Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1055/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 (ranije Jadransko osiguranje d.d., Zagreb), zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Grgić & partneri u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn- 21/2024-7 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn- 21/2024-7 od 20. lipnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje tako da taj dio sada u cijelosti glasi:

I/1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete ukupan iznos od 876,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 810,27 EUR teku od 23. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 10,72 EUR teku od 26. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i

- na iznos od 55,15 EUR teku od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

I/2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 860,25 EUR, a preko dosuđenog iznosa od 876,14 EUR.

I/3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 817,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 68,55 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete ukupan iznos od 1.168,18 eura (tisuću stotinu šezdeset osam eura osamnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja

- na iznos od 1.080,35 eura teče po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 23. svibnja 2017. do konačne isplate;

- na iznos od 14,30 eura teče po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 26. travnja 2017. do konačne isplate,

- na iznos od 73,53 eura teče od presuđenja 20. lipnja 2024. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 567,17 eura.

III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime troškova ovoga postupka iznos od 3.123,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 20. lipnja 2024. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP), koji se u ovoj parnici koja je počela 21. lipnja 2017. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke propisane u st. 2.-4. tog članka, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženik presudu ne pobija u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja (prometne nesreće) od 20. travnja 2017. u ukupnom iznosu od 1.736,39 EUR

6. Nakon što je konstatirao da je među strankama nesporno da je 20. travnja 2017. u mjestu Batrina u ulici S. Radića ispred kbr.154 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nesreće imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, dok je sporna osnova i visina štete te doprinos sudionika nastanku prometne nesreće, prvostupanjski sud navodi da je u cilju utvrđenja spornih okolnosti nastanka prometne nesreće, visine štete i eventualnog doprinosa sudionika u nastanku štetnog događaja proveo dokaze saslušanjem svjedoka KĐ (sudionika prometne nesreće koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka]) i tužiteljice, prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet, analize cestovnih prometnih nesreća i procjenu strojeva i vozila SĐ te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zoranu Jukiću.

6.1. Prvostupanjski sud ocjenjuje dokaze provedene radi utvrđenja doprinosa sudionika u nastanku štetnog događaja i u toč. 13. obrazloženja zaključuje:

„Sukladno odredbi članka 12. stavka 4. ZSPC-a (Zakon o sigurnosti prometa na cestama - NN br. 67/08; 48/10 - Odluka US RH; 74/11; 80/13; 158/13 - Odluka i Rješenje US RH; 92/14; 64/15; 108/17; 70/19; 42/20; 85/22; 114/22; 133/23 i 145/24

- opaska ovog suda) tužiteljica je kao sudionik prometa bila dužna držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, ista nije tako postupala, a za što je presudom prekršajnog odjela ovoga suda poslovni broj Pp P-1440/17 od 23. studenoga 2017. proglašena krivom. No, izvjesno je nadalje da je takvo protupravno ponašanje tužiteljice doprinijelo nastanku prometne nezgode jer u odsustvu istog, u situaciji da je tužiteljica poštivala postavljenu horizontalnu prometnu signalizaciju, izbjegla bi prometnu nezgodu.

Izvjesno je tužiteljica svojim ponašanjem u prometu doprinijela nastanku štetnog događaja i štete, a sud cijeni doprinos iste u omjeru od 20%, jer je takvo protupravno ponašanje u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom prometnom nezgodom.“

6.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i slabog u trajanju od 21 dan, trpjela je sekundarni strah u trajanju od 2 dana, jakog intenziteta 7 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, dok su joj tuđa pomoć i njega bili potrebni prvih 10 dana 2 puta po 1 sat dnevno (ukupno 20 sati), nakon toga 1 sat dnevno idućih 20 dana (ukupno 20 sati) odnosno sveukupno 40 sati, slijedom čega zaključuje da je medicinskim vještačenjem na izvjestan i nesumnjiv način utvrđeno da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i da joj je u tom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6.3. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja (kod čega ovaj sud primjećuje da tuženik presudu ne pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj: Su IV-47/2020 (dalje: Orijentacijski kriteriji) te odredbe čl. 1100. ZOO-a, prvostupanjski sud tužiteljici (uz utvrđeni doprinos nastanku štetnog događaja od 20%) dosuđuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.080,35 EUR i s osnove imovinske štete iznos od 87,83 EUR, dok ostali dio zahtjeva tužiteljice preko dosuđenih iznosa, a u iznosu od 567,17 EUR, odbija kao neosnovan.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer se pobijana presuda može ispitati i u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o krivnji tužiteljice za štetni događaj (prometnu nesreću).

7.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi samo na način da tu bitnu povredu dovodi u vezu sa stupnjem krivnje tužiteljice i svog osiguranika za štetu nastalu u štetnom događaju (prometnoj nesreći).

8. Međutim, utvrđenjem da krivnja tužiteljice za štetni događaj postoji u razmjernom stupnju od 20%, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a taj razlog tuženik također obrazlaže u žalbi.

8.1. Tuženik u žalbi osnovano ističe „(…) da je tužiteljica na kolniku svojim vozilom vršila radnju skretanja u lijevo na mjestu gdje je to postavljenom prometnom signalizacijom izričito zabranjeno, a pri tome o svojoj namjeri promjene smjera kretanja - skretanje vozilom u lijevo nije obavijestila druge sudionike u prometu jer nije na vozilu uključila lijevi pokazivač smjera (lijevi žmigavac)! Iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu je razvidno da je tužiteljica svojim vozilom radnju skretanja u lijevo započela preko pune razdjelne crte na kolniku što je Zakonom zabranjeno! Pri tome tužiteljica nije dokazala da je neposredno prije početka radnje skretanja u lijevo (i to preko pune uzdužne crte na kolniku), imala uključen lijevi pokazivač smjera!“.

8.2. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud u toč. 12.2. obrazloženja utvrdio da: (…) tužiteljica, iako tvrdi suprotno od osiguranika tuženika (da je upalila lijevi pokazivač smjera, a ne sva četiri), na te okolnosti nije predložila dokaze, a niti je iz provedenih dokaza ovaj sud došao do takvog uvjerenja i zaključka. Naime, tužiteljica je vršila radnju skretanja u lijevo na mjestu gdje je to postavljenom prometnom signalizacijom izričito zabranjeno.“, zaključak tog suda da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od (samo) 20%, nije pravilna, već je prema ocjeni ovoga suda, a uz pravilnu primjenu odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO-a valjalo zaključiti da u konkretnoj situaciji stupanj krivnje tužiteljice iznosi 40%, pa tuženik za nastalu štetu odgovara tužiteljici u omjeru od 60%, a ne u omjeru od 80%, kako je to zaključio prvostupanjski sud.

8.3. Kako opseg i visina iznosa neimovinske i imovinske štete koju je prvostupanjski sud utvrdio u toč. 16.-21. obrazloženja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika, to je uz pravilno utvrđeni stupanj krivnje tužiteljice (40%) i osiguranika tuženika (60%), valjalo naložiti tuženiku da tužiteljicu naknadi štetu u ukupnom iznosu od 876,14 EUR, a ne u iznosu od 1.168,18 EUR.

9. U tom kontekstu neosnovan je prigovor zastare kod čega se tuženik poziva na nesporne činjenice:

- da se je prometna nesreća dogodila 20. travnja 2017.,

- da je tužiteljica ustala s tužbom 21. lipnja 2017. u kojoj je s osnove naknade neimovinske štete potraživala iznos od 1.008,70 EUR / 7.600,00 kn i

- da je tužiteljica u podnesku od 23. studenog 2021. povisila tužbeni zahtjev tako da je na ime naknade neimovinske štete potraživala iznos od 1.576,09 EUR / 11.875,00 kn.

9.1. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. prihvaćeno je pravno shvaćanje, koje kao primjenjivo na konkretni slučaj prihvaća i ovaj sud, a koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

9.2. Stoga, obzirom da se je štetni događaj zbio 20. travnja 2017., da je tužiteljica ustala s tužbom 21. lipnja 2017. i da je u podnesku od 23. studenog 2021. iz iste činjenične osnove povisila tužbeni zahtjev, to nisu protekli niti subjektivni niti objektivni rok zastare naknade štete normirani u odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a. Nastavno, obzirom da je tužiteljica već u tužbi potraživala na ime naknade štete iznos koji je veći od iznosa koji joj je valjalo dosuditi u ovoj parnici, to nije osnovan niti prigovor zastare u pogledu početka tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata (kod toga ovaj sud primjećuje da tuženik prigovor zastare u odnosu na zakonske zatezne kamate ističe samo za slučaj ako bi sud dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onog kojeg je potraživala tužbom).

10. Zaključno, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP-a jer da, kako to tvrdi tuženik u žalbi: „(…) sud nije utvrdio da je za iznos od 132,73 EUR / 1.000,00 kn na ime smanjenja životne aktivnosti tužbeni zahtjev povučen.“ Naime, naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđuje se u jedinstvenom (integralnom) iznosu, kod čega su duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a samo jedan od kriterija (mjerila) po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične novčane naknade, dok je prema odredbi čl. 1046. ZOO-a pravni temelj naknade štete sada povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. izreke, djelomično potvrđena i djelomično preinačena na način kako je to odlučeno u toč. I/1. i I/2. izreke ove presude.

12. Zbog djelomičnog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti i odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a koja u relevantnom sadržaju glasi:

„Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“

12.1. Tužiteljica je u odnosu na osnovu zahtjeva uspjela sa 60% (prema omjeru krivnje kod sudionika štetnog događaja), a u odnosu na visinu zahtjeva sa 51% (od zatraženih 1.736,39 EUR uspjela je s iznosom od 876,14 EUR), pa njen ukupni uspjeh iznosi 55,50%, dok je uspjeh tuženika 44,50%, tako da je uspjeh tužiteljice za 11% veći od uspjeha tuženika i tužiteljici valja odmjeriti (i dosuditi) naknadu njenih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, dakle u omjeru od 11% ukupno priznatih troškova koji se odnose na zastupanje tužiteljice po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) i na sudske pristojbe. Trošak vještačenja tužiteljici je priznat u cijelosti jer je taj trošak bio nužan za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja.

12.2. Tužiteljici se kao opravdan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN br. 138/23) priznaje slijedeći trošak:

- za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 32. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- za zastupanje na ročištima održanim 10. listopada 2017., 14. ožujka 2022., 22. svibnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- za zastupanje na ročištima održanim 13. travnja 2022. i 20. lipnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife,

- za sastav podnesaka od 26. listopada 2017. i 15. studenog 2017. u iznosu od 62,50 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife,

- za sastav podnesaka od 10. rujna 2021. i 23. studenog 2021. u iznosu od 250,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

odnosno ukupno 2.125,00 EUR, čemu valja dodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu kojeg je utvrdio prvostupanjski sud u iznosu od 238,89 EUR i na taj način se dobiva ukupno priznati trošak tužiteljice od 2.363,89 EUR pa joj prema uspjehu u sporu od 11%, iz osnova zastupanja i sudskih pristojbi valja dosuditi iznos od 260,03 EUR. Tome se dodaje trošak vještačenja od 557,43 EUR, čime se dobiva iznos od 817,46 EUR te je naloženo tuženiku da tužiteljici plati taj iznos. Stoga je odlučeno kao u toč. I/3. ove presude.

12.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi podnesaka od 15. veljače 2018., 6. travnja 2018., 9. listopada 2019., 6. prosinca 2019., 6. svibnja 2021., 11. studenog 2021. i 6. lipnja 2022., jer navedeni podnesci nisu bili potrebni u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužiteljici nije priznati trošak sastava podneska (odgovora na žalbu) jer niti taj podnesak nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Zaključno, tužiteljici nije priznati niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2022. jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da tog dana ročište nije niti održano.

13. Obzirom da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke, djelomično potvrđena i djelomično preinačena, zbog jasnoće izričaja taj dio je u cijelosti napisan u toč. I. izreke (podtočke I/1., I/2. i I/3.) ove presude.

14. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom (25%) pa mu se u tom omjeru primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a priznaje i dosuđuje trošak prema troškovniku iz žalbe koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 234,38 EUR (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EUR prema Tbr. 3. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN br. 37/23), što ukupno iznosi 274,20 EUR odnosno prema uspjehu u žalbenom postupku 68,55 EUR.

14.1. Stoga je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 68,55 EUR te je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun