REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2885/2019-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB-22694857747 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja TR, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, 27. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB-22694857747 da tužitelju DR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 2.633,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.477,23 eur počevši od 20. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 156,08 eur počevši od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva kojim tužitelj potražuje 509,03 eur sa pripadajućom kamatom kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 156,08 eur tekuće od 20. rujna 2019. do 26. veljače 2025.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB-22694857747 da tužitelju DR iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.553,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 1.445,50 eur kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 25. listopada 2019. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 1. listopada 2018. pretrpio ozljedu na radu te da je u trenutku nastanka štetnog događaja bio je zaposlen u Končaru-metalne konstrukcije na radnom mjestu zavarivača i srodnih zanimanja. Nadalje navodi da se na prolazu do ormara, u koji je trebao spremiti alat, na podu nalazila paleta s metalnim nosačima koja je predstavljala smetnju za prolazak do ormara te je prilikom prelaženja preko metalnih nosača, pao na pod, udarivši pri tome lijevim koljenom u metalne nosače.

Ističe da mu je za predmetni štetni događaj priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a. Također ističe da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete s obzirom da je njegov poslodavac na dan ozljeđivanja imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima.

Nadalje navodi da je odmah osjetio jaku bol u lijevom koljenu, međutim, smatrao je da se bol proći, a s obzirom da je koljeno nateklo i da bol nije prestala, otišao je na hitan prijem u Opću bolnicu Dr. Ivo Pedišić gdje mu je postavljena prvotna dijagnoza contusio genus, s time da je prilikom pregleda utvrđeno da je u koljenu došlo do obilnog izljeva krvi te je učinjena punkcija koljena. Naglašava da je utvrđeno da su mu kretnje u koljenu terminalno ograničene i bolne, pri čemu je bolnost osobito postojala u lateralnom rubu lijeve patele te je upućen na fizikalnu terapiju. Također naglašava da je bio primoran koristiti štaku te je šepao zbog bolova. Nadalje naglašava da iako je obavio više ciklusa fizikalnih terapija, bolovi nisu prestajali, a pokreti u koljenu su mu i dalje su ograničeni i bolni te mu je bio indiciran pregled tzv. Doppler nogu te MRI koljena, a nakon navedenih pregleda, utvrđeno je da je došlo do frakture lateralnog ruba lijeve patele s manjim rezidualnim pomakom za debljinu kortikalisa.

Ističe da usprkos pridržavanju uputa liječnika i određenoj terapiji te usprkos obavljenoj fizikalnoj terapiji, bolovi u lijevom koljenu i dalje perzistiraju, a pokreti u istoj nozi terminalno su ograničeni pa stoga i dalje mora konzumirati analgetike.

Navodi da je podnio odštetni zahtjev tuženiku 18. rujna 2019., sve u cilju mirnog rješenja spora, međutim, do istog nije došlo.

Slijedom navedenog potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 21.000,00 kn (2.787,18 eur) i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te zbog naruženja sa kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva te iznos od 2.000,00 kn (265,45 eur) za pruženu tuđu pomoć i njegu s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 1. veljače 2024. tužitelj od tuženika s osnova naknade štete zbog ozljede na radu potražuje ukupan iznos od 3.142,34 eur, s time da potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.986,26 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva (20. rujna 2019.) pa do isplate i to:

- s naslova pretrpljenih fizičkih bolova 1.327,23 eur,

- s naslova pretrpljenog straha 663,61 eur,

- s naslova duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti 995,42 eur. Nadalje potražuje od tuženika i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 156,08 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva (20. rujna 2019.) pa do isplate.

Također potražuje i troškove parničnog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da je s poslodavcem tužitelja Končar-metalne konstrukcije d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s vremenom važenja od 15. listopada 2017. do 15. listopada 2018.

Osporava odgovornost te ističe kako je odgovornost tuženika kao osiguravatelja ograničena odnosno kako Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti propisuju i razloge isključenja iz osiguranja te smatra nužnim utvrditi sve relevantne činjenice u pogledu uzroka štete odnosno nastanka ozljeda.

Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

Nadalje osporava osnovanost zahtjeva za naknadom troškova za sastav odštetnog zahtjeva iz razloga što isti nije izdatak nužan za vođenje parničnog postupka. Također osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući u konkretnom slučaju visina neimovinske štete nije utvrđena te će obzirom na spor između stranaka u pogledu visine neimovinske štete, visinu iste odrediti tek sud svojom presudom, slijedom čega i zakonske kamate mogu teći isključivo od presuđenja.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da mu naknadi parnični trošak.

4. Tuženik se u podnesku od 15. lipnja 2023. protivio preinaci tužbe zbog povećanja tužbenog zahtjeva, a sud je na ročištu održanom 17. siječnja 2025. dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002.), navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Dakle u konkretnom slučaju tužitelj je postupio sukladno naprijed navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, odnosno uskladio je tužbeni zahtjev sukladno izmijenjenim orijentacijskim kriterijima.

5. Na ročištu održanom dana 17. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 28. rujna 2019. (str. 6 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 7-10 spisa), odštetni zahtjev od 18. rujna 2019. s potvrdom pošte o primitku preporučene pošiljke (str. 11-12 i 162 spisa) i medicinsku dokumentaciju (str. 13-33, 49 spisa).

7. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 89 spisa) kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐR (str. 88-89 spisa) i AR (str. 97-98 spisa).

8. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću (str. 103 spisa) kao i dopunskim vještačenjem po istom vještaku 15.1.2024. (str. 144-145 spisa) te njegovim usmenim očitovanjem na ročištu 17.1.2025. (str. 159 spisa).

9. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka OR budući tuženik, koji je predložio njegovo saslušanje, nije ni nakon četiri poziva suda da dostavi njegovu adresu to učinio, već je podneskom od 15. lipnja 2023. izvijestio sud da istu nije uspio pribaviti.

10. Nadalje, sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu jer ga je ocijenio nepotrebnim budući je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, a provođenje predloženog vještačenja bespotrebno bi dovelo do odugovlačenja ovog ionako dugog postupka.

Tu također treba ukazati da je u prijavi o ozljedi na radu navedeno da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, da je tužitelj na dan štetnog događaja koristio osobna zaštitna sredstva i da je bio osposobljen za rad na siguran način. 11. Na temelju provedenog postupka, sud je temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu štete (imovinske i neimovinske) zbog povrede na radu.

13. Među parničnim strankama je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

14. Među parničnim strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužitelja, visina tužbenog zahtjeva kao i tijek kamata.

15. Iz odštetnog zahtjeva proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a iz potvrde pošte o primitku preporučene pošiljke da je isti predan pošti dana 20. rujna 2019.

16. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu sud je utvrdio da je tužitelj dana 1. listopada 2018. kao radnik Končara-metalne konstrukcije d.d. za vrijeme redovnog radnog vremena i to pred kraj radnog vremena počeo pospremati alat te da se na prolazu do ormara, u koji je trebao pospremiti alat, nalazila paleta s metalnim nosačima koja mu je smetala pri prolasku i da je krenuo prelaziti preko iste, spotaknuo se i pao te je lijevim koljenom udario u metalne nosače koji su se nalazili na toj paleti. U istoj je navedeno da je uzrok ozljede neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu zavarivač, a na kojem radi već 10-12 godina te da mu je neposredno nadređena osoba bio NR. Navodi da je na dan štetnog događaja radio u drugoj smjeni, s time da se štetni događaj dogodio pred kraj smjene u 21,45 sati. Pojašnjava da je išao pospremiti alat u ormar nakon što je obavio svoj zadatak, ali je prostor u prolazu do ormara bio zauzet odnosno na putu je bila drvena paleta na kojoj su se nalazili metalni nosači. Naglašava da je cijeli prostor bio zauzet te nije mogao zaobići tu paletu sa metalnim nosačima. Također navodi da je krenuo prijeći preko te palete, stao je na paletu s nogom i pao. Ističe da je visina koju je trebao prijeći oko 20-30 cm, a širina, odnosno korak koji je trebao učiniti je između pola metra do 80 cm. Navodi da se spotaknuo i pao te je lupio lijevim koljenom u metalne nosače, a u pomoć su mu priskočili ŽR i OR te su ga podigli i htjeli odvesti u hitnu, ali je smatrao da nema potrebe i da će mu sutra biti dobro. Nadalje navodi da sutradan nije mogao stati na nogu pa ga je susjed odveo na hitni prijem u Sisku, gdje je dobio longetu, a nakon nekog vremena je išao na rehabilitaciju uTraumatološku kliniku u Draškovićevoj ulici, a potom u Sisku. Ističe da su mu nakon rehabilitacije utvrdili da ima prijelom patele.

Nadalje navodi da je osposobljen za rad na siguran način te da je postojala obveza nošenja zaštitne obuće i odjeće te zaštitnih sredstava, s time da je u trenutku štetnog događaja na sebi imao i zaštitno odijelo, cipele, rukavice i šljem.

Pojašnjava da su se nekada palete nalazile na putu do ormara gdje sprema alat, a nekad nisu, s time da se u zadnje vrijeme više pazi da se uvede red i da palete ne budu na putu i ometaju prolaz do ormara gdje sprema alat. Naglasio je da do ormara gdje sprema alat nije mogao doći bez da prekorači tu paletu jer nije bilo prostora sa strane da zaobiđe paletu.

Također navodi da je na početku rada kod poslodavca prošao edukaciju, s time da nakon toga nije bilo edukacija već ih poslovođa upozorava kako trebaju raditi i sl. 18. Iz iskaza svjedoka ĐR proizlazi da u društvu Končar-metalne konstrukcije d.d. radi 17 godina, s time da je u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu poslovođe. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu. Poznato mu je da se štetni događaj dogodio krajem druge smjene, s time da je on radio u prvoj smjeni. Poznato mu je da je tužitelj radio na radnom mjestu zavarivača, a o štetnom događaju nema saznanja kao i o mjerama zaštite na radu vezano uz štetni događaj.

19. Iz iskaza svjedoka NR proizlazi da u društvu Končar-metalne konstrukcije d.d. radi od 1998., a u vrijeme nastanka štetnog događaja radio je na radnom mjestu poslovođe i bio je neposredno nadređen tužitelju, za kojeg navodi da je radio na radnom mjestu zavarivača. Nadalje navodi da nije bio očevidac štetnog događaja, s time da je radio s tužiteljem u drugoj smjeni te je čuo da je tužitelj išao spremati alat (oko 21,50 sati), da je pao i šepajući otišao kući. Navodi da je čuo da je tužitelj nosio kutiju s alatom koju je trebao spremiti u ormar (to je obveza svakog djelatnika) te se popiknuo i pao. Ističe da nije vidio mjesto gdje je tužitelj pao, s time da je isti hodao halom koja je veličine oko 100 m, a širine 30 m, te nije hodao transportnim putem koji je prohodan, ali isti služi za kretanje viličara, kolica i sl., s time da tim putem mogu proći i radnici. Ističe da se radi o okolnom putu i dužem putu da se dođe do ormara.

Nadalje navodi da je tužitelj hodao po putu koji ne mora biti čist, to je radiona u kojoj se nalaze palete s dijelovima, transformatorski kotlovi i sl., s time da ne zna gdje je tužitelj točno pao.

Pojašnjava da je površina kojom je trebao proći tužitelj nekada bila zakrčena, a nekada nije bila zakrčena, a što je ovisilo od samog posla, npr. u završnoj fazi nema toliko materijala i sl., ali u početnoj fazi je puno materijala.

Naglašava da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, imao je radno odijelo, radne cipele, zaštitne rukavice i masku.

Također je naglasio da svi radnici na kraju smjene nose alat (kutija za alat i kablovi) u svoj ormarić.

20. Sud je prihvatio suglasne iskaze tužitelja i svjedoka ĐR i NR iz kojih proizlazi da je tužitelj radio u društvu Končar-metalne konstrukcije d.d. na radnom mjestu zavarivača i da je na dan štetnog događaja radio u drugoj smjeni te da je do njegovog ozljeđivanja došlo pred kraj radnog vremena.

Nadalje, sud je prihvatio suglasne iskaze tužitelja i svjedoka NR u dijelu u kojem su naveli da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je na dan štetnog događaja koristio radno odijelo, radne cipele, zaštitne rukavice i šljem, a što u ostalom proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu.

21. Iskaz tužitelja sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim u dijelu u kojem je naveo da je pred kraj smjene, oko 21,45 sati, nakon što je obavio svoje radne zadatke, išao pospremiti alat u ormar, te da je prostor na putu do ormara bio zakrčen, odnosno da se na istom nalazila paleta sa metalnim nosačima i da nije mogao zaobići paletu jer je cijeli prostor bio zauzet te da je pokušao prijeći preko palete, stao je na nju, spotaknuo se te je lijevim koljenom lupio u metalne nosače. Navedeno proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu, kao i iz iskaza svjedoka NR koji je naveo da je obveza svakog djelatnika da kutiju s alatom na kraju smjene spremi u svoj ormarić. Nadalje, svjedok NR je u svom iskazu, iako nije bio očevidac štetnog događaja i ne zna točno gdje je tužitelj pao, naveo da je tužitelj hodao halom i da je površina kojom je trebao proći nekada zakrčena, a nekada nije, s time da je naveo da je to radiona u kojoj se nalaze palete s dijelovima, transformatorski kotlovi i sl.

22. Sud je iskaz svjedoka NR ocijenio neuvjerljivim i neživotnim u dijelu u kojem je naveo da radnici mogu proći i transportnim putem koji je prohodan, ali je okolan i duži put do ormara u koji se sprema alat. Naime, svjedok NR je također u svom iskazu naveo da transportni put služi za kretanje viličara, kolica i sl. te s obzirom na navedeno, sud smatra da nije niti logično ni životno, a niti u skladu sa propisima o zaštiti na radu da radnici hodaju transportnim putem, a koji služi za kretanje viličara, kolica i sl., Dakle, transportni put zasigurno nije put koji je predviđen za kretanje radnika, odnosno isti nije siguran i postoji rizik i opasnost od ozljeđivanja u slučaju korištenja istog. Stoga je sud prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz tužitelja da do ormara gdje sprema alat nije mogao doći bez da prekorači paletu sa metalnim nosačima jer nije bilo prostora sa strane da zaobiđe paletu.

23. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ĐR budući isti nije imao nikakvih saznanja o štetnom događaju.

24. Odredbom čl.25. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14 dalje ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. St.2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

25. Odredbom čl.111. st.1. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu pretrpljenu na radu ili u svezi sa radom prema općim propisima obveznog prava.

26. To znači da se odgovornost tuženika procjenjuje po objektivnom kriteriju, odnosno tuženik odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tijekom postupka tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao niti jedan od razloga koji bi ga oslobodili od odgovornosti za predmetni štetni događaj. S druge strane tužitelj je dokazao da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu, odnosno u svezi s radom. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo pred kraj radnog vremena, kada je na putu do ormara u koji je trebao spremiti alat, pokušao prijeći preko palete sa metalnim nosačima, pao i ozlijedio lijevo koljeno, s time da je spremanje alata obaveza svakog radnika na kraju smjene.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo njegovom krivnjom ili da je isti doprinio svom ozljeđivanju, budući je utvrđeno da put do ormara u koji je trebao spremiti alat bio zakrčen i nije mogao doći do ormara bez da prođe putem na kojem se nalazila paleta s metalnim nosačima, a kako je to navedeno i u prijavi o ozljedi na radu iz koje proizlazi da je uzrok ozljede neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad.

27. Dakle, poslodavac tužitelja je postupio protivno odredbi čl.7. st.3. ZR-a, kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način i na način da ne ugrožava zdravlje radnika, kao i protivno odredbi čl. 41. ZZR-a kojom je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

28. S obzirom na naprijed navedeno sud smatra da je tužiteljev poslodavac, odnosno u konkretnom slučaju tuženik odgovoran za štetni događaj od 1. listopada 2018.

.

29. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću.

30. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog stalnog sudskog vještaka od 22. studenog 2021. proizlazi da se tužitelj nije odazvao na vještački pregled, te da je nalaz i mišljenje donio isključivo temeljem priložene medicinske dokumentacije u spisu.

Navodi da je tužitelj nastradao dana 1. listopada 2018. na način naveden u medicinskoj dokumentaciji te da je dana 2. listopada 2018. je pregledan u OB Sisak u Hitnoj kirurškoj službi, a kojom prilikom je utvrđena ozljeda natučenje lijevog koljena, s time da je prijelom vanjskog ruba lijevog ivera bez pomaka utvrđen od strane ortopeda KBC „Sestre milosrdnice“ Klinika za traumatologiju dana 12. prosinca 2018. Nadalje navodi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, a liječenje je proveo u cijelosti po preporukama liječnika, ali su usprkos toga zaostale trajne tjelesne posljedice koje se sastoje u umanjenim kretnjama lijevog koljena lakog stupnja. Ističe da postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između ozljede i posljedica te da je tužitelju trajno narušeno tjelesno i duševno zdravlje.

Vještak navodi da trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 5%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima.

Nadalje navodi da je strah tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda jačeg je intenziteta bio prisutan jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, manjeg intenziteta sedam dana, s time da se na isti nadovezuje kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja narednih 20 dana. Također navodi da je bol jačeg intenziteta potrajala četiri dana, srednjeg intenziteta oko deset dana, manjeg intenziteta daljih šest tjedana.

Vještak ističe da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebita tri tjedna po dva sata svakodnevno.

Naglašava da naruženja nema.

31. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev, dok je tuženik u podnesku od 15. lipnja 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da nije izvršio uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja i pri ocjeni nije uzeo u obzir stanje koljena od ranije – višegodišnje tegobe s koljenima zbog degenerativnih promjena. Također navodi da vještak nije niti pregledao tužitelja zbog čega je njegov nalaz nepotpun te je predložio pozvati vještaka na ročište kako bi isti obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

32. Vještak je na ročištu održanom dana 05. listopada 2023. godine očitujući se na prigovore tuženika naveo da bi svakako bilo poželjno radi objektivnosti pregledati tužitelja kao i izvršiti uvid u njegov osobni zdravstveni karton.

33. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 15. siječnja 2024. proizlazi da je pregledao tužitelja i izvršio uvid u zdravstveni karton (iako je u uvodnom dijelu naveo da to nije učinio) iz kojeg je vidljivo da tužitelj nije imao istovjetnu niti sličnu ozljedu iako se radi bolova u koljenu liječio u nekoliko navrata još od 2015. Navodi da se subjektivne smetnje koje su se javile kod tužitelja nakon ozljede sastoje u bolima u lijevom koljenu, te nemogućnosti potpunog čučnja, s time da je kliničkim pregledom kod tužitelja utvrdio da je lijevo koljeno bolno na opip, a jasno se čuju i palpiraju grube krepitacije, s time da su kretnje u lijevom koljenu umanjene do 1/4 opsega pokretljivosti i izvedive su u opsegu fleksija-ekstenzija 110-0°, a koljeno je stabilno i bez izljeva. Nadalje vještak navodi da je čučanj lijevom nogom nemoguć, s time da su noge jednako duge i nema neuroloških ispada.

Nadalje vještak navodi da gonartroza radi koje se tužitelj liječio u nekoliko navrata prije ozljede–prijeloma ivera, koji je predmet ovog sudskog spora, nije utjecala na nastanak ove ozljede niti na zaostale trajne posljedice te stoga ostaje kod svog osnovnog nalaza i mišljenja.

34. Tužitelj nije imao primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je ustrajao na istaknutim prigovorima te je predložio da vještak usmeno obrazloži svoje mišljenje.

35. Na ročištu održanom dana 17. siječnja 2025. vještak navodi da je u dopunskom nalazu i mišljenju omaškom naveo da je nije pregledao tužitelja, odnosno da je samo izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju budući se iz kasnijeg teksta dopunskog nalaza vidi da je tužitelja pregledao te izvršio uvid u njegov zdravstveni karton. Nadalje vještak navodi da iz dokumentacije proizlazi da tužitelj ima degenerativne promjene lijevog koljena koje je isključio i naveo u mišljenju da iste nije uzeo u obzir u smislu tajnih posljedica. Naglašava da su trajne posljedice isključivo ocijenjene temeljem ozljede te pojašnjava da bi trajne posljedice po osnovi artroze lijevog koljena iznosile cca 10-15%. Također ističe da su bolovi i ostali vidovi nematerijalne štete ocijenjeni isključivo imajući u vidu ozljedu, a gonartroza je isključena.

Na pitanje da u smislu činjenice da je prijelom zahvatio rubni dio iverne kosti utječe na pokretljivost odgovara potvrdno. Pojašnjava da radi stalnih bolova tužitelj dodatno štedi lijevu nogu odnosno lijevo koljeno i time vrši prisilno umanjene kretnje.

36. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik je ustrajao u svojim primjedbama i predložio novo medicinsko vještačenje.

37. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja budući isti ničim nije doveo u sumnju stručnost i objektivnost danog vještačkog nalaza, kao i dopunskog nalaza i mišljenja te usmenog očitovanja vještaka, budući su isti po ocjeni ovog suda stručni, logični i objektivni, te u istima nije bilo nikakvih proturječnosti, nedostataka niti razloga za osnovanu sumnju u pravilnost istih. Stoga je sud provođenje novog vještačenja ocijenio nepotrebnim troškom imajući u vidu odredbu čl. 10. ZPP-a kojom je predviđena obveza suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova.

38. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19.st.2. ZOO, a u vezi s čl. 1046. ZOO-a.

39. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). Sud je pri tome uzeo u obzir duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove i strah, budući su to u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je također utvrdio potrebu za tuđom pomoći i njegom budući tužitelju temeljem čl. 1095.st.1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

40. Štetni događaj je prema nalazu i mišljenju vještaka uzrokovao smanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 5 %, a sud je uzimajući u obzir i životnu dob tužitelja (rođen 1965.), kao i poslove koje obavlja, istome dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 800,00 eur, dok je dio zahtjeva u iznosu od 195,42 eur odbio kao neosnovan.

41. Kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove, te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.327,23 eur. 42. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 350,00 eur, dok je dio zahtjeva u iznosu od 313,61 eur odbio kao neosnovan. 43. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 42 sata, a s obzirom na činjenicu da je tuženik učinio nespornim da su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, sud je temeljem odredbi čl. 223. ZPP-a utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada s toga osnova u zatraženom iznosu od 156,08 eur. Naime, sud je kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu utvrdio iznos od 3,72 eur, kako je to predložio tužitelj.

44. Sud je tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete dosudio ukupni iznos od 2.633,31 eur, temeljem članka 1095. i 1100. ZOO-a., s time da je kao neosnovan odbio njegov zahtjev u iznosu od 509,03 eur.

45. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

46. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos neimovinske štete tekuća od 20. rujna 2019. do isplate u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također mu je dosuđena zatezna kamata na iznos imovinske štete (naknade za tuđu pomoć) tekuća od 27. veljače 2025. do isplate, s time da je sud odbio isplatu navedene kamate počevši od 20. rujna 2019. pa do presuđenja s obzirom da ista teče od presuđenja do isplate, a u skladu s odredbom čl. 1089.st.2., a u svezi s čl. 1086. ZOO-a. Opseg naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze, može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu (tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze) - donošenjem prvostupanjske presude i zbog toga se početak tijeka zakonskih kamata određuje od dana donošenja prvostupanjske presude.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP-a, a u svezi s čl.155.ZPP-a.

48. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

49. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32), troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 19. prosinca 2019., 30. studenog 2021. i 1. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1) i troška pristupa na ročišta 28. siječnja 2020., 14. svibnja 2021., 14. rujna 2021. , 3. listopada 2023. , 5. rujna 2024. i 17. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 2.200,00 eur.

50. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 550,00 eur pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.750,00 eur.

51. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 83,80 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 91,90%.

52. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik uspio u omjeru od 8,10%. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 83,80 %.

53. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.304,50 eur, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 83,80 %. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 249,08 eur, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.553,58 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.445,50 eur odbijen kao neosnovan. 54. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 14. listopada 2021. i 12. listopada 2023. jer je istima dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja, a isto je sudu vidljivo iz e-spisa i stoga je navedeni trošak bio nepotreban za vođenje ovog postupka.

55. Također mu nije priznao ni trošak sastava podnesaka od 4. svibnja 2023., 6. srpnja 2023. i 11. travnja 2024., jer ih je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

56. Nadalje, sud tužitelju nije priznao ni trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje budući nije pristupio navedenom ročištu.

57. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

58. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2025.

S u d a c :

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku