Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-71/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Trg bana J. Jelačića 12, Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima OD Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika umješača i u odsutnosti punomoćnika tuženika te objave presude na ročištu 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu:

- na iznos od 14.206,11 eur počevši od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. po stopi tekućoj od 3. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 17. lipnja 2020.,

- na iznos od 125,56 eur počevši od 17. lipnja 2020. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a to u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da bi joj tuženik bio dužan isplatiti na iznos 125,66 eur zateznu kamatu za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020., kao neosnovan.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. srpnja 2008. u mjestu Baćina kod Ploča došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovala vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koja su bila osigurana kod tuženika, a kojima je kritične zgode upravljao vozač IK, kao i teretno vozilo marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AK, a u kojem su pored njega bili RK, suprug tužiteljice i TK. Ističe i kako je prometnu nezgodu izazvao IK kojih je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću broj K – 178/08 od 28. svibnja 2009., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž – 136/09 od 9. rujna 2009., oglašen krivim za istu prometnu nezgodu te je osuđen nakaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. U naznačenoj prometnoj nezgodi da je suprug tužiteljice RK poginuo. Tužiteljica ističe kako zbog smrti supruga trpi kako imovinsku tako i neimovinsku štetu, zbog čega s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 300.000,00 kn, a sve obzirom da je ista veoma teško doživjela i preboljela smrt svog supruga prije svega iz razloga što je on bio mlada i zdrava osoba, što je smrt nastupila iznenada, a i zbog toga jer je njegovom smrću doista izgubila osobu koja je značila potporu u životu budući da je ona nepokretna osoba u invalidskim kolicima. Također ističe kako je pretrpjela imovinsku štetu budući da je snosila troškove pogreba svog supruga koji su iznosili 8.762,51 kn, dok je u međuvremenu izgradila i spomenik za što je platila 14.600,00 kn. Pojašnjava kako je ona osoba sa invaliditetom obzirom da je kao dijete oboljela od reumatoidnog artritisa, zbog čega je nepokretna, vezana uz invalidska kolica te da je potrebna pomoć i njega za zadovoljavanje svih osnovnih životnih potreba. Bolest je toliko uznapredovala da joj je u međuvremenu bilo potrebno ugraditi i protezu lijevog kuka te lijevog koljena. Procjenom tjelesnog oštećenja utvrđeno je kako kod iste postoji tjelesno oštećenje u visini od 100 % te ista nije radno sposobna. Obzirom na to njezino stanje potrebna joj je tuđa pomoć u domaćinstvu koja se odnosi na obavljanje gotovo svih kućanskih poslova, odvoženja liječniku, odvoženja u Udrugu društva invalida grada Varaždina čiji je član, odvoženje na sastanke Udruge mreža žena Hrvatske s invaliditetom, odvoženje u kupovinu, posjet obitelji i slično. Budući da živi sama takvu pomoć u domaćinstvu mora tražiti od drugih osoba stoga u svakom slučaju ima pravo na rentu s osnova tuđe pomoći u domaćinstvu s osnova od čega od 28. srpnja 2008. pa nadalje trajno potražuje mjesečno novčani iznos od 2.000,00 kn. Nadalje tužiteljica je radno nesposobna te prima samo osobnu invalidninu u iznosu od 1.250,0 kn, a nakon smrti supruga ostvarila je pravo na mirovinu u iznosu od 916,94 kn. Ističe kako je bila uzdržavana osoba te ju je pokojni suprug uzdržavao budući da ona s prihodom od 1.250,00 kn nije mogla pokriti svoje osnovne životne i egzistencijalne troškove. Pojašnjava kako zbog njenog zdravstvenog stanja često mora kupovati i dodatne lijekove kao i dodatne higijenske i medicinske potrepštine, zatim treba snositi troškove rehabilitacije na koje veoma često mora ići zbog svog zdravstvenog stanja kao i troškove svakodnevnog života uključujući prehranu, režije, odjeću obuću i slično. Svi troškovi su bili podmirivani od zarade pokojnog supruga a njegova plaća u mjesecima neposredno prije pogibije iznosila je oko 4,500,00 kn. S obzirom na izgubljeno uzdržavanje tužiteljica s te osnove potražuje mjesečnu rentu u iznosu od 2.000,00 kn počevši od 29. srpnja 2008. pa nadalje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 27. srpnja 2008. imalo kod tuženika zaključenu policu obveznog automobilskog osiguranja. Ističe kako za sada ne priznaje odgovornost te podredno ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani pokojnog RK, a zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, vožnje sa alkoholiziranim vozačem, a i sam je bio u teško pijanom stanju. Smatra kako osiguranik tuženika najvjerojatnije nije kriv već je kriv pokojni AK, predlaže da se treću osobu Euroherc osiguranje d.d. pozove da stupi u parnicu na strani tuženika.

3. Podneskom od 20. listopada 2017. Euroherc osiguranje d.d. prijavio je da će se umiješati u parnicu na strani tuženika. Sukladno navedenome sud je 9. studenog 2017. donio rješenje kojim je dopustio Euroherc osiguranju d.d. da se umiješa na strani tuženika. Predmetno rješenje postalo pravomoćno 27. studenoga 2017.

4. Također se ovdje navodi da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe u dva navrata mijenjala tužbeni zahtjev, a to podnescima od 13. lipnja 2018. te od 17. lipnja 2020. U tim podnescima je i djelomično povukla prvotno postavljeni tužbeni zahtjev i to u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 122.018,00 kn budući je taj iznos tuženik isplatio kao nesporan tužiteljici još dana 23. prosinca 2009. te i dio tužbenog zahtjeva za rentu sa iznosa od 4.000,00 kn mjesečno na iznos od 2.000,00 kn mjesečno. Konačni tužbeni zahtjev je postavljen podneskom od 17. lipnja 2020. te je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu i odlučivao ovaj sud prilikom donošenja presude.

5. Sud je u ovom predmetu već donio jednu presudu i to presudu pod br. 7 Pn- 110/17-59 od 8. prosinca 2020., a kojom presudom je tužiteljici dosudio iznos od 108.928,00 kn na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. do isplate, zatim zateznu kamatu na iznos od 120.018,00 kn za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 23. prosinca 2009., nadalje iznos od 6.133,75 kn s naslova troškova pogreba sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. te iznos od 10.220,00 kn s naslova troškova izgradnje nadgrobnog spomenika također sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2009. do isplate. Tužiteljica je tom presudom odbijena sa dijelom svog tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za iznos od 114.054,00 kn budući je konačnim postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala za taj vid štete ukupni iznos od 222.782,00 kn, nadalje sa dijelom zahtjeva za troškove pogreba u iznosu od 2.628,76 kn budući je ukupno potraživala po tom vidu štete 8.762,51 kn, sa dijelom zahtjeva za troškove izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 4.380,00 kn, a za taj vid štete je potraživala ukupno 14.600,00 kn te je odbijena u cijelosti sa zahtjevom za isplatu rente u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno počevši od 1. kolovoza 2008. te u dijelu zatezne kamate na iznos od 122.018,00 kn tekuće od 24. prosinca 2009. pa nadalje. U istoj odluci je doneseno i rješenje kojim je utvrđeno povlačenje za dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za iznos od 122.018,00 kn te za dio tužbenog zahtjeva za rentu u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, a dopuštena je i preinaka tužbe sukladno podnesku od 17. lipnja 2020. kada je zahtjev za neimovinsku štetu povećan sa iznosa od 107.982,00 kn na iznos od 222.982,00 kn.

6. Navedena presuda i rješenje je povodom žalbi stranaka potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. 14 Gž-569/2021-5 od 21. prosinca 2021. Protiv navedene II. stupanjske presude umješač Euroherc je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem br. Revd- 4114/2022-3 od 22. veljače 2023. dopustio reviziju. Umješač je podnio i reviziju, a povodom koje revizije je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje br. Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024. gdje je presudom djelomično odbio reviziju umješača, a rješenjem prihvatio reviziju umješača na strani tuženika protiv toč. II/ presude Županijskog suda u Zagrebu, a to u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđena presuda u odluci o zateznim kamatama dosuđenima na iznos od 14.331,67 eur za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. kao i troškovima postupka te su I. stupanjska i II. stupanjska presuda u tom dijelu ukinute.

7. Ovaj sud je u ponovnom postupku nakon donošenja odluke Vrhovnog suda proveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svrhu dokazivanja. Nadalje je izvršio uvid u dokumentaciju tužiteljice (list 7 – 14 spisa), dokumentaciju tuženika u omotnici (list 46 spisa), Rješenje HZMO-a (list 66 spisa), situacijski plan (list 67 spisa), podatke Ceste d.d. [adresa] (list 72 spisa), podatke Zavoda za socijalnu skrb u Varaždinskoj županiji (listovi 74 i 75 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Julijane Šujica Miljevac (list 80 – 86 spisa), podatke HZMO-a (list 90 spisa), podatke Ceste d.d. [adresa] (list 101 spisa), sudsku praksu (list 105 – 113 spisa), rješenje Općinskog suda u Metkoviću (list 120 – 121 spisa), izvještaj o provedenom vještačenju (list 122 – 141 spisa), Rješenje Općinskog suda u Metkoviću (list 158 i 159 spisa), sudsku praksu (list 160 – 171 spisa), nalog za doznaku po šteti (list 172 spisa), dokumentaciju tuženika (list 179 – 185 spisa), dokumentaciju tuženika (list 199 – 203 spisa), dopis PZC Varaždin (list 213 spisa), dopis Colas Hrvatska (list 215 spisa), nalaz prometno-tehničkog vještaka Tomislava Perića u omotnici (list 216-234 spisa), dopis sa rješenjem Ureda državne uprave (list 237-240 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Majera (list 248 – 252 spisa), dokumentaciju tužiteljice u omotnici (list 272 – 276 spisa), sudsku praksu (list 281 – 282 spisa), dopis Colas Hrvatska (list 287), ugovore o radu (list (288 – 291 spisa), prijava prestanka osiguranja (list 292), podaci HZMO-a (list 293 i 294 spisa), dopis sa dokumentacijom Porezne uprave (list 295 – 307 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Varaždin (list 308 spisa), dopis Colas Hrvatska (list 315 spisa), izvod iz zapisnika (strana 324 i 325 spisa), sudsku praksu (strana 335 – 339 spisa), predmet ODO u Metkoviću br. K-DO-275/08, predmet Općinskog suda u Metkoviću br. K-187/10, a također je na suglasan prijedlog stranaka pročitao iskaze svih saslušanih svjedoka, koji su saslušani u prethodnom dijelu postupka te iskaze svih vještaka odnosno njihovo usmeno izjašnjavanje.

8. Na temelju svih provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je ukinut odlukom Vrhovnog suda u većem dijelu osnovan, a tek u neznatnom dijelu neosnovan.

9. U ovoj odluci su ne obrazlaže posebno razloge za presuđenje štete obzirom da u tom dijelu je I. stupanjska presuda br. 7 Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. te utvrđenja o podijeljenoj odgovornosti iz te presude jer je to sve naznačeno upravo u toj presudi te posebno još u presudi Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-569/2021-5 od 21. prosinca 2021. Kao što je već rečeno ovaj ponovni postupak se provodi isključivo radi utvrđenja osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 14.331,67 eur (107.982,00 kn), a to za razdoblje od 3. prosinca 2009. do zaključno 17. lipnja 2020.

10. Prije svega tu treba imati u vidu da tužiteljica postavlja zahtjev za naknadu štete zbog štetnog događaja i to prometne nesreće koja se dogodila dana 27. srpnja 2008. i u kojoj nesreći je smrtno stradao suprug tužiteljice tako da ustvari tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe te imovinsku štetu na ime troškova pogreba, na ime troškova izgradnje nadgrobnog spomenika te na ime rente za vlastito uzdržavanje, a koje uzdržavanje je izgubila smrću svog supruga i koje je potrebno budući je sama invalidna osoba i to u 100%- tnom opsegu. Tuženik je osiguravatelj vozila u kojem je stradao prednik tužiteljice, dok je umješač osiguravatelj vozila koje je također sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći. Obzirom na navedeno na tijek zatezne kamate na zatražene vidove štete se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05-dalje ZOOP). Prema odredbi iz čl. 11. ZOOP oštećena osoba podnosi zahtjev za naknadu štetu neposredno odgovornom osiguravatelju, a odredbom iz čl. 12. st. 1. ZOOP su propisani rokovi u kojima je odgovorni osiguravatelj dužan utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva te dostaviti i podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu, a taj rok je 14 dana od dana podnošenja zahtjeva. Konačno odredbom iz čl. 12. st. 4. ZOOP je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome tijek zatezne kamate na zatraženu štetu u ovom postupku treba prvenstveno računati od dana podnošenja zahtjeva tužiteljice tuženiku na naknadu štete. Tu moramo navesti da tužiteljica iako u tužbi tvrdi da se obratila tuženika prije pokretanja ovog sudskog postupka nije dostavila i sam zahtjeva, ali uz tužbu je dostavila primjerak nagodbe (list 7 spisa) sastavljenoj očito po tuženiku i iz koje nagodbe se jasno zaključuje da je doista tužiteljica postavila zahtjeva za naknadu štete prije pokretanja ovog postupka budući da sama nagodba je datirana sa danom 3. prosinca 2009. Kako tužiteljica nije dostavila sam zahtjev, a očito je istog postavila to se doista ne može utvrditi konkretan početak tijeka zateznih kamata pa sud zbog navedenog kao početak tijeka zateznih kamata uzima upravo datum predmetnog prijedloga nagodbe od 3. prosinca 2009., a koji prijedlog tužiteljica nedvojbeno nije prihvatila kako to proizlazi iz navoda tužbe. Kao što je već rečeno u tužbi tužiteljica na ime neimovinske štete zbog smrti supruga potražuje ukupan iznos od 300.000,00 kn te pojašnjava da je taj iznos iznad preporučenih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali da istog postavlja obzirom na svoju situaciju te značaj pokojnog supruga u njenom životu i intenzivnu i dugotrajnu bol koju je pretrpjela zbog njegovog gubitka. Ovaj sud smatra da je takav zahtjev neimovinske štete postavljen i u samom zahtjevu kojim se tužiteljica obratila tuženiku prije pokretanja sudskog postupka, a na što upućuje i navod iz tužbe da tužiteljica nije mogla prihvatiti prijedlog tuženika iz naprijed citirane nagodbe kojim tuženik priznaje zahtjev tužiteljice osnovan do iznosa ukupno 128.168,00 kn i to za sve vidove štete te uz suodgovornost pokojnog prednika tužiteljice u omjeru od 40%. Dakle sud temeljem prednjeg zaključuje da je tužiteljica već u samom zahtjevu prije pokretanja ovog postupka postavila zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 300.000,00 kn u kojoj visini je i taj zahtjev postavila i u ovoj tužbi koja je podnesena dana 17. prosinca 2009.

11. Nesporno je među strankama da je tuženik dana 23. prosinca 2009. isplatio tužiteljici nesporni iznos od 122.018,00 kn s tim da prilikom isplate nije naznačio na koje vidove štete se taj iznos odnosi, a tužiteljica je tijekom postupka smatrala da se taj iznos odnosi na isplatu dijela neimovinske štete, a koju tvrdnju tuženik tijekom postupka nije osporio pa ju je stoga i prihvatio ovaj sud. Tužiteljica je obzirom na navedenu isplatu tek podneskom od 13. lipnja 2018. uredila tužbeni zahtjev uvažavajući navedenu isplatu (listovi 207-208 spisa) i to tako da je obzirom na navedenu isplatu po osnovi neimovinske štete potraživala isplatu daljnjeg iznosa od 107.982,00 kn, a budući je istim podneskom ustvari snizila tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu sa iznosa od 300.000,00 kn na iznos od 230.000,00 kn. Istim podneskom je ustvari povukla polovicu zahtjeva za isplatu rente zbog izgubljenog uzdržavanja. Dakle od dana 13. lipnja 2018. tužiteljica potražuje na ime neimovinske štete preostali iznos od 107.982,00 kn (14.331,67 eur). Međutim tužiteljica povisuje tužbeni zahtjev podneskom od 17. lipnja 2020., a nakon promjene orijentacijskih kriterija od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske te tim podneskom potražuje na ime neimovinske štete iznos od ukupno 345.000,00 kn, koji iznos u samom zahtjevu smanjuje za plaćeni dio tj. 122.018,00 kn tako da konačno tužbenim zahtjevom potražuje neplaćeni dio u visini od 222.982,00 kn. Upravo je rješenjem u naprijed citiranoj I. stupanjskoj odluci i odlučeno o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu od 122.018,00 kn, a istodobno je dozvoljena preinaka zbog ukupnog povišenja zahtjeva za neimovinsku štetu sukladno odredbama iz čl. 190. i 191. ZPP-a. U konačnici presudom se dosuđuje tužiteljici na ime neimovinske štete još i daljnji iznos od ukupno 108.928,00 kn (14.457,23 eur) tako da je tužiteljici ukupno dosuđeno na ime neimovinske štete zbog smrti supruga iznos od 231.000,00 kn zbrajajući iznos iz presude te isplaćeni dobrovoljno od strane tuženika, što znači da je tužiteljica odbijena za taj vid štete sa iznosom od 114.054,00 kn kao i sa pripadajućom kamatom za taj iznos. Tužiteljici je na iznos od 108.928,00 kn i dosuđena zatezna kamata tekuća od dana 3. prosinca 2009. do isplate, a to s pozivom na odredbu iz čl. 12. st. 4. ZOOP. Presuda I. stupnja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu.

12. Međutim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024. I. stupanjska i II. stupanjska presuda su ukinute u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate za razdoblje od 3. prosinca 2009. do zaključno 17. lipnja 2020. tj. do podnošenja podneska kojim je povišen tužbeni zahtjev. Dakle kamata je ukinuta za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. na iznos od 107.982,00 kn (14.331,67 eur) dok je takav tijek kamate ostao za dio dosuđene neimovinske štete u visini od 946,00 kn odnosno 125,56 eur. Sud smatra da je osnovan zahtjev tužiteljice da na iznos od 107.982,00 kn (14.331,67 eur) teče kamata upravo od 3. prosinca 2009. jer je taj iznos i sadržan u zahtjevu tužiteljice kojeg je podnijela tuženiku prije pokretanja postupka i da je sa tim iznosom tuženik i bio upoznat prilikom davanja prijedloga za nagodbu od 3. prosinca 2009. Stoga po mišljenju suda tuženik, ali i umješač neosnovano prigovaraju da tužiteljici ne bi pripadala zatezna kamata na navedeni iznos za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. jer je taj iznos bio dio tužiteljičinog zahtjeva kada se obratila tuženiku prije pokretanja ovog sudskog postupka. Činjenica jest da je doista tužiteljica podneskom od 13. lipnja 2018. snizila svoj prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete sa iznosa od 300.000,00 kn na iznos od 230.000,00 kn te se stoga to sniženje i razlika od 70.000,00 kn ima smatrati kao povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, a što znači da se radi o iznosu za koji se smatra da nikada nije bio zatražen. Podneskom od 17. lipnja 2020. je tužiteljica ponovno povisila taj zahtjev, a to zbog promjene orijentacijskih kriterija kako je to već prethodno rečeno i slijedom navedenog na iznos koji je veći od tada postojećeg zahtjeva od 107.982,00 kn zatezna kamata može početi teći tek sa danom 17. lipnja 2020., kojeg dana je taj zahtjev i postavljen, a to sukladno odredbi iz čl. 12. st. 4. ZOOP. Dakle tužiteljici ne pripada zatezna kamata na cjelokupni dosuđeni iznos neimovinske štete prema presudi br. 7 Pn-110/2017-59 od 8. prosinca 2020. od 108.928,00 kn za razdoblje od 3. prosinca 2009. pa do isplate nego tek na iznos od 107.982,00 kn, a za razliku do dosuđenog iznosa od 108.928,00 kn pak joj pripada zatezna kamata tek od dana postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva podneskom od 17. lipnja 2020. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo naprijed citirane I. stupanjsku i II. stupanjske presude u dijelu tijeka zatezne kamate na iznos od 14.331,67 eur za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020., a ostavio je tijek zatezne kamate za to razdoblje za iznos od 125,56 eura (946,00 kn) to je ovaj sud u ovoj odluci dosudio tužiteljici zateznu kamatu za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. tek za iznos od 14.206,11 eur budući smatra da tužiteljici kamata za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020. pripada na ukupni iznos od 14.331,67 eur (107.982,00 kn) koji je bio naznačen u podnesku od 13. lipnja 2018. Preko tog iznosa, a do ukupnog iznosa koji je dosuđen tužiteljici presudom Pn- 110/2017-59 od 8. prosinca 2020. tj. 108.928,00 kn (14.457,23 eur), a radi se o razlici od 125,56 eur (946,00 kn) tužiteljici pripada zatezna kamata tek od dana kada je takav zahtjev i postavila tj. od 17. lipnja 2020. Slijedom navedenog je sud dakle ovom odlukom dosudio tužiteljici djelomično zateznu kamatu na ukinuti dio u visini od 14.206,11 eur za razdoblje od 3. prosinca 2009. do 17. lipnja 2020., a to do ukupnog iznosa od 14.331,67 eur dok je odbio zateznu kamatu za to razdoblje za iznos od 125,56 eur koji je postavljen tek podneskom od 17. lipnja 2020., kao neosnovan, te na taj dio dosudio zateznu kamatu od 17. lipnja 2020.

13. Obzirom na prednje sud je presudio kao u izreci.

14. Posebno se dodaje da sud u ovoj odluci posebno ne obrazlaže razloge dosuđenja pojedinih vidova štete kao i iznose tih vidova jer je navedeno obrazloženo u presudi br. Pn-107/2017-59 od 8. prosinca 2020. pa tako niti ne obrazlaže sve provedene dokaze za koje smatra da su irelevantni za donošenje odluke u ovom stadiju postupka, a to uvažavajući prvenstveno rješenje Vrhovnog suda br. Rev- 647/2023-2 od 18. lipnja 2024.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a. Naime sud smatra da su stranke u ovom predmetu uspjele u približno jednakim dijelovima. To iz razloga što sud smatra, a uvažavajući konačni zahtjev tužiteljice kako je postavljen podneskom od 17. lipnja 2020. da je tužiteljičini ukupni zahtjev tada iznosio 487.398,51 kn s tim da sud smatra da u taj zahtjev treba uzeti u obzir i iznos koji je nesporno plaćen tijekom postupka od strane tuženika na ime neimovinske štete (122.018,00 kn), a što i sama tužiteljica navodi u podnesku od 17. lipnja 2020. gdje potražuje na ime neimovinske štete iznos od ukupno 345.000,00 kn kojeg umanjuje za plaćeni iznos. Isto tako što se tiče zahtjeva za isplatu rente isti se treba uzeti u iznosu od petogodišnjeg zahtjeva za rentu, a što znači 120.000,00 kn obzirom da je tužiteljica potraživala 2.000,00 kn mjesečno. Dakle ukupni tužbeni zahtjev tužiteljice se sastojao od zahtjeva za neimovinsku štetu od 345.000,00 kn, troškove pogreba u iznosu od 8.762,51 kn, troškova izgradnje nadgrobnog spomenika od 14.600,00 kn te zahtjeva za rentu od 2.000,00 kn mjesečno, što daje petogodišnji iznos od 120.000,00 kn. Tužiteljica je sa takvim svojim zahtjevom uspjela u ukupnom iznosu od 247.299,75 kn, a što daje 50,74%. Obzirom na takav izračun tuženik je uspio u omjeru od 49,26%, a koji omjeri su po mišljenju suda približno jednaki pa stoga je sud primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

U Varaždinu 27. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude. U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. Luka Mardešić, Zagreb (za tužiteljicu)

2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 12 (tuženik)

3. OD Grgić i dr. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282 (za umješača)