Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: Povrv-519/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RI-19 d.o.o., Rijeka, Slogin kula 8, OIB: 92383036074, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate (v.p.s. 1.066,94 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 27. veljače 2025. javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke broj Ovrv-6633/2023 (UPP/OS-Ovrv-288/2023), koji glasi:
"Nalaže se ovršeniku PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju RI-19, d. o. o., OIB: 92383036074, Slogin-Kula 8, 51000 Rijeka, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, obveze kupca - sintetika po računima za partnera u razdoblju od 1.9.2018. do 5.4.2023, namiri tražbinu u iznosu od 1.006,94 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od:
- 18,64 EUR teku od 16.09.2018. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.10.2018. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.11.2018. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.12.2018. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.06.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.07.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.08.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.09.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.10.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.11.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.12.2019. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.01.2020. pa do isplate
- 26,92 teku od 16.02.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.03.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.04.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.05.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.06.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.07.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.08.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.09.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.10.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.11.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.12.2020. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.01.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.02.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.03.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.04.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.05.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.06.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.09.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.10.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.11.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.12.2021. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.05.2022. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.06.2022. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.07.2022. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.08.2022. pa do isplate
- 26,92 EUR teku od 16.09.2022. pa do isplate
- 26,13 EUR teku od 16.03.2023. pa do isplate
- 26,13 EUR teku od 16.04.2023. pa do isplate,
po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBANHR8624120091342000943, model HR00, s pozivom na broj [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od dana dostave ove presude."
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 627,32 EUR od u roku od petnaest dana, na koje zatezna kamata teče od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi (prvotno prijedlog za ovrhu podnesen kod javnog bilježnika dana 24. travnja 2023.) navodi da mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 1.066,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne dijelove ukupnog iznosa. Predlaže ovršeniku naložiti namirenje navedene tražbine te odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Potražuje i troškove ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 186,56 EUR te trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR. Uz tužbu prilaže izvod iz poslovnih knjiga - obveze kupca od 05. travnja 2023.(list 7).
2. Javni bilježnik je prijedlog prihvatio rješenjem od 12. svibnja 2023. (list 42), ujedno odredivši troškove postupka u iznosu od 211,56 EUR.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 47 – prvotno pravovremeni prigovor protiv rješenja o ovrsi zaprimljen 12. lipnja 2023.) osporava tražbinu tužitelja u cijelosti i to iz razloga jer nije vlasnik nekretnine za koju se žele naplatiti troškovi koji inače ulaze u sastav zajedničke pričuve, pri čemu se poziva na odredbu čl.89.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), sukladno kojoj pričuvu plaćaju isključivo vlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Predmetna nekretnina odnosno stan – Etažno vlasništvo E-18 je u vlasništvu Republike Hrvatske.
4. Rješenjem suda od 20. prosinca 2023. (list 56) stavljeno je izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, uz primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a) koje se odnose na sporove male vrijednosti.
5. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj u podnesku zaprimljenom 22. prosinca 2023. (list 59) smatra isti neosnovanim pri čemu ističe da je tužitelj upravitelj zgrade na adresi [adresa], da je temeljem ugovora o upravljanju zgradom, međuvlasničkog ugovora te aneksa istog određena visina pričuve za utuženo razdoblje u iznosu od 3kn/m2 stambene površine a da tuženik koristi predmetni stan – Etažno vlasništvo E-18 te je isti potpisao međuvlasnički ugovor i anekse istog, slijedom čega je u obvezi plaćati pričuvu.
Uz podnesak prilaže međuvlasnički ugovor od 01. lipnja 2005., anekse istog od 26. kolovoza 2018., 24. rujna 2023., 01. travnja 2008., 01. studenoga 2005., izvadak iz zemljišne knjige te ugovor o upravljanju zgradom.
Naknadno dostavlja ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva od 31. kolovoza 2007. – ovjera potpisa prodavatelja (list 98-104, dalje: Ugovor) a sukladno kojem Ugovoru je tuženik kupio predmetni stan od Republike Hrvatske. Sukladno prijedlogu tužitelja te u smislu čl.211. ZPP-a, o parnici je obaviještena Republika Hrvatska putem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci.
6. Osim prethodno navedenih isprava stranke nisu predložile druge dokaze, slijedom čega je sud na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo ročište za glavnu raspravu te na istome proveo dokaz čitanjem svih priloženih isprava.
Tužitelj je ustrajao pri tužbi i tužbenom zahtjevu ukazujući da je tuženik u čl.5. Ugovora preuzeo obvezu plaćanja zajedničke pričuve.
Nasuprot prednjem tuženik je ustrajao pri istaknutom prigovoru ističući da ga je tužitelj pri potpisu međuvlasničkog ugovora trebao upozoriti da ne smije potpisati ugovor s obzirom da nije zemljišnoknjižni vlasnik stana. Također smatra da se tužitelj trebao obratiti pravom vlasniku odnosno Republici Hrvatskoj te da se nakon toga Republika Hrvatska mogla obratiti njemu. Ukazuje i na odredbu čl.114. ZV-a. Potvrđuje da on koristi predmetni stan kao i da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da tražbinu tužitelja, kao upravitelja zgrade, predstavlja dugovanje po osnovi zajedničke pričuve u razdoblju rujan 2018. – travanj 2023. i to za nekretninu – stan u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II i to suvlasnički dio 319/10000 Etažno vlasništvo E-18, sveukupne površine 79,64 m2, koji je upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske a koja nekretnina predstavlja zgradu u [adresa] na adresi [adresa]-1F (na prednju okolnost spisu prileži izvadak iz zemljišne knjige).
Također nije sporno da tuženik živi u predmetnom stanu i ima prijavljeno prebivalište (što isti izričito potvrđuje).
Nadalje, tuženik je potpisao međuvlasnički ugovor od 01. lipnja 2005. kao i anekse istog od 01. studenog 2005., 01. travnja 2008., 26. kolovoza 2018. i 24. rujna 2023., što je utvrđeno uvidom u iste, a koju činjenicu tuženik također ne spori.
Nije sporno niti da je 19. lipnja 2007. (ovjera potpisa prodavatelja 31. kolovoza 2007.) između Republike Hrvatske kao prodavatelja i tuženika kao kupca sklopljen prethodno navedeni Ugovor pri čemu je isti sklopljen sukladno rješenju o pravu na dodjelu stambenog kredita za kupnju stana u organiziranoj izgradnji od 18. ožujka 2005. te na temelju Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata (dalje: Uredba o stambenom zbrinjavanju), pri čemu iz čl.2. istog proizlazi da je kupac ostvario pravo na popust pri otplati kredita temeljem čl.23. , da je čl.4. ugovoreno da će prodavatelj izdati kupcu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva a nakon što kupac otplati kredit u cijelosti, sve na temelju potvrde Hrvatske poštanske banke d.d. Također čl.5. ugovora regulirano je da kupac stupa u posjed stana danom potpisa ugovora te s istim danom preuzima sve troškove održavanja stana (redovite i izvanredne), troškove održavanja zgrade, troškove zajedničke pričuve i druge troškove koje bi inače snosio vlasnik.
Završno, nesporno je i da je Ugovor sklopljen između Republike Hrvatske kao prodavatelja te tuženika kao kupca, na snazi te je bio na snazi i u razdoblju dospijeća tražbine koja je predmet ovog postupka. Tuženik naime ne ističe prigovor da bi Ugovor eventualno bio raskinut.
Spornim se, s obzirom na prigovor tuženika, ukazuje pasivna legitimacija odnosno to da li isti nije obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetni stan, isto s obzirom na činjenicu da nije uknjižen kao vlasnik stana.
8. Obveza osnivanja zajedničke pričuve je propisana odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a, dok je pobliža definicija zajedničke pričuve navedena u čl. 90. ZV-a pa se tako radi o namjenski vezanoj zajedničkoj imovini svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenoj za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih. Prema st. 3. zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.
8.1. Činjenica je da tuženik nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, međutim tuženik nesporno živi u istoj, ima prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine te je u razdoblju od 2005. (prije sklapanja Ugovora) pa nadalje, potpisao međuvlasnički ugovor odnosno anekse istog.
Potpisom međuvlasničkog ugovora od 01. lipnja 2005. tuženik se legitimirao kao izvanknjižni vlasnik nekretnine i prije sklapanja Ugovora (2007.) odnosno isti je očito tada bio korisnik stana u vlasništvu Republike Hrvatske te je temeljem Uredbe o stambenom zbrinjavanju, stekao pravo na otkup stana a što je i realizirano sklapanjem Ugovora.
Iz prednjeg proizlazi da tuženik, bez obzira što nije zemljišnoknjižni vlasnik stana – posebnog dijela nekretnine, izvršava vlasnička ovlaštenja i u posjedu je stana. Dodatno, isti je Ugovorom preuzeo obvezu podmirenja svih troškova koji terete zgradu pa i troškova zajedničke pričuve.
8.2. Nadalje, vezano uz prigovor promašene pasivne legitimacije, valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 16/2021-19 od 15. studenog 2021. koje glasi: "U sporu radi isplate zajedničke pričuve prodavatelj kao zemljišnoknjižni vlasnik nije pasivno legitimiran već kupac stana kojemu je kupljena nekretnina predana u posjed i koji je kao suvlasnik naznačen u međuvlasničkom ugovoru, neovisno od toga što je naknadno utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut krivnjom kupca, a radi se o obvezama plaćanja zajedničke pričuve dospjele prije nego li je pravomoćno utvrđeno da je ugovor raskinut i u vrijeme kada je kupac posjedujući nekretninu vršio vlasnička ovlaštenja." Sukladno opisanom pravnom shvaćanju, ukazuje se i na naknadno donesenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-32272020-4 od 07. prosinca 2021., prema kojoj je u sporu radi plaćanja zajedničke pričuve pasivno legitimiran upravo kupac stana kojem je stan predan u posjed.
8.3. Iako postoji sudska praksa sukladno kojoj je za plaćanje zajedničke pričuve pasivno legitimiran isključivo vlasnik posebnog dijela nekretnine, u konkretnom slučaju i s obzirom na utvrđenja iznesena u prethodnim točkama, isto nije primjenjivo u ovoj situaciji upravo zbog nesporno utvrđenih činjenica posjeda stana od strane tuženika te egzistiranja Ugovora u vrijeme dospijeća tražbine, slijedom čega tako istaknuti prigovor tuženika nije osnovan.
8.4. Ostali prigovori tuženika izneseni na ročištu nisu od utjecaja na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj nije bio u obvezi "upozoriti" tuženika da ne smije potpisati međuvlasnički ugovor jer nije zemljišnoknjižni vlasnik. Pri tom se ukazuje i da je tuženik međuvlasnički ugovor potpisao 2005. a zadnji aneks 2023., što predstavlja razdoblje od 18 godina, pa je malo vjerojatno da tuženik u takvom vremenskom razdoblju nije imao saznanje o svom statusu.
Također, bez utjecaja je prigovor da su suvlasnici iz međuvlasničkog ugovora sada sasvim druge osobe jer se učinak ugovora proteže i na suvlasnike koji su pravo suvlasništva stekli nakon sklapanja ugovora.
Završno, neosnovan je i prigovor da ulazi A i B sada imaju drugog upravitelja, jer je bez obzira na to tužitelj i dalje upravitelj ostalih ulaza, konkretno i ulaza D u kojem se nalazi stan u posjedu tuženika.
8.5. Sukladno prethodno iznesenom, tužbeni zahtjev je prihvaćen te je platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika održan na snazi u cijelosti temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a.
Također, paricijski rok za izvršenje činidbe određen je sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.
9. Odluka o troškovima sadržana u toč. II izreke temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a te Zaključku VSRH broj Su-IV-204/17, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi i to nagrada javnog bilježnika sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku u iznosu od 25,00 EUR, trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 150,00 EUR, trošak sastava jednog podneska i zastupanja na jednom ročištu – svaka radnja po 150,00 EUR (Tbr. 11, Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), PDV na prednje u iznosu od 112,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR, odnosno ukupno 627,32 EUR, pri čemu na sve priznate troškove zatezna kamata teče od dana donošenja presude.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska zaprimljenog 08.02.2024. jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a, odnosno isti je isprave dostavljene uz taj podnesak trebao dostaviti još uz raniji podnesak, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.
Delnice, 27. veljače 2025.
Sutkinja
Renata Rački
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-Oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
