REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1249/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja IF, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB-52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MF, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika TF, više savjetnice OGDOZ (generalna punomoć SU-108/24), 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, OIB:52634238587, 10 000 Zagreb, da tužitelju IF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 629,85 EUR/4.754,86 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 51,86 EUR/390,75 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,03 EUR/143,40 kn od 16.08.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,47 EUR/78,87 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 12,04 EUR/90,72 kn od 16.12.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,08 EUR/181,44 kn od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 76,62 EUR/577,29 kn od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,91 EUR/14,40 kn od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,30 EUR/198,15 kn od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,13 EUR/159,17 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,49 EUR/207,15 kn od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,05 EUR/83,25 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,63 EUR/697,92 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,10 EUR/392,58 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,73 EUR/171,27 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,44 EUR/71,13 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,67 EUR/223,58 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,88 EUR/360,75 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,67 EUR/321,48 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,94 EUR/135,36 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,81 EUR/247,20 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 18. travnja 2019. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika (Ministarstvo pravosuđa), Odjel za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto te da je u razdoblju od 11. siječnja 2014. do 15. siječnja 2019. prema utvrđenom radnom vremenu tuženika mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima, (u smjenama dužim od 8 sati, koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu),

- u radu na drugi način.

Nadalje navodi da je u navedenim oblicima radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka.

Ističe da je odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na njega određeno da:

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom,

- prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 treće – 2 dana slobodan) ili turnusu smatra se svaki sat duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- prekovremeni rad kojeg je ostvario na drugačiji način jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Nadalje navodi da je isto tako određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati.

Ističe da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Također ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, s time da na isti nije odgovoreno.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 04. veljače 2023., kao i na ročišnom zapisniku od 20. siječnja 2025. tužitelj od tuženika na ime razlike plaće potražuje ukupan iznos od 629,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u gore navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik opreza radi osporava tužbu i tužbeni zahtjev. 4. Tijekom postupka, tuženik u podnesku od 20. kolovoza 2019. navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima i/ili smjenama, izuzev svibnja 2014. u kojem je radio u redovnom radu organiziranom u radnom tjednu od ponedjeljka do petka. Nadalje navodi da isplata prekovremenih sati u mjesecima u kojima su isti ostvareni i to do travnja 2015. u trajanju od 10 sati sukladno uputi o načinu planiranja i iskazivanja prekovremenog rada Ministra pravosuđa od 09. veljače 2012. te od travnja 2015. u trajanju od 15 sati sukladno odredbama čl. 45.st.2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i čl. 65.st.4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) te čl. 8. st. 5. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17,12/18, dalje KU/112/17). Također navodi da je višak ostvarenih prekovremenih sati isplaćen tužitelju u onim mjesecima u kojima se mogla poštovati navedena uputa te odredbe navedenih propisa. Ističe da s obzirom da je sukladno čl. 44. KU (NN 104/13), odnosno čl. 38 KU (NN 112/17) propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% te da se tako utvrđeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, ukoliko je imenovani prekovremeni rad ostvario nedjeljom, subotom, u turnusu, itd., uz dodatke za prekovremeni rad isplaćivani su mu i ostali navedeni dodaci.

Ističe da tužitelju nije isplaćeno 259,75 kn, s time da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario 725,5 prekovremenih sati koji su mu i isplaćeni.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 11. siječnja 2019. (str. 5-6 spisa), rješenja Ministarstva pravosuđa o rasporedu na radno mjesto od 21. studenog 2017., 1. travnja 2015., 28. veljače 2014., 12. veljače 2014. i 1. siječnja 2014. (str. 17, 18-19, 20-21, 22 i 23-24 spisa), evidenciju prisutnosti na radu te isplatne liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 25-112, 113-172 spisa), tablicu evidencije plaćenih sati rada tužitelja za utuženi period (str.173-175 spisa) i tablicu rekapitulacije prekovremenih sati (str. 216-224 spisa).

6. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 188-197 spisa), njegovim pisanim očitovanjem na prigovore tuženika (str.225 spisa), očitovanjem vještaka na ročištu 7. veljače 2023. ( str. 233 spisa) kao i dopunskim vještačenjem po istom vještaku (str. 243- 246 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 8. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 11. siječnja 2019., a kojeg je tuženik zaprimio 15. siječnja 2019. (što proizlazi iz prijamnog štambilja tuženika), sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova neisplaćenih prekovremenih sati koje je ostvario u mjesecima u kojima je blagdan, odnosno neradni dan padao od ponedjeljka do petka a koji sati prelaze redovni mjesečni fond sati za utuženo razdoblje (razdoblje od siječnja 2014. do siječnja 2019.).

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika i to prvo na radnom mjestu mlađeg pravosudnog policajca, a potom na radnom mjestu pravosudnog policajca temeljem rješenja tuženika o rasporedu od 1. siječnja 2014., 12. veljače 2014., 28. veljače 2014., 1. travnja 2015. i 21. studenog 2017. te da je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, u turnusima, smjenama, noću, subotama, nedjeljama, na dane blagdana i neradne dane.

11. Među parničnim strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

13. Odredbom čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU/12), odnosno čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, dalje KU/17) propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

14. Odredbom čl. 44. st. 1. KU/12, odnosno čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i na Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5% (st.1.). Dodaci iz st.1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni (st.2.).

Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje (st.4.).

Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana (st.6.)

Rad u I. smjeni je od 06:00 do 14:00 sati, rad u II. smjeni je od 14:00 do 22:00 sata, te u III. smjeni od 22:00 do 06:00 sati (st.7.).

Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st.8.) Prekovremenim radom kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve-2 druge-2 treće-2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.10.).

Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st.11.).

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st.12.).

Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st.10. i 11. ovog članka, međusobno se ne isključuju.(st. 13.).

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti 1 ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st.14.).

15. Iz Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 11. siječnja 2013. broj 4/44 proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade - od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2-2), turnusu ( 12-24-12-48), ili na drugačiji način.

16. Iz Tumačenja broj 7/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da s obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema čl. 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje.

17. Iz Tumačenja broj 8/44 od 29. travnja 2013. proizlazi da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan i Zakonom predviđeni neradni dan koji pada u ponedjeljak-petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44.st.10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U vezi Tumačenja broj 8/44 Komisija je na sjednici održanoj 13. lipnja 2013. donijela i slijedeći Zaključak - Za obračun osnovne plaće uzima se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora koji je za sve službenike i namještenike isti, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa osam sati.

18. Iz Tumačenja broj 10/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da se povećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca, dok iz Tumačenja broj 11/44 od 13. lipnja 2013. proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu, ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12- 48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugačiji način iz čl. 44. st.11. KU.

19. Iz Tumačenja broj 19/44 od 20. prosinca 2013. i Tumačenja broj 24/44 od 22. siječnja 2014. proizlazi da službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta.

20. Iz Tumačenja broj 27/44 od 20. svibnja 2014. i Tumačenja broj 2/35 od 23. svibnja 2018. proizlazi da se vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava na isti način tako da se osnovna plaća (čl. 41. st. 2. i čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima.

21. Iz Tumačenja broj 25/44 od 4. travnja 2014. proizlazi da zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

22. Iz Tumačenja br. 32/44 od 31. listopada 2014. proizlazi da se nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) ne može umanjivati za sate prekovremenog rada.

23. Iz Tumačenja broj 35/44 od 21. studenog 2014. proizlazi da službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može se „manjak sati“ prenositi u sljedeći kalendarski mjesec.

24. Dakle sukladno gore navedenim Tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, proizlazi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu dobiju na način da se od radnikovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovan mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla.

25. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

26. U nalazu i mišljenju od 14. srpnja 2024. vještak navodi da je izvršio provjeru svih obračunskih isprava za isplatu plaća te je usporedbom istih s evidencijama o korištenju radnog vremena u razdoblju vještačenja utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja. Nadalje navodi da je za svaki mjesec vještačenja utvrdio mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te je izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka. U nastavku navodi da je uvidom u dostupnu dokumentaciju razvidno da je tuženik prekovremene sate tužitelju obračunavao na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad te da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz KU-a te ne isključujući međusobno dodatke.

Zaključno navodi da je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena te ističe da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 4.745,86 kn (629,85 eur).

27. Tužitelj nije imao primjedbi na gore navedeni nalaz i mišljenje te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev.

28. Tuženik je u podnesku od 7. rujna 2021. osporio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je metodologija izračuna izrađenog na način da svi sati odrađeni blagdanom koji je padao u dane od ponedjeljka do petka predstavljaju prekovremeni rad u suprotnosti s pravilima struke i odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Ističe da se sukladno čl. 38. st. 10. KU za državne službenike i namještenike prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, dakle neovisno o satima rada odrađenim na blagdan ili neradni dan.

29. Tuženik se u podnesku od 8. studenog 2021. (2. studenog 2021.) dodatno očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te dostavlja tablicu rekapitulacije prekovremenih sati tužitelja u kojoj je izvršena usporedba podataka iz platnih lista, evidencije prisutnosti i podataka iz Sektora osiguranja pravosudnih tijela, a iz iste je razvidno da su tužitelju isplaćeni svi ostvareni prekovremeni sati (725,5 sati), no ukupno je s osnova prekovremenih sati isplaćeno manje bruto iznos od 27,36 kn.

Naglašava da je vještak pogrešno naveo da je tužitelj u travnju 2018. ostvario 12 prekovremenih sati jer ako od ukupnih sati rada iz evidencije prisutnosti (172) oduzmemo redovni mjesečni fond sati (168) dobivamo da je tužitelj ostvario 4 prekovremena sata rada, koliko je prema platnoj listi tužitelju i isplaćeno. Nadalje navodi da je vještak pogrešno navodi da je tužitelj u svibnju 2018. ostvario 36 prekovremenih jer ako od ukupnih sati rada iz evidencija prisutnosti (204) oduzmemo redovni mjesečni fond sati (184) dobivamo da je tužitelj ostvario 20 prekovremenih sati, koliko mu je prema platnoj listi i isplaćeno.

Ponovno ističe da je pogrešno promatrati utuženo razdoblje na način da se na teret tuženika stavlja obveza namirenja prekovremenih sati u mjesecu u kojem su nastali i nisu plaćeni u istome mjesecu, a ne uzeti u obzir preplatu na ime prekovremenog rada u narednim mjesecima jer bi u tom slučaju tuženik bio oštećen za iznos svih naknadno plaćenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju.

30. Vještak se 11. studenog 2021. očitovao na gore navedene prigovore tuženika navodeći da sati rada na blagdan nisu automatski smatrani prekovremenim radom, a što je razvidno iz Tabele 3 nalaza, a primjera radi, na str. 6. Nalaza i mišljenja razvidno da je u mjesecu siječnju 2018. tužitelj na blagdan radio 7 sati, dok prekovremeni sati po nalazu iznose 3 sata od kojih su svi plaćeni te je utvrđena razlika 0 sati i 0,00 kn po toj osnovi. Ističe da iz navedenog proizlazi da nije primjenjivao metodologiju koju navodi tuženik na način da je automatski sate rada na blagdan iskazao kao prekovremeni rad. Nadalje navodi da je zadatak vještaku bio da prekovremene sate utvrdi u odnosu na mjesečni fond radnih sati (u koji ne ulaze blagdani), a budući je u travnju 2018. mjesečni fond radnih sati bio 160 h, a tužitelj je odradio 172 h, dolazi se do 12 prekovremenih sati, od kojih je 4 h tuženik obračunao i isplatio, a preostaje 8 neplaćenih prekovremenih sati. Isto tako na primjeru svibnja 2018. mjesečni fond sati je iznosio 184 h, a mjesečni fond radnih sati 168 h. Tuženik je prekovremene sate utvrđivao od mjesečnog fonda sati (204h-184h=20h) dok je prema zadatku naložen obračun od fonda radnih sati (204-168=36h).

Također ističe da tuženik navodi kako je potrebno uzeti u obzir preplatu na ime prekovremenog rada u narednim mjesecima, međutim ne specificira o kojim bi konkretno mjesecima bila riječ niti dostavlja knjigovodstvene isprave iz kojih bi bilo razvidno koji su prekovremeni sati iz prethodnih mjeseci plaćeni u narednim razdobljima i kada bi to bilo, da bi se vještak mogao na navedeno očitovati.

31. Vezano uz gornje očitovanje vještaka, tuženik u podnesku od 23. studenog 2021. ističe da vještak u svom očitovanju navodi niz potpuno netočnih tvrdnji te je iz istoga razvidno kako vještak potpuno pogrešno čita dostavljenu dokumentaciju – platne liste i evidencije radnog vremena, odnosno niti ne zna pročitati dostavljenu dokumentaciju te stvara prekovremeni rad gdje prekovremeni rad uopće ne postoji niti je odrađen. Također ističe da je iz navedenog očitovanja razvidno kako vještak uopće ne poznaje relevantne odredbe KU za državne službenike i namještenike kao i obvezujuća tumačenja istih te predlaže da se pozove vještak na ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja sukladno čl. 260. ZPP-a.

Slijedom navedenog ostaje kod svih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka koje je istaknuo u dosadašnjem tijeku postupka.

32. Vještak je na ročištu održanom 7. veljače 2023. na pitanje pun. tuženika da se izjasni u kojem danu u mjesecu travnju 2018. je tužitelj radio prekovremeno, te da se jasno očituje je li je u navedenom danu kada je ostvaren prekovremeni rad tužitelj radio u turnusu, u smjeni ili redovno 8 sati, navodi da je tužitelj radio u turnusima za koje se prekovremeni rad računa na mjesečnoj razini, te se ne može točno reći koji dan bi bio taj prekovremeni sat ostvaren, već se isti računa od redovnog mjesečnog fonda radnih sati u odnosu na sve ostvarene sate tog mjeseca, pri čemu se u izračun također uključuju i sati godišnjeg odmora plaćenog dopusta i slično.

Tuženik je na gore navedenom ročištu predložio da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da usporedbom evidencija rada tužitelja i njegovih platnih lista utvrdi prekovremeni rad tužitelja koji mu je plaćen naknadno za cjelokupno utuženo razdoblje.

33. Iz dopunskog nalaza i mišljenja od 12. travnja 2023. proizlazi da vještak daje izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve isplaćene prekovremene sate u promatranom razdoblju prema podacima iz obračunskih lista, s time da je izračun napravljen pod pretpostavkom da su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja. Slijedom navedenog, vještak je usporedbom evidencija i platnih lista utvrdio više i manje sati plaćenih u obračunskoj listi u odnosu na evidencije o radnom vremenu (Tabela 1 stupac 10).

Slijedom navedenog, vještak je utvrdio da ne bi bilo potraživanja po osnovi prekovremenog rada, odnosno iz tabelarnog prikaza proizlazi da je tuženik tužitelju preplatio s osnova prekovremenih sati iznos od 3,63 eur.

34. Tužitelj se protivio izračunu koji je napravljen u dopunskom nalazu i mišljenju, s time da je na ročištu održanom 20. siječnja 2025. naveo da nije potrebno zvati vještaka na usmeno obrazlaganje dopunskog nalaza i mišljenja, te je ostao kod tužbenog zahtjeva uređenog sukladno osnovnom nalazu i mišljenju vještaka, dok tuženik nije imao primjedbi na gore navedeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka.

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunski nalaz i mišljenje budući su isti stručni, objektivni, sukladni priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazloženi, s time da smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti dopunski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sva potraživanja s osnova prekovremenog rada, a sukladno naprijed navedenim odredbama važećih Kolektivnih ugovora, kao i Tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

36. Dakle, sud smatra da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju dao izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve isplaćene prekovremene sate u utuženom razdoblju, a prema podacima iz obračunskih lista te je usporedbom evidencija o radnom vremenu i platnih lista utvrdio da su sva potraživanja tužitelja podmirena (pa i preplaćena) jer su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu tužitelju isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja. Stoga je sud zaključio da tužitelj nije ostvario sate prekovremenog rada koje mu tuženik nije isplatio.

37. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer bi u suprotnom tuženik dva puta platio tužitelju razliku plaće s osnova odrađenih prekovremenih sati, koji su mu sukladno izračunu vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja i preplaćeni za 3,63 eur (str. 246 spisa). Tu treba naglasiti da tužitelj, koji se nije suglasio sa dopunskim nalazom i mišljenjem, nije predložio da se vještaka pozove na ročište radi usmenog obrazlaganja dopunskog nalaza i mišljenja i pojašnjenja istog.

38. Nadalje, sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, a prema odredbi čl.163. st. 1. ZPP-a propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku.

Sukladno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10., dalje Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

39. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl.1. Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

40. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati rada u utuženom periodu od strane tuženika Republike Hrvatske.

Tužitelj je u konkretnom slučaju učinio vjerojatnim da je tuženikovo postupanje uzrok vođenja postupka jer isti nije mogao provjeriti jesu li mu svi prekovremeni sati plaćeni (budući je tuženik prenosio prekovremene sate, odnosno prekovremene sate koje je tužitelj ostvario u jednom mjesecu, tuženik mu je isplaćivao u narednim mjesecima). Dakle, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužitelja (tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da s osnova prekovremenog rada tužitelju duguje iznos od 259,75 kn/ 34,47 eur, a tijekom postupka da mu duguje iznos od 27,36 kn/3,63 eur). Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženika Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor te bi tuženik imao pravo na troškove parničnog postupka u cijelosti. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da kada bi se tuženiku dosudio zatraženi trošak ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje troškova zastupanja tuženika po državnom odvjetniku za tužitelja bi predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 02. ožujka 2021. poslovni broj Rev-89/2021-2. Stoga je sud u cijelosti odbio trošak tuženika.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sudac :

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDOZ