Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž 859/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marina Pibernik odvjetnica iz Pule, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćnici Petri Huseni, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-59/2023-50 od 28. rujna 2023., 27. veljače 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se žalba tužitelja u cijelosti, dok se žalba tuženika uvažava djelomično, te se djelomično preinačava rješenje o troškovima postupka Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-59/2023-50 od 28. rujna 2023. na način da se rješava:

"Odbija se svjedok AE iz [adresa], sa dijelom dosuđenog troška pristupa na ročište od 20. rujna 2023. za iznos od 366,60 eura.“

II. U ostalom dosuđenom dijelu za iznos od 625,21 eura žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku da svjedoku AE, [adresa], naknadi trošak puta odmjeren u ukupnom iznosu od 991,81 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žale se tuženik i tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja, te pobijano rješenje preinači na način da odbije zahtjev svjedoka za naknadom troškova ili podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljeva žalba je osnovana u cijelosti, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

4. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja je svjedoku AE, [adresa], odmjerio trošak u ukupnom iznosu od 991,81 eura / 7.472,79 kuna, te naložio tuženiku da taj iznos u roku od 15 dana uplati na tekući račun svjedoka, primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s člankom 249. Zakona o parničnom postupku.

5. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom svjedoku priznao na ime troškova goriva 331,81 eura, troškove najma automobila 200,00 eura, troškove spavanja i najma apartmana 120,00 eura, troškove cestarine u oba smjera 100,00 eura, troškove hrane 40,00 eura i troškove izgubljene dnevnice za dva dana u iznosu od 200,00 eura, odnosno sveukupno 991,81 eura. Odlučujući o visini dosuđene naknada prvostupanjski sud je primijenio članak 223. ZPP-a, u svezi s čl. 249. ZPP- a.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je osnovanost zahtjeva svjedoka za naknadu troška pristupa na ročište sud isključivo temeljio na iskazu svjedoka. Pri tome sud je cijenio i činjenicu da je svjedok prema nalogu i pozivu istog suda već jednom pristupio na glavnu raspravu dana 22. siječnja 2021. međutim tada nije dao iskaz jer tužitelji nisu pristupili na glavnu raspravu pa im je utvrđeno presumirano povlačenje tužbe. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja je naveo da je 20. rujna 2023. na ročištu za glavnu raspravu svjedok pristupio iz [adresa] te nakon svjedočenja zatražio naknadu troškova dolaska na sud radi svjedočenja i to: troškove goriva na relaciji [adresa] (što u oba smjera iznosi 1.000 km) trošak najma osobnog automobila za dva dana (po danu 100,00 eura), trošak noćenja (trošak najma apartman u [adresa] gdje je prespavao) 120,00 eura, troškove cestarine koju je platio u oba smjera u iznosu od 100,00 eura, trošak hrane u iznosu od 40,00 eura. Konačno potražuje i trošak izgubljene dnevnice od 200,00 eura jer tvrdi da on u svojoj tvrtki radi kao vozač, a nije samo vlasnik i direktor pa kada on ne vozi navodi da minimalno gubi dnevnicu od 100,00 eura.

7. Pobijajući odluku o troškovima pristupa na ročište tužitelj ukazuje da nije osnovan zahtjev svjedoka za trošak najma osobnog automobila Audi A6, te drži neosnovanom i odluku suda o dosuđenoj dnevnici u visini od 200,00 eura kao i izgubljenoj zaradi obzirom da svjedok za to nije dostavio dokaze. Tužitelj smatra da, svjedok niti jednim dostavljenim dokazom nije dokazao da bi on zaista i trpio štetu u vidu izgubljene zarade i izgubljene dnevnice u dosuđenoj visini. Tužitelj ne osporava stvarno nastale troškove puta, ne osporava niti trošak noćenja u [adresa] budući da je ročište bilo zakazano u 09,00 sati, iako svjedok niti za navedeno nije dostavio niti jedan dokaz, kao i činjenicu da je realan trošak smještaja mogao biti manji od 120,00 eura. Ne osporava mu niti dosuđeni trošak prehrane, iako smatra da bi taj trošak svjedoku nastao u istom iznosu i da je bio na adresi prebivališta i da nije putovao, međutim, trošak najma vozila, te dnevnice, odnosno izgubljene zarade tužitelj osporava.

7.1. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud kod odlučivanju o troškovima prijevoza u cijelosti zanemario odredbe Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 8/88., 3/94., 150/05- dalje Pravilnik ) budući nije utvrdio postoji li opcija prijevoza sredstvima javnog prijevoza i trošak takvog prijevoza. Također osporava naknadu za najam vozila u iznosu 100,00 eura/dan. Nadalje, smatra da je dosuđena naknada za gorivo u iznosu od 331,81 eura neosnovano visok iznos koji prelazi stvarnu potrošnju goriva, kao i dosuđenu visinu cestarine. Osporava i odmjerene troškove izgubljene zarade, dnevnice, hrane i spavanja. Potražuje žalbeni trošak u visini od 225,83 eura.

8. Osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud kod odlučivanja o troškovima prijevoza zanemario odredbe Pravilnika. Prema odredbi članka 249. stavak 1. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade. Odredbom članka 6. stavak 1. Pravilnika je propisano da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. Naknada pripada za prijevoz izvršen najkraćim putem i najekonomičnijim sredstvom (članak 7. stavak 1. Pravilnika). Ako na relacijama na kojima ne prometuju sredstava javnog prometa ili ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi javno sredstvo, svjedoku pripada pravo na naknadu prijevoza u vidu kilometraže (članak 8. Pravilnika). Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijedi za suce suda koji vodi postupak.

9. Odredbom članka 10. Pravilnika, određeno je da troškovi za hranu i smještaj (u daljnjem tekstu: dnevnica) obuhvaćaju nužne izdatke za hranu i smještaj za vrijeme zadržavanja svjedoka, izvan mjesta prebivališta odnosno boraviša u trajanju dužem od 8 sati računajući i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto gdje treba da izvrši svjedočenje, vještačenje ili davanje stručnog objašnjenja, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Za vrijeme zadržavanja izvan mjesta prebivališta preko 8 do 12 sati, svjedoku, vještaku i stručnoj osobi pripada naknada u visini 1/2 dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata cijela dnevnica, koju imaju suci odgovarajućeg suda koji vodi postupak.

10. Dakle, iz navedenih odredbi jasno proizlazi da se svjedoku naknada za prijevoz prvenstveno određuje prema sredstvima javnog prijevoza, a da će sud svjedoku odrediti naknadu za prijevoz u vidu prijeđene kilometraže tek ako utvrdi da putovanje nije bilo moguće javnim sredstvom, odnosno da ono nije bilo mogućem u pogodno vrijeme ili da su postojali neki drugi opravdani razlozi da se ne koristi javni prijevoz.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je svjedoku odredio naknadu za prijevoz u vidu prijeđene kilometraže budući da je ročište bilo zakazano u 09,00 sati u [adresa], a svjedok ima prebivalište u [adresa], selo [adresa]. Dakle, radi se o udaljenosti u oba smjera od 1.000 kilometara i zbog udaljenosti mjesta prebivališta svjedoka ( [adresa]) i mjesta suda Republika Hrvatska, [adresa], sasvim je logično da postoje sasvim opravdani razlozi zbog čega svjedok nije koristio javni prijevoz. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je svjedoku pravilno odmjerio trošak benzina u zatraženoj visini u od 331, 81 eura.

12. Nadalje, obzirom je logično da je svjedok imao i troškove cestarine, pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio i taj trošak. No, osnovano tuženik ističe da je isti trošak prvostupanjski sud neosnovano priznao u visini od 100 eura. Naime, cestarina na Autocesti A1 na relaciji [adresa] – [adresa] iznosi 25,00 EUR dok je cijena autoceste A8 i A9m, koja nosi naziv [adresa], na relaciji [adresa] tj. [adresa] do izlaza [adresa],20 eura. Dakle, trošak cestarine u jednom smjeru je 35,20 eura, što znači da je ukupni trošak cestarine cca 75 eura, a nije 100 eura.

13. Neosnovano tuženik osporava i odmjereni trošak hrane 40 eura i smještaja u iznosu od 120 eura. Točno je da svjedok nije dostavio dokaz o plaćanju smještaja kao niti dokaz da je doista noćio u [adresa], no sasvim je logično da je svjedok morao negdje prespavati obzirom na udaljenost mjesta boravaka i mjesta sjedišta suda, isto tako je logično i da je morao nešto za to vrijeme i pojesti. Naime, odredbom članka 10. stavka 1. Pravilnika, određeno je da troškovi za hranu i smještaj (u daljnjem tekstu: dnevnica) obuhvaćaju nužne izdatke za hranu i smještaj za vrijeme zadržavanja svjedoka, izvan mjesta prebivališta odnosno boraviša u trajanju dužem od 8 sati računajući i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto gdje treba da izvrši svjedočenje, vještačenje ili davanje stručnog objašnjenja, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta.

14. Osnovano tuženik i tužitelj u žalbi osporavaju i odmjerenu visinu dnevnice. Odredbom članka 10. stavka 2. Pravilnika određeno je da za vrijeme zadržavanja izvan mjesta prebivališta preko 8 do 12 sati, svjedoku, vještaku i stručnoj osobi pripada naknada u visini 1/2 dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata cijela dnevnica, koju imaju suci odgovarajućeg suda koji vodi postupak . Budući je svjedok prove na putu 48 sati ima pravo na dvije dnevnice( 29,20 eura za dan), što iznosi 58,40 eura.

15. Isto tako, osnovano tuženik i tužitelj osporavaju odmjerenu naknada za izgubljenu zaradu budući ista ničim nije dokumentirana.

16. Osnovano tužitelj i tuženik osporavaju odluku prvostupanjskog suda da svjedoku prizna trošak najma osobnog automobila Audi A6, u iznosu od 200,00 eura. To iz razloga što sukladno članku 7. stavak 1. Pravilnika naknada za prijevoz pripada za prijevoz izvršen najkraćim putem i najekonomičnijim sredstvom, a što najam osobnog automobila marke Audi A6, svakako nije.

17. Obzirom da je svjedok AE uredno pristupio po pozivu suda na zakazano ročište iz [adresa], temeljem članka 249. stavak 1. ZPP-a , ima pravo na sljedeće troškove: trošak benzina u visini u od 331,81 euro, trošak cestarine cca 75,00 eura, trošak hrane 40,00 eura, smještaja u iznosu od 120,00 eura, dvije dnevnice(29,20 eura za dan), što iznosi 58,40 eura, a što ukupno iznosi 625,21. Po mišljenju ovog suda navedeni trošak je bio potreban i nužan za pristup navedenog svjedoka na zakazano ročište.

18. Ostali dosuđeni i zahtijevani trošak iznad ovdje dosuđenog u ukupnom iznosu od 366,60 eura nije bio nužan za pristup svjedoka, pa je stoga u tom dijelu žalba tužitelja koja se odnosila na troškove najma automobila, izgubljenu zaradu i visinu dnevnice osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana i to u odnosu na troškove najma automobila, izgubljenu zaradu, dnevnicu i visinu cestarine, dok u ostalom dosuđenom dijelu pobijana odluka o trošku svjedoku žalba nije osnovana.

19. Temeljem naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a žalbu tužitelja u cijelosti prihvatiti kao osnovanu, a žalbu tuženika djelomično prihvatiti kao osnovanu i djelomično odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

20. Obzirom je tuženik u žalbi uspio u neznatnom dijelu, a u tom dijelu nisu nastali posebni troškovi, nije mu dosuđen žalbeni trošak, temeljem članka 154. stavak 5. i članka 166. ZPP-a.

U Gospiću, 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić