REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Puli od 12. ožujka 2024., broj: Pp-1674/2021-13, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenog ČŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2. i 3. te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) protiv okrivljenog ČŠ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

- da je

2. 28. svibnja 2021. u 22,20 sati upravljao motociklom marke Piaggio registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Ceste prekomorskih brigada u Puli, krećući se iz smjera Šišanske ceste u smjeru Šandaljske ulice, kojom je prigodom prevozio osobu koja je pod utjecajem alkohola uz izmjerenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,42 g/kg, koja nakon umanjenja za granicu dopuštene pogreške mjerenja odnosno za 0,1 g/kg iznosi 1,32 g/kg,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 161. stavka 6. ZSPC-a,

- da je

3. 28. svibnja 2021. u 22,20 sati upravljao motociklom marke Piaggio registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom Ceste prekomorskih brigada u Puli, krećući se iz smjera Šišanske ceste u smjeru Šandaljske ulice, pritom upravljajući motociklom za vrijeme dok je važnost prometne dozvole za to vozilo istekla 25. svibnja 2021. odnosno manje od petnaest dana,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 8. ZSPC-a.

II Žalba okrivljenog ČŠ za djela u točki 2. i 3. izreke pobijane presude je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom ČŠ za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanom u točki 1. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura), a za prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, činjenično opisanom u točki 4. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), pa se okrivljenom ČŠ za navedene prekršaje, temeljem članka 39. uz primjenu članka 37. PZ-a izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 990,00 EUR (devetstodevedeset eura) koju kaznu je dužan platiti u roku od 14 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

IV. Odbija se žalba okrivljenog ČŠ kao neosnovana te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni ČŠ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli okrivljeni ČŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8., članka 161. stavka 6., članka 238. stavka 8. i članka 32. stavka 4. ZSPC-a za koje prekršaje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A2 kategorije u trajanju od 2 mjeseca te je isti obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ČŠ je putem branitelja Pavla Palaversića, odvjetnika u Puli, pravodobno podnio žalbu protiv pobijane presude u cijelosti, zbog svih žalbenih osnova. U žalbi okrivljenik u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a jer postoji proturječnost između onoga što je navedeno u obrazloženju presude i u zapisnicima na kojima se presuda temelji točnije sud je unatoč nepotpunosti i nepouzdanosti iskaza svjedokinje ČŠN propustio saslušati drugu policijsku službenicu ĆŠ, čime je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. PZ-a, u vezi s člankom 144. stavkom 3., člankom 165. stavkom 3. i člankom 179. stavkom 5. PZ-a. Nadalje okrivljenik navodi da u postupku nije osporavao da je kritične zgode upravljao motociklom pod utjecajem alkohola, ali sporio je utvrđenu koncentraciju alkohola, a unatoč tome sud nije proveo ni jedan dokaz na okolnost ispravnosti uređaja za utvrđivanje koncentracije alkohola u organizmu i pogrešno je u točki 5. obrazloženja naveo da okrivljenik ne spori koncentraciju alkohola, pa je presuda proturječna obrani okrivljenika. Okrivljenik također ističe da poriče počinjenje prekršaja iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a i ponavlja da je zaustavio motocikl na prvom prigodnom mjestu jer drugih mjesta za zaustavljanje bez ugrožavanja sigurnosti prometa nije bilo. Ističe da je primijetio da ga policijski službenici zaustavljaju kad su se kretali paralelno svojim vozilom uz njegovo, s njegove lijeve strane, i kroz prozor mu vikali da se zaustavi, a on je potom produžio kretanje i skrenuo u desno te se nakon 20-25 metara potom zaustavio, a tada je intenzitet prometa bio veći, a nije primijetio da su ga zaustavljali palicom stop policija. Okrivljenik prigovara iskazu policijske službenice ČŠN i navodi da je isti pun proturječnosti i nepravilnosti, te da se on zaustavio čim je primijetio da mu iste daju znak za zaustavljanje i to na prvom za to prikladnom mjestu, a sud je prihvatio takav iskaz svjedoka i bez drugih materijalnih dokaza okrivljenika proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično bespredmetna i djelomično neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

4.1. Nastavno na navedeno, ovaj je Sud utvrdio da se u ovom predmetu prekršajni postupak protiv okrivljenika u odnosu na djela iz članka 161. stavka 6. i članka 238. stavka 8. ZSPC-a više ne može voditi, jer je od dana kada je prekršaj počinjen tj. od 28. svibnja 2021., proteklo više od tri godine, odnosno da je sukladno odredbi članka 13. stavka 2. PZ-a nastupila procesna smetnja zastare prekršajnog progona.

4.2. Stoga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju odredbe članka 181. točke 5. PZ-a, optužbu protiv okrivljenika za prekršaje iz članka 161. stavka 6. i članka 238. stavka 8. ZSPC-a odbio, uslijed čega je žalba u tom dijelu bespredmetna.

5. Nadalje, razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i svih provedenih dokaza te pravilno cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja iz članka 199. stavka 8. i članka 32. stavka 4. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6. Neosnovani su navodi iz žalbe žalitelja u odnosu na počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. PZ-a, kao i u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim. Naime, u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, za koji je okrivljenik u žalbi naveo da je osporavao utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu i da unatoč tome sud nije pribavio niti jedan dokaz na okolnost ispravnosti alkometra i da je pogrešno u obrazloženju presude naveo da okrivljenik ne osporava utvrđenu koncentraciju alkohola, istome se napominje da spisu prileži (list 25 spisa) izvješće o ispitivanju uređaja za utvrđivanje koncentracije alkohola u organizmu br. 0012/21 od 22. siječnja 2021. koji je korišten prema okrivljeniku, a koji dokaz je sud u dokaznom postupku čitao, što je navedeno i u točki 4. obrazloženja pobijane presude. Također iz zapisnika s ročišta od 8. ožujka 2024. razvidno je da je okrivljenik, na upit suca poriče li utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu, izjavio da ne poriče. Zbog svega navedenog valjalo je u tom dijelu odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

6.1. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, sud je u postupku saslušao svjedokinju policijsku službenicu ČŠN koja je u bitnome navela da je inkriminiranog dana radila s kolegicom ĆŠ, bila je večer i vrlo malo vozila u prometu, kad su kretajući se Cestom prekomorskih brigada dolaskom na kružni tok sa Šišanskom cestom primijetile motocikl sa dvije osobe kako krivuda po cesti zbog čega su odlučile istog zaustaviti i po prolasku kružnog toka upalile su na presretaču zvučne i svjetlosne signale u znak zaustavljanja. Svjedokinja je navela da nije u tom trenutku bilo drugih vozila na cesti i da je okrivljenik mogao i morao vidjeti navedenu signalizaciju, no nastavio je kretanje u pravcu kružnog toka sa Šandaljskom ulicom dok su ga one slijedile i bile neposredno iza njega, a okrivljenik je imao gdje stati jer je bilo više mjesta prikladnih za to. Na kružnom toku sa Šandaljskom ulicom okrivljenik je skrenuo desno gdje je stao, a tamo su ga alkotestirale i utvrdile da je vozio pod utjecajem alkohola. Svjedokinja je na upit branitelja navela da ne može precizirati koliko vremena je prošlo od kad su upalile signalizaciju do zaustavljanja, no da se radilo o udaljenosti od kilometar i pol ili dva te se ne može sjetiti kojom brzinom su se kretali, ali da misli da su se kretali oko 70 km/h koliko je propisano ograničenje. Nadalje je svjedokinja na upite navela da su u dva navrata prišle vozilom okrivljeniku s bočne lijeve strane i pokazivale mu svjetlećom palicom da se zaustavi, da je isti imao više prilika da postupi po uputi bez ugroze prometa, pa i da je mogao stati na odvojku bivšeg PET centra.

6.2. Svjedokinja ĆŠ, policijska službenica koja je inkriminiranog dana postupala zajedno sa svjedokinjom ČŠN prema okrivljeniku, također je pozvana na ročište radi ispitivanja, no tužitelj je opravdao njezin nedolazak navodeći da je ista na porodiljnom dopustu. Valja napomenuti da obrana, nakon ispitivanja svjedokinje DŠ, nije imala daljnjih dokaznih prijedloga.

6.3. Prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje DŠ ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim, upotpunjenim detaljima koji ga čine životnim, dok je obranu okrivljenika našao kontradiktornom u odnosu na odlučne činjenice i neuvjerljivu, a s takvom ocjenom dokaza slaže se i ovaj Sud. Naime, neosnovane su tvrdnje okrivljenika iz žalbe u odnosu na počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a jer je sud pobijanu presudu temeljio samo na iskazu saslušane policijske službenice koji je iskaz proturječan i pun nepravilnosti.

6.4. Svjedokinja DŠ u iskazu je jasno i nedvojbeno iskazivala o odlučnim činjenicama koje su važne za donošenje odluke o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, pa je tako jasno navela da su ona i kolegica kod kružnog toka Ceste prekomorskih brigada i Šišanske ceste uočile motocikl s dvije osobe kako krivuda po cesti i odlučile zaustaviti vozača, kada su sišle s kružnog toka upalile su svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, drugih vozila na cesti nije bilo, i kretale su se neposredno iza vozača te u dva navrata mu prišle paralelno s njegove lijeve strane i upozoravale ga da stane svjetlećom palicom, no da se on nastavio kretati i tek na kružnom toku sa Šandaljskom ulicom skrenuo desno i zaustavio se, iako je i ranije imao mogućnosti stati bez ugroze prometa.

6.5. S obzirom da je svjedokinja okolnosno i jasno iznijela sve odlučne činjenice važne za utvrđivanje prekršaja iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, neosnovani su navodi obrane da je iskaz proturječan i pun nepravilnosti, samo iz razloga jer se svjedokinja zbog proteka vremena nije mogla sjetiti tko je upravljao vozilom, kolikom brzinom su se kretale i kolika je udaljenost bila od kad su upalile signalizaciju do kad se okrivljenik zaustavio, jer takvi navodi nisu od elementarne važnosti za utvrđivanje ovog prekršaja. Sama činjenica da je svjedokinja okolnosno opisala način i tijek postupanja prema okrivljeniku, te da su čak u dva navrata istome prišle bočno s lijeve strane ukazuje na činjenicu da okrivljenik nije mogao ne primijetiti svjetlosnu i zvučnu signalizaciju za zaustavljanje, unatoč činjenici da je bio pod utjecajem alkohola, a vozilo je mogao sigurno zaustaviti s obzirom da je svjedokinja navela da je za to bilo više prikladnih mjesta. Obrana okrivljenika da nije počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a, da je zaustavio vozilo nakon ubrzo nakon što je primijetio da ga policijski djelatnici zaustavljaju, te da nije primijetio da su djelatnice koristile svjetleću palicu, sud nije prihvatio kao uvjerljivu, s čime se slaže i vijeće ovog Suda te smatra da su takvi navodi usmjereni isključivo ka umanjenju prekršajne odgovornosti okrivljenika zbog čega je valjalo odbiti žalbu i u tom dijelu.

7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a utvrdio ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma (1.320,00-2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana), dok je za prekršaj iz članka 32. stavka 4. ZSPC-a prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio zakonom propisanu minimalnu novčanu kaznu od 390,00 eura, a koje je novčane kazne ovaj Sud prihvatio te okrivljeniku za ta dva djela prekršaja izrekao ukupnu novčanu kaznu od 990,00 eura jer je mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja obzirom da se radi o težim prometnim prekršajima, no s obzirom da okrivljenik ranije nije prekršajno kažnjavan stava je da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ispuniti svrha kažnjavanja i okrivljenik odvratiti da u budućnosti ne čini nova prekršajna djela.

7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline (posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu) i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u gotovo minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.