Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-791/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Aleksandru Joksoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Zujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti izjave o priznanju duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5111/2018-44 od 17. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5111/2018-44 od 17. studenog 2021.

II Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja UI, II-tužiteljice ŠI i III tužitelja II, kao nasljednika ranijeg tužitelja NI, u cijelosti koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništava i bez pravnog učinka izjava tužitelja od 09.5.2007. godine po kojoj je tuženiku BI iz [adresa] dužan 70.000,00 EUR i da je taj iznos dužan vratiti do 30.5.2007. godine, te je tuženik dužan platiti trošak postupka, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se I-tužitelju UI, II-tužiteljici ŠI i III-tužitelju II da tuženiku BI nadoknade parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kn u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1. do toč. 3., iz čl. 354. st. 1. i. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14. ,70/19., 80/22.,114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Potražuju potražuju trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. U smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke, stoga protivno tvrdnji žalitelja odlukom suda prvog stupnja kojom nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi tužitelja nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP-a na koju sadržajno svojom žalbom upiru tužitelji.

9. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističu žalitelji.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je prednik tužitelja UI **.**.2007. potpisao Izjavu kojom je izjavio da je na dan 9. svibnja 2007. tuženiku dužan iznos od 70.000,00 EUR te da mu se taj iznos obvezuje vratiti do 30. svibnja 2007. Sporno je, je li predmetna Izjava fiktivna (prividna) i bez pravnog učinka odnosno je li ista ništetna s obzirom na to da prednik tužitelja u tužbi navodi da je istu dao na zahtjev tuženika koji da je tvrdio da mu je takva izjava potrebna samo radi obitelji te da istu neće koristiti ni u kakve druge svrhe, dok tuženik ovu Izjavu koristi u sudskom postupku poslovni broj P-3930/08.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

-da I i III-tužitelji, u svojim stranačkim iskazima ne osporavaju da je njihov pravni prednik i otac NI potpisao Izjavu od 9. svibnja 2007. (list 3) kojom je izjavio da je na dan 9. svibnja 2007. tuženiku dužan iznos od 70.000,00 EUR koji mu se obvezuje vratiti do 30. svibnja 2007., ne osporavaju da je njihov otac NI, tuženiku dugovao novac po nekom drugom osnovu osim temeljem kupoprodajnog ugovora;

-da prednik tužitelja NI u svojim očitovanjima danim u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-3930/2008, u podnesku od 29.ožujka 2010. (str. 23 i 24 spisa) potvrđuje da je tuženiku temeljem kupoprodaje plutajućeg ugostiteljskog objekta „Trnjanski brod“ ostao dužan 70.000,00 EUR navodeći da je to i potvrdio

Izjavom od 9. svibnja 2007.,

-da je prednik tužitelja NI u odgovoru na tužbu danom u spomenutom parničnom postupku 8. srpnja 2008. (strana 20-22 spisa) naveo da se ovdje tuženiku obvezao na kraju isplatiti još 70.000,00 EUR najkasnije 30. svibnja 2007. o čemu da mu je izdao i odgovarajuću potvrdu;

-da je iz Ugovora o osnivanju založnog prava od 12. srpnja 2007. (strana 15 - 16 spisa) utvrđeno da su prednik tužitelja, kao dužnik, i tuženik, kao vjerovnik, sporazumno utvrdili da je prednik tužitelja dužan tuženiku iznos od 70.000,00 EUR, koji iznos je trebao isplatiti do 30. svibnja 2007. u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da do dana zaključenja toga ugovora to nije učinio, čiju valjanost ne samo da nije osporio niti prednik tužitelja niti 1. i 3. tužitelji;

-da u svom iskazu prednik tužitelja NI danom pred Trgovačkim sudom u Sisku u predmetu poslovni broj P-116/09 (strana 90-95) ne čini spornim činjenicu da je u registru Lučke kapetanije Sisak upisano založno pravo na ime tuženika na iznos od 70.000,00 EUR;

-da svjedokinja VI u svom iskazu potvrđuje da je prednik tužitelja predmetnu Izjavu potpisao u vrijeme kada tuženiku nije isplatio kupoprodajnu cijenu za ovaj brod u cijelosti;

-da tuženik u svom stranačkom iskazu tvrdi da mu je prednik tužitelja do potpisivanja predmetne Izjave isplatio ukupno samo 50.000,00 EUR, da mu je ostao dužan 70.000,00 EUR, a što je u skladu navodu prednika tužitelja iz odgovora na tužbu danog u postupku poslovni broj P-3930/2008 gdje isti navodi da je tuženiku nakon ugovaranja kupoprodajne cijene od 120.000,00 EUR isplatio najprije 5.000,00 EUR, a potom još 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a nešto u robi tako da mu je za isplatu ostalo još 70.000,00 EUR.

12. Na temelju izvedenih dokaza te utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je prednik tužitelja predmetnu Izjavu od 9. svibnja 2007. tuženiku potpisao vezano uz dugovanje iz navedene kupoprodaje broda, ne prihvaća osnovanim navode iz tužbe prema kojima bi prednik tužitelja predmetnu Izjavu od 9. svibnja 2007. dao bez pravne osnove s obzirom na to da je utvrđeno da je ista izjava dana upravo na temelju dugovanja prednika tužitelja, kao kupca, prema tuženiku, kao prodavatelju iz navedene kupoprodaje broda pri čemu u istoj nije navedena nikakva svrha za koju bi se ista mogla koristiti odnosno zabrana tuženiku da ju koristi kao dokaz postojanja toga duga u sudskom postupku pa činjenica da tuženik, kao tužitelj, istu koristi kao dokaz svojih navoda u postupku poslovni broj P-3930/2008, što Izjavu od 9. svibnja 2007. ne čini ništetnom u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje u tekstu: ZOO).

13. Iz stanja spisa proizlazi, protivno žalbenim navodima tužitelja kojima se navodi da je izjava od 9. svibnja 2007. dana pod uvjetom ishođenja od strane tuženika svih potrebnih dozvola i koncesija za korištenje predmetnog broda kao ugostiteljskog objekta da Izjava od 9. svibnja 2007. sadrži izjavu o dugu i njegovoj visini koja potječe iz poslovnog odnosa pravnog prednika tužitelja NI i tuženika kao ugovornih strana o kupnji plutajućeg ugostiteljskog objekta „Trnjanski brod“, a što je sam prednik tužitelja priznao i nakon potpisivanja predmetne Izjave u odgovoru na tužbu danom 8. srpnja 2008. (strana 20-22 spisa) danom u parničnom postupku koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-3930/2008, u podnesku od 29. ožujka 2010. u istom postupku.

13.1. Pored toga važno je napomenuti da su između pravnog prednika tužitelja i tuženika dva mjeseca poslije potpisivanja predmetne Izjave, 12. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o osnivanju založnog prava (str. 15 i 16 spisa ) kojim su pravni prednik tužitelja, kao dužnik, i ovdje tuženik, kao vjerovnik, sporazumno utvrdili da je prednik tužitelja dužan tuženiku iznos od 70.000,00 EUR (članak I ugovora), te je temeljem tog ugovora Rješenjem Lučke kapetanije Sisak od 29. svibnja 2008. (str. 17-19 spisa) određena uknjižba založnog prava na plovilu "Trnjanski brod" PO- 32 u vlasništvu NI (pravnog prednika tužitelja) u korist tuženika do isplate dugovanog iznosa od 70.000,00 eura.

14. Pri tome se ističe da su žalbeni navodi i tvrdnje tužitelja, a kojima se upire na postojanje dogovora između tuženika i pravnog prednika tužitelja da bi ovdje tuženik na sebe preuzeo obvezu ishođenja svih potrebnih dozvola i koncesija za rad i korištenje broda kao ugostiteljskog objekta, suprotni čl. II. Ugovora o osnivanju založnog prava od 11.srpnja 2007. kojom je takvu obvezu na sebe preuzeo upravo pravni prednik tužitelja a ne tuženik.

15. Žalbeni navodi tužitelja kojima se čine upitnim razlozi zbog kojih bi pravni prednik tužitelja kupio plutajući objekt za iznos od 120.000,00 eura od tuženika, kojima se osporava prometna vrijednost broda upirući na stanje broda protivni su kako stranačkim iskazima tužitelja tako i iskazu svjedoka VI, kao i činjenici da niti pravni prednik tužitelja visinu ugovorene kupoprodajne cijene nije činio spornom.

13.2. Stoga kraj takvog stanja stvari i činjeničnih utvrđenja u postupku pred prvostupanjskim sudom, suprotno žalbenim navodima tužitelja, utvrđeno je da Izjava od 9. svibnja 2007. sadrži izjavu o dugu i njegovoj visini koja potječe iz poslovnog odnosa pravnog prednika tužitelja NI i tuženika kao ugovornih strana o kupnji plutajućeg ugostiteljskog objekta „Trnjanski brod“, da je Izjavom od 9. svibnja 2007. na nedvojben način jasno, određeno i bezuvjetno manifestirana dužnikova volja (pravnog prednika tužitelja) kojom dug zaista i priznaje, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

14. Pri tome se napominje da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji a niti njihov pravni prednik nisu u spis dostavili nikakav Opoziv izjave od 5. svibnja 2010., budući da su na prijemnom štambilju prilikom predaje tužbe (koja je predana neposredno) evidentirano koliko priloga je predano a u popisu pismena isti prilozi su evidentirani i brojem i opisom, stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima se tvrdi suprotno, stoga se i Opoziv izjave od 5. svibnja 2010. , koji je dostavljen uz žalbu u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a smatra novim dokazom o kojemu ovaj sud nije ovlašten odlučivati.

15. Stoga je i po ocijeni ovog suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Vezano uz navode tužitelja da prednik tužitelja pok. NI u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, napominje se, da je protivno žalbenim navodima, tužba zaprimljena s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 510.000,00 kn sukladno kojoj vrijednosti je pri podnošenju tužbe tužitelj upozoren na plaćanje sudske pristojbe u najvišem mogućem iznosu od 5.000,00 kn, a kako se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, temeljem odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi pa kako niti tuženik nije prigovorio tako označenoj vrijednosti spora, to je sud prvog stupnja pravilno prihvatio po tužitelju naznačenu vrijednost spora i nije bilo potrebe da sud o navedenome odlučuje rješenjem, dakle ne postoje uvjeti i pretpostavke za primjenu odredbe čl. 40. st. 5.ZPP-a obzirom da je vrijednost predmeta spora u postupku pred prvostupanjskim sudom pravilno određena i utvrđena.

17. Sud prvog stupnja opravdano je tuženiku dosudio trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tužitelja nije dovedeno u pitanje.

17.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12.,103/14.,118/14.,107/15. - dalje: Tarifa) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, tuženicima zastupanim po punomoćniku odvjetniku, sud prvog stupnja osnovano je priznao za zastupanje na ročištima 19. 5. 2021. i 6. 10. 2021. u iznosima od po zatraženih 5.000,00 kn, (Tbr.9/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 25. 1. 2021. u iznosu od zatraženih 2.500,00 kn (Tbr. 9/2 Tarife), te za zastupanje na ročištima 26. 11. 2020. i 17. 9. 2020. (Tbr.9/5 Tarife) u iznosima od po 500,00 kn, PDV u visini od 25% (Tbr.42 Tarife) u iznosu od 3.375,00 kn, ukupno iznos od 16.875,00 kn.

18. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

19. U smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom.

Osijek, 27. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran