zastara ni u odnosu na preinačeni dio tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a ovo iz razloga što tužiteljica u podnesenoj tužbi nije ni navodila novčane iznose koje potražuje uz napomenu da će tužbeni zahtjev precizirati po provedenom financijskom vještačenju. Tako je tužiteljica prvi put nakon financijskog vještačenja podneskom zaprimljenim 5. veljače 2024. (l.s. 335-346) određeno postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. b. st. 4. ZPP-a, a iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom ne potražuje više od zatraženog u tužbi, tako da je radi navedenog u cijelosti neosnovan prigovor zastare.
20. Slijedom svega navedenog nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, već eventualni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti i isplate od ukupno 23.717,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, dok je preko dosuđenog, i to za iznos od 6.257,81 EUR odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve kao u točki II. izreke ove presude.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom da je tužitelj pretežito uspio u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Tako je tužitelj polazeći od postavljenog tužbenog zahtjeva od 29.975,42 EUR uspio sa 23.717,61 EUR, što u postotku iznosi 79,12 %, dok je tuženik uspio s 20,88 %.
17.1. Kada se od postotka uspjeha tužitelja (79,12 % - 20,88 %) oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da je konačan uspjeh tužiteljice 58,24 %, a u kojem postotku je odmjeren trošak tužiteljice prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) i VPS-a od 29.975,42 EUR, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23). Tako je tužiteljici priznat slijedeći trošak, i to za: sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od 28. studenog 2019. i 9. kolovoza 2022., po 250 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.1.), sastav podnesaka 5. veljače 2024. i 16. listopada 2024. kojima se uređuje tužbeni zahtjev po 25 bodova (Tbr. 8.4.), za pristup na ročišta od 10. listopada 2022. i 28. siječnja 2025. po 250 bodova (Tbr. 9.1.) i za odgođeno ročište od 27. studenog 2024. 50 bodova (Tbr. 9.5.), ukupno 1.350 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura PDV od 25 % iznosi 3.375,00 EUR čemu treba pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu od 177,85 EUR i plaćeni predujam za financijsko vještačenje od 265,45 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.818,30 EUR, a od čega tužiteljici prema uspjehu u sporu pripada 58,24 %, odnosno 2.223,77 EUR dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
21.1. Ovaj sud nije priznao tužiteljici zatraženi trošak za sastav podnesaka od 15. siječnja 2021., 17. kolovoza 2021., 22. travnja 2022. i 29. kolovoza 2024. jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
U Zadru, 27. veljače 2025.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
-Tužiteljici po punomoćniku
-Tuženiku po punomoćnicima
