Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1191/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2024. poslovni broj: Pn-1457/2021-26, u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2024. poslovni broj: Pn-1457/2021-26:

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 610,50 EUR sa zateznim kamatama

- preinačuje u dijelu toč. II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 106,20 EUR sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 106,20 EUR sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

- preinačuje u toč. III. izreke na način da se pored iznosa od 804,82 EUR sa zateznim kamatama od 9. veljače 2024. do isplate, tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove postupka u daljnjem iznosu od 103,91 EUR sa zateznim kamatama od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nepobijane toč. I. i IV. izreke presude ostaju neizmijenjene.

III. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR (sedamdesetosam eura i trinaest centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužitelju iznos od 623,80 sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2021. do isplate, dok je toč. II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 804,82 EUR sa zateznim kamatama od 9. veljače 2024. do isplate, dok je pod toč. IV. odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev, kao i u odluci o troškovima postupka (toč. II. i III. izreke). Tužitelj se žali zbog bitne povrede postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti (prema posljednje postavljenom tužbenom zahtjevu) uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti i uz naknadu žalbenog troška, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koju je pretrpio zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 1. veljače 2021. u Zagrebu.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 1. veljače 2021. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu koju je skrivio osiguranik tuženika koji je svojim vozilom udario u lijevi bočni dio vozila tužitelja pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i to trzajnu ozljedu vratne kralješnice, natučenje lijevog ramena i koljena i natučenje palca desne šake.

7. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Borisa Božića u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete ocijenio iznos od 11.700,00 kn. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud smatra da tužitelju pripada pravičan novčani iznos od 500,00 kn, uzimajući u obzir da je tužitelju kroz 10 dana bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno, a cijeneći 1 sat rada nestručne pomoći iznosom od 25,00 kn. Od ovako utvrđenih iznosa (11.700,00 kn + 500,00 kn) sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete od 7.500,00 i osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja u iznosu od 4.700,00 kn, odnosno 623,80 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji zatraženi iznos naknade štete.

8. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s obzirom da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni i dostatni, pa u tom smislu presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.

9. S druge strane, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer utvrđene okolnosti slučaja, po stavu ovog suda, opravdavaju naknadu štete u višem iznosu od 11.700,00 kn / 1.552,86 EUR, utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

10. Naime, Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – nastavno: ZOO) predvidio je objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO) predstavlja neimovinsku štetu. Zbog toga osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete predstavlja povreda prava osobnosti, i to ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (čl. 1100. st. 1. ZOO), dok ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

11. Kada se u tom smislu ima u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha (utvrđenih na temelju provedenog vještačenja), vrste pretrpljenih ozljeda, način ozljeđivanja (kao vozač osobnog automobila), neugodnosti i trajanje liječenja te dob tužitelja, ali i nedvojbena potreba pružanja tuđe pomoći i njege, ovaj sud ocjenjuje da pravična novčana naknada štete nastale tužitelju iznosi 12.500,19 kn / 1.659,06 EUR na ime neimovinske štete i 500,00 kn / 66,36 EUR s osnova tuđe pomoći i njege te je nakon oduzimanja nesporno plaćenog iznos od 7.500,00 kn /995,42 EUR tuženik je obvezan tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 730,00 EUR.

12. Pritom treba ukazati da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr) izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (nastavno: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pored toga, sud je imao u vidu i inflatorna kretanja u Republici Hrvatskoj od nastanka štetnog događaja do danas. Stoga, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i inflatorna kretanja, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade štete od 13.000,19 kn / 1.725,42 EUR predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

13. U svojoj žalbi tužitelj nadalje ukazuje kako je nakon provedenog vještačenja smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev sa iznosa od 10.100,00 kn / 1.340,50 EUR na 730,00 EUR, kojem raspolaganju je tuženik protivio te ističe da je unatoč njegovu protivljenju prvostupanjski sud trebao odlučivati o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i sukladno tome odrediti i naknadu troškova postupka. Posebno ukazuje da je njegovo disponiranje posljedica rezultata vještačenja, koje su okolnosti objektivne, a ne subjektivne prirode.

14. Prema ocjeni ovoga suda pogrešna procjena opsega nastale štete tužitelja prema tuženiku i postavljanje zahtjeva na naknadu štete od 10.100,00 kn odnosno 1.340,50 EUR, iako je tužitelj mogao putem stručne osobe realnije procijeniti svoj zahtjev prije podnošenja tužbe ili je mogao postaviti tužbeni zahtjev u smislu čl.186.b ZPP-a, nikako se ne može pripisati krivnji tuženika.

15. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, koje raspolaganje se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe (čl.193. ZPP-a) valja ukazati da tužitelj ovakvo raspolaganje može učiniti bez pristanka tuženika samo prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, međutim samo ako tuženik na to pristane. Kako se u ovom predmetu tuženik izričito protivio povlačenju dijela tužbe, to je sud ispravno meritorno odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Obzirom na sve izneseno, valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu toč. II., izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatom daljnjih 610,50 EUR, a djelomičnim usvajanjem njegove žalbe preinačiti preostali dio toč. II. izreke pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a i dosuditi tužitelju daljnji iznos naknade štete u visini od 106,20 EUR.

17. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je o troškovima postupka dužan odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Razmotri li se uspjeh stranaka u ovoj parnici proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 100% s osnovom, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 54,45% i da je njegov uspjeh u parnici 77,23% od kojeg postotka je sud oduzeo tuženikov uspjeh u sporu od 22,77% i dobio pozitivnu razliku na strani tužitelja od 54,46%.

18. Osnovano je prvostupanjski sud tužitelju zastupanom po odvjetniku kao potrebne za vođenje ovog postupka priznao parnične troškove koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik (Narodne novine br. 138/23.), sastav tužbe (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 12.1.2022. i 10.1.2024. (Tbr. 9 toč. 1. OT), sastav podneska od 13.8.2021., 24.4.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT) u iznosima od po 75 bodova te sastav podnesaka od 10.2.2022. i 16.1.2023. (Tbr. 8. toč. 4. OT) u iznosima od po 25 bodova, čiji zbroj sukladno navodima žalbe tužitelja jest 500 bodova, a ne 475 bodova kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. Ispravno dosuđenih 500 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR, iznosi 1.000,00 EUR, što uvećano za trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% (250,00 EUR), iznosi ukupno 1.250,00 EUR. Ovom iznosu su pribrojeni troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 26,54 EUR na koji način je dobiven iznos od 1.303,08 EUR. Kada se ovako odmjerena naknada stavi u omjer sa njegovim uspjehom u postupku od 54,46 % dobije se iznos od 709,65 EUR. Ovom iznosu je pribrojen trošak vještačenja od 199,08 EUR priznat u punom iznosu na koji način je dobiven priznati trošak tužitelja od 908,73 EUR.

19. U tom smislu je odluka suda prvog stupnja u toč. III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i u odnosu na odluku u troškovima postupka, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačena te je tuženiku pored iznosa od 804,82 EUR naloženo naknaditi tužitelju i daljnje troškove postupka u iznosu od 103,91 EUR sa zateznim kamatama od 27. veljače 2025. do isplate.

20. Tužitelj je sa svojom žalbom uspio u cijelosti (obzirom je vrijednost predmeta spora žalbe obračunata sukladno čl.35. ZPP-a u iznosu od 106,20 EUR). Tužitelju je stoga temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđen trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10/1 u svezi Tbr. 7/1 i Tbr. 46. OT u iznosu od 78,13 EUR. Zatraženi trošak sudske pristojbe nije u dovoljnoj mjeri određen u smislu čl.164.st.1. ZPP-a, pa nije priznat tužitelju.

21. U nepobijanim toč. I. i IV. izreke presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun