Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1672/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice FN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice mldb. SN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici, obje zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 353/2021-42 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-353/2021-42 od 18. srpnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu za isplatu I. tužiteljici FN preko nesporno dosuđenog iznosa od 610,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom do dosuđenog iznosa od 1.031,24 EUR-a tj. za iznos od 421,24 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom (dio točke I. izreke presude).

b) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu za isplatu II. tužiteljici mldb. BN preko nesporno dosuđenog iznosa od 1.100,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom do dosuđenog iznosa od 1.629,77 EUR-a tj. za iznos od 529,77 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom (dio točke III. izreke presude). c) preinačava u odnosu na odluku o trošku (točka III. izreke rješenja), tako da preinačena glasi:

Nalaže se tuženiku naknaditi I. tužiteljici FN i II. tužiteljici mldb. BN parnični trošak u iznosu od 2.157,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za trošak u iznosu od 250,00 EUR I. tužiteljica FN i II. tužiteljica mldb. ĆN odbijaju.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku isplati I. tužiteljici iznos od 1.031,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. studenoga 2020. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište Poslovni broj: Pn- 353/2021-42 2 primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužba I. tužiteljice za isplatu iznosa od 30,54 eura (od zatraženog 1.061,78 eura do dosuđenog 1.031,24 eura) kao neosnovana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti II. tužiteljici iznos od 1.629,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužba II. tužiteljice za isplatu iznosa od 95,63 eura (od zatraženog 1.725,40 eura do dosuđenog 1.629,77 eura) kao neosnovana.''

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

I. Utvrđuje se da je tužba I. tužiteljice povučena za isplatu iznosa od 398,17 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. listopada 2020. do isplate.

II. Utvrđuje se da je tužba II. tužiteljice povučena za isplatu iznosa od 265,46 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. listopada 2020. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 2.407,21 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

IV Odbija se tužba II. tužiteljice za isplatu iznosa od 95.63 eura ( od zatraženog 1.725,40 eura do dosuđenog 1.629,77 eura) kao neosnovana. ''

3. Ovu presudu i rješenje u dosuđujućem dijelu preko nesporno dosuđenog iznosa od 610,00 EUR-a sa kamatom (dio točke I. izreke presude) i dosuđujućem dijelu preko nesporno dosuđenog iznosa od 1.100,00 EUR-a sa kamatom (dio točke III. izreke presude) te u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku (točka III. izreke rješenja) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači u pravcu žalbenih navoda uz n akn adu troška žalbe ili da se ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev I. tužiteljice FN i II. tužiteljice mldb. SN za naknadu štete kao posljedice štetnog događaja od 11. rujna 2020., kada su iste doživjele prometnu nesreću u kojoj su nastradale kao putnice u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka], a za nastanak koje je odgovoran vozač NN, osiguranik tuženika, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i udario u vozilo u kojem su se iste nalazile.

9. Tuženik je tijekom postupka priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva koju su visinu I. tužiteljica FN i II. tužiteljica mldb. ĆN konačno odredile podneskom od 1. srpnja 2022. i to na način da I. tužiteljica FN potražuje iznos od 955,60 EUR-a za neimovinsku štetu i 106,17 EUR-a za imovinsku štetu, dok II. tužiteljica mldb. ĆN potražuje iznos od 1.592,67 EUR-a za neimovinsku štetu i 132,72 EUR-a za imovinsku štetu. Isto tako, tijekom postupka, došlo je do djelomičnog povlačenja tužbe pa je I. tužiteljica FN povukla tužbu za iznos od 398,17 EUR-a, a II. tužiteljica mldb. ĆN, za iznos od 265,45 EUR-a.

10. Tuženik se tijekom prvostupanjskog postupka protivio prethodno opisanom konačnom određivanju iznosa koji se potražuju, smatrajući da se radi o preinaci tužbe, dok se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, ali je potraživao trošak za povučeni dio.

11. Valjano prvostupanjski sud obrazlaže da se u konkretnom slučaju nije radilo o preinaci tužbe, budući se radilo o manjem potraživanju od onoga navedenog u tužbi.

12. Stoga je među strankama u ovoj fazi postupka nesporan dosuđeni iznos I. tužiteljici FN od 610,00 EUR-a, odnosno II. tužiteljici mldb. BN dosuđeni iznos od 1.100,00 EUR-a, a tuženik u žalbi osporava daljnji dosuđeni iznos za obje tužiteljice.

13. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Augusta Mijića, da je I. tužiteljica FN u štetnom događaju zadobila ozljede uslijed kojih kod nje postoje trajne posljedice koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost za 5 %, u kojem omjeru su potrebni povećani napori u svakodnevnom životu. Primarni strah bio je jakog intenziteta, a sekundarni je trajao 3 dana u jakom intenzitetu, 7 dana u srednjem, a manjem u trajanju od 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana. Zbog štetnog događaja trpjela je bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore. Nema naruženosti. Imala je potrebu za tuđom njegom i pomoći druge osobe za vrijeme liječenja (mirovanje i imobilizacija) kod kuće u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno, u vidu održavanja osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 6. studenog 2020.

13.1. Iz istog nalaza i mišljenja, ali za II. tužiteljicu mldb. ĆN, proizlazi da je u štetnom događaju zadobila ozljede uslijed kojih kod nje ne postoje trajne posljedice koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratko je trajao. Zatim se javio strah u vidu „akutnog stresnog poremećaja“ te se manifestirao kao tjeskoba, zabrinutost i strah od separacije od roditelja. Taj strah je bio jačeg inteziteta i trajao je 4 dana u jakom intezitetu, a u manjem intenzitetu trajao je 26 dana. Kasni strah je trajao 60 dana. Zbog štetnog događaja trpjela je bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 6 dana. Nema naruženosti. Imala je potrebu za tuđom njegom i pomoći druge osobe za vrijeme liječenja (mirovanje) kod kuće u trajanju od 7 dana po 2 sata dnevno. Liječenje je završeno 23. rujna 2020.

14. Nadalje, a što proizlazi iz očitovanja vještaka na primjedbe I. tužiteljice FN i II. tužiteljice mldb. SN, vještak je u cijelosti ostao kod dostavljenog nalaza i mišljenja, a kako se inzistiralo da se zdravstveno stanje II. tužiteljice mldb. SN treba ocijeniti i psihijatrijskim vještačenjem, od strane prvostupanjskog suda usvojen je i taj dokazni prijedlog, međutim kako je I. tužiteljica FN, kao majka II. tužiteljice mldb. SN, odbila istu odvesti na psihijatrijski pregled, od tog dokaznog prijedloga se odustalo.

15. Slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da su I. tužiteljice FN i II. tužiteljice mldb. SN FN navedene ozljede zadobile uslijed prometne nesreće i to kao putnice, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno da postoji pasivna legitimacija tuženika i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete zbog čega je tuženik dužan naknaditi štetu.

16. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio i to da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju dosudu naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i s osnova tuđe pomoći i njege zbog čega je, pozivom na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje u tekstu: ZOO), u vezi sa člankom 1046. ZOO-a, tužbu ocijenio osnovanom.

17. Prvostupanjski sud je utvrdio da I. tužiteljici FN pripada po osnovi neimovinske štete iznos od 2.919,90 EURA-a, a na ime imovinske štete iznos od 106,18 EUR-a, što ukupno iznosi 3.026,08 EUR-a. Kako je nesporno I. tužiteljici FN isplaćen iznos od 1.990,84 EUR-a, tužiteljici pripada iznos od 1.031,24 EUR-a, kako je i dosuđeno u točki I. izreke presude te je za preostalu visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 30,54 EUR-a odbijena kao u točki III. izreke nepobijanog dijela presude.

17.1. U odnosu na II. tužiteljicu mldb. ĆN prvostupanjski sud je utvrdio kako bi istoj trebao pripasti iznos od 1.831,57 EUR-a za neimovinsku štetu, ali kako je ista konačno postavila tužbeni zahtjev po toj osnovi na iznos od 1.592,67 EUR-a, taj iznos joj je i dosuđen. Na taj iznos pridodan je i iznos imovinske štete od 37,10 EUR-a, što ukupno čini 1.629,77 EUR-a, kako je i dosuđeno u točki III. izreke presude te je za preostalu visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 95,63 EUR-a odbijena kao u točki IV. izreke nepobijanog dijela presude.

17.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu i nelagodnosti liječenja (obavljanje pretraga, kontrola, mirovanje i sl.), pretrpljeni strah te uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno odmjerio visinu pravičnog iznosa naknade neimovinske štete.

18. U odnosu na odluku o troškovima postupka u svezi djelomičnog povlačenja tužbe i to u odnosu na I. tužiteljicu FN za iznos od 398,17 EUR-a, a II. tužiteljicu ĆN za iznos od 265,45 EUR-a valja reći da nije bilo osnova priznati tuženiku zatražene troškove. Naime, tuženik ne ostvaruje pravo na naknadu troškova u odnosu na taj povučeni dio, iako je u tom dijelu formalno uspio jer je do smanjenja, protivno mišljenju tuženika, došlo unutar istog tarifnog razreda, sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa) nagrada od 100 bodova odnosi se na predmete kojima je vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR-a do 13.272,28 EUR-a, sve sukladno pravnom shvaćanju s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.

19. Neosnovano se u žalbi osporava i priznati trošak pristupa vještaka na ročište, budući je taj trošak opravdan, obzirom da je vještak na ročištu otklonio sve prigovore te je nakon tog ročišta prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka, stoga je prema stajalištu ovoga suda taj trošak bio potreban.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika valjano je prvostupanjski sud primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3. Tarife) koja je u primjeni od 17. studenog 2023. prema kojoj je vrijednost boda određena prema Tbr. 54. od 2 EUR-a, a kako su stranke dužne sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a u konkretnom slučaju zaključenje glavne rasprave bilo je dana 20. lipnja 2024., tada je bila u primjeni navedena Tarifa.

21. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi kako se I. tužiteljici FN i II. tužiteljici BN, u smislu članka 156. ZPP-a, ne bi trebao priznati trošak ročišta održanog 20. lipnja 2024., budući je isto ročište održano zbog predlaganja dokaza od kojih je II. tužiteljica ĆN naknadno odustala pa tuženik osnovano navodi kako se istoj ne može priznati trošak tog ročišta. Stoga je u odnosu na troškove postupka žalba uvažena i preinačeno rješenje o parničnom trošku iz točke III. izreke rješenja tako da se I. tužiteljici FN i II. tužiteljici BN umanji ukupni trošak za iznos troška koji se odnosi na ročište od 20. lipnja 2024.

22. Obzirom na navedeno odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je odgovarajućom primjenom odredbi članka 155. ZPP-a i Tarife, osim u odnosu na trošak ročišta održanog 20. lipnja 2024.

23. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer je sa istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (članak 154. stavak 5. i članak 166. ZPP).

24. Slijedom izloženog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (dio točke I. i dio točke III. izreke presude) temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odnosno preinačiti prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke rješenja) prema članku 380. točki 3. ZPP-a.

25. Nepobijani dio presude (dio točke I., točka II., dio točke III. i točka IV. izreke) i rješenja ( točka I. i II. izreke) ostaje neizmijenjen.

Osijek, 27. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš